Kliknite na sliku za KONSILIDIRANI SPISAK RANIH BOŠNJAÈKIH USELJENIKA U SJEDINJENE AMERIÈKE DRŽAVE (1892. - 1924.) (Pdf)

Useljavanje u Sjedinjene Amerièke Države je tokom nekoliko stoljeæa predstavljao otvoreni proces koji nije bio reguliran državnim aktima. Jaèajuæa privreda se konstantno odražavala u zahtjevu za prilivom dodatne radne snage koja se je alimentirala znaèajnim odlivom stanovništva sa ostalih kontinenata, posebno Evrope. Praæenje imigracije je najprije bila ingerencija pojedinaènih saveznih država, da bi se na kraju Savezna vlada aktivirala na ovom polju i kontrolirala ulaske u zemlju. U potrazi za boljim životom i slobodom, u razdoblju izmeðu 1892. i 1924. godine, do 12 miliona ljudi je ušlo u Sjedinjene Amerike Države. U istom periodu je došlo do velikog iseljavanja razlièitih etnièkih grupa sa prostora Austro-Ugarske, Južne i Istoène Evrope u Ameriku. Pored konstantnih politièkih previranja koja su karakterizirala dati vremenski period, ekonomski faktori su takoðer predstavljali znaèajan èinioc koji je definirao trend iseljavanja.

Meðu nekoliko miliona iseljenika iz ovih podruèja, oko 1500 Bošnjaka je takoðer krenulo put Amerike. Preko 60% svih bošnjaèkih useljenika su bili iz Hercegovine (Trebinje, Gacko, Bileæa, Ljubinje, Stolac, Ljubuški, Mostar, Livno), dok je preko 30% došlo iz Krajine (Krupa, Cazin, Kladuša, Bihaæ, Kulen Vakuf, Petrovac, S. Most, B. Novi). Ostatak predstavlja otprilike stotinjak Bošnjaka koji su došli iz Prizrenske Župe na Kosovu. Veæina dolazaka u Ameriku se je odigrala preko useljenièkog centra na otoku Ellis Island kod New Yorka, dok je bilo i nekoliko dolazaka preko luke u gradu Baltimoreu. Oko 50% svih useljenika se je vratilo u rodni kraj, dok su ostali ostali u Americi, vremenom podlijegajuæi asimilaciji u dominantnu amerièko-kršæansku kulturu.

Pridošli Bošnjaci su se koncentrirali u 5 veæih podruèja u Americi poèetkom 20-og stoljeæa: New York i okolina – Ovu zajednicu su mahom saèinjavali Bošnjaci iz Istoène Hercegovine, dok je bilo i Krajišnika koji su uglavnom prelazili u unutrašnjost prema Pennsylvaniji. Ovaj dio bošnjaèke populacije je imao nekoliko desetina èlanova, mada nije poznato da su uspjeli osnovati ikakvu bošnjaèku organizaciju u ranom razdoblju. Možda je valjana pretpostavka da su bili okupljeni oko organizacija koje su predvodili Albanci, Turci, Arapi i poljski Tatari. Nažalost, ova rana grupacija se nije uspjela održati.

GALERIJA SLIKA BOŠNJAÈKIH USELJENIKA KLIKNITE NA SLIKU Trpezarija za Imigrante - Ellis Island  Potonuæe Titanika Familijarni mezarluci - Skokie, IL Wheeler Oregon: Popis 1920. godine GALERIJA SLIKA BOŠNJAÈKIH USELJENIKA KLIKNITE NA SLIKU

Johnstown, Pennsylvania i okolina – Ova grupacija je bila gotovo iskljuèivo saèinjena od Bošnjaka iz Krajine koji su radili u rudnicima i èelièanama. Buduæi da se radilo o nekoliko stotina ljudi, oni su bili prilièno dobro organizirani, tako da su osnovali i ogranak bošnjaèkog društva “Džemijetul Hajrije” u Wilpenu. Najveæi broj ovih useljenika se je vremenom vratio u Bosnu. Èetiri Bosnjaka iz Badica kod Krupe koji su tragièno izgubili život na Titaniku 1912. godine su imali namjeru doæi upravo u Pennsylvaniju. Èlanovi ove zajednice su živjeli i u West Virginiji i New Jerssey-u. Ni ova zajednica se nije uspjela održati, uglavnom zbog gubljenja najveæeg broja èlanova povratkom u Bosnu.

Chicago i okolina – Podruèje Velikih jezera svakako predstavlja najznaèajniju bošnjaèku grupaciju u Americi poèetkom 20. stoljeæa. Ona je bila uglavnom saèinjena od Hercegovaca, dok se je u Garyju nalazilo i nešto malo Krajišnika. Ovoj skupini su se vremenom prikljuèili i Bošnjaci iz Prizrenske Župe koji su prvo dolazili u Cleveland i Detroit, da bi se napokon preselili u sjevernu Indianu u okolini Garyja. Upravo je u Chicagu 1906. godine osnovano prvo muslimansko društvo u Sjevernoj Americi pod imenom “Džemijetul Hajrije”. Bošnjaci u Garyju su osnovali dodatni ogranak ovog društva. Buduæi da je ova grupa brojala nekoliko stotina ljudi, te da su se mnogi Bošnjaci odluèili pustiti korijene u Americi, ovo je jedina zajednica koja je uspjela održati bošnjaèki kontinuitet u Chicagu do današnjih dana. Iako su èlanovi prve generacije gotovo stoprocentno asimilirani danas, priliv Bošnjaka poslije 2. Svjetskog rata i nadalje je pomogao da bošnjaèki duh ne umre u podruèju Velikih jezera.

Butte, Montana i okolina – Ova savezna država je na prijelazu u 20. stoljeæe predstavljala jednog od najveæih svjetskih proizvoðaèa bakra. Firma “Anaconda Copper Mining Company” je bila ekonomski gigant kao i ogromni poslodavac. Moguænost lakog dobijanja posla u rudnicima bakra i srebra je privukao veliki broj Hercegovaca koji su se prvobitno bili nastanili u Chicagu. Do nekih 50-ak Bošnjaka je živjelo u Montani, Idahu, Washingtonu i Oregonu do kraja 2. Svjetskog rata, da bi gotovi svi oni nakon toga napustili Montanu.

Los Angeles i okolina – Nekoliko desetina Bošnjaka je proputovalo cijeli amerièki kontinent da bi se napokon nastanili na pacifièkoj obali. Osim Los Angelesa, nekih desetak Bošnjaka su živjeli u San Franciscu poèetkom 20. stoljeæa (niko od njih nije stradao u zemljotresu 1906. godine). Zajednica u Los Angelesu je bila poprilièno dobro organizirana, tako da je ovdje utemeljen i ogranak bošnjaèkog društva “Džemijetul Hajrije”. Neki od ovih Bošnjaka su se iselili u Arizonu. Nažalost, kalifornijska grupa se nije uspjela održati i ugasila se je sa smræu svojih osnivaèa 60-ih godina 20. stoljeæa. Konaèno, ovdje predoèeni konsolidirani spisak ranih bošnjaèkih useljenika u Sjedinjene Amerièke Države predstavlja detalje dolaska Bošnjaka izmeðu 1892. i 1924. godine. Informacije su sakupljene analizom podataka koje su dostupne preko useljenièkog centra Ellis Island u New Yorku, kao i arhiv luke u Baltimoreu. Dati spisak obuhvata nekih 1100 ljudi, što otprilike predstavlja oko 70% svih bošnjackih useljenika u ovom ranom razdoblju. Od datog broja, postoje precizni detalji dolaska za 950 njih, dok je za ostalih 150 poznato da su živjeli u Americi, ali nije poznato kada su taèno došli Nažalost, zbog nemoguænosti provjere podataka iz razlièitih izvora, ne može se garantirati potpuna taènost informacija.