Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Susreti KBSA
UZ JUBILEJ: Hrabar i pionirski poduhvat vrijedan pažnje MONOGRAFIJA 100 GODINA BOŠNJAKA U AMERICI – NAJLJEPŠA HEDIJA
Možda najbolji Bošnjaci žive u Bosni i Hercegovini, ali najbolji èuvari svoje bosnjaèke tradicije, vjere i obièaja izvan zemlje žive na Amerièkom kontinentu. Veæ više od jednog stoljeæa zajednica Bošnjaka koja je postavila temelje svoje muslimanske organizacije u maju 1906. godine u državi Illinois, u Chicagu, na organiziran naèin i u neprekinutom kontinuitetu djeluje odupiruæi se naletima radijacije agresivne amerikanizacije koja je mnoge i jaèe i mnogobrojnije etnièke zajednice oborila na noge i pretvorila u amerièki melting pot. Danas ta zajednica, koja broji više od 250,000 svojih èlanova od kojih su neki više a neki manje povezani sa svojim glavnim politièkim (KBSA) i vjerskim (IABNA) organizacijama, odolijeva asimilaciji i ne zaboravlja svoj bošnjaèki i islamski identitet pri težnji za boljim i kvalitetnijim životom, premda hiljadama milja udaljena od zemlje svoga porijekla. Da bi stariji mogli sagledati rezultate svoga historijskoga hoda u amerièkom društvenom okruženju, a da bi mlaði mogli uèiti o svojim korijenima, historiji i postignuæima svojih predaka kako bi se što bolje integrirali u amerièko društvo, poduzet je i uspješno priveden kraju veliki projekat objavljivanja monografije o 100 godišnjem iskustvu Bošnjaka na Amerièkom kontinentu. Pisano perom oko dvadesetak najboljih poznavalaca prilika u stogodišnjem iskustvu Bošnjaka u Americi, sa predgovorom reisu-l-uleme dr. Mustafe-ef. Ceriæa i pogovorom akademika Enesa Kariæa, ova monografija je jedinstveno djelo, koje obiluje sa 260 kvalitetnih fotografija na 260 stranica, u tvrdom povezu i na dva jezika. Djelo koje se mora naæi u privatnoj biblioteci svake naše kuæe u Americi, djelo koje se može sa ponosom pokloniti amerièkom prijatelju i djelo koje mnoge i u BiH neæe ostaviti ravnodušnim. Zadatak urednika i autora priloga bio je delikatan i nimalo jednostavan – zahtjev je bio opisati na jednom mjestu stogodišnji hod i uzrastanje jedne male zajednice imigranata u Americi sastavljene od najraznolikijeg kulturnog, duhovnog, obrazovnog, ekonomskog i socijalnog porijekla, uz minimalan broj pisanih izvora i dokumenata, koji bi svjedoèili njen historijski razvoj i napredovanje. Usto, trebalo je pažljivo odvagati koliko kojem periodu, generaciji, pojedincu, organizaciji, mjestu pokloniti prostora, a pri tom se ne zamjeriti pravilima metodologije i tehnike istrazivaèkoga postupka. I uza sve to, èitav projekat dovesti do kraja na volonterskoj osnovi, oslanjajuæi se tek na puki entuzijazam prireðivaèa hranjen bosanskim patriotizmom i upornošæu. Ono što se može naæi u ovoj monografiji, koju, u ovakvom formatu ne posjeduju ni mnogo veæe ni starije etnièke skupine u Americi, ukljuèujuæi i Srbe i Hrvate, nije moguæe naæi ni na jednom drugom mjestu, ni u jednoj drugoj knjizi, ni u jednoj drugoj ediciji, jer takva izdanja dosada naprosto nisu postojala. To je ono što ovo djelo èini jedinstvenim u cjelokupnoj povijesti bošnjaèke dijaspore. Premda npr. milioni Bošnjaka veæ više od 100 godina žive u Turskoj, još se nikada niko, koliko nam je poznato, nije odvažio da izda slièno djelo, koje bi opisalo historijske tokove i forme èuvanja identiteta, ali i uzroke odroðavanja Bošnjaka u Turskoj od svoje matice, niti je ikada iko ponudio bilo kakvu elaboraciju stepena asimiliranosti sa turskim društvom i gotovo potpune indiferentnosti prema svojoj bosanskoj domovini, pa èak i onda kada su njihovi sunarodnici, ili bolje reæi, roðaci u Bosni bili žrtve ozbiljne genocidne kampanje. Zato se ova monografija može smatrati historijskim, hrabrim i pionirskim poduhvatom vrijednim pažnje ne samo amerièkih i kanadskih Bošnjaka nego i svih onih koji se budu struèno bavili prouèavanjem istoèno-evropskih dijasporalnih zajednica u Americi – historièara, sociologa, antropologa, lingvista, etnologa pa èak i teologa. Za sve propuste, kojih svakako mora biti u ovakvoj vrsti poduhvata, odgovara i pred ljudima i pred Bogom urednik imam Senad-ef. Agiæ, za korektnost tekstova na engleskom odgovara Samira Puškar, za one na bosanskom Faruk Boguæanin, za dizajn Samir Bišèeviæ i prodaju i distribuciju Ermin Arslanagic. Za istinitost svojih tekstova odgovaraju slijedeæi autori priloga: Huseyin Abiva, Nadira Agiæ, Muhammed Al-Ahari, Faruk Boguæanin, Mustafa Ceriæ, Mujko Eroviæ, Nedžad Grabus, Mugdim Karabeg, Enes Kariæ, Esmail Koushanpour, Esad Krciæ, Emin Leliæ, Mirsad Mujoviæ, Emir Ramiæ, Safija Sariæ, Selena Seferoviæ, Beæir Tanoviæ, Zerina Zvizdiæ i Senad Agiæ. Da bi ovo djelo moglo uopæe ugledati svjetlo dana na vrijeme, pobrunula su se srca ovih vrijednih ljudi i organizacija, koji su dali svoje novèane priloge: Ešef i Azra Nezireviæ, Muhammed i Indira Al-Ahari, Hasan i Mira Avdiæ, Esad Bihorac, Zijada i Faruk Boguæanin, hadži Husein Idrizovich, Osman i Ismeta Kulašiæ, Aida Kulenoviæ, Ramo i Mensura Lejliæ, Udruženje žena BACA, Elias Zenkich, Šukrija i Zerina Zvizdiæ, Ermin i Anisa Arslanagiæ, Jusuf i Ifeta Bahtiæ, Mirsad Kaduniæ, Mesud i Latifa Kulauzoviæ, Džafer Kulenoviæ, hadži Haris Maèkiæ, Redžo Nikeziæ, Selim Šaboviæ, Pita Inn i Šaban i Nefa Torlo. Podršku prilikom rada na ovom delikatnom projektu nesebièno su davali: Amir Èampara, Rasema Dediæ, Hajra Kariæ, Namik Mahiæ i Muharem Zulfiæ te Mesud Kulauzoviæ i Bayram-ef. Muliæ u svojstvu predsjednika organizacija koje su se prihvatile ovog izdavaèkoga poduhvata - Bosansko-Amerièke kulturne asocijacije (BACA) i IZ Bošnjaka u S. Americi (IABNA). Historija se dugo bilježila na kamenim ploèama, papirusu, pergamentu i u knjigama. Sa pronalaskom fotografije u 19. stoljeæu došlo je do revolucije u historiografiji. Sa pronalaskom fotografije, historij je dobila svoje lice. Tako je i historija stogodišnjeg iskustva Bošnjaka u SAD i Kanadi dobila svoje lice posredstvom 260 fotografija koje ovom djelu daju posebnu vrijednost, jer i danas važi za istinu izreka – jedna fotografija govori više od 1000 rijeèi. Svoje fotografije za ovo izdanje priložili su: Ermin Arslanagiæ, Samir Bišèeviæ, Šukrija Džidžoviæ, Mersad Imamoviæ, Ivica Jurišiæ i Murat Muratoviæ. Svima im veliko hvala pripada.
|