Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Folklor

4. i 5. mart 2006., Vikend kulture BiH u Seattle
OSMJEH NAŠE DJECE
Autor: Nihad Krupić
Objavljeno: 13. March 2006. 00:03:00

Piše: Nihad KRUPIĆ Pišite autoru
U prošlu subotu i nedjelju, u Seattle- USA sam se ponovo uvjerio da ćemo opstati u svakom pogledu jer nema sile, osim Božije, da skine osmjeh i stane na put našoj djeci u zanosu bosanskog kola.
Šutio sam, očaran, zadivljen, ponosan na bošnjačku mladost, gledajući kako raspjevani u ašik zanosu Sanin hita Medenoj, Nadin Aidi, Ermin Amili...
To veče mi je bilo jedno od najljepših od kako sam napustio moju rodnu kuću, evo skoro ima 14 godina.



U zadnjih 15 godina sam dosta papira potrošio nastojeći u pismenoj formi ući do kraja u profil naroda kojem pripadam. I kada mi se god činilo da sam blizu, nailazilo je nešto novo, dosad nepoznato i na kraju me dovelo do zaključka da su Bošnjaci poput dijamanta, nikad ne znaš sa koje strane će zasjati u svojoj punoj ljepoti, pa taman kada mu i mrak namijene. Pod utiskom istinske dobrote, velike doze naivnosti i već tradicionalnog zaborava, nastojao sam u tekstovima podsjećati da smo mi isuviše mali narod da bi sebi dozvolili luksuz da bez izvučene pouke iz prošlih genocida budućim bošnjačkim očevima ponovo sjeku glave a njihovoj djeci utiskuju zaborav. Kao da imamo dvije glave i jedva čekamo da se jedne otarasimo a drugu pripremimo da na nju komšije stave kapu kakva njima odgovara. I sve radi nekog mira i budućnosti. Prije se to zvalo bratstvo-jedinstvo a danas sekularizam. Reklo bi se kako nadahnuto i bajno, a opet jedini Bošnjaci su istinski bili i sekularisti i vjerovali u bratstvo jedinstvo do te mjere da je jedan od najjugoslovenskijih bh. pjesnika onog vremena Izet Sarajlić umro ne vjerujući do kraja da je Sarajevo bombardovala nekadašnja JNA.
Tom svojom tvrdoglavom upornošću da ne živimo kraj ljudi nego sa njima, smo uvijek znali i te kako razbjesniti dželata, čija kompletna ideologija se može izvući iz riječi ratnog zločinca Momčila Krajišnika koji je na pitanje svog bivšeg sarajevskog radnog kolege (prilikom jednog od susreta naše i agresorske strane za pregovaračkim stolom);
„Dokle ćete nas bombardovati“?, odgovorio:
„Dok ne prestanete misliti da možete skupa živjeti sa nama Srbima“.


Zajednički snimak


I onda, kao i sada, to naše vjerovanje u suživot sa drugim, u snažnom romantičarskom zanosu, niko i nikad neće istisnuti, jer je to značajan dio našeg identiteta, koji nas je održao i sačuvao i nakon deset genocida. Mi smo odgajani poukom da se u život kreće širom otvorenih očiju i osmjehom na usnama u konstanoj nadi da će budućnost samo tako biti bolja. Ovo se prenosilo generacijama, u različitim sistemima, vremenu, mjestu i položaju. To se crpilo iz dubine našeg bića.
Kad nam mladost sevdahom miriše

Kliknite na sliku i posjetite foto album











Kad nam mladost sevdahom miriše

Kako onda, tako i danas, naša djeca se i dalje iskreno smiju bez nacionalizma, vjerskog fanatizma i svakog drugog oblika radikalizma. I kada to znamo, možemo samo reći : Bosna i Hercegovina će živjeti u blagostanju samo ako i drugi narodi u našoj domovini i okolo, svojoj djeci stave iskren osmjeh na usne i istisnu im osjećaj ugroženosti ukoliko nisu dominantni ili na drugoj strani kvazikulturne nadmenosti tobože vodiča u neku buduću civilizovanu Evropu., kao da mi nismo tamo od pamtivjeka.
U prošlu subotu i nedjelju, u Seattle - SAD sam se ponovo uvjerio da ćemo opstati u svakom pogledu jer nema sile, osim Božije, da skine osmjeh i stane na put našoj djeci u zanosu bosanskog kola. Šutio sam, očaran, zadivljen, ponosan na našu mladost, gledajući kako raspjevani u ašik zanosu Sanin hita Medenoj, Nadin Aidi i Ermin Amili. To veče mi je bilo jedno od najljepših od kako sam napustio moju rodnu kuću, evo skoro ima 14 godina. Uz to mi je drago da sam u zadnjih pet godina neposredni svjedok izuzetnog napredka bošnjačke zajednice u Seattle, za koju sa sigurnošću mogu reći da u svojim redovima imaju izuzetne pojedince na svim područjima kulturno-umjetničkog, sportskog i vjerskog djelovanja.
Uz to pronaðen je još jedan interesantan modus djelovanja, kojega bih preporučio i našim drugim sredinama u dijaspori. Naime, naša djeca, koja pohaðaju Highline Community College u Des Moinesu, nedaleko od Seattle su osnovali asocijaciju pod nazivom „Friends of Bosnia“ (Prijetelji Bosne) ( Obavezno posjetite web site Frend of Bosnia). Na taj način su od rukovodstva koledža (koji je u stvari mali grad) dobili na raspolaganju prostorije za organizovanje raznih manifestacija. Prva je bila promocija knjige dr. Senada Agića, glavnog imama IZB Amerike, druga je proslava Internacionalnog dana žena, o kojoj sada pišem, a treća se priprema za sljedeći mjesec kada će biti filimski maraton, prikazivanje tri filma našeg poznatog režisera Benjamina Filipovića, na koji i on osobno dolazi.

Svečanost povodom Internacionalnog Dana žena


U subotu, 4. marta 2006. godine, program je bio raznovrstan i odličan. Nastupila su tri naša kulturno umjetnička društva: Sevdah (dječija grupa i odrasli) i Behar iz Seattle, i kao gost Nur iz Portlanda. Ansambl Balkan Cabaret sa vokalom Mery Sherhart je napravio promociju svog novog domaćeg albuma, kao i CD „Srce puno Bosne“ koje je Mary snimila u Institutu Sevdaha - Fondacija Omer Pobrić. Nekoliko kola je odsvirao i ansaml Džibo.Uz sve to je pripremljena izložba priča-sudbina dvadesetak naših djevojaka, žena i majki o njihovom putu iz Bosne, dolasku u Ameriku i uspjehu u školovanju i profesijama. Sa pažnjom sam išao od jedne do druge postavke i proživljavao svaku priču na svoj način. Radovao se uspjehu naših studenata, zanijemio čitajući priče nekoliko srebreničkih majki koje su u planetarnom srebreničkom genocidu izgubile djecu i muževe. Zaista, ovaj projekat je toliko vrijedan da ću nastojati da ga kompletnog dobijem od organizatora i postavim na naš web magazin tokom idućih sedmica. Ovaj kompletan dogaðaj je učinio još veličanstvenijim veliki odziv publike, kao i divan prostor. Sve čestitke organizatoru, BiH studentima iz asocijacije „Prijatelji Bosne“, kao i sponzorima, bez čijih donacija se ne bi moglo organizovati ništa.

Denis Bašić i KUD Sevdah na manifestaciji „Bach around the clock“


Sutradan, nedjelja 5. mart, sam prisustvovao takoðer još jednoj manifestaciji gdje su nastupili djevojke iz KUD-a Sevdah, sevdahlije.com i njihov koreograf Denis Bašić koji je imao čast da bude izabran i pozvan, kao jedan od tri koreografa djela Johanna Sebastiana Bacha za poznatu muzičku manifestaciju Bach Around the Clock (Bach po cijeli dan) koja se održava u Town Hallu u Seattleu. Koristeći se panhistorijskom i prostornom transcendentnošću Bachove muzike, koreograf, Denis Bašić, utjelovljuje Bachov Preludij br. 1 u C-duru i Preludij br. 1 u C-molu kroz pokrete jednog svijeta i vremena potpuno stranih Bachu. U svojoj koreografiji on koristi rafinirane korake nekoliko narodnih igara bosanskohercegovačkih muslimana - Bošnjaka. Preciznije rečeno, ovi koraci dolaze iz centralnog i istočnog predjela Bosne koji je u srednjem vijeku bio čuven po svojim rudnicima srebra. Otuda i srednjevjekovno ime ove provincije - Bosnia Argentina (Bosna Srebrena) . Djevojke iz Sevdaha igraju svoje Ibrik kolanje na jednu staru sevdalinku, koja je koreografom unutrašnjem svijetu bila poput Bachovog Preludij br. 1 u C-duru i nije mu bilo teško da sve prilagodi klavirskoj pratnji i divnoj plesnoj tačci pod nazivom Don Juanu od Bosne Srebrene. Na kraju izvedbe publika je u nekoliko minuta dugom aplauzu gromoglasno nagradila izvoðače.
Tako se i završio prelijepi BiH vikend u Seattlu, država Washington, Sjedinjene Američke Države.

IZJAVE UČESNIKA

Kliknite na sliku za uvećati

Aida Tarakčija


Suad Filipović, koreograf


Amila Halilović


Ermin Čavčić


Mehmed Salihović, koreograf

Kliknite na sliku za uvećati


Sanin Džananović


Medena Mulić, KUD Sevdah, Seattle


Denis Bašić, koreograf


Nadan Filipović


Kud SEVDAH, Seattle

Sanin Džananović
Za nas je ovaj večerašnji skup poput skupštine naše domovine. Došli smo ovdje da pokažemo svoju kulturu, talent i da nismo zaboravili odakle smo došli. Ja, kao i svi u društvu Sevdah želim dalje igrati i na taj način biti skupa sa svojim prijateljima i dalje se družiti, igrati, održavajući na taj način svoj identitet u budućnosti.

Medena Mulić
Ovaj nastup je prvo pokazao da se možemo skupiti, lijepo družiti i pokazati i Amerikancima koji su bili tu da nismo zaboravili odakle smo došli i kojoj kulturi smo pripadali dok smo bili u Bosni.

Denis Bašić, koreograf
Bilo mi je drago vidjeti sinoć onako velik odziv naših ljudi, a najviše kada sam saznao da nam u goste dolazi i društvo Nur iz Portlanda, koje je isto tako nedavno počelo sa aktivnim radom. I mogu reći da me je impresionirao njihov napredak. Drugo, uspjeh sviju nas je imati našu omladinu koja je zainteresovana za rad u kulturno umjetničkom društvu.

Kud NUR, Portland

Nadan Filipović
Ova noć je pokazala da mi koji smo došli ovdje u Ameriku kao mala djeca i odrasli izvan Bosne, nosimo u srcu tu zemlju isto kao i naši stariji... U slobodnom vremenu se učimo kako igrati naša kola i onda u nastupima pokazujemo i drugima kakvu kulturu naša država ima i koliko je velika. Ja želim da se folklor proširi na sve naše sredine, da što više naše djece uðe u njega i da se to održi i u sljedećim generacijama.


Aida Tarakčija
Meni ovo predstavlja najbolji način druženja. Naše društvo iz Portlanda i Vancouvera ima članove iz svih djelova Bosne, Tako svi pokazujemo koliko srce imamo. Ovdje smo svi došli mali i nismo u Bosni učili našu kulturu i historiju i na ovaj način, igrajući u folkloru naš trener, koreograf i učitelj nas uči ne samo folklor nego i sve ostalo što je vezano za našu domovinu. Mislim da je to važno jer ovdje u školama samo učimo američku istoriju, lako je zaboraviti svoju i nama je veoma važno da ostanemo ono što jesmo.

Suad Filipović, koreograf
Roðen sam u Banjaluci i moja rodna gruda je Bosna. Radim amaterski sa ovom djecom. Cilj mi je da prenesem mladoj generaciji, ko smo, šta smo i kome pripadamo i da se ne zaustavlja sve na mojoj generaciji i nadasve da tako produžavamo našu tradiciju. Mi imamo šta pokazati i to treba dobro čuvati. Ja ću svakako nastojati da još više sebe unesem u rad sa folklornim društvom Nur.I mislim da je ovo druženje nešto prelijepo i da se večeras baš moglo osjetiti natjecanje ovih folkronih društava, što je svakako i suština folklora. Da svaka grupa pokuže šta može i zna pa je tu došlo do jednog nadigravanja a pri tom izbjegnut jedan takmičarskih duh, što zna stvoriti i malo raskola. Meni je posebno drago što se djeca pri tom vesele i smatram da bi ovaj tip druženja trebalo nastvaiti i podržavati od nas starijih i ja se zahvaljujem organizatoru na pozivu.

Kud BEHAR, Seattle

Amila Halilović
Potpuno se slažem sa gospodinom Filipovićem.Večeras je jako značajno da smo imali tri kulturno umjetnička društva koja su na razlišit način predstavli folklornu tradiciju Bosne i Hercegovini. Svi smo imali različite igre, nošnju i prezentaciju i jako mi je drago da je večeras bilo ovoliko našeg naroda. Nas nema puno u Seattle, kao što je slučaj sa St. Louis i Chicago, ali oba društva ovdje Sevdah i Behar su puna omladine, iz razloga što se mi i ovako daleko od domovine učimo onom samo što je naše.

Ermin Čavčić
Ovo večeras treba samo doživjeti. Ostajem bez rječi. Bilo je super. Mi smo formirali naše društvo sa ciljem da sklonimo djecu sa ulice, da održimo našu bošnjačku kulturu i tradiciju, ovdje u Americi. Da ne zaboravimo naš jezik i da budemo dalje ono što jesmo.

Mehmed Salihović, koreograf
Cilj svega ovog što radimo je okupljanje, druženje i da naša djeca ne zaboravljaju naš jezik. U našem društvu Behar smo od početka postavili neko pravilo da nam djeca izmeðu sebe ne pričaju engleskim jezikom i to je najvažniji uslov da zadržimo našu tradiciju, kulturu i mentalitet. To je i svrha sve ove naše aktivnosti, koja nas drži da radimo u našoj zajednici...

Napomena: Naredne hefte objavit ćemo intervju sa orijentalistom, koreografom i plesačem Denisom Bašićem, zato vas pozivamo da budete sa Bošnjaci.net.



Ostali prilozi:
» LJETO U BOSNI I HERCEGOVINI
Eset Muračević | 23. July 2019 21:50
» PONOS BOŠNJAKA I GRADA PRIZRENA
Almedin Fejza | 19. July 2015 12:48
» “ZLATNI LJILJAN” POZLATILI FLORIDU
Bošnjaci.Net | 26. April 2012 03:29
» PONOSNI IZDANCI ZEMLJE U OBLIKU SRCA
Aza Čamo | 12. December 2011 22:59
» KULTURNO-ZABAVNIM PROGRAMOM OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI BIH
Nedžib Vučelj | 26. November 2011 08:36
» BOSNO, U SRCU TE NOSIMO
| 07. June 2010 00:00
» NARODNE NOŠNJE
Vehid Gunić | 10. March 2009 08:09
» KUD ĐERDAN NA TURSKOM FESTIVALU U OTTAWI
Jasmina Matinjanin | 03. August 2008 07:59
» 13 GODINA RADA KUD “BOSNA CHICAGO”
Sutka Spahić | 11. May 2008 15:24
» DOGAĐAJ O KOJEM SE PRIČA
| 28. March 2008 10:29
» OBILJEŽENA 15-TO GODIŠNJICA RADA
Ćerim Bajrami | 11. June 2007 00:00
» NAROD GOLUBIJE ÆUDI
| 01. June 2007 00:00
» JEDNA SI JEDINA...
| 07. May 2007 00:00
» ODGOVOR IZ SRCA
| 19. March 2007 00:00
Ostali prilozi istog autora:
» OD GAVRILA, VASE DO DARKA I DALJE
07. January 2008 00:00
» ČETNICI I MUNAFICI
11. November 2003 00:00
» UBJEÐENJE MOJE LJUBLJENO
21. April 2003 00:00
» Nama je vjecnost usud
23. November 2002 00:00