---

- Lijepa rijeè je kao lijepo drvo. Korijen mu je èvrst u zemlji, a grane prema nebu i ono plod svoj daje u svako doba. (Kur\'an, II / 24)

---

Piše: Ferid - Ferko ŠANTIÆ Piši autoru „Ovaj „serijal“ ne obavezuje nikoga da se slijepo priklanja svemu kako je bilo, ali zanemarivanje vlastitosti nikome neæe biti nadomješteno na odgovarajuæi naèin. Ovdje su ispisani uzorci jezika kojim su pisali naši bosanski šukundjedovi, naši pradjedovi, naši djedovi i oèevi. I mi.“ (Rahmetli Alija Isakoviæ – Rjeènik bosanskoga jezika, str. 379; Umjesto rijeèi „Rijeènik“ upisano je „serijal“, n.a. )

Nedavno je u Travniku obilježena jedna lijepa godišnjica. Naime, prije 200 godina, taènije 11. maja 1806., u svom dvorcu Saint-Cloud Napoleon Bonaparta je potpisao dekret o otvaranja konzulata za Bosnu sa sjedištem u Travniku. Nešto kasnije svoj konzulat u Travniku otvorila je Austro-Ugarska. Pored obilježavanja ove godišnjice iz ”konzulskog vakta”, kako se u historiji gazijskog Travnika èesto naziva ovaj period, u Travniku ima sijaset spomenika uz koje se veže neka od godišnjica, a koje bi itekako trebalo obilježiti.
Evo jednog urneka, tj. jednog dogaðaja iz bošnjaèkog dogodopisa, tj. historije kroz èiji opis æemo istaæi i karakteristiènu leksiku eglena bošnjaèkoga. Pošto je Travnik grad sa najveæim brojem turbeta u Bosni i Hercegovini, to æemo ovom prilikom govoriti o jednom turbetu i mehrumu koji u njemu leži.
Pored najstarije travnièke džamije, Jeni džamije, nalazi se turbe glasovitog Bošnjaka, rodom Sarajlije, Abdulah-paše Deftedarije (Deftedareviæa). Èetiri godine bio je vezir, tj. današnjim eglenom kazano predsjednik, Bosne. U vrijeme njegovog vezirovanja a to je period od 1780. do 1785. god. ponovo je od strane Austrije pojaèano jurtisanje, tj. jurišanje da se Bosna zauzme.
Austrija je tražila da joj se predaju sve teritorije na ”bosanskoj zapadnoj suhoj meði” kako je stajalo u ultimatumu upuæenom vlastima u Stambolu. Svako zna šta je meða ali šta je ”suha meða”? Ako postoji ”suha meða” onda mora postojati i nekakva ”mokra meða”, zar ne? ”Suha meða” je originalna sintagma (kratak jezièki izraz) jezika bosanskoga, kojim se oznaèavala državna kopnena granica. Za razliku od ”suhe meðe” Bosna je imala, a ima i dan danile, vodne državne granice, tj. državne granice na moru, rijekama ili jezerima.
U zahtjevu Austrije da joj se predaju sve teritorije na ”bosanskoj suhoj meði” radilo se o teritorijama zapadno od rijeke Une, tj. današnja Krajina, Cetingrad, Kladuša, Cazin, Ostrožac, Krupa, Bužim itd. Ukupno 21 tvrðava i 4 kule. Osmanska uprava iz Stambola uputila je naredbu da se Austriji ne pruža otpor nego da joj se pomenute teritorije predaju. Dobivši ovakav ferman bosanski vezir Abdulah-paša nije bio iznenaðen jer bilo je to doba opadanja kuveta Osmanske Imperije. Septembra 1784. god. Abudlah-paša je sazvao Ajansko vijeæe kojeg su èinili bošnjaèki prvaci, a potom je u Stambol uputio mahzar. Umjesto svojeg æatiba Avdulah-paša je svojom rukom mahzar napisao. Mahzar je bio plaho kratak i u njemu je stajala poruka za sultana lièno:

„Bosna ti je sorguè carevini,
Bosna ti je serhat carevini,
Bosna ti je arslan na Stambol kapiji.“

Vezir Bašluk Turbe gazije bošnjaèkog Abdulah-paše Deftedarije Muhur Mušrafa èaša Sabur na levhi Aslan

Potom je Abdulah-paša napisao i glavni dio odgovora a on se sastojao od samo pet rijeèi. Tih pet rijeèi napisao je tri puta, pritisnuo svoj muhur na mahzar a potom su menzildžije to u Stambol odnijele. Koliko god je brzo Abdulah-paša svoj mahzar u Stambol poslao to je iz Stambola još brže novi ferman u Travnik stigao. Uz ferman je Abdulah-paši donešena i jedna plaho lijepo ukrašena maštrafa a u njoj nekoliko drama crveno žute tekuæine. Znaèilo je to da je Abdulah-paš vakti sahat došao, tj. da je na smrt osuðen jer je u njegovom odgovoru, u onih samo pet rijeèi, koje je on uputio u Stambol, stajalo da o predaji teritorija na bosanskoj ”suhoj meði” nema ni govora. Zbog toga je treba popiti otrov koji se u maštrafi nalazio.
Vezir se od smrtne presude nije uplašio. Bio je petak 1. rebiul-ahira 1199. god. – raèunato po Muhamdu a. s. tj. 12. januar 1785. god. – raèunato po Issa a.s. U reèeni vakat Abdulah-paša je klanjao uobièajeni dnevni namaz a potom, sjedeæi na postekiji, tri puta ponovio istih onih pet rijeèi koje je i sultanu napisao. Bile su to rijeèi:

- Baš vererdum bir taš verem -

Što je znaèilo: ”glavu dajem, a kamena jednog ne dam\".
Pri treæem izgovaranju, uz tekbir i šehadet, nagnuo je maštrafu i ispio smrtni otrov.
Ovaj gazijski i patrijotski èin Bošnjaka Abdulah-paše Deftedarlije ostao je upamæen u narodnoj predaji a hronièari toga doba o Abdulah-paši bilježe ovo:
„U odnosu na druge paše bio je dobar èovjek“ – utefterio je mudri Mula Mustava Bašeskija. „Za vrijeme njegova vladanja siromasi nisu znali šta je zlo“ – potvrðuje Abdulah-pašinu dobrotu i fra Nilola Lašvanin. Ljetopisac franjevaèkog samostana u Kreševu zapisao je da je Abdulah-paša bio „csovik posve dobar, siromaha i raje mila majka“.
Gazijski postupak Abdulah-paše opjevao je i Safet-beg Bašagiæ u scenskoj igri „Abdulah-paša, dramski spjev u 4 èina iz XVIII stoljeæa (Sarajevo 1900). Abdulah-paša je kao dobrotvor još za života uvakufio svoje imanje u korist islamskih ustanova. Odredio je da mu u turbetu, pored mezara, na trošak njegovog vakufa danonoæno gori velik mum, tj. svijeæa.
Ali, „hej zavali dani / hej zavali doba“ kako pjevaše mostarac Aleksa. Nejma odavno, nit gori, nikakv mum, tj. svijeæa u turbetu Ahmed-pašinom jer su hudni vakti, koji su poklopili i Bosnu i Bošnjake, uništili kamaru toga pa i instituciju vakufa. Ali neka. Gajret i sabur, amel i ibadet.

*********************’

Zavirimo malu u „seharu“ jezika bosanskoga. Pogledajmo pri tome i etimologiju karakteristiène leksike jezika našega. Rijeèi su predstavljene onim redslijedom kojim se i u gornjem tekstu spominju.

sijáset, m (ar.) < tur. siyaset »politièka ili sudska uprava, politika; kazna; izvršenje kazne« < ar. siyāsä »upravljati, suditi« (Dr. Š. Sikiriæ misli da je ova rijeè u znaèenju »mnoštvo« dobila ovo znaèenje odatle što su tjelesne kazne izvršavane javno na »sijaset -mejdanu« u prisustvu mnoštva ljudi.)
- mnoštvo, velika množina neèeg, silesija; nešto krupno, neprikladno; Slušala ga je pažljivo, ozbiljno, bilješila, zapitkivala za sijaset sitnica; Eto zeta, eto sijaseta, / ko da ga je krava otelila.
- kazna; Zlo èinio, sijaset primio (bošnjaèka poslovica)
- bijeda, nevolja, stradanje, napast.; Gle nevolje, èudna sijaseta! / Skoèi buha curi u njedrima; da ja idem, jer me èeka društvo, / pa æe biti više sijaseta.
ùrnek, m (tur.) < tur. örnek.
- uzorak, obrazac, mustra; hitro tkati, tanak vezak vesti, / bez urneka baš ko po urneku.
tùrbe (tùlbe) < tur. türbe < ar. turbä.
- mauzolej, natkrivena grobnica; a kad care turbe naèini; I vezir ga bješe ukopao, / I vezir mu tulbe naèinio.
v. turbedar.
turbèdār, -ára, m (ar.-perz.) < tur. türbedar, v. turbe + perz. –dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«.
- èuvar turbeta koji se brine o njegovom održavanju i èistoæi.
mèrhum (mèhrūm) –úma, m (ar.) < tur. merhum < ar. märhūm, part. pas. od rahimä, rahmä »smilovati se«.
- umrli (ispis na bašlucima èesto poèinje sa ”merhum….”); svim m e h r u m i m mezare kopaše
tèfter, tèvter, dèfter, m (grè.) < tur. defter < grè. diftíra.
- bilježnica, registar, protokol; raèunska knjiga; trgovaèka knjiga dugovanja i potraživanja; U crn tefter koga zapisati; Kad Èivutin osiromaši, on premeæe teftere (te gleda ko mu je šta dužan); po tefteru kapetan-divojke.
v. teftedar, tefterhana, tefterihakanija, tefteriti, protefteriti.
teftèdār, deftèdār (teftèdār) –ára, m (grè.-perz.) < tur. deftedar, osn. zn.: »raèunovo¦a«, v. tefter + perz. –d‹r, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«; U Osmanskoj Imperiji u prvo vrijeme ministar finansija; kasnije šef finansija jednog vilajeta; Od ovog su nastala rpezimena Tefterdáreviæ, Tefterdárija (Defterdāreviæ, Defterdarija); Vezak vezla seja teftedara.
Teterdáreviæ, Tefterdárija, pezimena (grè.-perz.-bos.) < bos. izved. od teftedar, v.
tefterhàna, defterhàna, f (grè.-perz.) < tur. defterhane, v. kompn. pod tefter i hane.
- raèunovodstvena kancelarija; direkcija finansija; i da im se digne tefterhana / iz Stambola do Travnika b’jela.
tefterihakánija, defterihakánija, f (grè.-tur.-bos.) < tur. defter-i hakani, bukv.: »carski tefter«, v. tefter + ar. hāqān »car« (< tur. kaºan) + ar.-perz. adj. suf. –i + bos. nast. –ja.
- centralna uprava za zemljišne knjige u Istambulu u kojoj se nalaze knjige sa upisanim podacima svih nekretnina i njihovih vlasnika u Osmanskoj Imperiji.
tèfteriti (grè.-bos.) < bos. izved. od tefter, v.
- popisivati u tefter, provoditi kroz tefter; jesi l’ moju vojsku tefterio, / što mi ima po tefteru vojske?; pa stadoše brojit svatove. / Tale broji, a Ramo tefteri.
fèrmān -ána, m (perz.) < tur. ferman < perz. fermān, part. prez. pd inf. fermūden »zapovijedati, narediti«.
- carska zapovjest, sultanov ukaz, sultanova naredba. Fermani su pisani posebnom vrstom arapskog pisma, tzv. divánijom, a na poèetku je stajala carska tura; I donese careva f e r m a n a.
- fig. dugaèko pismo; Napisao je èitav f e r m a n (bošnj. izr.)
kùvet (kùhvet) m (ar.) < tur. kuvvet < ar. guwwä.
- snaga, sila, jaèina
- fig.: vojna oprema; Uz topove k u v e t i džebhana. A sa vojskom k u h v e t i topove.
kuvetlènisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od kuvvetlenmek »ojaèati«.
- ojaèati, steæi snagu
kuvètli, indecl. adj. (ar.-tur.) kuvvetli, v. kuvet +tur. suf. -li.
- snažan, jak, èvrst, izdržljiv
màhzar (pogr. mázar) m (ar.) < tur. mahzar < ar. mahdar, nom. loci od hadara, udūr, »doæi, prisustvovati«.
- kolektivna molba ili tužba, peticija, upuæena iz naroda višim osmanskim vlastima; Pa su caru m a h z a r uèinjeli.
- izvještaj; pa on caru krvav m a h z a r piše.
mahzàrdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mahzarci, v.mahzar + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja.
- onaj koji nosi ili podnosi mahzar; Mahzardžiju za ruku uzeo, / Povede ga caru na divana.
æátib, æátip, kátib (è. kjatib) hipok. æáta, æáto, m (ar.) < tur. kâtib, kâtip (è. kjâtib, kjâtip) < ar. kātib = pisar, part. akt. od kätäbä = pisati.
- pisar, administrativni službenik, èinovnik; Onda hodža dobavi æ a t i b e.
V. baš-æatib, æatib-baša, æitab, kitabija, kutubhana.
æátib-bàša, æátibaša, m (ar) < tur. kâtib bai = glavni pisar
- sekretar, glavni pisar
sòrguè, m (tur.) < sorguç.
- èelenka, prejanica;
sèrhat (perz.-ar.) < tur. serhat < perz. sehad < perz. ser »glava« i ar. hadd »granica«.
- krajina, pogranièni kraj, granica; jesi l’ bio na serhat Krajini?;
v. serhatlija.
serhàtlija (sehràtlija) m (perz.-tur.-bos.) < tur. serhatli, v. serhat + tur. suf. –li + bos. nast. –ja.
- krajišnik, granièar; serhatlija na konju doratu; Sehratlijsko ruho obeæala.
àrslan m (tur.) < tur. arslan
- lav: Od sita a r s l a n a, ne boj se, a od gladne maèke bjež (bošnjaèka poslovica); I kod nje su dva ljuta a r s l a n a, / što iziju živoga junaka
mènzil, mènzul, m (ar.) < tur. menzil »mjesto gdje su tatarski poštari odjahivali
konje; pošta«, bukv.: »konaèište« < ar. mänzil »mjesto gdje se odsjeda, odjahuje«.
- tatarska pošta u Bosni i Hercegovini u vrijeme Osmanske Imperije; i m e n z i l s k o g konja poklopio.
- tatarski konj na kome se pošta prenosila; pravo tira careva m e n z i l a, / istira ga na Hošane ravne.
Menzìldžīæ, Mezildžiæ, prezime (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od menzildžija, v.
menzìldžija, mezìldžija, mezùldžija, m (ar.-tur.) < tur. menzilci, v. menzil +tur. suf. –ci i bos. nas. –ja.
- tatar, poštar koji je prenosio poštu na konju – Od ovog je nastalo prezime Menzildžiæ, Mezildžiæ.
menzilhàna, menzulhàna (ar.-perz.) < tur. menzilhane, v. kompon. pod menzil i hane.
- poštanska stanica gdje su se držali u pripravnosti odmorni konji za tatare-poštare.Èim tatar stigne do menzilhane, sjaše svog umornog konja, preuzme i pojaše odmorna konja i nastavlja put. Menzilhane su bile snabdjevene potrebnim brojem konja. Menzilhane je organizovao sutalan Murat IV (1623-1640).
màštrafa, f (ar.-bos.) < tur. maºraba, maºrapa < ar. mišräbä »ono iz èega se pije«.
- èaša, naroèito èaša sa ukrašenim staklom iz koje se pije šerbe; Na sred kuæe bardak i m a š t r a f a; kada pije vodu u m a š t r a f i
dràm, m (grè.-bos.) < tur. dirhem < ar. dirhäm < strgrè. drahme. Gubljenjem glasa -h- iz sredine, kao i glasa -e- na kraju grè. rijeèi drahme, dobijen je bo. oblik dram.
- mjera za težinu: 1/400 oke, taènije: 3,207 grama; Osam d r a m a u nju sasuo praha.
V. dramlija, dramaluk
vaktisàhat i vaktìsahat, m (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. vakt-i saat »vrijeme èasa«, fig. »vrijeme smrti«, v. vakat i sahat.
- smrtni èas, smrt; Kad meni vakti-sahat do¦e....
bàš indecl. kao supst., adj. i adv. (tur.) < baº = glava; vrh, poèetak; glavar, starješina; prvi, glavni, najstariji
kao imenica:
- glava, glavar, prvak, starješina
a) u gornjem znaèenju nalazi s e kao drug komponenta u mnogobrojnim složenicama bosanskoga jezika, preuzetim iz tur. jezika, npr.: buljubaša, delibaša, dolibaša, harambaša, subaša, terzibaša itd. ili u složenicama izvedenim od bosanskih rijeèi, npr.: kozbaša, težakbaša itd. Posljednji glas u tur. izft. -i- zamijenje je u duhu bosanskoga jezika sa -a-, npr.: tur. terzi-baº-i, u bosanskom jez. terzi-baš-a.
b) glava, u frazi baš za baš za baš = glava za glavu, jedno za drugo, tj. bez prida (pri trampi predmeta)
kao pridjev:
- glavni, prvi, najstariji. Postoji kao prva komponenta u mnogim pridjevskim složenicama bosanskoga jezika, npr.: bàš-knêz, bàš-mùhtār, bàš-èàuš, Bàš-èàršija, Bàš-bùnar itd.
kao prilog:
- ù glāvu, upravo, zaista; B a š sam na te mislio (o. g.); Sjedi (na konju) b a š kao da je vilama posaðen (bošnj. izreka)
bàša m (tur.) < tur. baº
- prvak, starješina, odliènik; Dok bijaše Kukavica paša, / Ne znade se ko bijaše baša; A Boga vam, b a š e sarajevske, / ako mogu svijem biti sluga...
bàša-bàš. bašàbaš i bàš a bàš indecl. adv. (tur.) < tur. baºa-baº = glava za glavu, jedno za drugo, prvo ba u dativu, a drugo u nominativu.
- baš za baš, glavu za glavu, jedno za drugo (kad se nešto trampa, mijenja bez prida).
V. baš, bašaluk
bàšaga, bàš-àga m (tur.) < tur. baº-aqa, v. baš i aga
- glavni zapovjednik, glavni starješina; vezir ga je lijepo doèekao / i b a š-a g o m njega postavio
Bàšagiæ, przime (tur.-bos.) < tur. baº-aqa, v. baš i aga = glavni zapovjednik, glavni starješina
bašàluk m (tur.) < baºalik (baa-lik), v. baša + tur. suf. -lik.
- zvanje, dostojanstvo
- posjed u vlasništvu baše
bàšluk m (tur.) < tur. baºlik (bašlik (baº-lik) v. baš + tur. suf. -lik.
- oznaka na mezarluku (uspravan istesan kamen ili šiljak (dašèica) poboden više glave na mezaru umrlog; Gdjeno jesu èesti mezarluci, / za b a š l u k e koje povezaše
- oglav (dio konjske opreme); Još krva griva u alata, / od b a š l u k a do po strimenluka
- kapa od kišne kabanice, ženska kapica
bìr num., kao supst., adj., adv. i konj. (tur.) < bir = jedan (ima više i drugih znaèenja)
- jedan; biràšäe - jedna akèa: Jedan rakao b i n j a š è e, a drugi b i r a š ä e, pa su se pogodili (bošnj. poslov.); Koliko smo bir toliko smo jaki (bošnj. posl.)
- pravi, najbolji; ... to bi bilo za rišäansku i za muslimansku djecu b i r iladž.
- jedno isto; Svi su oni b i r, svi u jedan rog pušu (o. g.)
- èim, istom, što; B i r rekoše, na noge skoèiše
Izvedenice: bir akèa, birden, birindži, birkatica, birluk, birmahza, bir tahta eksik, birtuglija, birvaktile, birzemanile, zbiriti se.
tàš, m (tur.) < tur. taº
- kamen
- svaki kolutiæ u igri tavle i ploèica u igri domino, s kojima se igra.
v. Taslidža, taš bir! tašæija, tašlihan, Tašmejdan, èešmetaš, kesmetaš.
Tàslidža, f (tur.) < tur. Taºlice, tursko ime za Pljevlje, bukv.: »Kamenica« (tur. taº »kamen«,taºli »kamenit«, taºli »kamenit«,taºlice »malo kamenit«.
- Pljevlje; Po Taslidži pala magla, / biserom je pokapala; Ko naloži vatru u to polje? / naložili tslidžski beæari.
v. Taslidžak
Taslìdžāk, -áka (tur.-bos.) < bos. izved. od Taslidža, v.
- Pljevljak; veæ æu gledat’ Tslidžaka.
tàš-bìr! ili bìr-tàš! interj. (tur.) < tur. taº bir »jedan kamen«, v. kompon. pod taš i bir.
- izraz u igri tavle i u igri domino, kad u jednog partnera ostane neutrošen samo jedan kolutiæ, odnosno jedna ploèica.
tàšèija, m (tur.-bos.) < tur. taºçi, v. taº + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja.
- klesar; zanatlija koji pravi nadgrobne spomenika.
tàšlihān, -ána, m (tur.-perz.) < tur. taslihan »kameni han«, v. taš + tur. suf. –li i han.
- kameni han.
- Tàšlihān je ime hana koji se nalazio u Sarajevu izme¦u današnjeg hotela »Evropa« i starog bezistana. Izgorio je 17.VIII 1879. i poslije toga si nije više popravljao. Tašlihanom se nazivala i èaršija od kamenog hana do ranije [trosmajerove i ulice Zrinjskog gdje su bile kuæe imuænijih pravoslavaca; Bezistanu širok ti si! / Tašlihani, glavni ti si!; Pošetala Ðulagino zlato, / sve sokakom iznad Tašlihana.
mùm, m i mùma, f (perz.) < tur. mum »svijeæa« < perz. mīm »vosak«.
V. mumdžija, mum-makaze, mum-tahta, mumurluk
- svijeæa; ondje Lutvo s majkom veèeraše, / a ljuba mu dva m u m a držaše, / do dva m u m a a u dvije ruke; Viš’ glave mu dvije m u m e gore, / a niž’ nogu dvije ljube dvore
zaváli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. zavalli »jadan, žalostan« < ar. zäwāl, osn. zn.: »proæi, propasti« + tur. suf. –li.
- nesreæan, jadan, pust; Ej zavali dani, ej zavali doba...
zàvalē! zàvala! interj. (ar.-tur.) < tur. zavalli »jadnik, žalosnik« < ar. zäwāl, osn. zna.: »proæi, propasti« + tur. suf. –li.
- šteta! nažalost! jadna majko! pusto!; Kleto lani, pusto olomlani, / a zavale od ove godine: / gdje li bismo, gdje li ostadosmo, / ti se uda, a ja se oženih.
gajrèèija (gajrètèija) m (ar.-tur.-bos.) < tur. gayretçi (gayret-çi), v. gajret + suf. -çi + bos. nast. -ja.
- dobar radnik, vrijedan trudbenik, ustalac; pomagaè.
gàjret (gàiret) m (ar.) < tur. gayret < ar. gayrä.
- nastojanje, zauzimanje, revnost; pomoæ; zagrijanost, privrženost; Neka znade sva Bosna ponosna, / ko je caru bio u g a j r e t u; Osman-agu Bogom zaklinjaše, / da mu danas u g a j r e t u bude; Svome srcu g a i r e t a dava, / A na vrata juriš uèinio.
Gàjret, m (ar.) < tur. gayret, v. gajret.
- Bošnjaèko kulturno-prosvjetno društvo, èija se djelatnost prostirala na podruèju Bosne i Hercegovine, a osnovano je 1903. god. u Sarajevu. Društvo je izdavalo i èasopis pod istim imenom, koji je izlazio od 1907-1914. i od 1921-1941. god.
gajret! interj. (ar.-bos.) < izv. od gajret, v.
- nastoj, trudi se, hajde naprijed
gàjretiti (ar.-bos.) < izv. od gajret, v. + bos. nast. -iti.
sàbriti, sàburiti (ar.-bos.) < bos. izved. od sabur, v.
- trpiti, strpljivo podnositi nevolje u životu
sàbur, m (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. sabir < sabr
- strpljivost, strpljenje; Kaže se: »saburom je dženet pokriven«,
- »sabur-selamet« - strpljen spašen.
sàbur! interj (ar.) < izv. od sabur, v.
- strpi se!; Sabur malo, od Erdelja rajo!
sàburiti, v. sabriti
sabùrli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. sabirli, v. sabur. + tur. suf. –li.
- strpljiv, izdržljiv
sabùrsuz, m i kao adj. (ar.-tur.) < tur. sabirsiz, v. sabur, + tur. postpoz. »siz« - bez
- onaj koji je nestrpljiv, onaj koji je nagao
- nestrpjiv, nagao
sabursùzluk, m (ar.-tur.) < tur. sabirsizlik, v. sabursuz + tur. suf. - lik
- nestrpljivost
sàbur uèiniti (ar.-bos.) < bos. izved. od sabur, v. + bos. rijeè »uèiniti«
- strpiti se, savladati se; tu je majka sabur uèinila....
àmel m (ar.) < tur. amel < ar. amäl
- rad, posao, postupak; Nemaš dosta nikoga, izvan Boga dragoga i a m e l a svojega; Lijepoga je a m e l a = pošten je i èestit (o. g.)
amelimànda m (ar.-perz.) < tur. amelimanda = onesposobljeni, oronuli, iznemogli < ar. amäl = posao, rad i perz. mānde, part. a. od mānden = opstai
- gotovan, neradnik
ibádet, m (ar.) < tur. ibadet < ar. ibādä.
- molenje Bogu, klanjanje i uèenje.
ibádet èiniti (ar.-bos.) < izv. od ibadet, v. + bos. rijeè »èiniti«.
- moliti se Bogu, klanjati i uèiti.

Nastavit æe se, insha-Allah

Serijal Eglen bošnjaèki - (I) ÈOPEK I EŠEK SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (II) SELAM, SELAMET, SELAMLUK... SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (III) PUT DO BOSNE SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (IV) ZEHRU MEHKIŠI A ZEHRICU TVRDIŠI

SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (V) RAZBOSNITI, RAZBOŠNJITI....POBOSNITI.... SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (VI) MAJSTOR, MISTRIJA I MIŠÆIJA SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (VII) RAF, DUVAR, TUFEK I ZULFIKAR SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (VIII) ŠUTE KAO BOGUMILI SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (IX) VODA MERTEK NOSILA....