Piše: Munir ZAHIROVIÆ

Muslimani, umjesto da se povrate svome blagu skrivenom u knjigama na èijim koricama se nakupila duguogodišnja prašina, oni, zasljepljeni zapadnom civilizacijom, ostavljaju èak i svoju vjeru i uzimaju sve što im Zapad ili Istok ponudi bez pravljenja razlike da li od toga imaju koristi ili ne. Do II svjetskog rata u Bosni je bilo ljudi koji su se interesovali i sakupljali islamsko blago, koji su veliku pažnju posveæivali islamskoj knjizi.

Allah, subhanehu ve te\'ala, je Svojim poslanicima objavljivao velike knjige, kao što su Tevrtat, Zebur, Indžil i Kur\'an, ali i manje knjige od kojih se spominju spisi (listovi) Musaa i Isaa, alejhime-s-selam, kao što Uzvišeni kaže:
\"Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.\"(1)
To su ujedno i prve knjige na zemaljskoj kugli.
U prvo vrijeme ljudima je to bilo dovoljno. Oni su se ogranièavali na te knjige. Meðutim, s vremenom su one iskrivljenje i pale u zaborav. Istovremeno dolazi do kulturnog i civilizacijskog napretka društva te se javljaju potrebe i za nekim drugim knjigama, kao što su razni putopisi, filozofska razmatranja, romani, nauèna, historijska, vjerska i druga djela.
U svemu tome znaèano mjesto zauzimaæe i islamska literetura.
Još za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svaki ajet iz Kur\'ana biva pomno zapisan od strane povjerljivih pisara, ali æe tek nakon smrti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svi ti ajeti, nakon stroge provjere, biti sakupljeni i uvršteni u jednu knjigu – Kur\'an.
U isto vrijeme se poèinju zapisivati i neki hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali æe tek poslije to uzeti velikog maha iz bojazni da se ne izgube bilo iz zaborava ili zbog miješanja sa lažnim hadisima koje su ljudi poèeli izmišljati iz raznih razloga i pobuda.
Zatim dolazi period kada se poèinju pisati knjige o prenosiocma hadisa iz èega se raðaju razlièite hadiske, ali i druge islamske nauke, kao što su mustalehu-l-hadis (hadiska terminologija), \'ilmu-r-ridžal (nauka o prenosiocima hadisa), fikh (islamsko pravo) i dr.
Širenjem islamske države u to vrijeme i primanjem islama od strane naroda koji nisu govorili arapskim jezikom, javlja se bojazan da æe se iskvariti i izgubiti arapski jezik, te se posebna pažanja poèinje posveæivati arapskom jeziku, njegovoj gramatici, sintaksi i sl., a u meðuvremenu se pišu i prvi rijeènici koji registruju sve ili veæinu arapskih rijeèi i njihovih znaèenja.
Vremenom se kristaliziraju razne islamske znanosti, a samim tim javljaju se i razna djela o njima. Islamska knjiga doživljava puni procvat u vrijeme kada pismenost u Evropi biva privilegija sveæenstva i visoke elite.
Meðutim, vremenom æe muslimani ostaviti islamsku knjigu za leðima i pasti u neznanje i nazadnjaštvo, meðusobne razmirice, nacionalizam itd., što æe njihovim neprijateljima dati priliku da ih bez veæih poteškoæa poraze.
\"Upoznaj svoga neprijatelja da bi se mogao boriti protiv njega\" je stara narodna poslovica, ali i metoda koju su neprijatelji muslimana koristili u borbi protiv islama i muslimana. Korištenjem te metode, oni ne samo da æe uspijeti poraziti muslimane, nego æe se okoristiti i njihovim znanjem koje æe preuzeti i izgraditi civilizaciju koja nam je danas poznata.
I šta se tada dešava?
Muslimani, umjesto da se povrate svome blagu skrivenom u knjigama na èijim koricama se nakupila duguogodišnja prašina, oni, zasljepljeni zapadnom civilizacijom, ostavljaju èak i svoju vjeru i uzimaju sve što im Zapad ili Istok ponudi bez pravljenja razlike da li od toga imaju koristi ili ne.
Do II svjetskog rata u Bosni je bilo ljudi koji su se interesovali i sakupljali islamsko blago, koji su veliku pažnju posveæivali islamskoj knjizi.
Meðutim, poslije II svjetskog rata nastaju velike promjene, ne samo na društvenom, nego i na kulturnom polju.
U potpunosti se ukida arebica i piše se samo æirilicom ili latinicom. Time dobar dio islamskog književnog blaga pada u zaborav, pošto ga nove generacije neæe moæi èitati. Samim tim u zaborav padaju i orijentalni jezici na kojima je veæina djela pisana.
Od islamske liteterature u Jugoslaviji se izdaju ilmihali i njima slièna djela, kao što su Takvimi, Glasnici IVZ-ea i sl.
Tekstovi u Glasnicima, Takvimima i Almanahima, uglavnom se potpisuju pseudonima, ili se èak i ne potpisuju.
\"Bezazleniji\" tekstovi se potpisuju pravim autorovim imenom.
U to vrijeme islamska knjiga pada jako nisko i skoro da prestaje postojati. Jedan od razloga je sama struktura vlasti koja je ogranièavala i kontrolisala tu literaturu, ali i izdajnici iz domaæih redova koji su usko saraðivali sa UDB-om i \"cvikali\" svoju braæu, te samim tim dovodili u opasnost one koji su htjeli raditi i koji su radili za islam.
Naravno, u takvom okruženju i nije bilo lahko pisati ili posvetiti veæu pažnju knjizi, jer se èovjek morao brinuti i o svojoj sigurnosti. Ali, èak i u takvim uslovima, islamska knjiga je znala naæi put do èitaoca i ugledati svjetlo dana.
Agresija na BiH od strane Srbije i Hrvatske, pored stradanja bosanskohercegovaèkih muslimana i svega negativnog, imat æe i jednu pozivinu posljedicu, a to je ponovni procvat islamske knjige na ovim prostorima. Što bi narod rekao: \"U svakom zlu, jedno dobro.\"
Još za vrijeme rata javljaju se neka manja djela koja publikuju razne islamske humanitarne organizacije i besplatno dijele. Na tom polju najviše su uradili Visoki saudijski komitet za pomoæ BiH, koji i danas djeluje, zatim HO \"Al-Haramain\", kuvajtska humanitarna organizacija, IC \"Balkan\" i dr.
Poslije rata uloga tih organizacija se smanjuje, a njihovo mjesto zauzimaju razne izdavaèke kuæe i pojedinci koji se poèinju baviti izdavanjem knjige.

Literatura:
1) Kur\'an, 87:18-19.

Nastavit æe se inša-Allah!