REISU-L-ULEMA Dr. Mustafa-ef. CERIÆ

Sa žalom što i on nije mogao poæi na hadž, jedan prijatelj mi na ispraæaju reèe: - Volio bih da nam preneseš bar dio hadžske atmosfere u vidu dnevnika. Da i mi ovdje u Bosni osjetimo miris svetih mjesta.
Ne znam koliko je u tom trenutku ozbiljno mislio, ali kada smo u ponedjeljak na utorak (11.01.2005.) konaèno stigli na medinski aerodrom, sjetio sam se rijeèi mog prijatelja. Njegovog žala što nije na hadžu ove godine. Njegove želje da mu prenesem moja zapažanja i osjeæanja. I odluèih, iz poštovanja prema njemu, da ovo napišem.
Ove godine je rekordan broj bosanskih muslimana na hadžu. Oko hiljadu i šest stotina iz domovine i dijaspore. I ove godine, bosanske hadžije su, prvi put, avionom sletjeli u Medinu. Šta to znaèi, znaju najbolje oni koji su, prethodnih godina, satima èekali na aerodromu Džidda da bi se prebacili do Medine. Vozeæi se i po deset sati.
Bilo je iza pola noæi. Avion se zaustavio tik uz zgradu za prijem putnika. Pješke smo prešli do pasoške kontrole. Bili smo jedine hadžije u tom trenutku. Za manje od sat vremena prošli smo pasošku i carinsku kontrolu. U Džeddi, to bi trajalo satima. Još manje je trebalo da stignemo u hotel Dar el-Selim. Koji se nalazi na zapadnoj strani od Alejhisselamove džamije. Na ulazu doèekali su nas hadžije koji su dan-dva ranije stigli kopnenim putem. Veæ je bilo oko 4.00 sata ujutro. Nije bilo vremena za spavanje. Nije bilo ni umora. Bilo je velike èežnje za susretom sa Alejhisselamovom džamijom. Gdje beš-vakat klanja oko 500 000 (pet stotina hiljada ljudi iz cijeloga svijeta).
Kod muslimana dan je podijeljen na pet vremenskih dijelova (beš-vakat). To su pet redovnih namaza. To je naša orijentacija u vremenu. Kao što je Kaba-kibla orijentacija u prostoru. Te dvije orijentacije – vrijeme i mjesto – imaju snažan utjecaj na dušu posebno kad se spajaju u jedinstvo svetog grada Medine.

Utorak
(zu-l-hidždže 1, 1425/januar 11, 2005.)
Sabah (5. 42 h)
Utorak je moj prvi dan hadža u Medini. Niko više ne govori o nedjelji naveèer. O otkazivanju leta. Zaboravili smo i dugi ponedjeljak išèekivanja. Mi smo sada u haremu Alejhisselamove džamije. Gdje je sva radost èovjeèanstva. U moru nepresušne vjere. I, doista, kada bi vjera bila voda, ovdje bi bio izvor mora. Koje bi doteklo u svaki kutak zemljine kugle.
Jedva sam našao mjesto na sabah-namazu unutar džamije u safu u kojem je više od hiljadu ljudi. A takvih safova ima više od pet stotina.
Tog jutra mislio sam na hadžije koji u Sarajevu još èekaju. Uèio sam dovu da nam se što prije pridruže.
Nakon sabah-namaza èuo sam glas vaiza koji je, prislonjen uz jedan od hiljadu mermernih stubova, govorio o ljepotama islama. Oko njega bili su ljudi u halki. Baš kao u stara vremena. Bio sam previše umoran od puta da bih im se pridružio.

Podne (12.30h)
Oko 11.00 sati došla nam je vijest da je Sarajevo osvanulo u gustoj magli i da zbog toga èetvrti avion neæe poletjeti u utorak ujutro, veæ naveèer. Pod pritiskom tih vijesti klanjao sam podne-namaz i molio Boga da se magla rastupi i da hadžije danas sretno doputuju u Medinu.

Ikindija (15. 31 h)
Poèinjem se navikavat na mnoštvo ljudi oko sebe. Ne smeta mi stiska. Ni guranje. Ni razlike u bojama. Ni razlike u jezicima. Svi su mi ti ljudi bliski i dragi. Kao da ih sve odnekud veæ poznajem. Kao da smo negdje zajedno bili. Pa jesmo – mi smo uvijek zajedno. Jer nam je Kaba-kibla zajednièka. Jer nam je Kur\'an knjiga zajednièka. Jer nam je Poslanik Muhammed zajednièki. Jer nam je hadž zajednièki. Jer nam je ova ikindija-namaz zajednièka. Lijep je to osjeæaj. Koji se ne može mjeriti ni sa jednim osjeæajem na svijetu. Otuda je jasna ta žarka želja bosanskih muslimana. Da budu na hadžu. Posebno onih koji jednom budu. Oni žele da opet doðu. Unatoè poteškoæama koje svake godine proðu.
Molio sam Boga da svaka Bosanka i svaki Bosanac doðe ovde makar jednom u svom životu. Oni koji su roðeni i oni koji æe se, ako Bog da, roditi.

Akšam (17. 50 h)
Dolaze nam radosnije vijesti iz Sarajeva. Èetvrti avion se sprema da poleti oko 19.00 sati po bosanskom vremenu. To znaèi da bi posljednja grupa bosanskih hadžija mogla stiæu u Medinu oko pola noæi.
Za akšam-namaz nisam mogao uniæi u džamiju. Klanjao sam vani. Za cijelu Medinu može se reæi da je mubarek grad. No, Alejhisselamova džamija, kao i harem džamije su posebna mubarek mjesta. U samoj džamiji, meðutim, postoji mjesto koje je najviše mubarek. To je Revda za koju je Alejhisselam rekao da je mjesto iz Dženneta. Ko na to mjesto uspije doæi i klanjati, on je postigao najviše što se može postiæi u Medini. To za sada nije moguæe. Ali je moguæe biti blizu. Gdje je mihrab. Po arhitekturi Revda podsjeæa na Osmanlije koje su taj prostor dekorirali na svoj naèin. Zanimljivo je da je to još uvijek ostalo netaknuto. Vjerovatno više iz poštovanja prema mjestu nego prema Osmanlijama koje su na tom mjestu ostavili svoj peèat.
Uspio sam naæi mjesto u džamiji blizu Revde i èekati jaciju-namaz. Tako sam prouèio drugo poglavlje (el-Beqare) iz Kur\'ana koje je objavljeno u Medini. U njemu se govori o zavjetu sinova Israeliæana prema Bogu. O odnosu muslimana prema kršæanima. O zajednièkoj sudbini ljudskoga roda. I sjetih se mog susreta sa kardinalom Puljiæem na prijemu kod mitropolita Nikolaja koji mi reèe: - Moli se i za nas griješnike ovdje kada budeš tamo na svetome mjestu. I, doista, dok sam uèio Kur\'an i èekao jaciju-namaz molio sam se za sve ljude. Da Bog dadne volje i pameti da živimo u miru i slozi. Da se meðusobno poštujemo i jedni druge podržavamo u pobožnosti i dobru djelu. A ne u grijehu i u zlu djelu.

Jacija (19. 22h)
Vijest da je i èetvrti avion s bosanskim hadžijam poletio za Medinu bila je pravo olakšanje. Jaciju-namaz sam klanjao pun sreæe i zadovoljstva. I razmišljao o veliæini vjere koja može da ovoliki broj ljudi (500.000) drži na okupu, u miru i tišini. Vjera je najbolji lijek za ljude. Koji može da umiri dušu onda kad je duši smiraj najpotrebniji. I meni je, naravno, sada potreban noæni odmor da bih bio odmoran za novi dan.

Na Arefatu: Reis Cerić u momentu pisanja dnevnika

Srijeda
(zu-l-hidždže 02, 1425/januar 12, 2005)
Srijeda je, 12. januar, 2005. god. U novinama èitam: danas je 01. zu-l-idždže, 1425. hidžretske godine. Prema tome, Kurban-bajram je u petak 21. januara, 2005. god.
Kod Ramazanskog bajrama moguæe je ispoštovati naš bosanski takvim (kalendar). Ali, kod Hadžijskog bajrama stajanje na Arefatu je univerzalno vrijeme koje važi za sve muslimane u svijetu, pa tako i za nas u Bosni. Raèunanje vremena po lunarnom sistemu u našem takvimu se uglavnom slaže sa saudijskim kalendarom. Ovaj puta, meðutim, razlika je u jednom danu. Sreæa je da ima dovoljno vremena. Deset dana. Da se možemo prilagoditi.
Hadž je bio i ostao najveæa manifestacija muslimanske globalne svijesti. Bilo bi dobro kada bi se muslimani kroz hadž uèili globalizaciji odnosa u svijetu. Bar kad je rijeè o globalizaciji meðu njima samima.
Druga važna vijest: èetvrti avion s hadžijama je sretno sletio u Medinu. Lahko su prošli pasošku i carinsku kontrolu. Lijepo su se smjestili u hotel. Veæina su iz Krajine i Sandžaka. Dva dana su èekali u Holiday Inn-u u Sarajevu. Prièa se o njihovom saburu. I saburu njihovih najbližih koji su ih hrabrili. Kažu da je njihov hadž najkabulniji. Jer su položili najvažniji ispit na putu za hadž. Ispit sabura. Slažem se.
Svi smo sada u Medini. U gradu Allahovog poslanika Muhammeda, a.s. U gradu ensarija koji su prihvatili mekkanske muhadžire otvorenog srca i ispružene ruke. U gradu prve povelje o toleranciji izmeðu muslimana, jevreja i kršæana. U prijestolnici hulefa-i rašidina. Pravednih halifa. U kolijevci nauke i mudrosti.
U Medini smo u kojoj je sve èisto i lijepo. I hotel u kojem smo smješteni. I put kojim idemo do džamije. I džamija u kojoj Bogu na sedždu padamo pet puta dnevno. I harem u kojem se sastajemo. Èist je i lijep i naš osjeæaj za Bosnom. Zanimljivo. Kad smo u Bosni èeznemo za Medinom. A kad smo u Medini želimo da imamo što više Bosne. Hvala Bogu kad imamo i jedno i drugo. I kad možemo u Bosni voljeti Medinu. A u Medini biti ponosni na Bosnu.

Sabah
Jutra su svježa. I dugi kaput je dobro došao. Za sabah-namaz uèe se dva ezana. Jedan oko 5.00 sati. A drugi nešto prije 6.00 sati. Nema onog koji u Medini može prespavati sabah-namaz.
Lijepo je vidjeti kako bosanske hadžije u grupama žure na namaz. I lijepo je èuti žamor bosanskog jezika. U haremu džamije. Nakon namaza. U trenutku pomisliš da si u Bosni. A ne u Medini. Od glasova Bošnjaka iz cijeloga svijeta. Koji se u Medini prvi put susreæu.
Sabah sam klanjao pored jednog Afganistanca. Dugo je gledao u mene kad sam sjeo pored njega. I kao da je htio da mi nešto kaže. Ali, nije imao rijeèi koje bih ja znao. A ni ja nisam imao koje bi on znao. Naš kontakt ostao je na nekom osjeæanju. Uèio sam dovu za mir u svijetu.

Podne
Podne je umjereno toplo. Vrlo ugodno za šetnju. I tako to obièno biva. Prošeta se s prijateljima na ruèak.
Stiže nam ružna vijest. U Banja Luci provaljen Medžlis IZ-e. Pokraden novac. Muftija banjaluèki zabrinut. Muslimani uplašeni. Svježa vijest za Medinu. Stara vijest iz Banje Luke.

Ikindija
Još sam pod dojmom ružne vijesti iz Banja Luke. Uèim dovu Allahu Uzvišenom da nam olakša našu muku. I otkloni svaku bruku. Da muftiji banjaluèkom dadne snage da izdrži napad. Da muslimanima Banje Luke podari slogu da ostanu u vjeri i nadi.

Akšam
Nebo je èisto. Noæ je blaga. Prava i èini se da koliko je zvijezda na nebu, toliko je klanjaèa u Alejhisselamovoj džamiji. Skrušeno stoje pred Bogom. I slušaju imama koji ih poziva da Bogu pokorno na sedždu padnu. Svi su u jednome safu. I sunniti i ši\'iti. I oni koji to nisu. Pomislih: kad bi muslimani ovako skladno djelovali u svijetu kao što djeluju u ovoj džamiji, bilo bi manje gladnih. Manje nepismenih. Manje zaraæenih. Manje napaæenih i prognanih muslimana. I sjetih se naših prognanika kojih se sve više zaboravlja. Od strane domaæih i meðunarodnih organizacija. Posebno onih iz istoène Bosne – Foèe, Višegrada, Èajnièa, Rogatice... I molio sam Boga da im pomogne da se vrate svojim kuæama. I svima nama da Bog dadne pameti pa da shvatimo važnost povratka u istoènu Bosnu. Važno mi je da se ovdje Bogu molim za povratak u istoènu Bosnu. Jer je i Alejhisselam bio muhadžir u Medini. Ali se vratio u Mekku. U svoj rodni grad.

Jacija
I danas sam vrijeme od akšama do jacije proveo u džamiji. Uèeèi Kur\'an. Poglavlje Al Imran (porodica Imran). Koje govori o Merjemi i njezinom sinu Isa, a.s. O Ibrahimu, a.s., i njegovom sinu Ismailu. O Tevratu i Indžiluu (Starom i Novom Zavjetu). To je meðuvjerski dijalog kojeg vježbam ovdje u Alejhisselamovoj džamiji. I to je ono èemu me uèi moja vjera. Da znam da na ovome svijetu nisam sam. I zato sam uèio dovu da svako svoju vjeru voli. A tuðu da poštuje. Ako tako bude, onda neæe biti napada na IZ-u u Banjoj Luci.
Otišao sam na spavanje zahvalan Allahu što su sve bosanske hadžije dobro i zdravo. Neka je svima u Bosni i Hercegovini lijepi selam od nas iz Medine. I neka ih Allah èuva. Amin!

Èetvrtak
(zu-l-hidždže 03, 1425/januar 13, 2005)
Muhammed, a.s., je trinaest godina polagao temelje islamske doktrine na razini ideje ili vjere koja mu se otkrivala u Božijoj rijeèi. I kad je bilo jasno da to nije primjenjivo u Mekki, Muhammed, a.s., odlazi u Medinu. Gdje mu se pruža prilika da ideju islama primjeni u praksi. I to u svim oblastima ljudskog života. U vjeri i moralu. U porodici i zajednici. U miru i u ratu.
U Medini se donose propisi o namazu, postu, zekatu i hadžu. U Medini se muslimani suoèavaju s moralnim slabostima: izdajom, licemjerjem, sebiènošæu. Ali, u Medini se istièu i moralne velièine kao što su hazreti Ebu Bekr, hazreti Omer, hazreti Alija, hazreti Hamza i dr.
Medina je grad. Urbana sredina koja je svakim danom veæa i ljepša. Medina je kolijevka cvizvilizacije. Medina je središte inspiracije za ljude plemenite duše i kreativnog duha.
Medina je grad posljednjeg Allahovog Poslanika u kojem vjeèno stanuju najbolji ljudi. Alejhisselamovi ashabi. Sretan je onaj koji može posjetiti Medinu. I upoznati se sa korjenima civilizacije koja je promijenila cijeli svijet.

Sabah
U Medini, na sabah-namazu, srce se puni èistom vjerom. Kao što se pluèa pune èistim zrakom na Bjelašnici. Èista vjera èisti srce od grijeha. Kao što svježi zrak èisti pluèa od toksina.
Sabah-namaz sam klanjao blizu Revde. Prije namaza svako je uèio Kur\'an. Mirno i pobožno. Vidio sam da i bosanske hadžije uèe Kur\'an. Neki sjede i pobožno razmišljaju.
S moje desne strane bio je Turèin. S moje lijeve strane sjedio je Malajac. Sva trojica smo razlièiti. Jezikom ne možemo komunicirati. Ali mi komuniciramo srcem. Mi smo u Medini. U Alejhisselamovoj džamiji. Mi smo muslimani. Tu èinjenicu srce bolje osjeæa nego što putem jezika razum razumije. Jer, razum nikad neæe razumjeti osjeæaje srca. Razum ima snagu, ali srce je snažnije. Vjera je više stvar srca nego razuma. Na kraju uvijek srce pobjeðuje. Na kraju uvijek vjera pobjeðuje. Jer jedino vjera može objasniti svrhu života. I život poslije smrti. I smrt koju niko neæe izbjeæi.



Podne
Nekoliko nas odluèili smo da posjetimo Alejhisselamov kabur. Da uðemo u Revdu. Da klanjamo i prouèimo dovu. Da budemo na jednom od najblaženijih mjesta. Da budemo u milosti šefaata posljednjeg Allahovog Poslanika.
Lahko smo došli ispred Alejhisselamovog kabura. Gdje su mnogi ljudi stjali. Gledali i uèili salavat i selam na Muhammeda, a.s. Na vanjskom zidu Alejhisselamovog turbeta, koje se istièe zelenim kubbetom i jednom od deset munara, stoje imena Muhammed, a.s., Ebu Bekr i Omer ibn el-Khattab. Iako mi ovo nije prvi put da stojim pred Alejhisselamovim kaburom, uèinilo mi se da sam prvi put vidio te tri levhe sa tim imenima. Nije moguæe izvana vidjeti njihove mezare. Rijetki su mogli skroz blizu doæi. Moja supruga Azra i kæerka Amina došle su blizu prilikom jedne od naših zajednièkih posjeta Saudijskoj Arabiji zahvaljujuæi dobrim ljudima iz kraljevskog protokola. One su vrlo ponosne na to.
Uèio sam salavat i selam dok sam stajao pred Alejhisselamovim kaburom. I sjetio se da je rahmetli Husejn ef. Èozo stajao ovdje. Možda na istom mjestu. I pisao je o tome.
Govorio sam: - Božiji Poslanièe, mnogo je salavata i selama koje ti šalju muslimani sa svih strana svijeta. Ali salavate i selame koje ti donosim od bosanskih muslimana puni su ljubavi. Bosanski muslimani nisu te vidjeli. Ali su te u srcu zavoljeli. Oni nisu brojni. Ali su ti vjerni. Oni nisu na èelu. Ali neæe sigurno izdati na kraju.
U trenutku nestale su rijeèi. Ostala su samo moja osjeæanja. Koja su grijala moje srce. I blažila moju dušu. Bio sam sretan što njemu pripadam. Èovjeku i Božijem Poslaniku koji nam je ostao blizu u visini svoje ljudskosti. I velièini svoje poslanièke misije. Nije dao da se od njegove ljudskosti pravi božanstvo. Niti da se od njegove božanske misije pravi ljudska prevara. Bio je odgovoran pred Bogom . I blag pred ljudima. Bio je dosljedan u vjeri. I širokogrud u životu. Volio je ljude zato što je volio Boga. Volio je istinu zato što je imao srce. Volio je pravdu zato što je imao razum. Volio je život zato što se nije plašio smrti. Muhammed. a.s., je volio svoj Ummet zato što je znao da æe trebat njegov šefaat.
Šefaat, Božiji Poslanièe. Tvoj šefaat je naš jedini spas. Jer ovdje nema drugoga osim tebe koji zna da nas povede do vrela. Do vrela uspjeha na ovome svijetu. I vrela spasa na drugome svijetu.
Nema onoga koji može da spoji svijeta dva. Ovaj na istoku i onaj na zapadu.
Nema onoga koji zna da ponese bremena dva. Ovo što ga svako ima oko vrata. I onog što se Ummetu oko vrata stavlja.
Nema onoga koji èovjeèanstvu mir donosi. O ratu se govori. O ubijanju se prièa. Bog se zaboravlja. A èovjek se u božanstvo pretvara.
Ovdje sam, Poslanièe, da Bogu i tebi zavjet položim da æu živjeti u vjeri Božijeg tewhida. I tvog Sunneta. Ovdje sam da se tvom šefaatu nadam. Ovdje sam da se Allahu molim za jedinstvo Ummeta. Za bratstvo èovjeèanstva. Za spas i mir svijeta.
Ovdje sam da uèim dovu za mir i sreæu moga naroda. I moje zemlje. U kojoj se priziva Božije ime. I poštuje ime tvoje. U kojoj se zna da smo Ademovi sinovi. I Nuhovi štiæenici. I Ibrahimovi potomci. I Musaovi uèenici. I Isaovi poštovaoci. I Muhammedovi, a.s., vjerni sljedbenici.

Revda
Htio sam još stajati pred kaburom Allahovog Poslanika. Još gledati i slušati. Htio sam èuti kuda je izlaz na put spasa današnjeg èovjeèanstva? Kuda je put Ummeta koji ima što drugi nema. Jednu Knjigu. Jednu Kabu. Jednu Kiblu. Ali nema ono što drugi ima. Jednu glavu. Koja bi Ummet ujedinila. Nema jedan mozak. Koji bi Ummet oslobodio zbrke oko vremena Bajrama. Nema jednu odgovornost . Koja bi Ummet zaštitila od gluposti pojedinaca.
No, odjednom prolomi se glas u meni. Vi imate što niko nema. Jedan duh. Koji j u vašem srcu. Koji drži na okupu plemena. I narode od Kine do Arabije. Od mašrika do magriba. Vi imate hadž. Imate Allahovog Poslanika. Živu sliku u vašemu srcu. A ne mrtvu sliku na vašemu vratu. U tome je vaša snaga. Tu je vaš izlaz. U razumijevanju njegovog puta do uspjeha i spasa. U Božanskoj zapovijedi. Èitaj i uèi. U ime Boga! Vjeruj i bori se. U ime istine i pravde!
Taj glas umanjio je moju brigu. I odveo me do jednog od najèasnijih mjesta na Zemlji. Do Revde. Svako je želio da za trenutak osjeti to blaženstvo. Blaženstvo Dženneta na Zemlji. Vjerovatno nigdje na svijetu ne može se vidjeti tolika bujica emocija kao ovde. Nigdje kao ovde ne može se tako jasno osjetiti ljubav prema Muhammedu, a.s. Koji nije rekao svojim sljedbenicima da se njemu, umjesto Bogu, klanjaju. Koji nije negirao ranije Božije knjige. Koji nije sporio Božije poslanike. Ne, Muhammed, a.s., nije bio Vjerovjesnik za jedno vrijeme. Za jedno mjesto. Za jedno pleme. Za jedan narod. On je Allahov Vjerovjesnik za sva vremena. Za sva mjesta. Za sva plemena. Za sve narode na svijetu. To se najbolje može vidjeti ovde na licu Malajca, Kineza, Turèina, Perzijanca, Bosanca, Tatara, Èeèena koliko vole Muhammeda, a.s. To je ljubav koja se ne može opisati. Ona može samo živjeti u duši onoga kojemu je Allah otvorio srce da u Revdi poželi svoje mjesto u Džennetu.
U Revdi mi je jasniji hadis u kojem se kaže da je Alejhisselam rekao: - Moji ashabi (drugovi) su oni koji su me vidjeli, pa vjeruju u moje poslansvo. Moja braæa su oni koji vjeruju u moje poslansvo, mada me nisu vdijeli. Svi mi koji smo sada u Revdi nismo vidjeli Muhammeda, a.s. Ali vjerujemo u njegovo poslanstvo. Svi mi smo njegova braæa. Svi mi smo braæa po vjeri. Po mjestu na kojem sjedimo. Po nadi koju gajimo.
Klanjao sam dva rekata. To je pozdravni namaz koji se klanja kad se prvi put dolazi na neko èasno mjesto. Ja sam prvi put ovdje u Revdi. Ispred minbera. Ispred mene je klanjao muftija travnièki Nusret ef. Abdibegoviæ.
Klanjao sam i uèio dovu da se ljubav koju muslimani imaju prema Muhammedu, a.s., pretvori u mudrost razuma koji æe muslimane osloboditi straha i bijede. Razum koji æe im osigurati mjesto u svijetu koje im pripada.
Vjerovatno nema manjeg mjesta na svijetu na kojemu može biti toliko ljudi. A da jedni drugima ne smetaju. Tu su ljudi naprosto prilijepljeni jedan uz drugoga. Ali svako je bio zaokupljen svojom brigom. Svako je bio duboko zagledan u svoju dušu. I nastojao da iz nje izbaci teret grijeha.
Do podne-namaza ostalo je više od sat vremena. Odluèili smo da u Revdi èekamo. I klanjamo podne-namaz. Bila je to životna prilika da dva sata provedem u Revdi. Uèeæi Kur\'an. Daleko od briga na poslu. Daleko od pakosti ljudi. Ovde se osjeæam sigurnim. Kao nigdje. I kao nikad. Ovde bih volio ostati zauvijek. I pobjeæi od zla ovoga svijeta. I od ljudi koji o zlu rade. Ali to nije moguæe zato što ni Alejhisselam nije ostao na nebu dok je bio na Miradžu. Veæ se vratio na Zemlju da s ljudima dijeli sve što ljudski život donosi. I dobro i zlo.
Dva sata je malo da se napuni duša koja treba da se vrati tamo gdje se troši. U život. U Bosnu gdje je potrebno imati mnogo duha da bi tijelo preživjelo. Gdje treba imati snažno tijelo da bi duh živio. I baš zato što smo svjesni da nam se ne dâ da imamo istodobno oboje: i snažno tijelo i snažan duh, ostaje nam da svoj duh snažimo. Ako veæ tijelo snage nema. Jer kroz snagu duha lakše nam je doæi do snage tijela. Obratno nije uvijek sigurno. Jer tijelo bez duha je lahko pobjediti. Dok snažan duh i u krhkom tijelu nije moguæe poraziti. Mnogo je malih naroda koji su se oduprli velikim narodima. Zato što su mali narodi imali jaku volju i snažan duh.
Uèio sam Kur\'an. Nikad slaðe i nikad lakše. Upijao sam svaku rijeè. I dok sam uèio ajete iz èetvrtog poglavlja el-En\'am, èuo sam Ibrahima, a.s., jasnije nego ikada ranije, kako savjetuje svoga oca Azara da ostavi mnogoboštvo. I prihvati tewhid. Vjeru u Jednoga Boga.
Oko 12.30 zauèio je ezan za podne-namaz. Bio sam toliko blizu da sam mogao vidjeti mujezina kako uèi ezan na koji æe se odazvati ovdje, u Alejhisselamovu džamiju, oko 500.000 (pet stotina hiljada klanjaèa).
Bio sam sretan i zahvalan Allahu što mi je omoguæeno da klanjam u Revdi izmeðu Alejhisselamovog kabura i minbera. Prvi put u životu.

Ikindija
Danas sam sretan kao nikad ranije. Klanjao sam u Revdi podne-namaz. Veèeras æu, ako Bog da, obaviti tavaf (napraviti sedam krugova) oko Kabe. I obaviti s\'aj (sedam trèanja) izmeðu Safe i Merwe. Nije mi se dosad dogodilo da u jednomom danu budem u Revdi i Kabi.
Oko 15.00 sati krenuli smo iz hotela u Medini za Mekku. Oko šest kilometara od Medine nalazi se mi\'kat. Zu-l-Huzejfa. Mjesto za oblaèenje ihrama. To je èin formalnog poèetka obavljanja hadža. Tu se može uzeti gusul (kupanje). Može se skinuti svakodnevna odjeæa. I obuæi ihrami. Dvije bijele plahte. I ništa više. Ihrami nas podsjeæaju na æefine. Odijelo koje se oblaèi za Ahiret.
Kad smo stiglo do džamije bilo je vrijeme za ikindiju. Obukli smo ihrame. Zanijetili hadž-i temettu\'. Klanjali dva rekata ihramskog sunneta. Klanjali ikindiju-namaz. I, oko 16.00 sati, nastavili put do Mekke. Izmeðu Medine i Mekke ima 500 km. Sa dobrim džipom i na odliènom autoputu, kao što to ima Saudijska Arabija, može se od Medine do Mekke stiæi za èetiri sata.

Akšam

Naše hadzije

Akšam-namaz klanjali smo na mjestu za odmaranje. Takvih mjesta je mnogo na putu od Medine do Mekke. Tu se može nasuti benzin. Uzeti abdest. Osvježiti hladnom vodom. I klanjati namaz u džamiji.

Jacija
U Mekku smo stigli iza jacije. Oko 20.00 sati. Smjestili se u hotel. Blizu sjedišta Rabite (Svjetske muslimanske lige). U vrijeme hadža Rabita organizira konferenciju posveæenu pitanjima islama i muslimanima u svijetu. Ove godine tema konferencije je: Dijalog izmeðu civilizaciija i kultura – ciljevi i moguænosti. Tri mjeseca prije hadža ponuðeno mi je da o toj temi napišem referat. Prihvatio sam ponudu. I zato smo danas ovde.
Oko 21.00 sat bili smo spremni za harem Kabe. Na putu od hotela do Harema bila je velika gužva. Potrošili smo gotovo sat vremena. Veæ je oko pola noæi. Harem je prepun.
Prvo smo klanjali jaciju-namaz. Zatim smo prišli liniji koja oznaèava pravac Hadžeru-l- esweda (Crnog kamena). To je mjesto s kojeg se poèinje. I završava sedam krugova tawafa. Oko dvadesetak metara bili smo daleko od Hadžer-l- esweda. Mnogo je svijeta oko Kabe. Azra i ja držali smo se za ruke. I zajedno uèili nijjet za umru radi hadž-i temettua (olakšavajuæeg hadža, a to znaèi da se mogu skinuti ihrami do Arefata, ali treba prinjeti žrtvu – kurban).
Dosada su naše hadžije obavljale hadž-i ifrad. Hadž bez umre. I bez kurbana. Ali i bez olakšice skidanja ihrama nakon tawaf-i kuduma. Zadnjih godina prešlo se na hadž-i temettu.
Više puta sam tawafio sa Azrom. Ali ovoga puta osjeæao sam posebnu sreæu što smo zajedno. Muharem ef. Hasanbegoviæ je bio blizu nas. Poèeli smo s nijjetom. Uèili smo tekbir i dovu: -Bože, daj nam dobro na ovome i dobro na drugome svijetu. I spasi nas od vatre.
U Haremu vidim mnogo mladog svijeta.
Približavali smo se Kabi. Uspjeli smo u prvom krugu proæi izmeðu Kabe i Mekam-i Ibrahim. Mjesto gdje je stajao Ibrahim, a.s. sa svojim sinom Ismailom,a.s. Njih dvojica su podigli Kabu u njezinom sadašnjem položaju i obliku. Tradicija hadža potièe iz Ibrahimovog, a.s., vremena. I dove koje se uèe na hadžu imaju Ibrahimovski duh. I žrtva-kurban ima peèat Ibrahimovog iskušenja sa sinom Ismailom. I vrelo Zemzem je iz Ibrahimovog vremena. Njegova žena Hadžera je trèala izmeðu Safe i Merve Tražeæi vodu. I odjednom je ugledala kako jak mlaz vode izvire iz zemlje. Voda je tako izvirala da se Hadžera uplašila. Pa je povikala: -Zemzem - stani. Od tada vrelo Zemzem nije nikad presušilo. Svi koji doðu na hadž obavezno se napiju Zemzema. I ponesu, koliko mogu, svojoj kuæi. Zemzem je ljekovita voda.
Prvi krug oko Kabe obišli smo za pet-šest minuta. Kružili smo podaleko od centra. Molio sam Boga za mir u svijetu. Molio sam za žrtve od cunamija u jugositoènoj Aziji. Molio sam da Allah spasi svijet od poplava i požara.
U drugom krugu približili smo se Kabi sedam do osam metara. Bila je velika stiska. Išli smo polahko. Svi su ponavljali dove u sebi ili naglas. Vido sam jednog pedesetogodišnjeg Kineza koji je uèio dovu i plakao. Držao je svoju majku za ruku i nešto joj govorio. Taj prizor neæu zaboraviti. To me je jako uzbudilo.
Uèio sam dovu za jedinstvo muslimana u svijetu. Molio sam da nas Allah oslobodi straha i bijede. Govorio sam: - Bože, pokaži nam istinu kako bismo je slijedili. I upozori nas, Bože, na neistinu kako bismo je izbjegli.
U treæem krugu još više smo se približili Kabi. Ali do Hadžeru-l-esweda nije bilo moguæe doæi. Oni koji su htjeli poljubiti Crni kamen, stali su u red koji se protezao s kraja na kraj Kabe. Trebalo je više od sat vremena èekati da bi se došlo do Crnog kamena. Koji se nalazi na jednom od èetiri èoška Kabe. Na panorami grada Mekke sama Kaba izgleda kao èetvrtasti crni kamen zato što je prekrivena crnom èohom. Postoji pogrešna predodžba kod nekih ljudi da muslimani hodoèaste crni kamen. Misleæi pri tome na Kabu. To, naravno, nije taèno. Crni kamen nije sastvani dio hadža. Nije obavezno poljubiti ga. On u obredu hadža služi kao orijentacija u prostoru. Od njega poèinje i kod njega se završavaju krugovi (tawafi) oko Kabe. Sjeæam se da je rahmetli Aliji bilo omoguæeno da doðe do Crnog kamena. On ga je dotaknuo rukom. Ali ga nije poljubio. Ja sam više puta dolazio. I doticao Crni kamen. I ljubio ga zato što je to radio Muhammed, a.s. I zato što je hazreti Omer rekao: - Ja te ne bih poljubio da nisam vidio Allahovog Poslanika da to èini.
Prije nekoliko godina imao sam sreæu da sa nekoliko uglednih alima iz svijeta uðem unutar Kabe. I da klanjam dva rekata. Bilo je to nezaboravno iskustvo. No, ona slika Kabe koja mi je u sjeæanju iz djetinjstva, o kojoj su mi prièali naše hadžije, je dublje u mom biæu. Nego Kaba koju sam vidio svojimoèima. To je valjda zato što èežnja za neèim ostavlja dublji trag u našem sjeæanju. No, onoga trenutka kada doðete do Kabe i u njenoj unutrašnjosti klanjate, u vama se raðaju nove èežnje. U vama se raða èežnja da budete dostojni mjesta na kojem stojite. I imena koje nakon toga nosite.
Treæi krug smo završili sa dovom Allahu Uzvišenom za mir i napredak domovine. Molio sam Boga, dž.š., da svim ljudima i ženama u našoj domovini podari volju da se u dobru natjeèu. A ne u zlu nadmeæu. Molio sam da se u zajednièkoj nam domovini svi sretno i zadovoljno osjeæmo. Amin!
U èetvrtom krugo uèio sam dovu Uzvišenom Allahu da nas osnaži u našoj namjeri da živimo u islamu. Da se meðusobno pomažemo u dobru i korisnu djelu. Da ne uèinimo ništa èime bi se položaj muslimana pogoršao. Govorio sam: - Bože, pokaži nam put do naših istinskih prijatelja. A udalji nas od naših neprijatelja. I njih udalji daleko od nas. Bože, približi nas jedne drugima i uèvrsti meðu nama istinsko povjerenje. Povjerenje koje niko od nas neæe iznevjeriti.
U petom krugo mislio sam na prognanike. Na bolesnike. Na beskuænike. Na siromahe. Na jetime. Na majke šehida. Mislo sam na one koji su bez posla. Na one koji nemaju nikoga da ih posjeti. Uèio sam dovu Allahu Uzvišenom da svima njima pomogne da im se stanje promijeni na bolje. Amin!
Kad smo bili u šestom krugu, veæ je bilo pola noæi. Ali broj ljudi se stalno uveèavao. I krug oko Kabe se sve više širio. Mi smo uspijevali ostati dosta blizu Kabe.
U šestom krugu uèio sam samo jednu dovu: - Bože, daj nam snage da ispunimo obavze prema Tebi, prema ljudima i prema sebi.
Sedmi krug bude najdraži i najbrži. Iako vremenski duže traje od prethodnih krugova. Bude vam drago što završvate jedan od Bogu najdražih ibadeta. A opet žao vam je što to još ne traje. Zato polahko hodate i iskreno uèite dovu Allahu da vam tawaf bude kabul (primljen). I da vam se omoguæi da ponovo tawafite. Jer rijeè hadždž znaèi vraæati se tamo gdje ste jednom bili. A to znaèi da jedna grupa ljudi treba svake godine u vrijeme hadža da obilazi ili da oživljava sjeæanje na Kabu. Zato se kaže da je hadž farz-i kifaje.
U zadnjem, sedmom krugu, uèio sam osobnu dovo Allahu: - Bože, ako je moj posao kojeg radim dobar i koristan za islam i muslimane, onda mi omoguæi da to i dalje radim. A ako moj posao kojeg radim nije dobar za islam i muslimane, onada mi onemoguæi da to dalje radim. Ti, Bože, znaš, a ja ne znam. Ti, Bože, možeš, a ja ne mogu. Ti, Bože, uèini što je Tvoja volja.
Nakon tawafa klanja se dva rekata kod Mekam-i Ibrahima. Ali to sada nije moguæe. Mi smo morali klanjati podalje od tog mjesta. Prije se išlo na pijenje Zemzema u podzemlje Harema. Toga više nema. Vjerovatno zato što se uvidjelo da to stvara veliku pometnju i gužvu. Hadžije nisu samo pili Zemzem, veæ su uzimali abdest. Poneko je želio i da se tu okupa. Sada su èesme iz kojih teèe Zemzem na površini. U jednome zidu Harema. Gdje se èovjek može lijepo napiti Zemzema. I ništa više.
Nakon što smo se napili Zemzema, nastavili smo put do Safe odakle poèinje sa\'j. Trèanje izmeðu Safe i Merwe. Kao sjeæanje na Hadžeru. Majku Ismailovu koja je žedna tražila vodu u pustinji.
Sa\'j ima sedam krugova kao i tawaf. Razdaljina izmeðu Safe i Merve je 375 metara.
Kad smo završili sa\'j bilo je 1.00 poslije pola noæi. Vratili smo se u hotel umorni. Ali sretni što smo živjeli ovaj dan koji se razlikuje od svih dana u našem životu. U tom jednom danu bili smo u Revdi. I u haremu Kabe. Hvala Allahu na toj blagodati.

Napomena: Naslov je redakcijski!

Slijedi nastavak:

---

EKSLUZIVNO: HADŽSKI DNEVNIK REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE EF. CERIÆA 1425/2005. (DRUGI DIO)

BOŽE POKAŽI NAM PUT DO NAŠIH ISTINSKIH PRIJATELJA, A UDALJI NAS OD NEPRIJATELJA
Vijest da je Vrhovno sudsko vijeæe Saudijske Arabije promjenilo prethodno saopæenje o datumu Arefata, tj., nakon tri dana èekanja ustanovili su da je dan Arefata u srijedu, a ne u èetvrtak, pokvarila mi je raspoloženje. No, drago mi je što je naš muvekkit Mustafa ef. Sušiæ u pravu. Krivo mi je, meðutim, što se to tako dogaða s muslimanima. Jer nema nikakve potrebe da se muslimani širom svijeta na takav naèin zbunjuju. Rijaset IZ-e, doista, ne može tu ništa uèiniti.