Harrisburg, glavni grad americke savezne drzave Pennsylvania, od unazad desetak godina do danas udomio je novih vise 3,5 hiljada stanovnika, ovog puta bosnjacke populacije. Oni su uglavnom nasli utociste nakon nemilosrdne srpsko-crnogorske i hrvatske agresije, genocida i etnickog ciscenja koji je zadesio nasu domovinu Bosnu i Hercegovinu i nas narod. Bosnjacki prognanici su se uglavnom doselili u ovaj grad iz dva pravca – jedni su dosli direktno iz BiH, dok drugi su se doselili iz europskih i drugih zemalja nakon otkazivanja ‘gostoprimstva’ prognanicima u kojim ih je obavezao Daytonski sporazum na povratak prognanika. Tada, mnoge organizacije, naglasavam krscanske, ukljucile su se da raznim migracionim programima ‘pomognu’ Bosnjacima da se dokopaju ove obecane zemlje. Bosnjaci, pretezno mladje dobi sa porodicama su se odlucile da dosele u razne krajeve SAD, sto je i potrebno ovoj zemlji. Jedan od tih krajeva je i spomenuta savezna drzava i ovaj lijepi grad u koje su nasi doseljenici poceli traziti svoj dio Bosne, odnosno svoj rodni zavicaj. Inace Harrisburg je poznat po bogatim prirodnim ljepotama koje je jos ‘obogatila’ ljudska ruka sa velikim izletnim parkovima, poput Hershey parka, koji posjetiocima omugucava takve ljepote koje se rijetko vidjaju, obogaceni sa bazenima, kao i porodicnim zabavnim igrama, sto ne zacudjuje da ovaj poznati park preko vikenda i praznicima ugosti na desetine hiljada ljubitelja prirode i zabavnih igara (voznje toboganima, ringispilima, camcima…) . Naravno ovo mjesto je postalo omiljeno i medju Bosnjacima, ne samo iz Harrisburga, vec onih iz okolnih drzava New Yorka, New Jersseya, Conecticuta..., koji odvoje po nekoliko sati duge voznje samo da dodju sa porodicama do ovog grada i da dan provedu u njegovim prelijepim parkovima. Nego za ovaj put dovoljno je za upoznavanje Harrisburga, kao grada u kojem mnogi Bosnjaci vide svoj dio lijepe Bosne i Hercegovine, a Boga mi i Sandzaka.

Do unazad nekoliko mjeseci, neovisno na spomenuti impozanatan broj Bosnjaka koji zive u ovom gradu, nekako cini mi se da se nisu najbolje snasli sa organiziranjem i medjusobnim povezivanjem. Namece se pitanja, da li je to bio razlog tek njihovog dolaska i naseljavanja(?!), ili pak medjusobnog nepoznavanja i(li) opreznosti u novoj sredini, ostaje za razmisljanje?! Doduse u Harrisburgu je djelovala jedna BH zajednica koju su oformile uglavnom organizacije koje su doseljavale Bosnjake, a s time i Srbe i Hrvate u ovaj grad. Ali velika vecina Bosnjaka nije poklanjala posebne sipatije prema spomenutoj zajednici zato sto je zagovarala nesto od cega su Bosnjaci vec dobro ‘platili’ visoku cijenu i to svojim zivotima, sto je i razumljivo da imaju opreznost prema takvim organiziranjima. Doduse dobar dio tih clanova u toj zajednici su bili kako naglasavaju Srbi i Hrvati, zatim tzv. mjesoviti brakovi, kao i jedan dio Bosnjaka koji su ganjali svoj interes, i na kraju pojedinci koji sebe nisu mogli da vide u tom udruzenju / zajednici.

Sve je to islo, kako bi se reklo povuci - potegni do unazad nekoliko mjeseci, dok jedna grupa na celu sa Sabitom Sisicem, kako su istakli, niisu ‘zasukali rukave’ i dok nisu cvrsto odlucili da organiziraju ono sto im je najpotrebnije u ovom gradu, tj. dzem'at, odnosno B&H Islamski centar ( B&H Islamic Center of Pennsylvania).


Upravni odbor B&H Islamski centar

Da sami inicijatori nisu ostali samo na lijepim rijecima pokazuje primjer da su samo za nekoliko mjeseci formirali i registrirali dzemaat, uclanili oko 150 porodica i iznajmili prostor, gdje su napravili lijep mesdzid u bosansko-islamskom arihitektskom stilu, sa malim odvojenim ‘restoranskim’ dijelom, gdje su postavili sofre kao simbol bosnjackog porodicnog zajednistva, sto ce insha-Allah ovaj dzem'at i biti. Da napomenemo jos da ovaj mesdzid ima jos prostoriju za zene, malu abdestahanu i kuhinju, kao i kancelariju za adminstrativne poslove u cijem je sklopu ‘mala’ bosnjacko-islamska knjiznica, trenutno sluzi kao prodaja, sto moze posebno zinteresirati nase izdavace poput El Kalema i lista ‘Preporod’ da im salje svoja stampana izdanja.
Jos je vrlo vazno spomenuti da u sklopu Centra djeluje skola bosanskog jezika u kojoj ce nasa djeca sa pocetkom naredne skolske godine, kao i u zavisnosti od uzrasta izucavati staru i novu historiju Bosnjaka sa kojom rukovodi bivsi prosvjetni radnik iz Tesnja Hajrudin Sarotic.

Naime, 13. aprila t.g. je bilo zvanicno otvorenje prvog bosnjackog mesdzida na prostorima Harrisburga, pa slobodno mozemo reci i Pennsylvanie. Na taj dan se okupilo vise stotina dzamaatlija i musafira koji su dosli da zajednicki podijele radost sa ovim vrijednim Bosnjacima. Po rijecima prisutnih, za tu priliku je bio uprilicen lijep vjerski program. Jedan od vaiza na svecanom otvorenju je bio imam iz New York-a Bajram ef. Mulic, koji je govorio o ulozi dzemaata kod Bosnjaka. Nakon prigodnog programa svi prisutni su bili posluzeni sa raznim vrstama bosnjackih specijaliteta koje su za ovu priliku pripremile sestre iz dzem'ata.

Nas magazin je iskoristio proslohefticni americki praznik Dan nezavisnosti i posjetio je ovaj novoformirani dzemaat koji ce biti, insha-Allah, od velikog haira za objedinjavanje bosnjackog bica, ne samo na ovom podruciju nego u usklopu Islamske zajednice Bosnjaka SAD. Nakon dzume namaza prisutnim dzem'atlijama se obratio Esad R. Krcic, koji je u kratkoj besjedi spomenuo vaznost bosnjackog organiziranja, kao i povezivanja sa drugim bosnjackim dzemaatima na podruciju SAD, kao i povezivanje sa Kongresom Bosnjaka Sjeverne Amerike.

Pokusao sam u par navrata malo razgovarati sa clanovima Odbora ovog dzemaata, ali njhova skromnos i nenametljivost je vise nego ocigledna. Sam predsjednik B&H Islamskog Centra Sabit Sisic, vise nego nenametljivo je govorio o buducim planovima dzemaat. Sabit je inace kao sedamnaestogodisnjak sa roditeljima i bratom uspio izvuci zivu glavu iz okolice Zvornika odakle su se rijetko ko uspio izvuci od cetnicke kame. Izbjeglicke dane je proveo je u Stuttgartu u dzemaatu Islamske zajednice sa kojim uspjesno rukovode poznati bosnjacki intelektualaci dr. Ferid Kugic i imam Hamza ef Subasic, koji je ujedno glavni imam za juznu Njemacku. Sabit je ocito imao od koga nauciti smisao organiziranja, tako da je to iskustvo iz ovog istaknutog stuttgartskog dzemaata prenio na dzemaat koji je jedan od osnivaca. Zasto ne i spomenuti, da je Sabit sa svojim dolaskom prije cetiri godine pokrenuo meketeb koji je posjecivalo oko sedamdesetero bosnjacke djece. Medjutim iz njegove price sam uspio saznati da ce insha-Allah sa svojim dzemaatlija nastojati da kupe svoj prostor u kojem ce isgraditi Islamski Centar.

Mladjahni Avdo Kunovac inace sekretar u Centru, u razgovoru istako je da zivot Bosnjaka u dijaspori bez dzemaata je mrtava zivot, odnosno beznacajan. I ovo je dobra prilika da se borimo za nas i za nasu djecu.
Ovom dzem'atu za sada koliko se moze primjetiti glavni problem je zato sto nemaju imama. Medjutim tu duznost za sada vrsi Bego Korkutovic, koji za sebe istice da je priucen imam ali dok Odbor ne sklopi ugovor sa nekim od svrsenika Islamskog teoloskog fakulteta, Bego im je na raspolaganje. On je inace bio borac 9. muslimanske brigade.
Vec smo spomenuli ime Hajrudina Sarotica, koji je clan UO B&H IC koji je istakao da je sa skolom na bosanskom jeziku poceo 8. maja i da ce sa nastava odvijati u vrijeme kada traje skolska godina. Sto znaci da su trenutno djeca na ljetnjem raspustu. Njemu je cilj da djecu nauce da govore bosanski jezik, kao i da u sklopu nastavnog plana i programa izucavaju kulturu i historiju Bosnjaka. Nastavu izvodi za osamdesetero djece na dva lokaliteta, u Harrisburgu u mesdzidu i Carlisleu gdje imaju prostor za ovakvu vrstu nastave.

Clan dzemaata Avdo Mekic je istakao sta znaci imati svoj mesdzid. Danas mozemo ugostiti koga god zelimo, dok do jucer za nas nisu znali da li postojimo, sto smo naravno sami krivi. Evo danas imamo musafire iz New Yorka, sutra ce ih biti iz drugih krajeva Amerike naravno i nase Bosne. Takodjer je opet naglasio da sto prije trebamo kupiti objekat koji cemo preurediti u pravi Centar koji ce biti otvoren za sve, kako za one koji danas rade punom parom, tako i za one koji smisao dzemaata tesko sada shvataju, ali za nadati se da ce shvatiti mada ce mozda za neke biti kasno, ali mi idemo dalje – naglasio je Mekic.

Nego za ovaj dan ovo nije bilo sve. Naime nakon ikindije namaza dzem'at je posjetila Amra Kosovic vice konzul GK BiH iz New Yorka, kao i prof. Dzemal Hot u misiji potredsjednika UO Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike. Gospodja Kosovic u svom obracanju nije krila emocije i odusevljenje za postignute rezultate koje su za kratko vrijeme postigli clanovi ovog dzemaata, koji bez sumnje svakim danom ubiraju sve vise simpatija medju Bosnjacima Harrisburga. Dok prof. Hot se posebno osvrnuo, uz cestitke za lijepo uredjen prostor da je potrebno da i na ovim prostorima zazivi ogranak Kongresa Bosnjaka SA i da se treba formirati rukovodece tijelo koje ce imati kontakt sa Upravnim odborom Kongresa Bosnjaka SA koji svakim danom osvaja srca Bosnjaka na podruciju Amerike i Kanade.

Po ovom pitanju prosireni sastanak je odrzan u subotu 5. jula, kada je istovremeno u drugom dijelu Harrisburga Safet Klovo, inace jedan od aktivnih clanova dzem'ata organizirao je bosnjacki nogometni turnir na kojem je ucestvovalo 16 ekipa. Pobjednickoj ekipi pehar je urucila vice konzulka Amra Kosovic. (Esad R. KRCIC)