Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Historija Sandzak

ULCINJ, CG: Penzionisani inspektor ulcinjske policije Avdija Grboviæ (56), svjedok deportacije državljana BiH
ISPOVIJEST SVJEDOKA DEPORTACIJE DRŽAVLJANA BiH 1992. GODINE IZ ULCINJA
Objavljeno: 18. October 2007. 00:10:00
Piše: Samir ADROVIÆ

Hapsili samo ljudi od povjerenja (1)



Avdija Grboviæ (56)

penzionisani inspektor ulcinjske policije svjedok deportacije državljana BiH koji su uhapšeni u Ulcinju prije 15 godina i isporuèeni vojsci Radovana Karadžiæa.
Nerado se sjeæam tog perioda. Hapšeni su i ubijani nedužni ljudi ali je, nažalost, tek sada sazrela politièka situacija da se kaže istina o tom surovom progonu. Zloèin je æutati o zloèinu- kaže u potresnoj ispovijesti za \"Vijesti\" penzionisani inspektor ulcinjske policije Avdija Grboviæ (56), svjedok deportacije državljana BiH koji su uhapšeni u Ulcinju prije 15 godina i isporuèeni vojsci Radovana Karadžiæa.
Od 28 muslimanskih izbjeglica iz BiH, koji su spas od krvave bosansko-hercegovaèke giljotine te 1992. godine potražili u Ulcinju, preživjelo je samo troje. Oni su imali sreæu da budu razmijenjeni dok su ostali, uhapšeni i predati policajcima SUP-a Foèe, Èajnièa, Srebrenice i Trebinja. Dželati nijesu imali milosti- svi deportovani Muslimani nedugo potom brutalno su likvidirani.
Bivši osnovni tužilac u Ulcinju Darko Hajdukoviæ nedavno je podnio kriviènu prijavu protiv šefa kriminalistike u ulcinjskoj ispostavi policije Sretena Glendže zbog sumnje da je poèinio ratni zloèin protiv civilnog stanovništva. Glendža se sumnjièi da je tokom 1992. godine bio odgovoran za hapšenje i deportaciju više osoba muslimanske nacionalnosti iz BiH. Glendža je tada bio naèelnik OB Ulcinj.
- Postupajuæi po prijavi Hajdukoviæa, koji zastupa ošteæene familije, Više tužilaštvo iz Podgorice Upravi policije dostavilo je poèetkom avgusta zahtjev za prikupljanje potrebnih informacija, materijalnih dokaza i izjava neophodnih za donošenje odluke - kazala je nakon prijave Hajdukoviæa viši državni tužilac u Podgorici Ranka Èarapiæ. \"Vijesti\" saznaju da policija i dalje provjerava navode iz prijave i saslušava svjedoke. Jedan od njih je i Grboviæ, koji je tim povodom nedavno dao izjavu u ulcinjskoj ispostavi policije.
-U to vrijeme bio sam inspektor imovinskog kriminaliteta, a pored toga, obavljao sam poslove i zadatke takozvane linija rada - politièki kriminalitet. Nijesam bio upoznat sa bilo kakvim aktom Vlade Crne Gore ili, pak, politièkog establišm-enta, koji je nareðivao ili odobravao hapšenje graðana BiH. Prema tome, sve što se tada desilo prema izbjeglicama, koje inaèe uživaju meðunarodna prava i zaštitu, posljedica je volje, namjere i aktivnosti pojedinaca u lokalnim službama unutrašnjih poslova, koje su bile ovlašæene, da samostalno odluèuju ali ne i da sprovode represije, privode i zlostavljaju nedužne ljude i predaju ih onoj strani u BiH za koju su znali da æe ih sigurno lišiti života iz nacionalnih, vjerskih ili nekih drugih razloga - kaže Grboviæ koji je inspektorima detaljno opisao sluèajeve Esada Èengiæa i Alije Piliæa, izbjeglica iz BiH. Èengiæ, koji je do rata bio visoki policijski funkcioner iz Goražda, preživio je masakr pošto je razmijenjen nakon deportacije. Danas živi i radi u Goraždu. Piliæ nije bio te sreæe- muèki je likvidiran dan nakon deportacije.
- Bio je aprilski dan 1992. godine kada je zazvonio telefon u kancelariji kriminalistièke službe. Javio sam se, a èovjek sa druge strane predstavio se kao Esad Èengiæ, rekavši da je šef kriminalistièke službe u policiji u Goraždu. Tražio je našeg šefa kriminalistike, koga je poznavao odranije i kome je trebalo da donese varalice za pecanje. I ja sam se njemu predstavio i rekao da kolega nije tu. Èengiæ mi je potom kazao da ima vikendicu u naselju 4. jul u Štoju, raspitujuæi se za bezbjednosnu situaciju u Ulcinju i Crnoj Gori, buduæi da se u Bosni veæ pucalo. Rekao mi je da bi u Ulcinj došao sa roditeljima, suprugom i djecom. Poruèio sam mu da su Ulcinj i Crna Gora apsolutno bezbjedne destinacije, a posebno za njega koji je naš kolega i ima prijatelje u policiji. Rekao sam mu i da ja operativno pokrivam sva vangradska podruèja, tako da æemo se, ukoliko doðe, i lièno upoznati. Kazao je da æe doæi za nekoliko dana- gorko se sjeæa Grboviæ, kako je uvjeravao Èengiæa da je Ulcinj bezbjedan i ubrzo potom shvatio koliko je pogriješio u procjeni.
-Poslije nekoliko dana zajedno sa kolegom, obišao sam naselje 4. jul u Štoju i tamo sreo Èengiæa. Poslužio nas je piæem, èak je i mezu postavio. Rekao nam je da je izbjegao iz Goražda kako bi imao neku sigurnost za sebe, a prvenstveno za familiju. Kazao je da su nešto ranije, službu policije u Goraždu napustile sve kolege srpske nacionalnosti, te da on nije htio da radi u jednonacionalnom sastavu. Napravili smo zabilješku o tom susretu i otišli - prièa Grboviæ, sjeæajuæi se kada je poèela hajka na Èengiæa, koga je poslije prisnog upoznavanja, kako kaže, rijetko sretao.
-Poèetkom maja, èini mi se da je bio petak oko ponoæi, pozvao me je jedan stariji kolega pitajuæi me da li je Èengiæ kod mene, te da je policiji, navodno potreban zbog identifikacije nekih lica. Odgovorio sam da nije, ali da ga zbog tih stvari ne bi trebalo \"maltretirati\". Nakon 4-5 dana na kuæni broj pozvao me Èengiæ. Pitao sam ga gdje se nalazi, ali mi je on odgovorio da ne može da kaže. Zamolio me da samo poðem do njegovih u Štoju i da im kažem da je on dobro i da ne strahuju da mu se nešto može dogoditi - sjeæa se Grboviæ kako se odvijala drama.
-Poslovi iz domena unutrašnjih poslova obavljaju se po sistemu subordinacije, naredbi i izvještavanja o obavljenom poslu. Konkretno, meni nije dat nijedan zadatak da izvršim privoðenje ili pak da salušam bilo koga ko je kasnije deportovan. Taj posao neposredno je koordinirao tadašnji naèelnik preko ljudi u službi kojima je vjerovatno više vjerovao. Ipak, te aktivnosti nijesu mogle proæi neprimijeæeno - kroz službene radnje mojih kolega vidio sam, èuo i saznao da je Èengiæ uhapšen, navodno, zbog posjedovanja droge. Bilo je jasno da takva sumnja nema nikakvu realnu podlogu što je pokazao i pretres njegove vikendice. Poznato mi je da je Èengiæ u prostorijama OB -i bio vezan za radijator, a vezan je i predat vojsci Radovana Karadžiæa - prièa Grboviæ i dodaje da ga je Èengiæ opet pozvao nakon desetak dana.
-Poruèio mi je da zahvalim kolegama na dobrodošlici, muèenju i maltretiranju. Potvrdio je da je dva dana i dvije noæi bio vezan za radijator. Nijesmo više razgovarali. Sticajem okolnosti, kasnije sam saznao da je taj èovjek živ i da je bio razmijenjen. Njegov \"golf\" bijele boje, prefarban je u zeleno i dat kriminalistièkoj službi na korišæenje. I ja sam ga koristio nekoliko puta jer mi je šef davao to vozilo kada nije bilo drugog- prièa Grboviæ.

Alija ekspresno uhapšen, deportovan i likvidiran (2)


Ulcinj - Bivši inspektor Avdija Grboviæ sjeæa se da je na gotovo istovjetan naèin kao i Esad Èengiæ, iz Ulcinja deportovan i Alija Piliæ.
- Po nalogu tadašnjeg naèelnika, prisustvovao sam pretresu kuæe u Cetinjskoj ulici u Štoju u kojoj je živio Piliæ. Tražili smo oružje jer je Piliæ navodno bio \"pun\". Sjeæam se da nam je govorio da u kuæi nema ni šibicu, a kamoli nekakvo naoružanje. Odbio je i da pretresu prisustvuju svjedoci vjerujuæi u pravdu. Nijesmo našli ništa i ja sam napisao zapisnik o tome, a potpisao ga je i Piliæ. Osjetio sam neko zadovoljstvo jer su nam i komšije prethodno rekle da je Piliæ miran, gotovo neprimjetan èovjek, te da ne vjeruju da ima oružje. Ustao sam i krenuo da idem kada je jedan od kolega zloslutno izustio :\"On je nama potreban, moramo ga privesti\" -prisjeæa se Grboviæ kako je nedužni èovjek uhapšen.
Sjeæa se da je Piliæ odveden službenim vozilom, ali ne zna gdje. Kaže da više nije radio na tom sluèaju.
ÈENGIÆ: ŠEST OPERACIJA ZBOG BATINA

Ne daj Bože da se to ikom i ikad više desi - kazao je Esad Èengiæ u kratkom telefonskom razgovoru za \"Vijesti\".
- Uhapšen sam jer sam navodno u Ulcinj stigao sa džakovima para da vrbujem Albance za rat u Bosni. Vezali su me za radijator u holu. Tukli su me. Neki visoki policajac krvnièki me udario palicom po kièmi. Zbog toga sam morao na šest operacija- kazao je Èengiæ.
-Nemojte me više ništa pitati, molim vas. Ne otvarajte mi stare rane - zamolio je Èengiæ i dodao da æe drugom prilikom biti spreman da \"Vijestima\" isprièa pakao kroz koji je prošao.

TAJNI ZNAK DA NAILAZI PILIÆ

Grboviæ je inspektorima detaljno isprièao kako se odvijalo hapšenje Pilæa i zbog èega je važio za vrhunskog obavještajca.
- Na pretres kuæe u Cetinjskoj ulici u Štoju pošao sam službenim vozilom sa kolegom ali nam je neko iz prethodnice javio da Piliæ nije tu. Odluèio sam da svratim kod njegovog komšije, tridesetak metara niže niz ulicu, kojom je osumnjièeni trebalo da stigne kuæi. Gazda je poslužio po domaæu lozu, rekavši nam da je Piliæ potpuno bezazlena osoba i da je nemoguæe da krije oružje. S obzirom na to da Piliæa nijesam poznavao, dogovorili smo se da kada naiðe, gazda nazdravi. Nije prošlo ni pet minuta, komšija je nazdravio. Izašli smo, zaustavili Piliæa i predstavili mu se - otkrio je Grboviæ kako je i kada Piliæu san o slobodnom i mirnom životu poèeo da se pretvara u košmar koji je ga je vodio u smrt.

- To su radile moje kolege ali sam kasnije od Piliæeve supruge saznao da je ekspresno deportovan i sjutradan likvidiran kod Trebinja. Vjerujem da je neko iz OB morao da ima povratnu informaciju o tim i ostalim sluèajevima- tvrdi Grboviæ, dodajuæi da je poslije još jednog sluèaja odluèio da više ne ide na pretrese stanova u kojima su živjela izbjegle osobe iz BiH.
- Poslije pretresa kuæe jednog mještanina u naselju Kodre Dakine, mislim da se prezivao Hodžiæ, odluèio sam da više ne idem na takve zadatke. I tamo je navodno bilo puno oružja ali nijesmo pronašli ništa - kaže Grboviæ i dodaje da je u sve to, osim naèelnika bio ukljuèen i jedan broj ljudi koji su bespogovorno izvršavali njegova nareðenja \"pri èemu su mene vješto izbjegavali jer sam izražavao otvorena neslaganja i kritike svega što se tada dogaðalo a što je meni lièilo na prikrivanje zloèina\".
On navodi da ne zna taèan broj ljudi koji su deportovani.
- Negdje sam proèitao da je iz Ulcinja u CB Bar sprovedeno 28 izbjeglica koji su dalje deportovani do zatvora u Foèi. Ostale nijesam poznavao i ne raspolažem podacima o njima. U svakom sluèaju, neko mora biti odgovoran za smrt svih tih nedužnih ljudi. Ja sam u policiji veæ dao izjavu povodom prijave Hajdukoviæa ali æu se u svakom sluèaju odazvati i eventulanom sudskom pozivu i u svojstvu svjedoka isprièati sve ovo i potkrijepiti dokazima. U to ime i u ime èasnih ljudi u službi unutrašnjih poslova daæu svoj doprinos da se ovaj nezapamæeni zloèin rasvijetli do kraja - kazao je Grboviæ.

Briši Zijo, glava je u pitanju! (3)


Sloboda se kupovala zlatom - Na udaru policije bili i humanitarci koji su pomagali izbjeglicama - Kako je Zijad Kvakiæ pobjegao hercegnovskoj policiji...
Ulcinj- Tokom nedavnih razgovora u policiji, bivši inspektor Alija Grboviæ je kazao da više detalja o deportaciji muslimanskih izbjeglica iz BiH može dati Džemail Crnišanin, koji je odmah nakon izbijanja ratnih sukoba u BiH u Ulcinju osnovao podružnicu \"Merhameta\", nevladine humanitarne organizacije èije je sjedište u Novom Pazaru. U intervjuu za \"Vijesti\" prije tri i po godine, Crnišanin je opisao stradanje nevoljnika koji su utoèište od krvavog bratoubilaèkog rata potražili u najjužnijoj crnogorskoj opštini.
- Prvo što smo organizovali, bio je dolazak dva autobusa, sa oko 200 nevoljnika. Policajci su odmah blokirali taj prostor i poèeli da nas maltretiraju. Poèeli su da vièu pitajuæi nas: \"Zašto smo ih doveli\". Tada je naèelnik Odjeljenja bezbjednosti bio Sreten Glendža, a šef policije Dragan Stojanoviæ koji mi je prijetio da æe me \"razmerhametiti\". Šestoro Ulcinjana koji su radili u \"Merhametu\", rekli su da više ne smiju to da rade, jer svi imaju porodice i da ih je strah. Izbjeglice smo kasnije smjestili u džamiju i na inicijativu predsjednika Crvenog krsta Šefkije Ljamoviæa naseljeni su u èeškom kampu - kazao je tada \"Vijestima\" Crnišanin.
On je naglasio da je ulcinjska policija tokom aprila 1992. godine u Centar bezbjednosti u Baru odvela najmanje 28 izbjeglica muslimana iz Bosne, koji su na kraju završili u zatvoru u Foèi.
- Šta se desilo sa 27 muškaraca koji su otrgnuti od svoje rodbine nikada se nije saznalo, a torturu u Foèi preživio je samo jedan zatvorenik koji je slobodu kupio zlatom - kazao je \"Vijestima\" Crnišanin.
Crnišanin je kazao i da je zbog pomaganja izbjeglicama i sam bio na udaru policije.
- Sve èešæe bi dolazila patrola da mi pretresa kuæu. Dolazili bi u jedan ili dva èasa ujutru naoružani. U mojoj kuæi je bilo uvijek izbjeglica, a u jednom momentu je boravilo pet djevojèica iz Sarajeva i to èetiri muslimanke i pravoslavna Dragica Bojoviæ. I njih su maltretirali, a Bojoviæku su èak pitali odakle ona da zaluta u moju kuæu sa muslimanima. Pošto niko od Ulcinjana nije smio da radi u \"Merhametu\", ostao sam sam i radio na pomoæi izbjeglicama do potpisivanja mira u Dejtonu.
Tada sam prodao kuæu i otišao u Sarajevo, gdje sada živim i radim - prièao je tada Crnišanin.
Vlasnik automehanièarske radnje u Ulcinju isprièao je \"Vijestima\" da je Esad Hodžiæ, koji je uhapšen u èeškom kampu, a potom deportovan i likvidiran, dugo tražio posao u najjužnijoj opštini.
-Dolazio je u radnju svakodnevno jer je imao prijatelja koji je radio na spratu moje kuæe. Znali su dugo da prièaju, bio je tih i miran èovjek. Pitao je da li može da radi kod mene ali nije znao ništa o automehanièarskom zanatu. Kasnije sam èuo da su ga uhapsili i odveli iz Ulcinja- kazao je \"Vijestima\" taj Ulcinjanin.
ZALUD KAFANSKO PRIJATELJSTVO

Kvakiæa je prvi put uhapsio policajac koga je on dobro znao, pa i èesto sjedio za istim kafanskim stolom.
- Zabavljao se sa konobaricom iz tog lokala, koja je bila iz Bosne. U šali sam ga zvao zete, ali me to jutro nije poznavao. “Bosanac, ajde ovamo\" - bilo je sve što mi je rekao prije nego što me ugurao u Ñgolfa\" u kome je bilo još šest mojih zemljaka - sjeæa se Kvakiæ.
Izbjeglièku golgotu je prošao i Zijad Kvakiæ(54) iz Dervente koji je na dramatièan naèin izbjegao hapšenje u Herceg Novom pobjegavši za Ulcinj gdje i danas živi. Kvakiæ, koji je bio oficir JNA u vrijeme kada je u Hrvatskoj bjesnio rat a u BiH \"mirisalo na barut\", službovao je na Kosovu gdje je bio osumnjièen za šverc oružja i pritvoren.
- Devedeset devet dana bio sam u istražnom pritvoru. Unutrašnja kontrola potvrdila je moju nevinost iako sam od poèetka znao da mi pakuju samo zato što sam Musliman. Svejedno, kada sam izašao iz pritvora napustio sam vojsku i s obzirom na to da je rat bio uveliko zahvatio i Bosnu, preko Podgorice i Bara stigao sam u Herceg Novi, gdje sam i ranije dolazio i stekao poznanike i prijatelje. Poèeo sam da se bavim graðevinom ali jednog jutra u cik zore, došla je policija za mene interesujuæi se zašto sam u Novom, a ne na ratištu u BiH. Odveli su me u jednu halu gdje je bilo makar još sto ljudi. Uveèe su nas pustili i zaprijetili da ne smijemo napuštati prijavljene adrese - sjeæa se Kvakiæ kako je poèinjala hajka na muslimanske izbjeglice.
Poslije nekoliko dana, primijetio je tri policajca u šumarku u blizini kuæe u kojoj je stanovao.
- Sjetio sam se rijeèi jednog prijatelja, policajca iz Novog, koji mi je nakon prvog hapšenja rekao:\"Šta æeš ovdje Zijo. Briši jadan, glava je u pitanju\". Zakljuèao sam glavna ulazna vrata i neèujno izašao na stražnja. Sakrio sam se u neke lomine, ni sam ne znam šta je to bilo, lièilo je na zapušteni svinjac ili tako nešto i èekao da mrkne. Odatle, pravo na džadu pa autobusom za Kotor jer sam imao informaciju da tamo ne hapse izbjeglice. Sjutradan, takoðe autobusom, stigao sam do roðaka u Stari Bar a poslije u Ulcinj, gdje sam i danas - kaže Kvakiæ i dodaje da nije imao problema sa ulcinjskom policijom.
Slomljen teškom bolešæu, Kvakiæ danas živi u napuštenom starom \"pežou\" u zaleðu Velike plaže i u teškim uslovima bije vjerovatno najtežu bitku za život.
- Da mi je da ozdravim pa da se vratim za moju Derventu- kaže sjetno Kvakiæ.

Konobar sa Tjentišta potkazivao izbjeglice (4)


Samohranu majku privodili 12 puta - Kako se Sulejman Sandal sa sinom danima krio u šumi kod Ulcinja - Bjekstvo za Makedoniju...

Kako se zoveš - pita stariji vojnik, rezervista, djeèaka, koji je došao na red za èokoladu. - Bojan - odgovori djeèak. Evo uzmi- kaže vojnik i trpa mu èokoladu u ruke. A ti - pita djevojèicu iza njega. - Armina - odgovori ona nestrpljivo, èekajuæi omiljeni slatkiš. - Nema za tebe - odbrusi vojnik, pitajuæi za ime i djeèaka koga djevojèica èvrsto drži za ruku. - Armin - kaže mališan, koji tek što je nauèio da prièa. - Nema ni za tebe, prolazi. Ajmo dalje - povika on.
Taj dogaðaj u kafani èeškog kampa u Ulcinju 1994. godine, koji oslikava ambijent u kojem su živjele izbjeglice iz BiH, \"Vijestima\" je isprièala baba Armina i Armine, Draga Šandal (60) koja je, kako kaže stajala, pored vojnika koji je djeci dijelio èokolade.
- Predstavila sam mu se i rekla da je sramota to što radi. Pitala sam ga da li mogu da kupim samo da djeca ne bi èeznula. Rekla sam mu da sam pola Muslimanka a pola Srpkinja ali je ostao neumoljiv. Dugo sam poslije toga plakala i proklinjala sudbinu - prièa sjetno Draga koja sa suprugom Sulejmanom i danas živi teške dane u jednoj od neuslovnih i malobrojnih baraka u bivšem èeškom kampu, bez struje i vode.
Njihova kæerka Nermina, majka Armina i Armine danas sa djecom živi u Americi. Vizu je kao samohrana majka dobila tek 2000. Sin Alen, koji ima 29 godina, narušenog je zdravlja i živi u Sarajevu kod tetke.
-
POGREŠNO MJESTO U POGREŠNO VRIJEME

Šandal je objasnio kako je njegov hod po mukama poèeo i prije ratnih sukoba u Bosni. On se sjeæa da su ga policajci maltretirali u seoskoj kafani u Vikoèu, gdje je službovao.
- Te sam veèeri jednostavno bio na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Dosta se pilo i vodila se neka rasprava o Stranki demokratske akcije, kada su me policajci \"uzeli na zub\". Poèelo je verbalno i fizièko maltretiranje. Mislim da su takvim postupkom željeli da zaplaše Muslimane, a napadnut sam iako nijesam nacionalista - kazao je Šandal.
Rat nam je oduzeo sve što smo imali. A lijepo smo živjeli, skladno. Radio sam kao uèitelj u selu Vukoè kod Foèe kad je poèelo da puca - prièa Sulejman, sjeæajuæi se kako su njegov život tada poèeli da obuzimaju strah, strepnja i neizvjesnost. Kaže da nikada neæe zaboraviti taj 17. april kada je sa suprugom i sinom prebjegao u Crnu Goru.
- Od škole u kojoj sam radio, granica je bila udaljena svega 800 metara. Pratili smo tok Æehotine i vrlo brzo stigli u Bukovicu kod Pljevalja. Od nekih zemljaka smo èuli da je Nermina ubijena i baèena u Drinu. Bili smo oèajni. Veze su bile u prekidu, ali sam nakon nekoliko dana uspio da dobijem majku u Sarajevu koja mi je kazala da je Nermina živa i da je vjerovatno otišla za Ulcinj. U najjužniju opštinu nas troje stigli smo 17. maja. Pronašli smo Nerminu, koja je sa djecom, svekrvom, jetrvom i zaovom bila smještena u jednoj kuæi u Ðeranama. Makar na tren, sreæa se vratila u naše živote - sjeæa se Sulejman koga u Ulcinju znaju kao Uèa.
Vrijeme æe pokazati da je sreæa Šandalovih trajala kratko.
- Za mjesec dana, Nerminu su privodili 12 puta zahtijevajuæi od nje da ide i traži supruga. Osušila se bila jadnica. Uporno sam govorila policajcima da ne može da ide nigdje jer ima djecu - sjeæa se Draga, koja je rodom iz Plužina.
Meðutim, inspektorima je bio zanimljiv i Sulejman.
- Nekoliko dana po dolasku u Ulcinj, priveli su me na informativni razgovor. U holu zgrade policije bilo je nas 17 muškaraca i jedna žena. Sa mnom je bio i Esad Hodžiæ, koji je kasnije ubijen. Imao je brkove kao i ja. Dobro sam ga znao, bio je taksista - prièa Uèo i sjeæa se da je jedan od dvojice inspektora prvo tražio njega da sasluša.
-Ko si ti - pitao je inspektor. -Dosad sam bio Sulejman Šandal, uèitelj iz Vikoèa a odsad izgleda niko i ništa - odgovorio je Uèo. - A ti si taj Uèo. A što su te ono razapinjali u seoskoj kafani i htjeli da te ubiju prije rata. Idi Uèo, ti si slobodan. Možeš kroz Crnu Goru svugdje, niko te neæe dirati - sjeæa se Sulejman kako je neoèekivano dobio slobodu.
Nakon njega, kod inspektora je ušao Hodžiæ.
- Brzo je izašao. Rekao je da ga vraæaju u Foèu. Njegovu sudbinu tog dana podijelili su još tri naša zemljaka ali ne znam njihova imena. Nas su pustili i izvinili se. Uprkos tome, sjutradan je veæina otpuštenih ekspresno pobjegla za Makedoniju - prièa Uèo.
On se sjeæa da je u smrt otjeran i Smailj Hasanbegoviæ dok je njegov brat od strica Ibrahim Šandal deportovan tek što je stigao u Bukovicu i ubijen negdje u rodnoj zemlji. Prema njegovim rijeèima, spiskove muslimanskih izbjeglica pravio je i dostavljao policiji i Crvenoim krstu Šaæko Pekez, konobar sa Tjentišta \"koji danas živi u Danskoj\". Uèo je za slobodu morao da se bori i dvije godine nakon što je crnogorska policija prestala da hapsi i deportuje izbjeglice iz BiH.
- U ferijalni kamp tada su stigli neki specijalci. Ne znam da li su bili policajci ili vojnici ali se sjeæam da su mahom bili æelavi. Našim kampom pronijela se prièa da su došli da hapse vojne obveznike. U strahu, uzeo sam sina za ruku i pošao u obližnju šumu. Tu smo se krili 15 dana sve dok nijesu pošli. Ubijeðen sam, a to su mi potvrdili i doktori sa VMA da je mom sinu danas narušeno zdravlje zbog svih stresova i jada kroz koje smo prošli - tvrdi Uèo i dodaje da su 13 puta odbijali njihove zahtjeve za odlazak u treæe zemlje.
- Još smo ovdje. Ne znam ni kuda æemo ni šta æemo. Iz UNHCR nam poruèuju da više nemaju ništa sa nama jer je kamp zatvoren. Pa zašto onda postoje i zbog èega primaju platu - žali se Uèo, koji iako gazi sedmu deceniju za život zaraðuje lopatom - sakupljajuæi so na Solani.
Kada mrkne njih dvoje æe u trošnom sobièku zapaliti svijeæu. Da razbiju tminu ili za sahranjene sreæne živote- to samo oni znaju.
Prema podacima humanitarne organizacije Merhamet, Iz Ulcinja u CB Bar a potom u zatvor u Foèi deportovano je 28 muslimanskih izbjeglica. Prema saznanjima \"Vijesti\" koje je u telefonskom razgovoru potvrdio i Esad Èengiæ, razmijenjeno je samo njih troje - on, supruga naèelnika policije u Goraždu Jasna Begoviæ i izvjesni Almir iz Srebrenice. Pretpostavlja se da su ostali likvidirani.
Bivši policijski inspektor iz Ulcinja Alija Grboviæ, kljuèni svjedok deportacije, vjeruje da æe pravosudni organi Crne Gore u okviru svojih nadležnosti, uèiniti sve otkrije poèinioce zloèina, ma ko da je u pitanju.
- Moje argumentovano svjedoèenje, koje niko ne može osporiti, ide u prilog tome- kaže Grboviæ i dodaje da ga nije strah.
- Ne bojim se, ne znam zašto bih se plašio a ni od koga. A ako me neko napadne perom, braniæu se istinom - kazao je Grboviæ.
U Višem sudu u Podgorici prije nekoliko godina pokrenuta je istraga protiv bivših funkcionera crnogorske policije osumnjièenih za deportaciju muslimanskih i srpskih izbjeglica u maju 1992. godine iz Crne Gore u Republiku Srpsku.
Prema zahtjevu za sprovoðenje istrage, za krivièno djelo \"ratni zloèin protiv civilnog stanovništva\" osumnjièeni su bivši pomoænik ministra unutrašnjih poslova Milisav Markoviæ, naèelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi Milorad Ivanoviæ, operativac SDB-a u Herceg Novom Duško Bakraè, komandir policije Milorad Šljivanèanin i naèelnik CB-a Bar Branko Bujiæ.
Svi osumnjièeni prilikom saslušanja odbacili su krivicu.

Vijesti, 15. okt. 07
Vijesti, 16. okt. 07
Vijesti, 17. okt. 07
Vijesti, 18. okt. 07



Ostali prilozi:
» 20. NOVEMBAR - DAN SANDŽAKA
| 20. November 2013 04:47
» ČETNIČKI POKOLJI U PLJEVALJSKOM KRAJU
Damjan Pavlica | 22. July 2013 00:55
» PLAV - GUSINJE: SMRT ILI KRST
Mehmed Meša Delić | 17. February 2011 20:18
» BOŠNJACI U SANDŽAKU NISU RAVNOPRAVNI!
| 28. September 2009 12:50
» UNUK JUSUFA MEHONIĆA U SANDŽAKU I RODNIM ŠAHOVIĆIMA
Almir Mehonić | 02. December 2008 05:42
» ŠEHADET JAKUPA PEPIĆA 1912. GODINE
Almedin Pepić | 30. August 2008 08:16
» BOSNA I SANDŽAK - CARIGRADSKA KONVENCIJA
Dr. Mustafa Imamović | 11. March 2008 19:08
» NOVI USTAV CRNE GORE
| 12. November 2007 00:00
» DUG PREMA STAROJ ÈARŠIJI
| 22. April 2007 00:00
» PLAVSKO JEZERO PRED IZUMIRANJEM
| 24. March 2007 00:00