Pripremio: Stefan BALORDA

Odmah nakon proglasenja SFRJ stvaraju se novi srezovi i regije unutar BiH koji se dijele na opæine i stvara se nova administrativna vlast. Nema više veze porijeklo, dosta je da si kvalifikovan za posao da bi ga dobio. Ali uslov za svaki uspjeh jeste èlanstvo u Komunistièkoj Partiji(KP). BiH kao zasebna republika dobija vlastito izvršno vijeæe u Sarajevu sa lokalnom vladom, koja se brine za veæinu lokalnih pitanja BiH dok vanjsku politiku i najvažnije odluke odluèuje federalna vlada u Beogradu gdje je bilo i predstavnika iz BiH iz reda sva tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata). Samo što Bošnjaci još nemaju prava na nacionalno ime nego moraju biti Srbi i Hrvati, ili \"neopredijeljeni\" te \"Jugoslaveni u smislu narodnosti\". Nisu imali pravo na simbol i vrlo malo bošnjaèke historije je pravilno obraðivano. Tako u smislu nacionalnih prava Bošnjaci su u svim aspektima podreðeni bez nacionalnog imena, jezika, kulture, samo nekad kada i to nije zabranjivano vjere. Nisu u tom smislu ikako priznati. Ali istovremeno ekonomski razvoj veæa i jaèa i opæe blagostanje se proširuje, pa u smislu standarda života, posla, razvijenosti kulture i tehnike kao i umijeæu u mnogim stvarima Bošnjaci su dobro razvijeni i napreduju. Dolazi u upotrebo mjesto stare narodne nošnje nova moderna, renovira se željeznica, jaèa zemljoradnja, veæa broj poslova, uvodi se obavezno obrazovanje, grade se sportski, kulturni, industrijski i drugi centri. Renoviraju se i proširuju gradovi na moderna naselja, grade se fabrike i industrija dostiže velike kolièine tipa \"Vispak\", \"Bosnalijek\"...



Nestanak vjerskog života

Otvaraju se banke i ujedno gradovi se razvijaju i grade, uslovi zemljoradnje veèaju, industralizacija dolazi i dolazi do otvaranja fabrika, preduzeèa i drugog, radi se na sportu, filmu, muzici i mnogo, mnogo toga... Opæe blagostanje se razvija u svim sferama života i sada generacije mlaðe mogu bezbrižni(veæinom) da žive, ljudi srednjih godina imaju poslove i dobre živote, penzije su jake a naruèito bivši vojnici i narodni heroji dobijaju veliku pozornost... Ali tu ima i grešaka kao ugnjetavanje vjere, prikrivanje djelova historije, romantizam i mitovi itd. U ovom periodu obilježeni su Bošnjaci kao narod i nacija koji su danas. Bošnjaci nisu isti kao da kažemo 1940. godine a tada su su bili isti kao i 1919. godine a Bošnjak 1860. godine je bio skoro isti kao Bošnjak 1480. godine i tako je bilo svugdje u svijetu. Ali ovaj \"period Jugoslavije\" je najvažniji za stvaranje današnjih Bošnjaka. Kao naglašeno modernizuje se odjeèa i sa narodne bošnjaèke prelazi se prelazi na modernu svjetsku nošnju, ide se naprijed u ekonomiji i nameèu se komunistièke ideje sa èime ubrzo sa brzom industralizacijom i sve veæim zapošljavanjem u fabrikama, firmama stres i tempo života jaèa te nestaje stari orijentalni naèin življenja koji prelazi u život slièan evropskom sa evropskim namještajem i ureðenjem kuèe, dok radna vremena postaju odluèujuæa i život poprima današnji oblik. Razlog ovakvog preokreta može imati razne razloge. Ali jedan je vjerovatno nestanak vjerskog života u kojem se sve odvija po pravilima vjere, namazi i slièno... Ali možda najodluèujuæe jeste nestanak orijentalne kulture i sa time njenog naèina života i poèetak novog intenzivnijeg i drugaèijeg života koji nastaje sa nestankom kulture i vjere i sa novim životom i novi ureðaj, gradnja i drugo...
Sa ovim preokretom Bošnjaci su postali nacija koja živi skoro identièno kao i ostala Evropa ali nažalost mnoge posebnosti koje su se mogle oèuvat kao u sluèaju Turaka i Albanaca nestaju(bar za tad)...
Ubrzo kreæe izgradnja novih gradskih naselja u svim bosanskim gradovima, ona se organizuju na novi naèin, dižu se stambene zgrade oko kojih su ulice i nekad parkovi te radnje i kafiæi dok se u centru prograðuju nova preduzeèa, radnje, kahvane, firme, velike stambene zgrade, diskoteke, fakulteti itd. Na mnogim mjestima oèuvava se orijentalna fizionomija koja se mješa sa novom i stvara se arhaièan izgled bosanskih gradova. U Sarajevu se proširuje nova opæina Novo Sarajevo i zatim opæina Novi Grad i dok ostaje Centar i Stari Grad. Napredak i veèanje životnog statusa u odnosu na prije postaje sve bolji... Od siromaštva i represije pod starim režimom Bošnjaci i ostali Bosanci sada mogu da uživaju ravnopravnost i blagostanju koje znatno raste i veèa te ukupno Jugoslavija postaje možda najprosperitija komunistièka država u svijetu dok njena armija postaje èetvrta najjaèa u Evropi i uopæe dobri život svih Jugoslavena je jako velik. Zato Titova vladavina ako se neraèuna nacionalna potisnutnost i stvari kao \"Goli Otok\" je bila dobra, napredna i prosperitetna za Bošnjake koja ih je razvila u jak i napredan narod koji se nanovo ukljuèio u sva politièka, ekonomska, kulturna i ostala zbivanja oko sebe. Jedan od najbližih ljudi Tita je i bio Partizan i Bošnjak Ðemal Bijediæ. Istovremeno bošnjaèka kultura dotièe razine nove narodne i zapadne zabavne muzike, stvaraju se filmovi i bošnjaèka kultura dotièe sve razine evropske kulture dok se sport u BiH i Sandžaku takoðe razvija.

1940-te

Od 1945. godine do 1948. godine radi se na suzbijanju svih protivnika režima i na kažnjavanju nekih zloèinaca iz rata. Vjera je tada bila najmanje dozvoljena i godine su dosta prošle u progonu anti-komunista. U poèetku Jugoslavija je u bliskoj suradnji sa drugim komunistièkim državama nad kojima prednjaèi Sovjetski Savez sa Stalinom. Ali isti je htio da Jugoslavija bude njegova marionetska država što Tito odbija te 1948. godine dešava se raskid sa Rusima i totalna zabrana podrške istih. Tajna policija Jugoslavije UDBA poèinje masovno hapsit one koji se protive. Mnogi ruski simpatièari(najveæim dijelom Srbi i Crnogorci) i drugi koji su od nekoga prijavljeni i bez dokaza bivaju odmah hapšeni i slati na novootvoreni zloglasni zatvor \"Goli Otok\" na istoimenom otoku u Hrvatskoj. Ovaj zatvor je po svemu bio koncetracioni logor gdje su zatvorenici ostavljani sa vrlo malo hrane i vode uz teške prisilne poslove konstantno trpeèi zlostavljanje kroz premlaèivanje i druge strašne metode za koje se i danas nezna. Za vrijeme svoga postojanja nezna se kolko je žrtava odnio Goli Otok ali se procjenjuje da je više od 1000 ljudi umrlo od tamošnjih strahota ili su direktnu ubijeni od strane èuvara. Slièni zatvori su postojali i na drugim mjestima. Ali ne u BiH.
Istovremeno za nekoliko dana izgraðena je željeznièka pruga \"Sarajevo-Bosanski Šamac\" sve uz pomoè entusiastièke omladine.
Veèa upotreba automobila i izgradnja novih preduzeèa iako ne pretjerano. U Banja Luci je 1945. godine iazabran književnik Æamil Sijariæ za sekretara suda narodne èasti. Istovremeno bivši bošnjaèki inetelektualac koji je za vrijeme drugog svjetskog rata postao Ustaša Adem-aga Mesiæ biva osuðen na doživotni zatvor. Ostvarenje pakta \"nestvrstanih\" je uraðeno prvenstveno preko Jugoslavije. Bošnjaci su tada dobro došli kao neki \"most\" prema islamskim državama u paktu. Najprivilegovaniji u BiH postaju Srbi vjerovatno zbog cenralnog beogradskog režima ali i zbog èinjenice da su puno stradali od NDH. Poslije njih dolaze negdje Bošnjaci koji kao najveæi narod u BiH nisu mogli biti zaobiðeni a zatim Hrvati koji su više puta snosili krivicu NDH pa je njih najviše emigriralo. Po popisu iz 1948. godine Bosna i Hercegovina ima 2,565,259 stanovnika i od toga 44% Srba, 30% Bošnjaka, 23% Hrvata i 1% \"ostalih\". Važno je napomenut da se tada ljudi nisu mogli izjasnit kao Bošnjaci pa su zato mnogi stavljani u srpsku i hrvatsku naciju ili bili \"neopredlijeljeni\".

1950-te

Veè 1950. godine otvoreno je narodno pozorište u Zenici koje dobiva ime \"Oblasno pozorište\" a onda i gradski muzej u Travniku. Panika za neprijateljima režima polahko opada pa se stanje stabilizuje i ide ka prosperitetu. Iako još ima problema to se poèinje prevazilazit. U BiH se još dosta naruèito meðu Bošnjacima upotrebljava orijentalna kultura kao bosanski èilimi, ibrici itd. A istovremeno nestaju seæije i dolaze sofe, uglovi... Prodaja televizora u BiH raste i sve više ovaj mediji kao i radio i novine dolazi u upotrebu a broj obrazovanih znatno raste. Vjerska sloboda i dalje zaostaje ali postaje nešto bolja i ostaje znatno bolja nego na primjer u Albaniji i Sovjetskom Savezu.

1960-te

1960. godine dešavaju se \"gospodarske reforme\" kako bi se režim decentralizovao, ali sprovoðenje ovoga do samog kraja bi rezultiralo u padu komunistièke diktature i zato nije ikada do kraja sprovedeno ali jeste donekle. Bošnjaci još uvijek nemaju pravo na nacionalno ime te se moraju izjašnjavat kao Srbi i Hrvati a njihova historije biva zaobiðena te su veæinom predstavljani kao \"poturice\" Srba i Hrvata. Istovremeno ekonomski napredak je znaèajan pa blagostanje veæinom vlada i poèinje se dešavat iseljavanje seljaka u gradove gdje su imali bolje uslove. Sevdalinka i stara bošnjaèka kultura veæinom dolazi u sjenu novije zapadne kulture koja uveliko veæa. Takoðe srpski pravopis Vuka Karadžiæa biva izabran za službenog. Jezik u BiH se naziva \"srpsko-hrvatskim\" i piše se latinicom i èirilicom, ali srpske rijeèi veæinom prevladavaju.

7. aprila 1963. godine ime \"Federativna Narodna Republika Jugoslavija\" (FNRJ) se mjenja u \"Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija\"(SFRJ). Isto tako pisac iz Bosne Ivo Andriæ dobija Nobelovu nagradu za literaturu 1961. godine.

1970-te

U Hrvatskoje je odavno bilo nezadovoljstvo prema beogradskom režimu te je tražena veæa samouprava Hrvata što rezultira u masovnoj pobuni u Hrvatskoj što Titovi vojnici ubrzo guše te hrvatski komunisti(više hiljada) koji su u ovome uèestvovali bivaju kažnjeni. 1972. godine hrvatska organizacija \"Hrvatski nacionalni gerilci\" sa 19 svojih èlanova organizuju desant u blizini Bugojna pokušavajuèi da stvore novu pobunu, ali ih u tome zaustavlja JNA(Jugoslavenska Narodna Armija, državna snaga Jugoslavije) i jugoslavenska policija. Sve veæi nemiri prvenstveno zbog nezadovoljstva Hrvata rezultiraju u novom Ustavu 1974. godine gdje se Bošnjaci priznaju kao posebna nacija pod vjerskim imenom \"Muslimani\". Ironièno je da je jedna komunistièka vlast koja je ateistièka jednom narodu dala ime iskljuèivo pod vjerskim imenom. U novom Ustavu daje se veæa samouprava republikama i dešava se decentralizacija države. 1977. godine umire u avionskoj nesreèi (za koju mnogi tvrde da je bila ubistvo) najznaèajniji Bošnjak tog doba Džemal Bijediæ koji je vjerovatno mogao naslijediti Tita.

I poslije Tita..., Vožd

U ovo doba poèinje drastièno da se loša ekonomija, naime prijašnje blagostanje je uveliko zavisilo od velikih kredita koje je Jugoslavija dobivala izvana. Ovi krediti su se sada polahko poèeli istrošavat a Jugoslavija nije imala moguènosti ih isplaèivat istovremeno što lokalna ekonomija zbog nedostatka para opada i polahko Jugoslavija ulazi u ekonomsku krizu gdje blagostanje zamijenjuje potraga za novcem.

1980-te

1980. godine umire Josip Broz Tito i dobiva ogromnu sahranu gdje je došlo više državnih predstavnika nego ikada prije, dok je narod iz svih krajeva Jugoslavije išao pješke da doðe na njegovu sahranu. Poslije njegove smrti uvodi se predsjedništvo gdje se rotiraju predstavnici svih republika kao predsjednik. Jedini Bošnjak koji je bio na ovoj funkciji jeste Raif Dizdareviæ. 1984. godine u Sarajevu se održavaju zimske olimpijske igre.
U ovo doba, poslije smrti Tita poèinje nanovo zaživljavat smznuta ideja o velikoj Srbiji i istrjebljenju Bošnjaka. Jedan od nosilaca jeste srpski komunista i voða Slobodan Miloševiæ koji æe zavijek izmjenit bošnjaèku buduènost.
Poèinje svoju karijeru kao komunista koji u stvari propagira velikosrpske ideje. Veæ 1987. godine Miloševiæ je najvažniji politièki faktor u Jugoslaviji, poèinje sa konstantim tvrdnjama da se autonomija Kosova i Vojvodine mora ukinut i da ove dvije automije moraju doèi direktnu pod beogradsku vlast. Jer pravi cilj Miloševiæa jeste bio konaèno stvaranje velike Srbije poslije jedno 150

Voða Srba: Fašista Slobodan Miloševiæ

godina \"Naèertanija\" Ilije Garašanina. Kao prvo Srbija je morala uništit svaku težnju za nezavisnost Albanaca Kosova i \"kolijevku srpstva\" (Kosovo) \"nanovo vratit\" srpskom narodu kroz plansko iseljavanje Albanaca uz pomoè ubijanja i zlostavljanja u jednom apartheid sistemu. Miloševiæ sa ovim uspjeva i zabranjuje kosovsku vladu te na Kosovo šalje JNA i srpsku policiju koja poèinje sa svakodnevnim terorom i oduzimanjem prava nad Albancima a više puta Bošnjaka, Turaka i Roma koji su živjeli na Kosovu. Zatim, on ostvaruje istu stvar u Sandžaku kako bi tamošnji Bošnjaci i drugi ne-Srbi i ne-Crnogorci takoðer iselili kroz apartheid sistem gdje iskljuèivo Srbi i Crnogorci imaju vlast a Bošnjaci su izloženi nelegalnim hapšenjima, pljaèki, teroru itd. Onda Miloševiæ ruši svu opoziciju u Crnoj Gori i zapoèinje totalnu transformaciju JNA iz zajednièke jugoslavenske vojske u èisto srpsku vojsku kroz otpuštanje i degriranje ne-srpskih generala, oficira itd. Ubrzo on okreèe glavu ka BiH i Hrvatskoj kako bi tamo isto stvorio srpsku dominaciju.

1990-te

Pad komunizma u svijetu nije mogao zaobiè i Jugoslaviju, tako da se organizuju prvi demokratski izbori u svim jugoslavenskim republikama 1990. godine. Veè ranije komunistièka partija se raspala i nestala, na površinu su izašle nacionalno èiste stranke. Po prvi puta i Bošnjaci su dobili vlastitu stranku. Radi se o Stranci Demokratske Akcije-SDA, koja je kasnije postala glavni vodiè ne samo Bošnjaka nego i svih pro-bosanskih snaga. Osnivaè stranke je bio Alija Izetbegoviæ sa grupom bošnjačkih intelekatualaca, tada je Izetbegoviæ izabran predsjednik.

Lider BiH: Alija Izetbegović r.a.

Alija Izetbegoviæ je roðen u Bosanskom Šamcu u familiji koja je tamo pobjegla poslije progona muslimana iz Beograda. Kao mali se doselio u Sarajevo i tu odrastao. Veè rano je bio jako zainteresovan za svoju vjeru-islam. Kao mlad postaje èlan \"Mladih muslimana\" i veæinom drži pasivnu ulogu u drugom svjetskom ratu da bi poslije zbog èlanstva u MM bio optužen od komunista i stavljen u zatvor. Poslije izlaska piše knjigu \"Islamska Deklaracija\" koja je opæa rasprava o islamu što je i potvrdio i ugledni britanski historièar Noel Malcolm a ne kao što su srpski i hrvatski nacionalisti to predstavljali kao neki putokaz za stvaranje islamske države. U knjizi jasno Izetbegoviæ kaže da na podruèju gdje su svi stanovnici muslimani znaèi postoji islamsko društvo može se stvarat islamski zakon Šerijat i islamska vlast. Ali ako muslimani žive zajedno sa drugima islamska vlast se može stvarat samo kroz nasilje a to islam zabranjuje i sa time ta vlast prestaje biti islamska. 1980-ih on izdaje novu knjigu \"Islam izmeðu istoka i zapada\" zbog èega biva optužen od komunista i opet stavljen u zatvor. Poslije izlaska iz zatvora on ulazi u politiku osnivajuèi SDA.

SDA dobija najviše glasova zajedno sa srpskim i hrvatskim stranka Srpska Demokratska Stranka-SDS, psihologa porijeklom iz Crne Gore Radovana Karadžiæa i Hrvatskom Demokratskom Zajednicom iz BiH. Izetbegoviæ postaje prvi predsjednik Predsjedništva. Ali Miloševiæev plan se nastavlja i ubrzo Karadžiæ sa cijelim SDS-om i veæinom srpskog naroda koji ga prati izdaje BiH proglašavajuèi da služe iskljuèivo Srbiju i Miloševiæa sa èime oni postaju predstavnici tuðe države. Povlaèe se iz parlamenta gdje je četnik Karadžiæ prijetio Bošnjacima istrjebljenjem. U parlamentu ostaju SDA i HDZ koji poslije ostvarenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije odluèuju da i Bosna i Hercegovina postane nezavisna i riješi se Miloševiæevih kandži èiji je JNA veè preko BiH vršio agresiju na Hrvatsku i u miru 1991. godine spalio hrvatsko selo Ravno u Hercegovini i pobio stanovništvo. U februaru 1992. godine organizuje se legalno glasanje o nezavinsosti Bosne i Hercegovine u kojem uèestvuje oko 67% stanovništva i od njih 98% glasa za nezavisnost. 1 marta 1992. godine Bosna i Hercegovina sa Alijom Izetbegoviæem na temelju legalnog glasanja Bosnu i Hercegovinu proglašava nezavisnom državom. Ali JNA se nepovlaèi nego uz pomoè lokalnih izdajica poèinje da kopa rovove oko Sarajeva, nelegalno stavlja podruèja pod svoju kontrolu itd. Kao odgovor na ovo Sefer Haliloviæ stvara formaciju priznatu od strane vlade BiH \"Patriotska Liga\" koja poèinje da se suprotstavlja Èetnicima a Blaž Kraljeviæ takoðer stvara formaciju priznatu od vlade BiH \"Hrvatske Odbranbene Snage\"-HOS i stvara se formacija \"Zelene Beretke\" i \"Hrvatsko Vijeæe Odbrane\"-HVO koji su takoðer priznati od vlade BiH, iako HVO èesto vrši nelegalne poslove. 6 aprila 1992. godine Bosna i Hercegovina biva od strane Ujedinjenih Nacija proglašena meðunarodno priznatom suverenom državom Republikom Bosnom i Hercegovinom èiji je predsjednik Alija Izetbegoviæ. Odmah nakon dobijanja nezavisnosti na nju izbija otvorena agresije od strane SR Jugoslavije odnosno Srbije i Crne Gore uz pomoè JNA, paravojnih formacija i lokalnih izdajica.

Naredne hefte u serijalu bošnjaèke historije Bošnjaci.net: Savremeni Bošnjaci, u i nakon agresije.