Teme
U gradu pod Hajlom
U ROŽAJAMA OSNOVANA BOŠNJAÈKA STRANKA
|
|
Objavljeno: 27. February 2006. 00:02:00
U nedjelju 26. februara 2006. godine, u Rožajama je promovirana Bošnjaèka stranka koja je nastala udruživanjem èetiri stranke koje su okupljale Bošnjake u Crnoj Gori, èije platforme djelovanja se nisu znaèajno razlikovale. U cilju što složnijeg politièkog djelovanja i zaštite bošnjaèkog nacionlanog biæa u CG, došlo je do udruživanja stranaka i novog djelovanja pod imenom Bošnjaèka stranaka.
Na sveèanosti je bilo prisutno više od tri stotine ljudi, a meðu prisutnima su bile delegaicje i predstavnici:
Delegacija posmatraèke misije EU - Jorgoš Tamalison
Delegacija Narodnog pokreta Sandžaka - Džemail Suljeviæ
Delegacija Sandžaèke alternative - Tarik Imamoviæ
Lista za Sandžak- Bajro Omeragiæ
Matica Bošnjaka Sandžaka - Društvo za kulturu znanost i umjetnost - dr. Šefket Krciæ
Crnogorski komitet pravnika - Velija Muriæ
Harun Hadžiæ - dosadašnji predsjednik IDU
Predsjednici opština Rožaje, Berane i Pljevlja.
DPS - Mevljudin Nuhodžiæ
SNP - Dragiša Pešiæ
NS - Predrag Popoviæ
SDP - Izet Braliæ
LP - Miodrag Živkoviæ
Uz politicki dio programa održan je i bogat kulturno-umjetnièki program u kojem su nastupali:
Folklor \"Vrelo Ibra\", recital Sara Saljiæ, te savdalinke i instrumental...
U cjelini, skup je sa organizacione strane dobio pozitivnu ocjenu, dok æe politièke ocjene, po starom obièaju, doæi mnogo kasnije.
Polazeæi od èinjenice da Bošnjaci/Muslimani nijesu riješili mnoga pitanja posebno iz domena politièkih, nacionalnih, kulturnih i drugih prava, Bošnjaèka stranka kao politièka organizacija, koja autentièno zastupa interese Bošnjaka/Muslimana Crne Gore, na sjednici Glavnog odbora u proširenom sastavu, odražanoj dana 26.02.2006. godine u Rožajama, usvojila je slijedeæu
P L A T F O R M U
ZA POLITIÈKO DJELOVANJE
Opšti dio
Imajuæi u vidu:
- da je bošnjaèki /Muslimanski/ narod bio jedan od šest konstitutivnih naroda bivše jugoslovenske federacije sa èime su se saglasile sve tadašnje Republike,
- da je svoju dugogodišnju samobitnost vezao za zajednièki život sa drugim narodima koji žive u Crnoj Gori, koja je opstajala u razlièitim državnim oblicima tokom historije uprkos razlièitim osporavanjima,
- autohtonost, nacionalnu, vjersku, jezièku,
- da poslije drugog svetskog rata komunistièka vlast nije imala
razumijevanja za nacionalnost Muslimana, veæ je popisima stanovništva iz 1948.god, uvedena rubrika „neoprdijeljeni Muslimani“, iz 1953. godine „Jugosloveni neopredijeljeni“, a 1961.godine „Mislimani kao etnièka pripadnost“, da bi tek popisima iz 1971, 1981 i 1991. godine postojala rubrika „Muslimani kao narod“.
- Da su prilikom raspada SFRJ Bošnjaci/Muslimani doživjeli najveæu
tragediju, jer je masovnim zloèinima bitno ugrožena njihova biološka supstanca, a Srebrnièki masakr predstavlja najveæi ratni zloèin poslije Drugog svetskog rata. Ipak, bosanski rat je potvrdio nacionalnu samosvjesnost i èvrstinu bošnjaèkog kolektiviteta,
- Da je pripadnost islamu bila posebna diskvalifikatorna okolnost i
najveæi razlog za progon i osporavanje ovog naroda, s jedne strane, ali istovremeno islam je bio ishodište svih drugih posebnosti s druge strane /nacionalnost, jezik, obièaji, tradicija, kultura i dr/ Moglo bi se slobodno reæi da je iz islama proizašao bošnjaèki identitet, ali se današnji identitet Bošnjaka/Muslimana ne može svesti na islam, jer je mnogo širi i sveobuhvatniji s obzirom na brojne promjene do kojih je došlo u istorijskom hodu ovog naroda.
- Stradanja, osporavanja i negiranja nisu oslabila, veæ ojaèala èvrstinu ovog kolektiviteta, koji je svojom narodnom mudrošæu i filozofijom napisao svoju epiku, poeziju i liriku,
- Da Bošmnjaci/Muslimani nikad nisu opstruirali napore Crne Gore da izgraðuje modernu i demokratsku državu.
- Da su Raspadom SFRJ svi njeni konstitutivni narodi oformili svoje nacionalne države. Slovenci, Hrvati, Makedonci formirali su zasebne džave, dok su Srbi i Crnogorci svoje države unijeli u zajednièku državu SR Jugoslaviju, a od 2002.g. u DZ Srbija i Crna Gora. Samo je bošnjaèko-muslimanski narod ostao rasut po svim novostvorenim državama, bez prava da formira sopstvenu nacionalnu državu, jer ni u BiH nemaju nadpoloviènu brojnost, i ako su u njoj najbrojniji narod. Manje brojni narodi u BiH, Srbi i Hrvati, dobili su u isti status kao i Bošnjaci – status konstitutivnog naroda, bez obzira na to što su njihove matiène države, nacionalne države.
- Da Bošnjaèko-muslimanski narod u Crnoj Gori, kao i u DZ Srbija i Crna Gora, nema jasno definisan status, a prednacrti Ustava Crne Gore i Zakona o manjinskim pravima, kao i izjave visokih državnih zvaniènika, upuæuju na zakljuèak da æe mu bez konsultacija sa njim, odnosno sa njegovim autentiènim-izvornim predstavnicima i zastupnicima, bez njegovog pristanka, biti nametnut status nacionalne manjine.
- Da Bošnjaèka stranka smatra da je status nacionalne manjine neprihvatljiv za bošnjaèko-muslimanski narod u Crnoj Gori, s obzirom na sljedeæe èinjenice:
1. Bošnjaci/Muslimani uzeli su uèešæa u konstituisanju DFJ, odnosno FNR, kasnije SFRJ kao i u konstituisanju RCG kroz svoje uèešæe u NOB-u zajedno sa pripadnicima drugih naroda, konstituenata SFRJ i RCG.
2. Bošnjaci/Muslimani Sandžaka uzeli su uèešæa u konstituisanju SFRJ i RCG i preko svojih politièkih predstavnika u delegaciji ZAVNOS-a na Drugom zasijedanju AVNOJ-a 1943.g. u Jajcu.
3. Bošnjaci/Muslimani Sandžaka unijeli su u FNRJ, odnosno SFRJ, kao i u njene federalne državne jedinice Crnu Goru i Srbiju, pored svoje nacionalne supstance i svoju teritoriju, Sandžak, koju su dijelili sa pripadnicima srpskog, crnogorskog i albanskog naroda, a na kojoj su bili dominantna veæina.
4. Bošnjaci/Muslimani danas predstavljaju jednu šestinu stanovnštva Crne Gore i nezaobilazan su faktor odluèivanja u definisanju, odnosno redefinisanju ustavno-pravnog statusa Crne Gore.
Iz navedenih razmatranja proistièe da su Bošnjaci/Muslimani bili, jesu i biæe uèesnici u konstituisanju države Crne Gore, bez obzira na referendumski ishod, odnosno bez obzira na to hoæe li Crna Gora biti nezavisna država ili æe ostati država èlanica u DZ Srbija i Crna Gora.
Prema tome, Bošnjaèka stranka smatra da su Bošnjaci/Muslimani konstitutivni narod Crne Gore i da im po tom osnovu pripadaju sva prava kao naroda.
Posebni dio:
- svi meðunarodni dokumenti o manjinskim pravima, kako OUN- a tako i Evropske unije odnose se na nacionalne manjine što znaèi da su manjinska prava obezbijeðena iskljuèivo za nacionalne manjine,
- povelja o ljudskim i manjinskim pravima i graðanskim slobodama /“Službeni list SCG“,br.6/03/ polazi od istog koncepta da su manjinska prava obezbijeðena za nacionalne manjine. Konkretno u glavi III Povelje koja nosi naslov PRAVA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA, u èlanovima 47-57 propisana su prava nacionalnih manjina. Prema tome manjinska prava ne pripadaju manjinskim narodima kako se obièno misli, veæ iskljuèivo nacionalnim manjinama. Zato se u terminu „manjinski narod“ krije velika zamka.
- U saveznom Zakonu o ostvarivanju prava i sloboda nacionalnih manjina /“Službeni list SRJ“,br. 11/02/ govori o nacionalnim manjinama koja ostvaruju manjinska prava.
- Bošnjaèko/muslimanski narod je konstitutivni narod u Crnoj Gori, ne samo zbog toga što je autohtoni narod, koji je nastao i ostao u Crnoj Gori, nego i zbog toga što sa svojim narodonosnim kvalitetom u nacionalnom, vjerskom, jezièkom i kultorološkom, smislu i kvanititetom /14-18%/ zaslužuje konstitutivnost, pa samim tim i prava kao konstitutivni narod, a ne kao nacionalna manjina,
- S druge strane Crna Gora, prema popisu stanovništva iz 2003. godine nema nijedan veæinski narod, s obzirom da Crnogoraca ima 40,64%, Srba 30,01%, Bošnjaka 9,41%, Muslimana 4,27%, Albanaca 7,09%, Hrvata 1,05%, Roma 0,43% i ostalih 1,25%. Po tome je Crna Gora multinacionalna zajednica.
- U vjerskom pogledu po zadnjem popisu, kao pravoslavci se izjasnilo 69,61% graðana, kao pripadnici islama 20,98%, kao katolici 4,19% i kao pripadnici drugih vjeroispovjesti 0,65% graðana. Po tome je Crna Gora multikonfesionalna zajednica.
- U jezièkom pogledu Crna Gora je takoðe heterogena, jer se za srpski kao maternji jezik izjasnilo 59,67% graðana, crnogorski 21,53% graðana, hrvatski 0,46%, bošnjaèki 4,37%, albanski 7,35%, romski 0,42% i za ostale jezike 3,26%. Oèigledna je nesrazmjera izmeðu izjašnjenja Bošnjaka za nacionalnu od one za jezièku pripadnost, što je u svakom sluèaju posledica neorganizovanosti popisivaèa i slaba propagandna djelatnost bošnjaèkih politièkih i drugih organizacija. Zapravo došlo je do konfuzije u objašnjenju naziva jezika. Trebalo je da stoji „bosanski“, a ne „bošnjaèki“ jezik. Vjerujemo da æe naredni popis ovu oèiglednu grešku ispraviti.
- Iako je Crna Gora svojim Ustavom iz 1992. godine napravila formalno pomak u tretiranju ljudskih i manjinskih prava, ipak to ni izbliza ne zadovoljava evropske standarde u ovoj oblasti, jer pripadnici Bošnjaèko/Musimanskog naroda nisu zastupljeni u strukturama vlasti i drugim organima i službama srazmjerno svom uèešæu u ukupnom stanovništvu Crne Gore.
- U preambuli važeæeg crnogorskog Ustava, Crna Gora je oznaèena kao nacionalna država crnogorskog naroda što je imalo za posledicu, da svi ostali narodi u Crnoj Gori imaju status nacionalne ili etnièke grupe /kako se ko prepozna/ i da se na njih odnose posebna prava iz taèke 5. drugog dijela Ustava. U periodu od 1997.g. kada smo oèekivali suštinsku demokratizaciju društva, posebno nakon potpisivanja Sporazuma o uspostavljanju minimuma demokratske infrastrukture, septembra 1997.g. èiji potpisnik je i SDA, nije se desilo gotovo ništa, osim politièkog sporazuma da se pežorativni naziv »nacionalne i etnièke grupe« zamijeni terminom »manjinski narod«. Nije se, takoðe, promijenilo ništa ni nakon donošenja Zakljuèka o autentiènom predstavljanju manjinskih naroda u Skupštini Republike Crne Gore (Sl.list.RCG br. 48/02)
- Ni Zakon o ostvarivanju prava manjinskih naroda koji se nalazi u radnoj verziji ne donosi poboljšanje položaja bošnjaèko/muslimanskog naroda, jer zagovara manjinska prava iskljuèivo za nacionalne manjine oslanjajuæi se na meðunarodne dokumente, bez obzira što predviða osnivanje nacionalnih savjeta po uzoru na pomenuti savezni zakon o ostvarivanju prava i sloboda nacionalnih manjina.
- Zalažuæi se za konstitutivnost u Crnoj Gori Bošnjaci/Muslimani ne osporavaju prava ostalima koji se zalažu za manjinska prava.
- U novom Ustavu Crne Gore, država treba da bude odreðena kao država naroda koji u njoj žive, imenovanjem tih naroda kao i onih koji su prepoznati kao nacionalne manjine, jer imaju svoje matiène države. Na taj naèin bi bila otklonjena svaka dilema u pogledu iskrenosti ustavotvorca i na najbolji moguæi naèin bi se potvrdio imidž Crne Gore kao multinacionalne, multikonfesionalne i multikulturalne zajednice.
- Kao konstitutivni narod Bošnjaci/Muslimani bi ostvarivali svoja prava u institucijama sistema srazmjerno svom broju u ukupnom stanovništvu Crne Gore, u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti, u javnim službama i organima lokalne samouprave. Po istom principu i drugi narodi bi ostvarivali svoja prava u onim opštinama gdje Bošnjaci/muslimani èine veæinu /Rožaje i Plav/
- Sledstveno zahtjevu za priznavanje prava kao konstitutivnog naroda Bošnjaci/Muslimani bi preuzeli i odgovornost u istom obimu u kome traže prava.
- Ova koncepcija nije uslovljena referendumskom odlukom, nego bi imala istu težinu i važnost, bilo da Crna Gora ostvari svoju nezavisnost, samostalnost i meðunarodno priznanje, bilo da ostane i dalje u Državnoj zajednici sa Srbijom.
Prema tome:
1. Bošnjaci/Muslimani su konstitutivni narod u Crnoj Gori zajedno sa Crnogorcima i Srbima po osnovu steèenog prava, jer su to bili u SFRJ,
2. Pripadnici konstitutivnih naroda imaju prava i obaveze u institucijama sistema srazmjerno svom broju u ukupnom stanovništvu Crne Gore prema zadnjem popisu stanovništva, bez obzira na to što smatramo da rezultati tog popisa ne daju ni približno pravu sliku o uèešæu bošnjaèko-muslimanskog naroda u ukupnoj brojnosti stanovništva Crne Gore.
3. Do donošenja novog Ustava koji æe obezbijediti konstitutivnost i pripadajuæa prava, pripadnici bošnjaèko-muslimanskog naroda u Crnoj Gori æe koristiti manjinski korpus prava po unutrašnjem i meðunarodnom pravu.
4. S obzirom da princip autentiènog predstavljanja manje brojnih naroda i nacionalnih manjina nije primijenjen na bošnjaèko-muslimanski nacionalni korpus, Baošnjaèka stranka se zalaže da se u izborni Zakon Crne Gore ugradi princip izvornog predstavljanja i zastupanja manje brojnih nacionalnih kolektiviteta u zakonodavnoj vlasti.
5. Bošnjaèka stranka se zalaže da se ustavnom i drugom zakonskom regulativom obezbijedi afirmacija veæ uspostavljenog principa srazmjerne zastupljenosti naroda i manjinskih nacionalnih kolektiviteta u institucijama sistema, kao i da se obezbijedi normalno i nesmetano funkcionisanje zakonskih rješenja proisteklih iz tog principa.
6. Uzimajuæi u obzir èinjenicu da je bošnjaèko-muslimanski narod najjaèe skoncentrisan na podruèju sjevernog dijela Crne Gore, tj. na podruèju dijela Sandžaka, inkorporiranog u Crnu Goru, uviðajuæi nespornu èinjenicu da je taj prostor najnerazvijenije i najsiromašnije podruèje u Crnoj Gori, Bošnjaèka stranka smatra da Crna Gora, nezavisno od njenog državno-pravnog statusa treba da bude decentralizovana i regionalizovana na principima modernih evropskih regionalizacija.
7. Bošnjaèka stranka ima viziju Sandžaka kao multinacionalne, multikonfesionalne i multikulturalne prekograniène regije koja bi bila most spajanja, a ne zid razvajanja Crne Gore i Srbije, bez obzira na to hoæe li one život nastaviti u zajednièkoj državi ili u zasebnim državama.
8. Bošnjaèka stranka oèekuje da se politièki subjekti ostala dva konstitutivna naroda, prema ovom zahtjevu Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori odrede kao prema legitimnom, istorijski utemeljenom i civilizacijski opravdanom stavu. Bošnjaèka stranka, u tom smislu, oèekuje konkretne politièke akcije u iznalaženju rješenja ovakvog ustrojstva Crne Gore bilo suverene države ili države u Zajednici sa Srbijom.
Ova platforma je obavezna za sve zvaniènike Bošnjaèke stranke.
PREDSJEDNIŠTVO STRANKE
Rožaje, 26.02.2006.godine
Na sveèanosti je bilo prisutno više od tri stotine ljudi, a meðu prisutnima su bile delegaicje i predstavnici:
Delegacija posmatraèke misije EU - Jorgoš Tamalison
Delegacija Narodnog pokreta Sandžaka - Džemail Suljeviæ
Delegacija Sandžaèke alternative - Tarik Imamoviæ
Lista za Sandžak- Bajro Omeragiæ
Matica Bošnjaka Sandžaka - Društvo za kulturu znanost i umjetnost - dr. Šefket Krciæ
Crnogorski komitet pravnika - Velija Muriæ
Harun Hadžiæ - dosadašnji predsjednik IDU
Predsjednici opština Rožaje, Berane i Pljevlja.
DPS - Mevljudin Nuhodžiæ
SNP - Dragiša Pešiæ
NS - Predrag Popoviæ
SDP - Izet Braliæ
LP - Miodrag Živkoviæ
Uz politicki dio programa održan je i bogat kulturno-umjetnièki program u kojem su nastupali:
Folklor \"Vrelo Ibra\", recital Sara Saljiæ, te savdalinke i instrumental...
U cjelini, skup je sa organizacione strane dobio pozitivnu ocjenu, dok æe politièke ocjene, po starom obièaju, doæi mnogo kasnije.
Polazeæi od èinjenice da Bošnjaci/Muslimani nijesu riješili mnoga pitanja posebno iz domena politièkih, nacionalnih, kulturnih i drugih prava, Bošnjaèka stranka kao politièka organizacija, koja autentièno zastupa interese Bošnjaka/Muslimana Crne Gore, na sjednici Glavnog odbora u proširenom sastavu, odražanoj dana 26.02.2006. godine u Rožajama, usvojila je slijedeæu
ZA POLITIÈKO DJELOVANJE
Opšti dio
Imajuæi u vidu:
- da je bošnjaèki /Muslimanski/ narod bio jedan od šest konstitutivnih naroda bivše jugoslovenske federacije sa èime su se saglasile sve tadašnje Republike,
- da je svoju dugogodišnju samobitnost vezao za zajednièki život sa drugim narodima koji žive u Crnoj Gori, koja je opstajala u razlièitim državnim oblicima tokom historije uprkos razlièitim osporavanjima,
- autohtonost, nacionalnu, vjersku, jezièku,
- da poslije drugog svetskog rata komunistièka vlast nije imala
razumijevanja za nacionalnost Muslimana, veæ je popisima stanovništva iz 1948.god, uvedena rubrika „neoprdijeljeni Muslimani“, iz 1953. godine „Jugosloveni neopredijeljeni“, a 1961.godine „Mislimani kao etnièka pripadnost“, da bi tek popisima iz 1971, 1981 i 1991. godine postojala rubrika „Muslimani kao narod“.
- Da su prilikom raspada SFRJ Bošnjaci/Muslimani doživjeli najveæu
tragediju, jer je masovnim zloèinima bitno ugrožena njihova biološka supstanca, a Srebrnièki masakr predstavlja najveæi ratni zloèin poslije Drugog svetskog rata. Ipak, bosanski rat je potvrdio nacionalnu samosvjesnost i èvrstinu bošnjaèkog kolektiviteta,
- Da je pripadnost islamu bila posebna diskvalifikatorna okolnost i
najveæi razlog za progon i osporavanje ovog naroda, s jedne strane, ali istovremeno islam je bio ishodište svih drugih posebnosti s druge strane /nacionalnost, jezik, obièaji, tradicija, kultura i dr/ Moglo bi se slobodno reæi da je iz islama proizašao bošnjaèki identitet, ali se današnji identitet Bošnjaka/Muslimana ne može svesti na islam, jer je mnogo širi i sveobuhvatniji s obzirom na brojne promjene do kojih je došlo u istorijskom hodu ovog naroda.
- Stradanja, osporavanja i negiranja nisu oslabila, veæ ojaèala èvrstinu ovog kolektiviteta, koji je svojom narodnom mudrošæu i filozofijom napisao svoju epiku, poeziju i liriku,
- Da Bošmnjaci/Muslimani nikad nisu opstruirali napore Crne Gore da izgraðuje modernu i demokratsku državu.
- Da su Raspadom SFRJ svi njeni konstitutivni narodi oformili svoje nacionalne države. Slovenci, Hrvati, Makedonci formirali su zasebne džave, dok su Srbi i Crnogorci svoje države unijeli u zajednièku državu SR Jugoslaviju, a od 2002.g. u DZ Srbija i Crna Gora. Samo je bošnjaèko-muslimanski narod ostao rasut po svim novostvorenim državama, bez prava da formira sopstvenu nacionalnu državu, jer ni u BiH nemaju nadpoloviènu brojnost, i ako su u njoj najbrojniji narod. Manje brojni narodi u BiH, Srbi i Hrvati, dobili su u isti status kao i Bošnjaci – status konstitutivnog naroda, bez obzira na to što su njihove matiène države, nacionalne države.
- Da Bošnjaèko-muslimanski narod u Crnoj Gori, kao i u DZ Srbija i Crna Gora, nema jasno definisan status, a prednacrti Ustava Crne Gore i Zakona o manjinskim pravima, kao i izjave visokih državnih zvaniènika, upuæuju na zakljuèak da æe mu bez konsultacija sa njim, odnosno sa njegovim autentiènim-izvornim predstavnicima i zastupnicima, bez njegovog pristanka, biti nametnut status nacionalne manjine.
- Da Bošnjaèka stranka smatra da je status nacionalne manjine neprihvatljiv za bošnjaèko-muslimanski narod u Crnoj Gori, s obzirom na sljedeæe èinjenice:
1. Bošnjaci/Muslimani uzeli su uèešæa u konstituisanju DFJ, odnosno FNR, kasnije SFRJ kao i u konstituisanju RCG kroz svoje uèešæe u NOB-u zajedno sa pripadnicima drugih naroda, konstituenata SFRJ i RCG.
2. Bošnjaci/Muslimani Sandžaka uzeli su uèešæa u konstituisanju SFRJ i RCG i preko svojih politièkih predstavnika u delegaciji ZAVNOS-a na Drugom zasijedanju AVNOJ-a 1943.g. u Jajcu.
3. Bošnjaci/Muslimani Sandžaka unijeli su u FNRJ, odnosno SFRJ, kao i u njene federalne državne jedinice Crnu Goru i Srbiju, pored svoje nacionalne supstance i svoju teritoriju, Sandžak, koju su dijelili sa pripadnicima srpskog, crnogorskog i albanskog naroda, a na kojoj su bili dominantna veæina.
4. Bošnjaci/Muslimani danas predstavljaju jednu šestinu stanovnštva Crne Gore i nezaobilazan su faktor odluèivanja u definisanju, odnosno redefinisanju ustavno-pravnog statusa Crne Gore.
Iz navedenih razmatranja proistièe da su Bošnjaci/Muslimani bili, jesu i biæe uèesnici u konstituisanju države Crne Gore, bez obzira na referendumski ishod, odnosno bez obzira na to hoæe li Crna Gora biti nezavisna država ili æe ostati država èlanica u DZ Srbija i Crna Gora.
Prema tome, Bošnjaèka stranka smatra da su Bošnjaci/Muslimani konstitutivni narod Crne Gore i da im po tom osnovu pripadaju sva prava kao naroda.
Posebni dio:
- svi meðunarodni dokumenti o manjinskim pravima, kako OUN- a tako i Evropske unije odnose se na nacionalne manjine što znaèi da su manjinska prava obezbijeðena iskljuèivo za nacionalne manjine,
- povelja o ljudskim i manjinskim pravima i graðanskim slobodama /“Službeni list SCG“,br.6/03/ polazi od istog koncepta da su manjinska prava obezbijeðena za nacionalne manjine. Konkretno u glavi III Povelje koja nosi naslov PRAVA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA, u èlanovima 47-57 propisana su prava nacionalnih manjina. Prema tome manjinska prava ne pripadaju manjinskim narodima kako se obièno misli, veæ iskljuèivo nacionalnim manjinama. Zato se u terminu „manjinski narod“ krije velika zamka.
- U saveznom Zakonu o ostvarivanju prava i sloboda nacionalnih manjina /“Službeni list SRJ“,br. 11/02/ govori o nacionalnim manjinama koja ostvaruju manjinska prava.
- Bošnjaèko/muslimanski narod je konstitutivni narod u Crnoj Gori, ne samo zbog toga što je autohtoni narod, koji je nastao i ostao u Crnoj Gori, nego i zbog toga što sa svojim narodonosnim kvalitetom u nacionalnom, vjerskom, jezièkom i kultorološkom, smislu i kvanititetom /14-18%/ zaslužuje konstitutivnost, pa samim tim i prava kao konstitutivni narod, a ne kao nacionalna manjina,
- S druge strane Crna Gora, prema popisu stanovništva iz 2003. godine nema nijedan veæinski narod, s obzirom da Crnogoraca ima 40,64%, Srba 30,01%, Bošnjaka 9,41%, Muslimana 4,27%, Albanaca 7,09%, Hrvata 1,05%, Roma 0,43% i ostalih 1,25%. Po tome je Crna Gora multinacionalna zajednica.
- U vjerskom pogledu po zadnjem popisu, kao pravoslavci se izjasnilo 69,61% graðana, kao pripadnici islama 20,98%, kao katolici 4,19% i kao pripadnici drugih vjeroispovjesti 0,65% graðana. Po tome je Crna Gora multikonfesionalna zajednica.
- U jezièkom pogledu Crna Gora je takoðe heterogena, jer se za srpski kao maternji jezik izjasnilo 59,67% graðana, crnogorski 21,53% graðana, hrvatski 0,46%, bošnjaèki 4,37%, albanski 7,35%, romski 0,42% i za ostale jezike 3,26%. Oèigledna je nesrazmjera izmeðu izjašnjenja Bošnjaka za nacionalnu od one za jezièku pripadnost, što je u svakom sluèaju posledica neorganizovanosti popisivaèa i slaba propagandna djelatnost bošnjaèkih politièkih i drugih organizacija. Zapravo došlo je do konfuzije u objašnjenju naziva jezika. Trebalo je da stoji „bosanski“, a ne „bošnjaèki“ jezik. Vjerujemo da æe naredni popis ovu oèiglednu grešku ispraviti.
- Iako je Crna Gora svojim Ustavom iz 1992. godine napravila formalno pomak u tretiranju ljudskih i manjinskih prava, ipak to ni izbliza ne zadovoljava evropske standarde u ovoj oblasti, jer pripadnici Bošnjaèko/Musimanskog naroda nisu zastupljeni u strukturama vlasti i drugim organima i službama srazmjerno svom uèešæu u ukupnom stanovništvu Crne Gore.
- U preambuli važeæeg crnogorskog Ustava, Crna Gora je oznaèena kao nacionalna država crnogorskog naroda što je imalo za posledicu, da svi ostali narodi u Crnoj Gori imaju status nacionalne ili etnièke grupe /kako se ko prepozna/ i da se na njih odnose posebna prava iz taèke 5. drugog dijela Ustava. U periodu od 1997.g. kada smo oèekivali suštinsku demokratizaciju društva, posebno nakon potpisivanja Sporazuma o uspostavljanju minimuma demokratske infrastrukture, septembra 1997.g. èiji potpisnik je i SDA, nije se desilo gotovo ništa, osim politièkog sporazuma da se pežorativni naziv »nacionalne i etnièke grupe« zamijeni terminom »manjinski narod«. Nije se, takoðe, promijenilo ništa ni nakon donošenja Zakljuèka o autentiènom predstavljanju manjinskih naroda u Skupštini Republike Crne Gore (Sl.list.RCG br. 48/02)
- Ni Zakon o ostvarivanju prava manjinskih naroda koji se nalazi u radnoj verziji ne donosi poboljšanje položaja bošnjaèko/muslimanskog naroda, jer zagovara manjinska prava iskljuèivo za nacionalne manjine oslanjajuæi se na meðunarodne dokumente, bez obzira što predviða osnivanje nacionalnih savjeta po uzoru na pomenuti savezni zakon o ostvarivanju prava i sloboda nacionalnih manjina.
- Zalažuæi se za konstitutivnost u Crnoj Gori Bošnjaci/Muslimani ne osporavaju prava ostalima koji se zalažu za manjinska prava.
- U novom Ustavu Crne Gore, država treba da bude odreðena kao država naroda koji u njoj žive, imenovanjem tih naroda kao i onih koji su prepoznati kao nacionalne manjine, jer imaju svoje matiène države. Na taj naèin bi bila otklonjena svaka dilema u pogledu iskrenosti ustavotvorca i na najbolji moguæi naèin bi se potvrdio imidž Crne Gore kao multinacionalne, multikonfesionalne i multikulturalne zajednice.
- Kao konstitutivni narod Bošnjaci/Muslimani bi ostvarivali svoja prava u institucijama sistema srazmjerno svom broju u ukupnom stanovništvu Crne Gore, u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti, u javnim službama i organima lokalne samouprave. Po istom principu i drugi narodi bi ostvarivali svoja prava u onim opštinama gdje Bošnjaci/muslimani èine veæinu /Rožaje i Plav/
- Sledstveno zahtjevu za priznavanje prava kao konstitutivnog naroda Bošnjaci/Muslimani bi preuzeli i odgovornost u istom obimu u kome traže prava.
- Ova koncepcija nije uslovljena referendumskom odlukom, nego bi imala istu težinu i važnost, bilo da Crna Gora ostvari svoju nezavisnost, samostalnost i meðunarodno priznanje, bilo da ostane i dalje u Državnoj zajednici sa Srbijom.
Prema tome:
1. Bošnjaci/Muslimani su konstitutivni narod u Crnoj Gori zajedno sa Crnogorcima i Srbima po osnovu steèenog prava, jer su to bili u SFRJ,
2. Pripadnici konstitutivnih naroda imaju prava i obaveze u institucijama sistema srazmjerno svom broju u ukupnom stanovništvu Crne Gore prema zadnjem popisu stanovništva, bez obzira na to što smatramo da rezultati tog popisa ne daju ni približno pravu sliku o uèešæu bošnjaèko-muslimanskog naroda u ukupnoj brojnosti stanovništva Crne Gore.
3. Do donošenja novog Ustava koji æe obezbijediti konstitutivnost i pripadajuæa prava, pripadnici bošnjaèko-muslimanskog naroda u Crnoj Gori æe koristiti manjinski korpus prava po unutrašnjem i meðunarodnom pravu.
4. S obzirom da princip autentiènog predstavljanja manje brojnih naroda i nacionalnih manjina nije primijenjen na bošnjaèko-muslimanski nacionalni korpus, Baošnjaèka stranka se zalaže da se u izborni Zakon Crne Gore ugradi princip izvornog predstavljanja i zastupanja manje brojnih nacionalnih kolektiviteta u zakonodavnoj vlasti.
5. Bošnjaèka stranka se zalaže da se ustavnom i drugom zakonskom regulativom obezbijedi afirmacija veæ uspostavljenog principa srazmjerne zastupljenosti naroda i manjinskih nacionalnih kolektiviteta u institucijama sistema, kao i da se obezbijedi normalno i nesmetano funkcionisanje zakonskih rješenja proisteklih iz tog principa.
6. Uzimajuæi u obzir èinjenicu da je bošnjaèko-muslimanski narod najjaèe skoncentrisan na podruèju sjevernog dijela Crne Gore, tj. na podruèju dijela Sandžaka, inkorporiranog u Crnu Goru, uviðajuæi nespornu èinjenicu da je taj prostor najnerazvijenije i najsiromašnije podruèje u Crnoj Gori, Bošnjaèka stranka smatra da Crna Gora, nezavisno od njenog državno-pravnog statusa treba da bude decentralizovana i regionalizovana na principima modernih evropskih regionalizacija.
7. Bošnjaèka stranka ima viziju Sandžaka kao multinacionalne, multikonfesionalne i multikulturalne prekograniène regije koja bi bila most spajanja, a ne zid razvajanja Crne Gore i Srbije, bez obzira na to hoæe li one život nastaviti u zajednièkoj državi ili u zasebnim državama.
8. Bošnjaèka stranka oèekuje da se politièki subjekti ostala dva konstitutivna naroda, prema ovom zahtjevu Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori odrede kao prema legitimnom, istorijski utemeljenom i civilizacijski opravdanom stavu. Bošnjaèka stranka, u tom smislu, oèekuje konkretne politièke akcije u iznalaženju rješenja ovakvog ustrojstva Crne Gore bilo suverene države ili države u Zajednici sa Srbijom.
Ova platforma je obavezna za sve zvaniènike Bošnjaèke stranke.
PREDSJEDNIŠTVO STRANKE
Rožaje, 26.02.2006.godine
