Iz Istanbula piše:
Zlatan KAPIÆ

Bajrampaša, grad u kojem ste dobrodšli među svoje Bošnjake

Ukoliko ne poznajete turski jezik, a doputovali ste u Istanbul, ne znate kuda i kako, sjednite u gradski autobus sa natpisom \"Bajrampaša\" i kada stignete na odredište više neæete biti stranac. Naime, dio grada pod istoimenim nazivom naseljen je ljudima iz BiH i Sandžaka. Na ulici se èuje žumor ljudi koji govore našim bosanskim jezikom i svi oni su spremni u svakom trenutku da pruže ruku pomoæi. Na restoranima možete vidjeti natpise tipa \"Bošnjaèka pita\" ili postere Halida Bešliæa. Put nas je odveo do sportskog udruženja, a kada smo ušli u prostorije istog, osjeæali smo se kako kod kuæe. U sklopu ovog udruženja veæ dugi niz godina datira nogometni klub, koji nosi zanimljiv naziv: \"Yildirim Bosna\", a saèinjen je veæinom od ljudi sa Balkana.
Životne prièe ljudi s kojima smo stupili u kontakt uglavnom su sliène, a sve imaju fabulu dolaska 1992. godine za vrijeme agresije na BiH, ili ranije radi pokretanja posla u ovoj prijateljskoj zemlji. Žalosna je èinjenica, samo da veæina potomaka ovih doseljenika više ne poznaje maternji jezik, iako oni stariji, u svojim domovima praktikuju govoriti iskljuèivo jezikom svojih predaka. Na pitanje kako su doèekani po dolasku u Tursku, èuli smo vec dobro poznati odgovor i rijeèi hvale za domaæine, koji su našim ljudima širom otvorili vrata svojih domova i svojih srca. Bajrampaša je, dakle mjesto gdje, u najmanju ruku možete oèekivati topli doèek, ali isto tako i svaku pomoæ koja vam je potrebna. Sve ono što smo proživjeli u kratkoj posjeti ovoj BiH mahali, veoma je teško opisati rijeèima, samo ostaje da se zauvijek pamti da su naši stariji ljudi doèekali sa suznim oèima i tražili da se opet vratimo, da ih ne zaboravimo, jer kako su nam priznali, nema ništa ljepše nego sresti svog èovjeka u stranoj zemlji, ako se tako uopšte moze nazvati Republika Turska.