Piše: Nedžad LATIÆ

Govor novog sprskog vožda Vojislava Koštunice u UN-u o odbijanju Ahtisarijevog plana za Kosovo, trebalo bi emitirati u cijelosti nekoliko puta na najgledanijim televizijskim emisijama. Za sve što Koštunica krivi Albance na Kosovu, kao i meðunardnu zajednicu, i sve što traži za Srbe na Kosovu, ima u svojoj avliji. Recimo Koštunica navodi primjer kako je prije rata u samoj Prištini živjelo 40 hiljada Srba, a danas ih živi samo nekoliko stotina. Da Koštunica samo usporedi šta su njegovi Srbi uèinili, pa i danas èine, nesrbima, ne samo Bošnjacima, u Banjoj Luci, samo po procjeni koliko ja živjelo nesrba u Banjoj Luci prije rata, a koliko ih danas tamo živi, i da je on ikada i izgovorio i jednu rijeè kritike na raèun srpskih vlasti u RS-u, verijedilo bi pridati važnost njegovom govoru u UN. I, premda, za razliku od Srba koji su vojnom akcijom bili protjerali sve Albance i iz Prištine, da bih meðunardona zajedenica uz pomoæ NATO snaga povratila, niko nije izvršio vojnu invaziju na Banja Luku pa da bi im Srbi uzvratili progonom, a da ne spominjemo logore i ostale zloèine kakve su Koštunièini Srbi, za razliku od Albanaca, poèinili nad nesrbima.

Albanci, na primjer, æe živjeti u dvije i pol (svoje!) države. Makedonci u svojoj, nešto malo okrnjenoj, ali neupitnoj državi. Crnogorci u svoj maloj, ali potpuno suverenoj državi! Hrvati su, ružno reèeno oèistili svoju državu (Kninsku krajinu) i dobili još jednu banovinu u BiH. Slovenci èisti kao suza veæ su u EU! Srbi ipak raèunaju da su dobili dvije države sa srpskim imenom. Bošnjaci su, nakon što su pobijeni i zloèinaèki «dovedeni na biološku mjeru» kako nikad više ne bi mogli postati veæinski narod, dobili tek jednu èetvrtinu vlasti u sklopu jedne degenerirane države.

I onda, s takvim aršinima poimanja ljudskih prava Koštunica traži ispunjenje strandarda pa tek onda riješenje statusa Kosova. I, opet, kad Koštunica govori o kršneju manjinskih prava na Kosovu, nikad ne spominje druge manjine. Srpska fobija od statusa manjine je poznata i razumljiva, zbog ratne politike Slobodana Miloševiæa i zlodjela koja su poèinjena prema nesrbima. Baš zbog toga srpsku politiku treba ostaviti novim srpskim voždovima.
Ovaj uvod može poslužiti samo kao osnov za pitanje bošnjaèkim liderima, posebno Sulejmanu Tihiæu, nakon što je svojom inicijtivom o formiranju tzv. Probosanskog bloka sastavljenom od sedam bošnjaèkih stranaka, naravno po njegovom izboru, obznanio da ponovo pledira ostati nacionalni lider. Šta bi i kako bi se ponašao ovakav bošnjaèki lider, i ne samo on, da su kojim sluèajem Bošnjaci zapoèeli rat protiv nebošnjaka, poèinili genocid i etnièko èišèenje, silovali nemuslimanke, spalil hiljade crkava, zatim u Sandžaku formila Bošnjaèku republiku, amskirajuæi svoju vojsku, pa ih meðunarodna zajednica uz pomoæ inetrvencije NATO snaga, onemugièila i zaustavila u najveæim zloèinima poèinjenim poslije Drugog svjetskog rata?!
Kako bi, nakon takve politike, u nekakvom Dejtonu osigurali nekakav bošnjaèki entite, zatim kako bi se bošnjaèki pravni tim, na èelu sa Sulejmanom Tihiæem, branio pred MSP u Hagu zbog politike njegovih, nije važno kojih, prethodnika?!
E sad da podsjetimo, Tihiæev predhodnik, je vodio politiku odbrane zemlje i naroda, zagovarao toleranciju; i ako je po Banditerovoj komisiji njegov narod, kao veæinski narod imao pravo na nacionalnu državu, odrekao se te biološke prednosti za raèun pravde i mira u zemlji i priznao jedankopravnost (konstitutivnost) drugim narodima, nije se miješao u politiku drugih država pobunjujuæi svoje sunarodnjake (u Sandžaku) protiv drugih itd.
Šta su za takvu politiku dobili Bošnjaci? Jednostavnom raèunicom najobiènijeg graðanina bivše Jugoslavije, samo su Bošnjaci osatli «kratkih rukava»: Albanci, na primjer, æe živjeti u dvije i pol (svoje!) države. Makedonci u svojoj, nešto malo okrnjenoj, ali neupitnoj državi. Crnogorci u svoj maloj, ali potpuno suverenoj državi! Hrvati su, ružno reèeno oèistili svoju državu (Kninsku krajinu) i dobili još jednu banovinu u BiH. Slovenci èisti kao suza veæ su u EU! Srbi ipak raèunaju da su dobili dvije države sa srpskim imenom. Bošnjaci su, nakon što su pobijeni i zloèinaèki «dovedeni na biološku mjeru» kako nikad više ne bi mogli postati veæinski narod, dobili tek jednu èetvrtinu vlasti u sklopu jedne degenerirane države.
Ko prizna da je prokockao u miru ono što je dobiveno u ratu, a jezivo je raèunati Bošnjaèke žrtve, moæi æe raèunati na formiranje novog probošnjaèkog bloka sa probosanskim snagama!