Razgovarao: Stefan BALORDA

Saudin BEĆIREVIĆ

BOŠNJACI.net: Gospodine Bećireviću, kao prvo hvala Vam što ste pristali na interview. Autor ste knjige "Bore oko Očiju" koja opisuje Vaš put bosanskog vojnika od aprila 1992. do septembra 1993. godine. Knjiga je nastala iz Vaših ratnih dnevnika, koje ste počeli objavljivati na bloggu boreokoociju.blogger.ba 2005. godine zahvaljujući ćemu je i nastala knjiga. Kako ste se odlučili na eksponiranje svoje intimne su sudbine na bloggu i šta Vas je "pokrenulo" da to uradite?
Saudin BEĆIREVIĆ: Hvala Vama što ste me pozvali na ovaj intervju. Prije nego što sam počeo sa objavljivanjem ratnog dnevnika na blogu, pretraživao sam internet, i bio sam razočaran kako se malo ili skoro nikako ne piše o tom periodu. Skoro da je ne moguće naći neku priču koju je napisao vojnik. Odlučio sam zbog toga da ću napraviti web stranicu, na kojoj ću objavljivati svoj ratni dnevnik.
Tih dana sam naišao na priče dječaka iz Srebrenice. Tako sam našao i blog i vidio da je to prostor, koji posjećuje veliki broj ljudi. Tako sam i ja odlučio da objavim svoje priče na blogu a ne na web stranici.

BOŠNJACI.net: Blogg je dospio veliki uspjeh i trenutno je najčitaniji na cijelom blogger.ba što je najveći blogger u BiH. Kako Vam je bilo objavljivati sve te priče na bloggu i ponovo "preživljavati" sve ratne događaje?
Saudin BEĆIREVIĆ: Zahvaljujući blogerima, koji su naišli na moj blog i koji su ga reklamirali na svojim blogovima, ubrzo je postao najposjećeniji blog u BiH. Prije par dana sam na blogu napisao da je svaka priča za mene proživljavanje iznova jednog dana rata. Ponovo se vrate slike, tako da se vrate i pitanja, šta smo sve mogli uraditi a nismo.
Najveća nagrada je što djeca, koja rat nisu zapamtila čitaju ove priče. Pronalaze vrijednost u njima i sigurno će imati puno jasniju sliku o šehidskim mezarjima, kojih u Bosni imamo na svakom koraku. Zbog ovoga, meni nije teško proživljavati rat, svaki dan iznova.

Nezaintersiranos izdavačkih kuća za ratne priče
BOŠNJACI.net: Hvala Vam na tome, da li ste očekivali toliki uspjeh blogga kada ste ga tek otvorili?
Saudin BEĆIREVIĆ: Kada sam počinjao sa pisanjem bloga, moj plan je bio da za godinu dana imam 10 hiljada posjeta. Prijateljima koji su me bodrili da pišem, nisam htio reći na kojoj stranici sam počeo pisati, dok ne skupim hiljadu posjeta. Mogu reći da je to trajalo duže od mjesec dana. Danas blog dnevno ima po par hiljada otvaranja.

BOŠNJACI.net: Čestitam Vam na uspjehu, i sam sam našao Vaš blogg prije nekoliko mjeseci i cijelog ga iščitao i skoro svakodnevno ga pratim. Kako i kada ste se odlučili da od blogga stvorite knjigu?
Saudin BEĆIREVIĆ: Prije pet godina sam ponudio svoje zapise izdavačkim kućama ali niko nije našao u svemu tome interes za objavljivanjem. Tako da je ideja oduvijek postojala. Problem je bio kako je i realizovati. Ispostavilo se da je blog bio ključ koji je otvorio vrata prema izdavanju knjige. Kada sam počeo pisati blog, ubrzo se javilo par izdavača sa ponudama, stim da sam ovaj put nisam prihvatio njihove uslove jer su nudili nekih 5% do 7% od tiraža, koji bi bio nekih 500 knjiga. Bio sam mišljenja da knjiga zaslužuje puno više i bolje od onoga što su mi oni nudili.
Prije godinu dana, javio mi se Jasminko Halilović. Za par sati smo se dogovorili da skupa idemo samostalno u ovaj projekat. Dogovorili smo i datume, do kojih sve to moramo odraditi. Zahvaljujući Jasminku i njegovom radu, danas imamo knjigu u obliku kakvom je imamo.

BOŠNJACI.net: Da li ste naišli na poteškoće kod pisanja, lektirisanja, štampanja knjige itd. Da li ste imali suradnike, spomenuli ste Jasminka Halilovića?
Saudin BEĆIREVIĆ: Nakon što sam napisao tekst, i odabrao fotografije koje će pratiti tekst, imao sam više ponuda za lektorat. Na kraju sam odabrao prof. Senahida Halilovića, koji se ponudio da uradi lektorisanje teksta, bez naknade za svoj rad. Isti je uspio angažovati i Fatimu Zimić, koja je uradila pripremu teksta za štampu. Angažovao se i oko odabira štamparije.
Na kraju se ispostavilo da je prof. Halilović bio jedna od ključnih ličnosti u ovom projektu. Nemam riječi, kojom bih mu se zahvalio na iskrenoj podršci i radu koji je uložio u ovaj projekat.
Pored njega tu je Jasminko, koji je bio glavna spona između svih nas koji smo učestvovali u projektu, a i sam je dizajnirao naslovnu stranicu za knjigu, web stranicu www.bosanskivojnik.com organizovao promociju knjige u Sarajevu i u ostalim gradovima... Jednostavno bilo bi teško nabrojati, šta je taj momak uspio uraditi u kratkom vremenu za ovu knjigu.
Bilo je tu još puno osoba, koje su učestvovale u ovom projektu, ako bih nastavio nabrajati, sigurno bih nekoga od njih zaboravio spomenuti, tako da je dovoljno da im kažem hvala i ovaj put.

Uključvanje u odbranu BiH
BOŠNJACI.net: Šta sve tačno knjiga sadrži? Je li sav sadržraj objavljen na bloggu ili ima i neobjavljenih stranica?
Saudin BEĆIREVIĆ: Knjiga sadrži cjelokupan period od 3. aprila 1992 - 21. septembra 1993.
U knjizi ima oko stotinu stranica koje se ne mogu naći na blogu. Knjiga je zaokružila jedan period u kome sam ja uspio pronaći odgovore na pitanja o sudbini svoje familije. Ujedno je prekretnica u mom ratnom putu, koji se iz Sarajeva seli u Srednju Bosnu i Nišićku visoravan.

BOŠNJACI.net: Da li knjiga sadrži ratne fotografije Vas i Vaše jedinice?
Saudin BEĆIREVIĆ: Knjiga sadrži par fotografija pripadnika moje jedinice kao i jednu moju fotografiju. Zbog obima teksta, odlučili smo se u zadnji momenat da u knjigu ubacimo samo 20 fotografija, mada je prvobitni plan bio da ih bude oko pedeset.

Saudin BEĆIREVIĆ: Obećao sam rahmetli Kepeš Sabriji u julu 1994. godine da ću napisati knjigu o našem ratnom putu i da ću je posvetiti njemu. Knjigom Bore oko očiju, mogu reći da sam ispunio obećanje. Knjigu sam posvetio rahmetli Kepi, kao i ostalim suborcima koji su dali živote u toku agresije na Bosni u Hercegovinu. Ovo "suborci" se odnosi na sve šehide i poginule borce Armije BiH. KNJIGU MOŽETE NARUČITI PREKO WEB STRANICE www.bosanskivojnik.com ILI DIREKTNO JE MOŽETE KUPUTI U KNJIŽARAMA ŠIROM BiH

BOŠNJACI.net: Sada ću Vas malo pitati o Vama lično, možete li malo ispričati o sebi, gdje ste rođeni, kako ste došli u Sarajevo i kako je doslo do toga da stupite u redove Armije BiH?
Saudin BEĆIREVIĆ: Rođen sam u Humu, kod Foče. Nakon što sam završio osnovnu skolu, došao sam u Sarajevo te nastavio školovanje. Tu sam živio kod sestre, na Gazinom Hanu. Imao sam nesreću, da se baš taj dio grada našao na meti četnika, prvi dan rata. Bez ikakvog razmišljanja sam uzeo pušku od zeta, koji je bio pripadnik rezervnog sastava policije. Mislio sam da će se situacija smiriti nakon par dana.
Na kraju se ispostavilo da sam taj dan krenuo na put, koji je trajao četiri godine, koliko sam proveo kao pripadnik AR BiH.

Armija se teško i krvavo gradila
BOŠNJACI.net: Ako nije previše privatno, šta je najgore sto ste doživjeli u tom periodu a šta najbolje?
Saudin BEĆIREVIĆ: Najgora stvar koju sam doživio u ratu je nepoštenje. Na žalost, borba za Bosnu i Hercegovinu, nije bila na prvom mjestu kod sviju nas. Neki su imali i druge ciljeve. Najbolje što sam doživio u ratu su prijateljstva, koja su nešto sto se nićim ne može platiti.

BOŠNJACI.net: Kada ste bili borac, pripadali ste 2. brdskoj brigadi 1. korpusa ARBiH ako ne griješim, kako je bilo biti borac u njoj i kako ocjenjujete ulogu tadasnjih bh. vlasti i komande ABiH u organiziranju odbrane i u vođenju iste?
Saudin BEĆIREVIĆ: Bio sam pripadnik 2. bbr. veći dio rata. Na početku rata, sam bio pripadnik te brigade, mada se nisam osjećao tako. Jer smo mi na Gazinom Hanu bili nekako brigada sami sa sebe, cijelu 1992. Armija se teško i krvavo gradila, to je osjetio svaki borac na svojoj koži. Teško je bilo od mahalskih jedinica napraviti Armiju. Pogotovo jer su često komandu nad istim uzimali lokalni komadanti, koji nisu imali škole a ni znanja kako ustrojiti jedinicu. Na žalost, često se dešavalo da se odupiru onima koji to znanje imaju. Ja sam imao sreću, što sam bio u 2. bbr. koja nije imala problema sa komadantom, koji je imao dovoljno mudrosti da se na vrijeme povuče i prepusti komandu nad brigadom. On je bio jedan od rijetkih primjera, koji je to učinio bez problema.
BH. vlast je u prvi momenat izgledala zbunjeno. Bosna sigurno nije opstala 1992. zaslugom vlasti. Opstala je zaslugom običnog čovjeka, koji je branio svoj kućni prag. Da se čekalo na vlast, da nesto učini, po mom mišljenju danas Bosne i Hercegovine nebi bilo. Nakon što je prvi četnički udar zaustavljen, tek se tada uključila i vlast u organizovanje otpora.
Na žalost, kako se vlast uključila u organizovanje otpora, pojavili su se i profiteri. Rat uvijek izbaci na površinu ono najbolje u čovjeku, i ono najgore. Tako da ni Bosna nije opstala imuna na ovo.

BOŠNJACI.net: Nakon agresije ste otišli na rad u Libiju, kako Vam teče život tamo, namjeravate li se vratiti nekad u budućnosti u BiH?
Saudin BEĆIREVIĆ: U Libiju sam otišao 2001. Do tada sam radio u Bosni, borio sam se za opstanak, kao i mnogi drugi demobilisani borci Armije BiH. Danas radim za jednu naftnu kompaniju. Život provodim radeći, u slobodno vrijeme se bavim podvodnim ribolovom. Mogu reći da imam dosta sretan i ispunjen život. Imam plan da se u skorije vrijeme vratim u BiH i da nastavim život tamo gdje sam stao 1992.

Knjigu sam posvetio suborcu rahmetli Kepi
BOŠNJACI.net: Vaš blogg još uvijek radi, i nastavljate da objavljujete priče od septembra 1993. godine pa na dalje samo sada pod imenom "Na putu u nepoznato". Hoćemo li vidjeti i tu knjigu?
Saudin BEĆIREVIĆ: Da, na blogu trenutno objavljujem priče od 21. seprembra 1993. godine. Ime bloga je promijenjeno, jer "Bore oko očiju" su preselile u printanu verziju. Imam želju, da i "Na putu u nepoznato" ukoričim. Da li ću uspjeti, ne zavisi samo od mene, nego i od podrške onih koji bi trebali da stanu iza ovakvih projekata. Mnogi na žalost griješe, kada misle da je izdavanje knjige u Bosni biznis.
Moram razočarati one koji misle da nešto objave, da ne očekuju nikakvu materijalnu dobit. Zbog toga, bi trebale institucije, da sponzorstvom pomognu slične projekte, jer od njih će koristi najviše imati buduće generacije. Prenošenjem priče sa koljena na koljeno, izgubi se puno toga i na kraju samo ostanu mitovi i legende, od kojih nas kako smo mogli vidjeti, na ovim prostorima samo glava moze zaboljeti.

BOŠNJACI.net: Kaže se da ste obećali svom prijatelju koji je sada šehid da ćete napisati knjigu o vama ako on pogine, što nažalost jeste. U tom slučaju ste ispunili obećanje...
Saudin BEĆIREVIĆ: Obećao sam rahmetli Kepeš Sabriji u julu 1994. godine da ću napisati knjigu o našem ratnom putu i da ću je posvetiti njemu. Knjigom Bore oko očiju, mogu reći da sam ispunio obećanje. Knjigu sam posvetio rahmetli Kepi, kao i ostalim suborcima koji su dali živote u toku agresije na Bosni u Hercegovinu. Ovo "suborci" se odnosi na sve šehide i poginule borce Armije BiH.

BOŠNJACI.net: Sada ću Vas pitati jedno pitanje za rat nevezano direktno za Vas, da li smo mogli pobjediti četnike 1995. godine i u tom slučaju što smo zaustavljeni?
Saudin BEĆIREVIĆ: Za razliku od Hrvatske koja je imala svoju "Oluju", Bosna i Hercegovina na žalost nije. Imali smo "Bljesak" ali nismo "Oluju" za koju smo imali dovoljno

Najveća nagrada je što djeca, koja rat nisu zapamtila čitaju ove priče. Pronalaze vrijednost u njima i sigurno će imati puno jasniju sliku o šehidskim mezarjima, kojih u Bosni imamo na svakom koraku. Zbog ovoga, meni nije teško proživljavati rat, svaki dan iznova. Knjiga sadrži par fotografija pripadnika moje jedinice kao i jednu moju fotografiju. Zbog obima teksta, odlučili smo se u zadnji momenat da u knjigu ubacimo samo 20 fotografija, mada je prvobitni plan bio da ih bude oko pedeset. Rođen sam u Humu, kod Foče. Nakon što sam završio osnovnu skolu, došao sam u Sarajevo te nastavio školovanje. Tu sam živio kod sestre, na Gazinom Hanu. Imao sam nesreću, da se baš taj dio grada našao na meti četnika, prvi dan rata. Bez ikakvog razmišljanja sam uzeo pušku od zeta, koji je bio pripadnik rezervnog sastava policije. Mislio sam da će se situacija smiriti nakon par dana. Da li ću uspjeti, ne zavisi samo od mene, nego i od podrške onih koji bi trebali da stanu iza ovakvih projekata. Mnogi na žalost griješe, kada misle da je izdavanje knjige u Bosni biznis. Moram razočarati one koji misle da nešto objave, da ne očekuju nikakvu materijalnu dobit. Zbog toga, bi trebale institucije, da sponzorstvom pomognu slične projekte, jer od njih će koristi najviše imati buduće generacije. Vlast nije prepoznala važnost povratka izbjeglica u Istočnu Bosnu. Danas imamo situaciju u Foči, gdje je imovina Bošnjaka rasprodana u bescjenje. Prodajom imovine, ostali smo i bez prava na povratak, kao i prava na taj dio teritorije. Još uvijek imamo sela, koja nisu rasprodata, ali tamo povratnici žive

snage i morala. Svijet nije dozvolio da oslobodimo Bosnu i Hercegovinu, neko nas je prisilio na potpisivanje Dejtonskog sporazuma. Deset godina poslije rata, vidimo da je su Bosni tim sporazumom navukli luđačku košulju.
1995. godine smo imali servirano slavlje za pobjedu, ali na žalost, nisu nam dozvolili da ga i proslavimo.

Međunarodna zajednica se bojala stvaranja "islamske države"

BOŠNJACI.net: Ko je po Vama glavni krivac za to?
Saudin BEĆIREVIĆ: Međunarodna zajednica. Koja se bojala stvaranja Islamske države na prostoru BiH.

BOŠNJACI.net: Mislite li da je to razlog što nam nisu dali da se oslobodimo a Hrvatima jesu jer su katolici?
Saudin BEĆIREVIĆ: Da, ali veliku krivicu snosi i naša tadašnja vlast. Koja nije reagovala valjano na probleme koji su se gomilali tokom ratnih godina.

BOŠNJACI.net: Na kraju, kakvu budućnost vidite za BiH i njene građane i posebno Bošnjake?
Saudin BEĆIREVIĆ: Na žalost moram reći da je po meni budućnost BiH neizvjesna. Jedini izlaz vidim u ulasku BiH u EU, kao i ostalih zemalja u regionu, jer će to na neki duži period smiriti strasti onih koji žele dio Bosne prisvojiti. Zbog toga danas imamo opstrukcije manjeg entiteta, koji se trudi da svim silama da uspori bilo kakav napredak koji bi ubrzao ulazak u EU.
Ako se to ne desi u dogledno vrijeme, bojim se da može doći do ogranićenih sukoba, kojim bi se pokusalo doći do odcjepljenja rs od BiH.

BOŠNJACI.net: Može li se tkz. RS srušiti?
Saudin BEĆIREVIĆ: Mislim da je kasno za to. Vlast nije prepoznala važnost povratka izbjeglica u Istočnu Bosnu. Danas imamo situaciju u Foči, gdje je imovina Bošnjaka rasprodana u bescjenje. Prodajom imovine, ostali smo i bez prava na povratak, kao i prava na taj dio teritorije. Još uvijek imamo sela, koja nisu rasprodata, ali tamo povratnici žive u katastrofalnim uslovima, usamljeni u svojoj borbi, bez elementarnih uslova za život. Bojim se da će i oni ubrzo da nađu neko rješenje svog problema u Federaciji.
Isto tako, malo se učinilo na povratku Srba u Federaciju, što je isto bilo od ključne važnosti. Jer manji entitet bez ljudi, ne znaći ništa. Slabim povratkom Srba u Federaciju, nesvjesno smo dijelili Bosnu.

Ogromna bošnjačka imanja u Istočnoj Bosni leže napuštena
BOŠNJACI.net: Šta je rješenje, ako tako nešto postoji?
Saudin BEĆIREVIĆ: Rješenje je ulazak u EU, gdje će se izgubiti važnost granica. Ulaskom u EU, će se dobiti novi zakon, po kojem ce čovjek u Foči imati ista prava kao i onaj u Sarajevu. Ako se to desi, sigurno će se mnogi ohrabriti na povratak. Ogromna bošnjačka imanja leže napuštena po Istočnoj Bosni, pravilnim podsticajem ljudi da ih obrađuju i da od toga mogu kvalitetno zivjeti. Doprinjelo bi sigurno većem povratku ljudi na selo i prigradska naselja. Koja još uvijek nisu rasprodata.

BOŠNJACI.net: Dobro, nadajmo se da će se to desiti i da ćemo svi uraditi šta je potrebno da se BiH oporavi a naručito oni čiji je to posao. Hvala Vam opet što ste prisali na ovaj razgovor, želim Vam sreću u svim poljima zivota i daljni uspjeh!
Saudin BEĆIREVIĆ: Hvala Vama.