Razgovarao: Esad KRCIĆ

Husein ef. HODŽIĆ, glavni imam u Trebinju, Bileći i Gackom

BOŠNJACI.net: Uvaženi ef. Hodžiću, hvala vam što ste i pored brojnih aktivnosti odvojili malo vremena za razgovor za naš web magazin. Molim Vas da nam na početku nešto kažete o gradu Trebinju i Bošnjacima u tom dijelu istočne Hercegovine?
Ef. HODŽIĆ: Bismil-lahir-rahmanir-rahim.
Opština Trebinje prije agresije po statistici popisa iz 1991.godine brojala blizu 20% bošnjačke populacije, a da su Bošnjaci vlasnici blizu 50% imovine i nekretnina opštine Trebinje, te da su od ukupnog stanovništva opštine Trebinjedvije trećine visoko obrazovanih profila bili iz reda Bošnjaka. Ovi podaci nesumnjivo govore kakav su status prije agresije imali Bošnjaci na području opštine Trebinje.
Godine 1991., zatim koncem 1992. i do početka 1993., svi Bošnjaci (njih preko 5.500) i ostali nesrpski stanovnici opštine Trebinja bili su prisiljeni prvo da napuste svoja radna mjesta, a na necivilizovan i ponižavajući način da budu istjerani iz svojih kuća i stanova i konačno primorani da napuste opštinu Trebinje i to oglavnom putevima koji su vodili prema Crnoj Gori u mjesta Rožaje, Plav, Gusinje, Podgoricu, Nikšić... odakle su ubrzo odlazili u izbjegličke (muhadžirske) smještaje pretežno u zemlje Skandinavije, a neki u ostale zemlje Evrope, pa čak i u Ameriku i Australiju. Neznatan broj njih naravno obreo se u Federaciji BiH gdje se i danas nalaze.
Svi su prije odlaska iz Trebinja pljačkani na razne načine, nekoliko njih preko dvadeset zvjerski ubijeni, njihovi vjerski objekti (šest džamija i četiri mesdžida) zapaljeni i do temelja srušeni kao i čuveni kuturno-historijski spomenik Begova kuća, a u njihovo dobro bespravno se uselili oni čije to nikad nije bilo.
Za Bošnjake Trebinje više nije postojalo osim u nemirnim snovima i noćnim morama sve do početka 2001.godine kada se inicira povratak čitaj obilazak mezarja, klanja prvi poslijeratni Kurban-bajram namaz i donosi odluka da se angažije imam i ponovo konstituiše islamska odnosno Medžlis IZ-e Trebinje. Uz podršku muftijstva mostarskog raspisuje se konkurs za imama čiji se dolazak (početkom aprila iste godine) realizuje. Bio je to prvi dolazak jednog imama na ukupno područje istočne Bosne i Hercegovine koje kontrolišu Srbi, odnosno prostor manjeg bh. entiteta.
Moj boravak i rad u ovome gradu od tada u osobi glavnog imam Medžlisa IZ-e Trebinje traje i danas i od one početne famozne nule za minuli period od više od četori ipol godine udmakli smo u pozitivnim nastojanjima povezivanja potrganih veza izmeðu Bošnjaka i njhova zavičaja u konsolidaciji ukupnog stanja pa i obnove džamija i drugih aktivnosti. Danas smo u situaciji da putem sredstava informatičke mreže konstantno komuniciramo sa većinom raseljenih Trebinjaca na najjednostavniji i dobro uhodani način. Oni su putem ove institucije prihvatili ovu Islamsku zajednicu i svoje Trebinje, posjećuju ga, finansiraju obnovu infrastrukture, da naglasim sve više posjećuju Trebinje, i otvoreno iskazuju ljubav i opredijeljenost za svoj grad. Prodaja i zamjena imovine je stala još prošle godine. Obnovili smo najmonumentalniju džamiju, a počela je obnova još dvije. Najjednostavnije možemo kazati da je Medžlis Islamske zajednice za raseljene Trebinjce Bošnjake-muslimane bio i ostaće mjesto tih povezivanja i kordinirajući centar svih njihovih potreba i aktivnosti.

BOŠNJACI.net: Evo nas na kraju mubarek Ramazana pa nam recite kako su protekli ramazanski dani i aktivnosti u Trebinju, odnosno u tom dijelu istočne Hercegovine gdje imate odgovornost glavnog imama?
Ef. HODŽIĆ: Islamska zajednica i malobrojni njeni članovi i stvarni povratnici (oko 70 porodica) računajući i one koji nisu iseljavali, ove godine u Trebinju dočekuju i provode svoj peti poslijeratni ramazan. I naravno kada smo kod šireg uvoda kroz vaše prvo pitanje da istaknem i to da smo neposredno pred sami ramazan rješenjem od Mostraskog muftijstva preuzeli sve pravne ingerencije i zaduženja za djelovanje ovog Medžlisa IZ-e i na područjima bivših Odbora Islamske zajednice koji su postojali prije rata na području opština Gacko i Bileća zbog opsluživanja tamošnjih dviju obnovljenih džamija u Ključu i Fazlagića Kuli opština Gacko, i zbrinjavanja tamošnjih malobrojnih povratnika-džematlija, ali i brige o imovini Islamske zajednice na tom području.

Kliknite na sliku za uvecati Prvi snijeg na obnovljenoj Osman-pašinoj džamiji Osman pašina džamija u Trebinju sagraðena je 1726. godine po naredbi Osman-paše Resulbegovića, trebinjskog kapetana. Nalazi se u Starom gradu, zajedno sa Carevom džamijom (1719), najstarijom trebinjskom džamijom. Osman-pašina džamija je, kao i sve ostale trebinjske džamije, zapaljena pa potom srušena početkom 1993., tokom jednog pravoslavnog praznika. Istovremeno su protjerivani muslimani Bošnjaci ovoga kraja. Prvi pokušaj obnove džamije bio je planiran u maju 2001. ali je propao zbog demonstracija i kamenovanja od strane srpskih nacional-šovinista. Džamija je konačno obnovljena i otvorena 10.jula 2005. godine, a sredstva za njenu izgradnju su obezbjedili protjerani Trebinjci. Pored ove džamije Osman-paša Resulbegović je izgradio i mnoge druge objekte u Trebinju i bio je jedan od utemeljitelja grada. Od poznatijih objekata to su Sahat-kula i Begova kuća koja je srušena do temelja 1993.

BOŠNJACI.net: Kako funkcionira Islamska zajednica, odnosno džemati u tom dijelu BiH i na koliko mjesta se klanja Trevih-namaz?
Ef. HODŽIĆ: Na osnovu gore rečenog možemo slobodno reći da je institucija Medžlisa IZ-e u Trebinju danas dosta snažna i respektabilna u svakom smislu, stvoreni su materijalni, infrastrukturalni i administrativni uslovi za uspješno djelovanje ove zajednice sada a siguran sam u budućnosti. Sve što je do danas poduzeto na tim poljima nije bilo improvizacijsko već dosta temeljno i stabilno, izvorno i originalno posebno računajući na vremena, potrebe i okolnosti koje će dolaziti u budućnosti.
Ovog ramazana Teravih namaz se klanja po prvi put u poslije rata obnovljenim džamijama na dva mjesta, a to je u Osman-pašinoj džamiji i Trebinju i u džamiji u Fazlagića Kuli. Džemati, posebno ovaj u Trebinju, su dosta stabilni, a i onaj Fazlagića Kuli bez obzira što je to prvo poslijeratno klanjanje Teravih namaza na području opštine Gacko jer se na području Fazlagića Kule vratilo oko četrdeset porodica koje počinju dobivati snažniju podršku opstanka. U džematu Ključ ima džamija, ona nema povratnika ali smo na ideji da tom mjestu i njenoj džamiji damo buduću odliku i značaj da ona bude mjesto za tradicionalno jednogodišnje okupljanje u zavičaju i mjesto dove-dovište za područje Istočne Hercegovine.

BOŠNJACI.net: Da li povratnici imaju problema, ustvari na koje probleme najčešće nailazite?
Ef. HODŽIĆ: A to sa kakvim problemima se najčešće susrećemo slobodno ističemo da ih ima sijaset i trebalo bi vremena i prostora da ih sve naznačimo, ali ih možemo podijeliti u dvije grupe. Jedni su oni koji su na fonu bezbjednosnih prilika, bolje reći neprilika, a drugi su oni koji koji dosta govore o nedostatku podrške povratku – i održivom opstanku povratnika od strane države BiH i redom od svih instanci naniže, dok se ovo za Islamsku zajednicu BiH ne može reći, jer ona istina daje podršku, ne onu materijalnu jer nam ona srećom nije potrebna, ali postoji čvrsta saradnja, podrška i komunikacija, posbno sa Muftijstvom mostarskim. Jer, recimo ako je Islamska zajednica kao institucija došla ovdje prije četiri ipol godine, zašto to nisu uradili i drugi iz reda bar bošnjačkih provinijencija. Treba reći zašto bi to prešutjeli da recimo regionalni odbori nekih vodećih partija i druge bošnjačke nevladine asocijacije, te opštinski odbornici te poslanici državnog i entitetskih parlamenata sa prostora istočne Hercegovine još uvijek tavore i borave u izbjeglištvu u Sarajevu ili Mostaru, a ne ovdje u Trebinju, Gackom ili Bileći pa i Nevesinju? Nama i narodu je dosta njih i onih, onoga tipa koji govore „svaka vam čast i ha sokole“ ili koji poslije rijetke posjete ovim područjima sa prvim poslijepodnevom satima sa svojim skupim automobilima i vozačima ne skidajući nogu sa gasa žureći u svoju izbjegličku oazu, da u njoj troše novce na neprofitabilnu podršku i pomoć povratku-opstanku. Sa tom praksom odmah treba prekinuti i takvima koji sa distance odlučuju o sudbini i kvalitetu života povratnika, zastupanja i predstavljanja istih treba dati izbjeglički karton i deložaciju, a ne fotelju?
Od problema sa kojima se skoro svakodnevno susrećemo istakli bi i taj da ja lično i povratnici Bošnjaci imamo svakodnevnih provokacija od srpske maladeži raznih njihovih već poznatih žargona, čak i mnoštvo prijetećih grafita pa i onih tipa “Nož, žica Srebrenica“ od kojih jedan mjesecima stoji pa recimo »Ubij baliju Turčina» i sl.



BOŠNJACI.net: Kada ste već spomenuli zločinački žargon koji koriste, da li su nazivi mahala, uluca, mostova dobili neka druga imena u ratnom „trendu srpstva“?
Ef. HODŽIĆ: Sve što im je palo na pamet promijenili su, bukvalno sve, recimo: Arslanagića most dobio je naziv “Perovića most“, najstarije naselje kod Bošnjaka Dživar dodio je naziv „Petrovo polje“, sve uluce dobile imena srpskih znanih i neznanih junaka nose njihova imena, osim jedne sporedne koja nosi ime Meše Selimovića i to samo od dva broja.

BOŠNJACI.net: Očito je da je stanje Bošnjaka u Trebinju izuzetno teško, možda je i suvišno da vas pitamo, ali nam ipak recite koliko se vratilo Bošnjaka i kako oni žive danas?
Ef. HODŽIĆ: Povratak se nije dogodio ni u promilu od 1%, nije se rodilo ni jedno bošnjačko dijete, nije sklopljen ni jedan brak... dok proces povratka imovine se ostvario u zavidnoj mjeri.
Dok kako živimo, pa mogu vam reći da se divim upornosti i strpljivosti povratnika koje trpe sve procese poniženosti i zapostavljenosti. Od Bošnjaka u Trebinju zaposlen je imam, potpredsjednik SO-e Trebinje, gospodin E. Pobrić, a za još dvoje Bošnjaka pobrinula se IZ-e, uposlivši jednu kuharicu u javnoj kuhinji „Imaret“ i u prodajnom prostoru jednog objekta koji je IZ-e izdala u zakup i uslovila zakupoprimcu da zaposli jednog povratnika Bošnjaka. I to je sve.
Sve se može svesti u jednoj rečenici: Bošnjacima niti ko nudi zaposlenje niti ima perspektive od inoako zamrle privrede Trebinja, čiji je predratni standard bio na trećem mjestu u bivšoj Jugoslaviji.

BOŠNJACI.net: Da li Bošnjaci Trebinja prodaju imovinu i ko su najčešći kupci?
Ef. HODŽIĆ: Kao i svuda imovina se je prodavala i u Trebinju, a obzirom na veličinu bošnjačke imovine ne možemo reći da smo prodali i zamijenili sve kao što je slučaj u gradovima Bileći i Gackom. Trend prodaje je stao pa sad imamo istina usamljenih slučejeva da i Bošnjaci kupuju od Srba i da grade nove kuće. Prosto i jasno kazano Bošnjaci još uvijek nemaju namjeru ići iz Trebinja, još su pod „opsadom“ i pritiskom ali na dostojanstven način trpe i čekaju pomoć i podršku od meðunarodne zajednice i faktora iz Federacuje i države BiH

Trebinje: Otvaranje Osman-pašine džamije 10. juli 2005. Kliknite na sliku za uvecati

BOŠNJACI.net: Nakon svega kako se Srbi generalno ponašaju prema Bošnjacima?
Ef. HODŽIĆ: Početkom 2001.godine je bilo potpuno ignorantsko stanje od strane Srba kada su i zvaničnici opštine Trebinje bez ustručavanja izjavljivali da se Bošnjaci mogu vratiti ali da sa istima neće saraðivati. Naredni period od četiri godine donio je poboljšanje u odnosima graðana Srba i Bošnjaka izuzev manjeg broja radikalnih elemenata posebno onih iz kategorije doseljenika. Ponašanje opštinskih struktura vlasti prema Bošnjacima bar deklarativno krenulo je od početka ove godine na bolje. Saradnja postoji sa svim i svakim. Potreba za golim opstankom i egzistencijom prisiljava nas sve na saradnju i na tom polju bilježimo značajne pomake. Nastojanja posebno forsira Islamska zajednica i čiji je imam vjerovatno zbog svog autoriteta ovog mjeseca velikodušno pozvan četiri puta na iftar u kuće pojedinih Srba. Obični ljudi prednjače u prevazilaženju sukoba pa bi vlasti ako ne znaju da osmisle bolju saradnju trebali da slijede postupke svojih od njih obespravljenih podanika bilo da su Srbi, Bošnjaci ili neki drugi.

BOŠNJACI.net: Da li imate problema sa opštinskom vlašću?
Ef. HODŽIĆ: Sa prethodnom SDS-ovskom imali smo ih sijaset. Sa novom smo počeli razvijati dobru meðusobnu saradnju što potvrðujemo angažmanom opštinskih vlasti oko ljetošnjih priprema i oko samog svečanog otvorenja Osman-pašine džamije.

BOŠNJACI.net: Ima li bošnjačkih predstavnika u vlasti opštine Trebinje, osim potpredsjednika kojeg ste spomenuli?
Ef. HODŽIĆ: Bošnjaci, kako sam prije rekao, imaju samo predstavnika na funkciji potpredsjenika, a od ostalih, mislim operatvnih službi, imaju dva policajca u lokalnoj policiji i četiri sudije u sudovima u Trebinju, a koji svi nisu Trebinjci, već su iz mjesta Federacuje BiH.
Odnos ovih predstavnika sa Bošnjacima povratnicaima, te zaštita i briga o njima je dosta pozitivna, s tim da bi takvih trebalo da bude mnogo više, obzirom na mogućnosti koje daju zakoni i drugi propisi. U tom smislu ovdje je velika praznina.

Koliko onda IZ-a Trebinja može danas zaštititi svoje džematlije i vakufsku imovinu naravno ako ste je uspjeli do sada vratiti?
Ef. HODŽIĆ: U uslovima u kojima jesmo možemo bez pretjerivanja reći da gore pomenuto Islamska zajednica štiti i štitit će ubuduće. Radi jasne informacije da kažem da je IZ u Trebinju došla u posjed sve svoje predratne imovine koju je koristila, čak nešto i više. A što se tiče imovine iz predmeta nacionalizacije još uvijek u Trebinju mnogo imovine koju koristi više svako drugi nego Islamska zajednica. Naša današnja glavna preokupacija je borba za tu vrstu imovine. Imamo dosta razloga i argumenta, recimo Srpska pravoslanvna crkva je favorizovana u tom pogledu, jer je dobila svaku vrstu imovine po svim osnovama, čak joj je nešto i darovano od strane vlasti. Mi smo prije dvije godine ukazali snažanim argumentovanim pismenim apelom Direkciji vakufskoj u Sarajevu na rupu u zakonu RS-a još iz 1994. po kojoj lokalna vlast može imovinu iz predmeta nacioanalizacije bukvalno pokloniti kome god hoće ili da se otkupi, kojim zakonom smo dovedeni u situaciju da vakufska imovina bude bukvalno očerupana. U Vakufskoj direkciji su nam obećali da će poslati tužbu Ustavnom sudu BiH. Da li su po tome šta učinili ne znam, a mislim prije da nisu što ozbiljno zamjerim Vakufskoj direkciji što se više ne angažuje. Nama su recimo sada u IZ-e Trebinje potrebniji pravnici i advokati, nego imami, jer ako sa ne izborimo za svoje pravo i imovinu - kapital od čega će imami i vjerski objekti egzistirati u budućnosti u Trebinju, Gackom, Bileći.



BOŠNJACI.net: Već kada smo kod imovine, iako ste prije djelimično dogovorili, dobijamo iformacije da trebinjski Bošnjaci prodaju imovinu. Znači li to da će grad ispod Leotara konačno ostati bez Bošnjaka?
Ef. HODŽIĆ: Nažalost može i to da se desi ako su uzmu obzir malobrojni i što je najgore neodrživi povratci. Očigledno je da Trebinje u skoroj budućnosti, a možda već i sada ostaje bez Bošnjaka. Jer oni sada po mojoj procjeni u iseljeništvu u odnosu na Trebinje, imaju status privremenog boravka i rada u inostranstvu, a to što tvrdite da prodaju imovinu pa da blago kažem, da je to možda normalno, iako to vuče situacija u kojoj se već godinama nalazimo, a s drugu strane Bošnjaci imaju i previše, hvala Allahu, kako sam prije rekao oko 50% ukupne imovine Trebinja. A ja pitam Vas da li mislite da neće doći vrijeme kada će se opet vratiti da svoje prodato ili oteto ponovo kupe i vrate, jer i takve slučejeve već bilježimo. Za sve treba vremena i makar skromnih uslova, a Bošnjaci Trebinja nisu ljudi koji će bezglavo i jeftino prodati osim vrlo rijetkih izuzetaka. Ne zaboravite na gore izrečenu konstataciju o njihovoj intelektualnoj proporcionalnoj zastupljenosti. Hoću ovdje da spomenem i malo poznati podatak našoj javnosti da je prvi Bošnjak koji je završio pravne nauke i doktorirao u Beču pred kraj 19-tog stoljeća bio Trebinjac iz naselja Gorica dr. Ahmed-beg Defterdarević. Znaju Bošnjaci Trebinja ko su im preci i kako su vremenima opstajali na ovim krutim i tvrdim prostorima, stalno okruženi neprijateljski raspoloženim komšijama i susjedima. Njihovi preci su jednom na ovo područje protjerani iz Risna, Kotora, Herceg Novog, a njihovi današnji potomci su svjesni toga, pa ne pomišljaju na novi muhadžirluk. Njihovi korijeni ovdje su itekako dubiki, jasni i čvrsti, znaju to i drugi Trebinjci.

BOŠNJACI.net: Bez obzira na ohrabrujuće riječi što ste rekli može li se zaustaviti prodaja tih bogastava, te imovine i njihov odlazak iz rodne grude?
Ef. HODŽIĆ: Naravno da može. Može ako se hoće. Mislim isto tako da Trebinjci nisu primorani nebi to činili. Ali kad bi osjetili čvrstu podršku i potporu Bošnjaka izvan manjeg bh. entiteta, koja je potpuno izostala od strane najpozvanijih, a znate na koga sve mislim. Najviši predstavnici Bošnjaka ovdje ne dolaze od prije rata, poslije rata ovdje nije došlo ni jedan predstavnik ambasada iz islamskih zemalja, njihovih organizacija... Mislim da ne smiju ni jedni, ni drugi, ni treći ni pomisliti da posjete Trebinje, niti da bilo šta kažu bar iz svojih fotelja, opet čast rijetkim izuzecima, jer se boje parola i grafita usmjerenih prema islamu i Bošnjacima, a koliko se tek boje onih koji te poruke odašilju i pišu, i onih koji prave izgrede prema ovdje malobrojnim Bošnjacima i imamu. Zato se i ne čudim što je prije deset dana jedan privatni poduzetnik, krečar iz Bugojna ili Prusca ne znam tačno, koji je prodao kreč za gradnju druge trebinjske džamije a koji kreč je kupio i poručio izvoðač radova iz Mostara ne znajući da treba kreč prevesti u Trebinje po dolasku u Mostar odbio je da ovdje doðe plativši drugom prevozniku sve troškove da ovaj umjesto njega doðe uTrebinje. Mislim da je ovaj samo slijedio postupke i ponašanje naših političara rezonom: “kad je njhov život skup zašto nebi bio i moj“, a u pravu je. Pet godina stoji grafit na ulazu od Mostara u Trebinje na jednom kiosku sa porukom iz Njegoševe poeme (čitaj rasističkog raspoloženja): “NIKO VIŠE KA TURČIN NE LAŽE“. Pitam se zašto bar Turska ambasada ne reguje, jer se javno izrugiva turska nacija, jer ovo je i njoj a ne samo i nama poručeno. Ili najnoviji grafiti kod trebinjskog Doma kulture: »Ubij baliju» i drugi.

BOŠNJACI.net: Imate li pomoć od IZ BiH?
Ef. HODŽIĆ: Imamo, to sam i prije naglasio, istina malo one moralne koje bi trebalo biti više i to iz Srajeva, a ona materijalna srećom za sada nam nije potrebna. A kad je u pitanju pomoć mostarskog Muftijstva mislimo da je ona dovoljna u ovim okolnostima jer je isto i samo zaokupljeno svojim vlastitim poteškoćama i problemima.



BOŠNJACI.net: Od koga onda imate pomoćm ako je uopće imate?

Ima naznaka da može i hoće biti bolje mislim na medije iz RS-a. A kakav je odnos do plovine ove godine bio nek vam posluži istinita konstatacija da mi je početkom jula novinar RTRS-a rekao da je tek prije par dana saznao da postoji imam i Islamska zajednica u Trebinju. A što se tiče onih iz Federacije BiH - nikakav. Ako i objave neku vujest o incidentu u Trebinju na štetu Bošnjaka, ona ostane samo vijest da se kratko priča, pa se ubrzo zaboravi do sljedećeg incidenta, što je isti slučaj i sa načinom djelovanja lokalne policije na incidente u Trebinju.

Ef. HODŽIĆ: Osim od Velikog Allaha koji nam je dao hrabrost, dostojanstvo i umjeće da se organizujemo bez obzira gdje se ko od Trebinjaca nalazi, ni od koga više. Trebinjci sami sebe pomažu, a za primjer mogu navesti reagovanje Trebinjaca kada su uvidjeli da smo njhovim prilozima obnovili Osman-pašinu džamiju i zgradu Medžlisa IZ-e, te mekteb, koja zgrada je bila sudnica mehćema do austrougarse okupacije, počeli postavljati pitanja u koje svrhe se daju sljedeći prilozi?



BOŠNJACI.net: Odnos medija prema povratnicima u Trebinju?
Ef. HODŽIĆ: Ima naznaka da može i hoće biti bolje mislim na medije iz RS-a. A kakav je odnos do plovine ove godine bio nek vam posluži istinita konstatacija da mi je početkom jula novinar RTRS-a rekao da je tek prije par dana saznao da postoji imam i Islamska zajednica u Trebinju. A što se tiče onih iz Federacije BiH - nikakav. Ako i objave neku vujest o incidentu u Trebinju na štetu Bošnjaka, ona ostane samo vijest da se kratko priča, pa se ubrzo zaboravi do sljedećeg incidenta, što je isti slučaj i sa načinom djelovanja lokalne policije na incidente u Trebinju. Jer izostanu reakcije odgovornih a njih je pogolem spisak pa da ih ne nabrajam.
Na sve gore rečeno i na stanje Bošnjaka i IZ-e u Trebinju da samo dodam, opišem ili navedem okolnosti pod kojima vjernici islama u Trebinju klanjaju u svojoj džamiji Teravih-namaz ovog ramazana. Ovog ramazana od početka do završetka namaza na ulici ispred ulaza u džamiju dežuraju četvorica specijalnih policajaca i peti iz redovne operative koji je tu danonoćno. Zbog takve slike možete misliti kolika je odluka vjernika (njih preko tridesetoro) da samo stupe, odnosno doðu u džamiju, a da ne govorim da im se prilikom ulaska u dvorište džamije i vjernici i vjerniku od razuzdanog prolaznika glasno opsuje najveća svetinja, a sve to sa uzdignuta tri prsta, što se naravno dogodi a policajac za to zadužen ne reaguje, pa stoga upitajmo se koliko se ti vjernici mogu iskreno obratiti svome Allahu u ovome mubarek mjesecu. Zbog navedenog je postala otrcana ona često spominjana: “lahko je biti vjernik islama u Sarajevu, Konjicu, Zenici.. ali de u Trebinju.“ Mislim da bi pametnije bilo konstatovati da se ovdje brani i čuva islam a ne islam u gore navedenim gradovima i pametnije bi bilo da se mnogi ovdje pojave dokazujući svoj istinski patriotizam, te vjeru i hrabrost insana na Allahovom putu.

BOŠNJACI.net: I za kraj...
Ef. HODŽIĆ: Koristim priliku da nastupajuću Ramazanski bajram čestitam prvo mojim Trebinjcima muslimanima ovdje, pa svakako onim Trebinjcima u dijaspori, braći muslimanima u Bosni i Hercegovini, te braći i sestrama cijelog ummeta Muhammeda s.a.v.s. Znajte iako nas ovdje nema puno ipak i mi bajramujemo u ovom dijelu istočne Hercegovine.
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!