Šaban NURIĆ

BOŠNJACI. net: Gospodine Nuriæu, poznati ste u bošnjaèkoj i bh dijaspori kao pokretaè izuzetno cjenjene rubrike “Razmisljanja o dijaspori” u heftiènom listu bh dijaspore, “SabaH-u” iz New York-a. Prema rezultatima jednog istraživanja ta je rublika ocjenjena kao “revolucija” u bošnjaèkoj i bh dijaspori. Možete li nam za poèetak ovog razgovora reæi Vaše motive za pokretanje te rubrike?
Š. NURIÆ: Prvo, hvala Vama na ovom razgovoru i šansi koju mi dajete da iznesem svoje mišljenje i stavove o problemima bosanske i bošnjaèke dijaspore. Bez imalo laskanja i mog udvorištva, jer mi to nije svojstveno, BOŠNJACI.net su najbolje internet novine koje ja poznajem, èija prezentacija je na bosanskom jeziku, u svijetu. Ovo mišljenje implicira i moj stav oko SabaH-ove rubrike RAZMIŠLJANJE O DIJASPORI, kao ipak puno manje vrijednom informativnom uradku. Medjutim, hvala Vam kad kažete da je izgleda ta rubrika èitana, znaèi i dobra, a moja je u toliko što sam je pokrenuo i što je u spisateljskom smislu u potpunosti pokrivam, a sve ostalo je “SabaH”.
Što se tièe motiva za pokretanje rubrike Razmišljanja o dijaspori, oni se kriju u mojoj obrazovnoj i profesionalnoj vokaciji javnog i kulturnog djelatnika. To moje životno opredjeljenje me je uvijek obavezivalo i tjeralo na aktivnosti ovakvog ili sliènog karaktera. Mislim da je ovdje bitno napomenuti obavezu svih nas rastjeranih po svijetu, iz BiH-a, nebitno na nacionalnu pripadnost, da se svi trebamo u okvirima svojih moguænosti i želja angažovati na tome da nikada mi iz dijaspore ne zaboravimo da smo Bosanci, a da uvijek, svakako, i njih dole u BiH, odgovorne i pozvane, posebno politièare, upozoravamo da smo mi tu, da smo dio njih dole, da nas ne zaboravljaju, i nakraj-krajeva da se mi ne damo zaboraviti.

BOŠNJACI. net: Zaista revolucionarno, uredjujuæi naznaèenu rubriku, možete li nam reæi kakvo je stanje u bošnjaèkoj i bh dijaspori, koji su osnovni problemi u dijaspori?
Š. NURIÆ: Ukratko, stanje je poražavajuce! Duhovni agregat je, “ni na nebu ni na zemlji”. Zašto? Zato što bosanska dijaspora, kao sociološka, socijalna i politièka kategorija, u smislu jedinstva, ne da ne postoji veæ nema nikakve naznake ni na dalekom horizontu da æe uskoro biti oformljena kao djelatno i stvarno jedinstvena. Zato što su tenzije medjunacionalnih netrpeljivosti dole u zemlji, na domaæem terenu u poratnim godinama, što je i normalno, popustile i kreæu se ka nekakvom egzistencijalno-trpeæem stanju, neplanirano, zbog nepostojanja od BiH države programirane i usmjeravane politièke aktivnosti medju bosanskom dijasporom, izazvale, u praktièno-politièkom smislu, do sada nepoznate frustracije i reakcije koje se kreæu u rasponu od totalne medjunacionalne netrpeljivosti medju nacionalno razlièitim bosanskim imigrantima, koji priznaju državu Bosnu i Hercegovinu ali ne prihvataju politièare mimo svoje nacije, pa do onih koji pokazuju dozu nekakvog privatnog medjunacionalnog približavanja i razumijevanja, ali ne priznaju državu Bosnu i Hercegovinu, gotovo ni kao geografsku kategoriju. Ovi drugi uglavnom govore da je BiH srpska, odnosno hrvatska.
Ako bi ovdje htjeli na globalnom nivou, politièki odvojeno da situiramo stanje bošnjaèke dijaspore, bosanske-srpske dijaspore i bosanske-hrvatske dijaspore, onda imamo sljedece stanje:
Bošnjaèka dijaspora je maksimalno i plebiscitarno, do zaljubljenosti, bosanskohercegovaèki, politièki državotvorno i patriotski opredjeljena. Prati je medjutim usud neiskustva i unutrašnjih podjela i trzavica, tako da ne uspjeva u jedinstvenom nastupu u borbi za ciljeve koji su definisani i svim Bošnjacima jasni kao dan. Teško podnosi organizaciono-porodjajne muke nove nacionalne grupacije u dijaspori, kakva je bošnjaèka.
Stanje bosansko-srpske dijaspore je još na ratnom fonu, nepriznavanja nièega što se razvija bez kontrole Srpske pravoslasvne crkve, SANU-a i drugih nosilaca srpskog velikodržavlja zasnovanog na srpskom nacionalistièkom ekskluzivitetu i iskljuèivosti.
Bosansko-hrvatska dijaspora se do te mjere asimilirala u staro-hrvatsku, ustašku dijasporu, pod okriljem hrvatskih-katolièkih crkvenih organizacija, da praktièno veæ sada njih komotno možemo zvati bivši bosanski Hrvati. Medjutim ta asimiliranost ih ne sprjeèava da veæina i to vrlo agresivno djeluju sa pozicija velikohrvatskog, ustaškog osporavanja bilo èega što i u primisli nosi bosanskohercegovaèkog državnog obilježja i bošnjastva kao nacionalne i narodne osobenosti odvojene od hrvatskog nacionalnog i državnog cvijeæa.

Stanje bosansko-srpske dijaspore je još na ratnom fonu, a Bosansko-hrvatska dijaspora se similirala u staro-hrvatsku, ustašku dijasporu Ako bi ovdje htjeli na globalnom nivou, politički odvojeno da situiramo stanje bošnjačke dijaspore, bosanske-srpske dijaspore i bosanske-hrvatske dijaspore, onda imamo sljedece stanje: Bošnjačka dijaspora je maksimalno i plebiscitarno, do zaljubljenosti, bosanskohercegovački, politički državotvorno i patriotski opredjeljena. Prati je medjutim usud neiskustva i unutrašnjih podjela i trzavica, tako da ne uspjeva u jedinstvenom nastupu u borbi za ciljeve koji su definisani i svim Bošnjacima jasni kao dan. Teško podnosi organizaciono-porodjajne muke nove nacionalne grupacije u dijaspori, kakva je bošnjačka. Stanje bosansko-srpske dijaspore je još na ratnom fonu, nepriznavanja ničega što se razvija bez kontrole Srpske pravoslasvne crkve, SANU-a i drugih nosilaca srpskog velikodržavlja zasnovanog na srpskom nacionalističkom ekskluzivitetu i isključivosti. Bosansko-hrvatska dijaspora se do te mjere asimilirala u staro-hrvatsku, ustašku dijasporu, pod okriljem hrvatskih-katoličkih crkvenih organizacija, da praktično već sada njih komotno možemo zvati bivši bosanski Hrvati.

BOŠNJACI. net: Poseban vid Vašeg nauèno-istraživaèkog interesa su bošnjaèke podjele. Uèestvujuæi na okruglom stolu na prvim susretima Bošnjaka Kanade Vi ste iznijeli podatak koji je mnogo zainteresovao prisutne. Ukupno ima više od 100 podjela unutar Bošnjaka. Možete li nam reæi nešto više o tome?
Š. NURIÆ: Ma jeste, èovjek snuje Allah odredjuje. Sticajem okolnosti sam “uronuo” u probleme bosanske i specijalno bošnjaèke dijaspore. Na tom planu sam posljednjih nekoliko godina “trošio” svu svoju intelektualnu, publicistièku i istraživaèku aktivnost. Rezultate tih aktivnosti sam jednim dijelom i prezentovao. Jedna od tih prezentacija je i za pomenutim okruglim stolom u Torontu. Mada mislim da najkompletnija pisana prezentacija se desava u vidu feljtona, ovih dana u “Preporodu” iz Sarajeva, zvaniènom glasilu Rijaseta Islamske zajednice BiH. Sumirani rezultati istraživanja u ovom momentu govore da je trend unutrabošnjaèkih podjela stao na broju stotinu i jedan, a ukupnih unutrabosanskih podjela po tim rezultatima ima taèno stotinutrideset. Dakle i površnom analizom reèenih brojki se uoèava iscjepkanost Bošnjaka po stotinu i jednom osnovu, a ukupne bosanske dijaspore po stotinu i trideset osnova u koje, razumije se spada i ovih bošnjaèkih stotinu i jedna. Dakle “samo” su sa dvadeset i devet podjela (što je takodjer previše) obuhvaæeni svi ostali. Da bih sve te podjele nabrojao trebalo bi puno više i vremena i prostora od ovog kojim raspolaže ovaj razgovor, ali u grubim crtama, podjele unutrabošnjaèkog nacionalnog korpusa u dijaspori su konstituisane u nekoliko grupa od kojih su najvažnije, mjerene kriterijumom politièko-socijalne pogubnosti po Bošnjake, sljedeæe:

-Grupa podjela po politièko-ideoloèkoj liniji;
-Grupa podjela po privrzenosti ideji države Bosne i Hercegovine kao multikulturalnog ustavno-pravnog i politièkog subjekta;
-Grupa podjela po odanosti islamskoj vjeroispovijesti i prakticiranju islama kao naèina razmišljanja, ponašanja i življenja;
-Grupa podjela po teritorijalnoj pripadnosti iz BiH kao zemlje porijekla;
-Grupa podjela koje su nastale i ostale kao posljedice prijeratnog i ratnog unutrabošnjaèkog sukoba u zapadnoj Bosni;
-Grupa podjela koje se temelje na bošnjaèkom odnosu prema gruntu i privatnoj imovini, tzv. svojinske podjele:
-Grupa podjela po osnovu vremena dolaska u dijasporu.

Ovo je samo nekoliko najvažnijih grupa podjela kojima je obuhvaæena, ekskluzivno bošnjaèka dijaspora. Svaka od navedenih grupa sadrži èinjenice daljih višestrukih bošnjaèkih dioba.

BOŠNJACI. net: Podjele su historijska sudbina Bošnjaka. Šta bi po Vašem mišljenju trebalo uraditi da se te podjele smanje?
Š. NURIÆ: Èini mi se da je prva faza, faza zaustavljanja produkcije daljih dioba, i ona se upravo dešava u ovom vremenu. Tek poslije ove faze dolazi faza smanjivanja dioba kako onih globalnih, bosanskih tako i unutrabošnjaèkih. Uslov za ovo je uspostavljanje minimuma unutrabosanskog i unutrabošnjaèkog dijaloga. Svaki medjunacionalni i unutranacionalni dijalog je artikulisan i sa odredjenim politièkim ciljem. A artikulaciji svake politike i definisanju njenog cilja je prethodnica politièko uvezivanje i organizovanje. Na nivou bosanske dijaspore u svijetu i bošnjaèke ovdje u Sjevernoj Americi su veæ saživjele te organizacione forme. To su SSD BiH, KB SA, BIZ SA i druge. Ovo prestavlja stvarni nukleus i moguæi organizacioni model u okviru koga bi se uspostavio dijalog u bosanskoj i bošnjaèkoj dijaspori. Ali da bi trend unutrabosanskog dijaloga u dijaspori zapoèeo, odnosno da bi se uopšte desio mora biti postignut minimum koordinacije i obostrane saradnje na relaciji dijaspora i njene organizacije-odgovorne institucije u državi BiH-institucije zemalja domaæina BiH dijaspore, i tako ukrug. Ovom kordinacijom bi bio postignut dogovor o usmjeravanju pozitivnih zajednièkih aktivnosti u dijaspori a ujedno bi se izbjegli i ekscesi, tipa nedavne novèane donacije, od nadležne kanadske institucije, èetnièkoj organizaciji u Hamiltonu u visini od sedamdeset i pet hiljada dolara, nereagovanja na guranje države BiH i njenih turistièkih resursa na hrvatsku kartu u turistièkoj ponudi za potencijalne turiste u Hrvatsku iz Sjeverne Amerike itd. Na ovom planu posebnu zadaæu i odgovornost imaju ambasade i DKP-a države Bosne i Hercegovine.

BOŠNJACI. net: Dakle, unutarbošnjaèki dijalog je put promicanja bošnjaèke i bh buduænosti. Koji su po Vama osnovni principi bošnjaèkog i bh dijaloga?
Š. NURIÆ: To su, Država Bosna i Hercegovina kao jedina drzava svih ljudi iz Bosne i Hercegovine, osuda prošloratne agresije i poèinjenih zloèina u BiH, osuda rezultata etnièkog èišæenja, odustajanje od srpskohrvatskih velikodržavnih i èetnièko-ustaških koncepcija, bezrezervno prihvatanje bosanskog jezika kao potpuno ravnopravnog ostalim jezicima, medjunacionalna ravnopravnost uzdignuta na pijadestal vrijednosti ravne svetosti na cijelom BiH državnom prostoru.

Dakle i površnom analizom rečenih brojki se uočava iscjepkanost Bošnjaka po stotinu i jednom osnovu, a ukupne bosanske dijaspore po stotinu i trideset osnova u koje, razumije se spada i ovih bošnjačkih stotinu i jedna. Dakle “samo” su sa dvadeset i devet podjela (što je takodjer previše) obuhvaćeni svi ostali. Da bih sve te podjele nabrojao trebalo bi puno više i vremena i prostora od ovog kojim raspolaže ovaj razgovor, ali u grubim crtama, podjele unutrabošnjačkog nacionalnog korpusa u dijaspori su konstituisane u nekoliko grupa od kojih su najvažnije, mjerene kriterijumom političko-socijalne pogubnosti po Bošnjake, sljedeće: Ovo pomirenje se mora desiti ali mimo bilo kakvog političkog diktata, koji se sada nažalost pokušava nametnuti od nekih medjunarodnih faktora. Zašto? Zato što svaki takav diktat traži pored oproštaja i zaborav svega što se desilo u prošlom BiH ratu. Ja mislim da sistem pomirenja mora doći spontano iz naroda, a da niko a posebno Bošnjaci kao najveća žrtva genocida i rata, ne smije ništa ni oprostiti niti zaboraviti. Zaboraviti zločin bi bio grijeh jer bi to bio prvi korak ka vremenu kada bi nam se zločin mogao ponoviti, a oprošteno ne smije ništa biti, iz prostog razloga što bi nas oproštaj kao dio sistema koji nam se pokušava nametnuti političkim pritiskom neminovno doveo do toga da u takvom sistemu bude oprošten i zločin, pojedinačni i kolektivni počinjen nad pojedincima i kolektivima. Bosanski jezik je kao i ostali jezici svijeta autohton, sa svojim specifičnostima i razvojnim preinakama i problemima. Samo što isti ima jedan problem više. To je da je, privremen, političkim nagodbama i svakojakim okupatorskim i hegemonističkim voljama bio potisnut kao zvanični iz komunikacije bosanskih ljudi. To skoro stogodišnje preskočeno vrijeme upotrebe se mora nadoknaditi bržim doradama i zvaničnim promocijama, bosanskog kao starog jezika, u novim svjetskim i komunikacijskim uslovima.

BOŠNJACI. net: Prije nekoliko mjeseci u izdanju “SabaH-a” izašla je Vaša nova knjiga “Bosniseja”. Prve reakcije kako citalaca tako i kritike su izvanredno pozitivna. Kao pisac “Bosniseje” možete li nam reæi poruke i pouke “Bosniseje”?
Š. NURIÆ: Jah! Poruke bi bile u skladu sa civilizaciskim i proklamovanim vrijednostima koje nose sa sobom nužnost dijaloga. Dijalog je brana mržnji i svekolikoj destrukciji. Dok je dijaloga dotle ima i sporazuma i dogovora, ima svjetlosti u kojoj se raspoznaju dobro i zlo. Prestankom dijaloga nastaje mrak u kome se radjaju mržnje i svakojake netrpeljivosti. Dakle, uspostavimo dijalog, prevazidjimo mržnju.
Pouke bi išle u pravcu nušnosti prevazilazenja uspostavljenog sistema pomirenja medju zavadjenim Bosancima. Ovo pomirenje se mora desiti ali mimo bilo kakvog politièkog diktata, koji se sada nažalost pokušava nametnuti od nekih medjunarodnih faktora. Zašto? Zato što svaki takav diktat traži pored oproštaja i zaborav svega što se desilo u prošlom BiH ratu. Ja mislim da sistem pomirenja mora doæi spontano iz naroda, a da niko a posebno Bošnjaci kao najveæa žrtva genocida i rata, ne smije ništa ni oprostiti niti zaboraviti. Zaboraviti zloèin bi bio grijeh jer bi to bio prvi korak ka vremenu kada bi nam se zloèin mogao ponoviti, a oprošteno ne smije ništa biti, iz prostog razloga što bi nas oproštaj kao dio sistema koji nam se pokušava nametnuti politièkim pritiskom neminovno doveo do toga da u takvom sistemu bude oprošten i zloèin, pojedinaèni i kolektivni poèinjen nad pojedincima i kolektivima.
Još jedna pouka iz “Bosniseje”, koja nema nekakvu univerzalnu vrijednost, ali pojedinaèno ima znaèaja je da se ljudi moraju mijenjati i prilagodjavati u vremenu i njegovim mijenama. Tako i u zahuktavanju bosanskog rata je bilo neophodno brza politièko mijenjanje i shvatanje stvarnosti od svih onih koji su bili akteri tog vremena, gdje svrstavam i sebe. Jer da smo sve to brže shvatili i prihvatili, vjerovatno bi se i rat brže završio sa manje razaranja i žrtava.

BOŠNJACI. net: Vi ste u “Bosniseji” iznijeli vrlo zanimljiv prijedlog, neophodnosti izrade Bošnjaèkog nacionalnog programa i Programa za odbranu i jaèanje demokratske BiH. Možete li nam reæi nešto više o tome?
Š. NURIÆ: Da, iz sadržaja “Bosniseje” proizilazi traženje ta dva programa. Oni bi bili operativni dio realizacije onoga o èemu smo veæ govorili prijethodno. Ovu potrebu sam filigranski izvagao i obrazložio poslije izlaska “Bosniseje” u gore reèenom istraživaèkom separatu koji se upravo objavljuje u “Preporodu”. Podnaslov tog separata naslovljenog kao Bosansko-bošnjaèke podjele, uzroci, oblici (osnove) i posljedice, može biti PROGRAM STVARANJA VELIKE BOSNE I HERCEGOVINE, USLOV POLITIÈKOG BALANSA NA BALKANU. Inaèe, najiskrenije mislim, da je Velika Država Bosna i Hercegovina sasvim moguæa i realna èinjenica, i to kao osnovana perspektiva i pandam neosnovanim fašistoidnim idejama Velike Srbije i Velike Hrvatske. Treba samo napraviti realnu i objektivnu historijsku analizu postojanja države Bosne i sve æe biti sasvim jasno, koje do sada lagao i falsifikovao èinjenice a ko je morao da šuti o svojoj hiljadugodišnjoj državotvornosti, politièko-državnom subjektivitetu i teritorijama koje je isti obuhvatao?

BOŠNJACI. net: Prisustvujuæi nekim od promocija Vaše knjige , primjetili smo veliku zainteresovanost publike za dio koji se odnosi na bosanski jezik. Kakav je Vaš stav prema bosanskom jeziku i u kom pravcu, po vašem misljenju, treba da ide aktivnost organizacija u dijaspori po pitanju priznavanja istog.
Š. NURIÆ: To je sasvim bjelodano. Bosanski jezik je kao i ostali jezici svijeta autohton, sa svojim specifiènostima i razvojnim preinakama i problemima. Samo što isti ima jedan problem više. To je da je, privremen, politièkim nagodbama i svakojakim okupatorskim i hegemonistièkim voljama bio potisnut kao zvanièni iz komunikacije bosanskih ljudi. To skoro stogodišnje preskoèeno vrijeme upotrebe se mora nadoknaditi bržim doradama i zvaniènim promocijama, bosanskog kao starog jezika, u novim svjetskim i komunikacijskim uslovima. U slijedu tih aktivnosti su i priznavanja bosanskog jezika, separatno od države do države. U tom priznanju su bitni faktori bosanske i bošnjaèke dijaspore, kao što su škole bosanskog jezika i kulture. Ovdje su bitni i pojedinaèno svi Bosanci u dijaspori i njihovo rašèišæavanje samih sa sobom, koji jezik govore? Neka svako pogleda u svoje imigrantske vize i vidi koji je jezik upisao kao svoj maternji, a u vrijeme useljenja u nove zemlje svi smo znali i bili svjesni da je bosanski, zvanièan i u BiH priznat jezik.

BOŠNJACI. net: Gospodine Nuriæu, pored mnogih obaveza i dužnosti Vi obavljate i dužnost sekretara Bošnjaèkog islamskog centra London. Možete li nam nešto više reæi o aktivnosti Centra, njegovim uspjesima i planovima?
Š. NURIÆ: Mogu! Bošnjaèki centar u Londonu se zvanièno legitimiše kao Bosansko-kanadski islamski centar, tako je registrovan zadnjih godina prošlog vijeka. Nezvanièno a kratko se Centar legitimiše kao Bošnjaèki Džemaat, London Ontario. Džemaat je u prošlih tri godine kupio i otplatio objekat džamije kao centralne bošnjaèke institucije u londonu, koji je vrlo funkcionalno lociran i opremljen. Vrlo agilni èlanovi Upravnog odbora Centra na èelu sa svudastizajuæom i vrijednom predsjednicom, gospodjom Majdom Deliæ, realizuje i kordinira veoma ambiciozan program rada Centra. Uzdajuæi se u Božiju pomoæ i Njegovu svemoæ, nadamo se da æe tako biti i u buduæe.

BOŠNJACI. net: Na kraju Vaša poruka posjetiocima i èitaocima BOŠNJACI.net?
Š. NURIÆ: Poruka bi bila da svi mi što manje prihvatamo bilo èije poruke, veæ da se što više oslonimo na svoje ubjedjenje i svijest o svojoj životnoj misiji koja nas sve, ubijedjen sam u to, stalno upozorava da radimo ponešto za dobrobit naše zajednice i naše matiène države Bosne i Hercegovine. Na tragu ovoga bi bila i želja za veæe medjusobno razumijevanje i slaganje, bar ovdje u dalekoj tudjini gdje smo ipak svi stranci i došljaci, a svima nam je prva, prava i jedina domovina, Bosna i Hercegovina. Nikada to ne smijemo zaboraviti. To smo obavezni prenjeti i na mlade a i one ovdje rodjene èlanove naših porodica i to na bosanskom jeziku, kojem smo ih obavezni poduèiti.

RAZGOVARALI: Emir RAMIÆ i Esad R. KRCIÆ