Posjetite galeriju

Ovaj prilog kasni sa objavom zboga inicijative i aktivnosti koje smo imali proteklih dana na Bošnjaci.net. Molimo èitatelje i autora da uvaže razloge kašnjenja.

Na razmeðu stare i Nove 2008. godine New York je blistao u blještavilu okiæenih ulica, kuæa, prodavnica.... U tom blještavilu posebno se isticala najveæa i najljepša zgrada New Yorka Empire State Building koja je sjala u zelenilu. To su svijetla su na simbolièan naèin obilježila bajramske mubarek dane. To je ono što ovu svijetsku metropolu zaista èini metropolom u svakom smislu. U desetak dvanest dana smijenuju se blagdani za blagdanima, praznik za praznikom. Hanuka, Bajram, Božiæ katolicki, Nova Godina, Božiæ pravoslavaca i Nova hidžretska godina. U svakoj ulici Astorije jednog dijela od New Yorka u kojoj živi najviši broj Bosanaca, naredane su katolièke, ortodoksne, baptistièke, protestanske crkve, sinagoge, džamije, mesdžidi i Islamsku kulturni centri. Sve je ovih dana bilo u zanosu i praznièkom raspoloženju. Svi ih proslavljaju na svoj naèin. U zraku se osijeæa sreæa i zadovoljstvo. Nova Godina se polahko ušuljala izmeðu praznika razlièitih religija. Neko je slavi zato što želi zaboraviti staru i veseo uæi u Novu, neko zato što želi proslaviti svoje rezultate u staroj i poželjeti nove uspijehe u Novoj, a neko opet što želi iskoristiti svaki momenat u životu gdje se može osijetiti opuštenim i sa svojom rajom. Ja sam jedan od tih.
Dugo vremena su Bosanci mislili gdje za Novu 2008.godinu. Iznenada se pojavila ideja u Bosansko-amerièkom udruženju da se organizuje doèek Nove godine. Ubrzano se krenulo sa pripremom. Rezervisana je sala na astorijskom Broadwayu, obezbijeðena je muzika i formiran tim za ostale radnje. Krenuo se sa rezervacijama. Odmah se osijetilo da ce se ideja uspiješno realizovati. I dolazi nam ta veèer. Neko reèe, Bože, što su kratke ove godine. Takav je i život dobacuje opet drugi. Na vratima nas doèekuju Skendo i Sejo. Ureðeni, namirisani, veseli, izbrijani sa novim odijelima i kravatama, kako im i dolikuje. Sejo mi poèe nesto saptat na uho. I ne èujem ga dobro. Daj bolan reci šta te interesuje? Koja je Boga ti ona plava? A ko ona crna? Koja je ona u crnoj haljini? Boga ti šta te to interesuje Sejo. Daj Boga ti ti si sad svetac a ja ne valjam. Hoæu bolan da upoznam malo ovu našu raju, reèe Sejo. Bože, Bože lijepa naroda. Okrenem se oko sebe da me žena ne sluša. Sreæom ona se pozdravlja i razgovara sa Hikmetom. Dva koraka od Seje stanem i razgledam. Sala se skoro napunila. Za jednim stolom Zijadiæi sa svojom familijom. Zike sa suprugom, sestra sa mužem, drugi brat iz New Jersey sa suprugom, a majka sva ponosna meðu njima. Ima se èim i ponositi. Svi sretni. Bože, Bože sam mislim ovog rahatluka. Oni æe ovoj veèeri dati poseban ton, što se kasnije ispostavilo kao taèno. Okrenem se na desnu stranu, kod vrata, Hikmeta sa svojim društvom. Tamo skroz na suprotnoj strani u æošku ne daleko od muzike sijede Brèaci kao da žele reæi: “Došao je i naš trenutak dostaje i više Hercegovaca”. U meðuvremenu pristiže dr. Harba, urednik radio Glasa BiH. Kaže: “Evo taman iz Bostona. Nisam htio ovo propustiti”. Dolazi nam i Haza te dr. Naida, malo kasnije i Asim Æemaloviæ. bivši vice konzul BiH u New Yorku. Sala se puni. Muzika veæ trešti. Enver Metijahiæ i Sejo po klavijaturama zagrijavaju priste. Stolovi su prepuni hrane. Sa strane su postavljeni “švedski stol” puni peèene jagnetine, piletine, æevapa, pita, kolaèa, voæa, sokova.... Èini mi se sva Astorija miriše bosanskom hranom pomiješana sa mirisom ruža koje su pažljivo postavljene Alminom i Zejninom rukom. I u takvom jednom ambijentu pred punom dvoranom na binu izlazi Zahid Bijeliæ zvani Zak i Zejna Dženanoviæ. "Drugarice i drugovi" u jednom momentu kao da mi prozuja kroz uši. "Dame i gospodo" uèinimi se drugi put. Meðutim Zak ne upotrijebi ni jednu ovu sintagmu. Prilikom svog obraæanja. Nego reèe "Dragi prijatelji, dragi gosti veoma mi je drago da smo veèeras ovdje zajedno, da zajedno obilježavamo ovaj znaèajan datum u našim životima i da gradimo i izgraðujemo našu zajednicu". U daljnem obraæanju gospodin Bijeliæ govorio je prisutnima o buduæim planovima Bosansko-americkog udruzenja. Moj prijatelj koji sijedi za mojim stolom pita me, Boga ti, odakle ti se ovo uèini “Drugarice i drugovi”. Ja kažem, ovo je isti onaj narod koga su oslovljavali i sa jednim i sa drugim imenom. Meðutim može se bilo ko i bilo kako obraæati ovim damama, a radi se zaista o lijepim damama, odnosno gospoðama i ljepim djevojkama. Muzika se sve bolje uštimava. Poèinju pjevati i mnogi od veèerašnjih gostiju. Izgledalo je da za svakim stolom sijedi neko ko zna lijepo da pijeva. Polahko se primièemo Novoj 2008 godini. Odbrojavaju se sekunde. Cijela sala je na nogama. Poèinju èestitanja, pa izvalèenja tombola. A potpredsjednik Udruženja Nermin Šahmanoviæ se polahko ukljuèuje s pijesmom. Tri su sata ujutro a tek se poneko odluèio na odlazak na novogodšnji poèinak. Tek u tom momentu Nermin preuzima inicijativu i muziku u svoje ruke. Atmosfera se zagrijava do usijana. Gosti skandiraju "Nermine, care hoæemo još" i tako prebližava se 4 sata ujutru. Mnogi žale što se ovako lijepa noæ morala završiti. Ali bit æe još ovakvih zabava u organizaciji Bosansko-amerièkog udruženja.