Nakon duge i teške bolesti danas (05. nov. 2003.) je u 81. godini preminuo doajen bosanskohercegovaèkog glumišta Zaim Muzaferija. Jedan od najznacajnih Bosnjaka koji je dugi niz godina stajao na 'daskama koje zivot znace'. Njegove uloge u filmovima su davale poseban miruh nase Bosne, a i rahmeli Zaim je to znao znalacki odraditi sa posebnim ljepotom naseg bosanskog jezika.
Bez sumnje bh kinomatografija je izgubila jednog velikog umjetnika, a Bosnjaci uzoritog Bosnjaka, odnosno kako su mu znali tepati 'dedu u Bosnjaka'. Znacaj njegove licnosti dovoljno govori podatak da je od 100 igranih filmova u kojima je do sada igrao, 74 su realizirana u bosanskohercegovačkoj produkciji, što je nekih tri četvrtine od ukupnog broja snimljenih filmova u nasoj zemlji. Za sebe je govorio da je vječiti epizodista, mada je u karijeri imao i tri glavne uloge. Igrao je oca Ljubiši Samardžiću, Bati Živojinoviću, a i Fabijanu Šovagoviću. Na platnu je bio i hodža i iguman i fratar. U jednom interview je izjavio: "Gluma je kada ništa ne glumiš."

Neka mu je rehmet dusi. Amin

Dženaza æe se obaviti 7. novembra nakon džuma-namaza na gradskom mezarju u Visokom. (ERK)


Biografija rahmetli Zaima MUZAFERIJE

BIOGRAFIJA GLUMCA KOJI JE EPIZODNIM ULOGAMA DAO ZNAČAJ



SARAJEVO, 5. novembra - Preminuo je "vječni epizodista" jugoslavenske i bh.kinematografije Zaim Muzaferija.
Muzaferija je rođen u Visokom 9. marta 1923. Filmski, televizijski i teatarski glumac, penziju je stekao kao profesor njemačkog i francuskog jezika.
Glumom se isprva bavio amaterski, a njegov profesionalni debi je bio u filmu "Uzavreli grad" (1961.) Veljka Bulajića i već sa tim prvim filmom osvaja specijalnu nagradu na festivalu u Puli i afirmira se kao epizodista diskretnoga, ali sugestivnog gesta.
Ostvario je više od stotinu uloga na filmu, televiziji i u teatru. Igrao je uglavnom rustične likove plemenite naravi. Na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu nagrađen je za uloge u filmovima "Praznik" (1967.) Đorđa Kadijevića i "Mali vojnici" (1968.) Bate Čengića. Posebno značajnu ulogu ostvario je u TV-drami "Jagoš i Uglješa" Bate Čangića, a najdraže su mu uloge bile u filmovima "Žena s krajolikom" Ivice Matića i "Ovo malo duše" Ademira Kenovića. Za ulogu podvornika u filmu "Stanica običnih vozova" Nenada Dizdarevića dobio je Zlatnu arenu na Pulskom festivalu (1990.).
Ostale važnije uloge ostvario je u filmovima "Kaja, ubit ću te!" Vatroslava Mimice, "Diverzanti" Hajrudina Krvavca, "Ram za sliku moje drage" Mirze Idrizovića, "Gravitacija" B. Ivande, "Lisice" Krste Papića, "Slike iz života udarnika" Bate Čengića, "Doktor Mladen" Midhata Mutapčića, "Hajka" Živojina Pavlovića, "Gazija" Nenada Dizdarevića, "Smrt gospodina Goluže" Živka Nikolića,"13. juli" Radomira Šaranovića i Emira Kustirice "Miris dunja" Mirze Idrizovića, "Pismo-glava", "Gluvi barut" Bate Čengića,"Nevjeste dolaze" ,"Bife Titanik", "Otac na službenom putu" Emira Kusturice. "Prokleta je Amerika" (1992.) omnibus u režiji Aleša Kurta, Slobodana Skerlića i Marka Marinkovića. Glavne uloge ostvario je u filmovima "Kaja ,ubit ću te","Jagoš i Uglješa" te u filmu Lordana Zafranovića "Radnici i gosti".
Posebno zanimljive glumačke kreacije ostvario je u pozorišnim predstavama na profesionalnim scenama širom Bosne i Hercegovine, kao što su one u tri "Hasanaginice" Alije Isakovića, Mustafa Nadarevića i Nijaza Alispahića, zatim u "Dervišu i smrti" Meše Selimovića - Nijaza Alispahića, te u "Hamdibegu" Harisa Silajdžića i "Šehidu" Zilhada Ključanina.
Od 1995. Zaim Muzaferija se ponovo vraća amaterizmu i nastupa u TV-filmu "Bajram", a ubrzo zatim i u pozorišnoj predstavi "1001 bošnjački dan" svoga sina Jesenka Muzaferije, sa čime ujedno i obilježava 60 godina umjetničkog rada. Definirajući to u svom posljednjem intervjuu, koji je dao za list "Oslobođenje", jednom jedinom rečenicom: 'Moj krug se zatvara'.
Samo četiri mjeseca poslije, 5.novembra Zaim Muzaferija je umro u krugu svoje porodice u Visokom.
Osim glumom Muzaferija se bavio i pisanjem poezije.

Dženaza Zaimu Muzaferiji klanjat će se u petak u Visokom.



English

Born on (March 9th, 1923 - Nov. 05 2003) in Visoko near Sarajevo. Classical education and Matura at the Franciscan Grammar School in 1942.
Studied German and French at the Philosophy Faculty in Sarajevo. Degree in 1962.
Arrested in 1942 with a group of 36 antifascists. After the liberation he led the amateur-theatre of Visoko during 25 seasons, directing 80 plays. Awarded with 6 national prizes for best direction.
In 1961 he first appeared in a film, since then he played over 100 parts in film and TV and was awarded with 7 prizes for the best actor in former Yugoslavia.
Despite all this activity he never stopped his primary vocation as a teacher of German, French and Latin in Visoko’s Grammar School until 1988, when he retired from teaching.
During and after the IInd World War he wrote patriotic poems and two plays (“The battle is not over” in 1946 and “The old leather workshop” in 1963) which were frequently performed. Unfortunately his screenplay “Demia ñ Grandia” (1974) was never made into a film for lack of funding.
During the years of Greater Serbian and ñ Croatian aggression 1992-95 he continuously wrote his diary of the war. He also wrote poems for the defence of Bosnia and Herzegovina’s multicultural life. One poem is entitled “Force” and Zaim has recited it publicly in London, Amsterdam, Nuremberg, Milan, Zagreb and Linz.
This poem and a traditional ballad from Bosnia Herzegovina form the early 18th century, “Hassan Aga’s wife’s Lament”, he would like to contribute during the festival-programme in English.