Prošlo je taèno 11 godina otkako je s Bijelog Potoka kod Zvornika u smrt odvedeno blizu 750 zvornièkih Bošnjaka.
Muškarci od 15 do 90 godina. Mještani sela Ðuliæi, Bijeli Potok, Dardagani, Klisa, Šetiæi, Lupiæi, Petkovci, Hajdareviæi...
Samo iz Ðuliæa njih 188. Prosjek mladosti 34 godine.

Traganje za kostima

- Samo mojih Grahiæa odvedeno je 38. Odveden mi je otac, dva brata, dvojica amidža, tri amidžiæa... Neke naše porodice ostale su bez ijedne muške glave. Do danas, osim šezdesetak pronaðenih u grobnici na Berbiæa groblju, nikog nit živog nit mrtvog - prièa nam Ahmet Grahiæ, predsjednik Udruženja nestalih osoba Zvornika koji sve ove godine traga za mjestom gdje bi pronašao kosti svojih najbližih.
Mještani ovih zvornièkih sela, nakon dva mjeseca okruženja, najprije su tog 1. juna 1992. godine dovedeni u Klisu. Nareðeno im je da doðu sa svim "nužnim stvarima". I došli su. S natovarenim kamionima, traktorima, putnièkim vozilima... Nosili sa sobom novac, zlato, televizore, posteljinu... Kažu ono najnužnije...
- A onda su nam naredili da svi idemo prema Bijelom Potoku. Kad smo tamo došli, poèelo je razdvajanje muškaraca i žena... Džaba otimanje, džaba plaè, suze, molbe... Naši sinovi i muževi na jednu stranu, mi na drugu... - prisjeæa se Fatima Husejnoviæ, starica kojoj su tada odveli pet sinova i na èijem licu se, valjda od silne tuge i plaèa, više ne mogu prepoznati nikakvi tragovi života.
Muškarci odvojeni na Bijelom Potoku istog dana su potrpaniu kamione s prikolicama zvornièkog preduzeæa "Vihor" i odvedeni u nepoznato... Da se više nikad ne vrate. Meðu njima i pet sinova i tri unuka Hadžire Grahiæ i šest sinova Nazije Beganoviæ...

Gdje su pokopani

Nermin Ðuliæ, Hazim i Muhamed Grahiæ bili su tada uèenici drugog razreda Tehnièke škole u Karakaju. I oni su s nekoliko stotina ostalih muškaraca zarobljenih na Bijelom Potoku, tada najprije dovedeni u prostorije ove škole... Ni slutili nisu da æe to biti njihov posljednji èas...
- Oni što nisu mogli stati u fiskulturnu salu Tehièke škole, prevezeni su kasnije autobusima zvornièkog "Drina-transa" u Pilicu. I tu su poubijani - prièao nam je kasnije jedan od preživjelih zarobljenika s Bijelog Potoka... Gdje su pokopana tijela ovih stradalih, ni danas niko ne zna.


Zloèinci su još na slobodi

Danas æe se u Memiæima kod Kalesije povodom 11. godišnjice odvoðenja 750 Bošnjaka s Bijelog Potoka održati èas historije. I tu æe, kao i sve ove godine do sada, biti govora o ratnim zloèinima i kažnjavanju njihovih poèinilaca. Nažalost, za ovaj poèinjeni zloèin još uvijek niko nije optužen kako od strane Meðunarodnog suda za ratne zloèine tako ni od domaæih pravosudnih organa. A njegovi izvršioci svakodnevno se mogu sresti na ulicama Zvornika, Bijeljine, Beograda, u skupštinskim klupama, u državnoj službi BiH... (Almasa HADŽIÆ)