Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Komentari citalaca
Molimo Vas da procitate pravilnik o postavljanju komentara
'ILM –ZNANJE
Objavljeno: 06. December 2007. 00:12:00
Postavljanje komentara na priloge je trenutno suspendovano.



AidaIdaAida (2009-10-29 15:38:39)
U porastu nasilje djece nad roditeljima

Ilustrativna fotografija, Foto: Midhat Poturović
29.10.2009
Selma Boračić
Samo u prvih devet mjeseci ove godine, prema podacima policijskih izvještaja i socijalnih službi, u Bosni i Hercegovini zlostavljano je oko 80 roditelja, uglavnom majki

U Bosni i Hercegovini raste broj djece koja "dižu ruku" na vlastite roditelje. Nasilje djece nad roditeljima prelazi u društveni problem za koji nadležne institucije nemaju pravo rješenje.

Samo u prvih devet mjeseci, prema podacima policijskih izvještaja i socijalnih službi, u Bosni i Hercegovini zlostavljano je oko 80 roditelja, uglavnom majki. Pretpostavlja se da je broj žrtava veći zato što se upravo roditelji najteže odlučuju prijaviti dijete za nasilje.



U poslednjih nekoliko godina nasilje djece nad roditeljima u BiH poprimilo je zabrinjavajuće razmjere i izgubilo obilježje bezazlenih porodičnih svađa. O fizičkim obračunima djece sa roditeljima, koji nerijetko završavaju tragičnim ishodom, svjedoče podaci nevladinih udruženja i policijskih izvještaja.
Da je nasilje nad roditeljima sve prisutnije u BiH potvrđuje i predsjednica bihaćkog Udruženja „Žene sa Une“ Hatidža Pečenković.

„Svaki dan imamo prigovore, dolaze nam roditelji, ne znaju šta će sa svojom odraslom djecom -koja ili se nisu snašla u ovom životu i u ovom vremenu, ili jednostavno možda nešto i genetski vuku, ali uglavnom sve više i više imamo nesretnih roditelja koji dolaze i pitaju šta će“, kaže Pečenković.
Samo na SOS telefon sarajevske Sigurne kuće u prosjeku se mjesečno javi oko desetak osoba, roditelja koji prvenstveno traže savjete. Koordinatorica Sigurne kuće Amra Muslić kaže da roditelji ne žele prijaviti dijete kao nasilnika.

„Vrlo je karakteristično da roditelji kada nas nazovu žele biti anonimni, žele da svojoj djeci pomognu jer smatraju da njima treba pomoć. Ne žele pomoć policije kada im ponudimo. A jedino kada su u pitanju teže fizičke povrede, onda kada već interveniše i policija, kada prijave komšije ili neko drugi, onda se desi da budu smješteni u našu Sigurnu kuću“, objašnjava Muslić.
Iako nije bilo ubistava, u prvih devet mjeseci ove godine na području Kantona Sarajevo registrovano je 17 krivičnih djela od strane djece prema roditeljima, kaže inspektorica u Ministarstvu unutrašnjih poslova KS Suada Kuldija.

„Što se tiče nanesenih povreda roditeljima, najčešće su lakše tjelesne povrede koje su zadobili roditelji. Što se tiče djece, tu imamo i punoljetnu djecu, a imamo i troje maloljetne djece koja su učinila nasilje prema svojim roditeljima“, kaže Kuldija.
NIJE SVE U VASPITANJU?

Prema podacima Centra za socijalni rad u Banjoj Luci je od početka ove godine registrovano skoro 60 slučajeva nasilja djece nad roditeljima. Socijalna radnica Dalila Bojić - Rold ističe da djeca koja zlostavljaju roditelje imaju između 20 i 45 godina, te da su rjeđi slučajevi u kojima maloljetnici vrše nasilje nad roditeljima.

„Mlađi punoljetnici nasrću na roditelje usljed nedostatka novca za slobodan način života, pa i za poroke, dok je uzrok kod starijih počinilaca uglavnom borba za imovinu, odnosno dokazivanje prava vlasništva djece nad onim što su stekli njihovi roditelji.“
Više su zlostavljane majke, mada ima i nekoliko slučajeva kada su očevi bili žrtve nasilja svoje djece. Hatidža Pečenković ističe da roditelji uglavnom krive sebe, dok istovremeno traže opravdanje za ponašanje djece.
„Majke non-stop smatraju da su one nešto pogriješile u odgoju te svoje djece, pa onda s onom izrekom ’bio mi je razmažen’, ili ’ja sam ga razmazila’. Međutim, nema to nikakve veze s tim. Kad se kasnije malo zagrebe situacija, onda se vidi da je ustvari to dijete bilo od rođenja takvo", smatra Pečenković.
Stid i sramota su najčešći razlozi zbog kojih roditelji skrivaju istinu o svakodnevnom zlostavljanju koje trpe od djece. Neuropsihijatar, primarijus dr. Emina Kapetanović - Bunar godinama radi sa žrtvama porodičnog nasilja. Kaže da je praksa pokazala da nasilna djeca potiču iz problematičnih porodica:
„Da su to najčešće porodice gdje je jedan od roditelja ovisnik o drogi, gdje su stalni konflikti vezani za prekomjereno pijenje alkohola, ili pak gdje majka i otac zanemaruju svoju dužnost roditeljsku, gdje nisu u stanju da uspostave jedan dobar međusobni emocionalni odnos, gdje nema te stabilnosti - i dijete se osjeća nesigurno, odbačeno, nema osjećaja pripadnosti“, kaže dr Kapetanović.
Doktorica Kapetanović - Bunar ističe da je sve češća praksa da jedan od roditelja podstakne dijete na zločin iz neke lične osvete.

„Mi smo zaista imali jednog dječaka od 13, 14 godina koji je ubio svoga oca kada je uspio da sa majkom zajedno prodre u suštinu problema da on ima ljubavnicu - i njih dvoje su pripremali strategiju na koji način da ga sklone ne razmišljajući o tim strašnim posljedicama.“
Sociolog, profesor dr. Hidajte Repovac kaže da je nasilje proizvod nezrelog i nesređenog društva, a takvo je BiH.
„Nasilje djece nad roditeljima mislim da na neki način govori o tome da je sistem vaspitanja i obrazovanja doživio potpuni krah. Naime, čini mi se da je vaspitanje kod nas potpuno podbacilo, da roditelji imaju jedan popustljiv odnos prema djeci, bez jednog klasičnog pristupa u sistemu vaspitanja. Kad kažem klasičan, onda mislim na poštovanje kulture, poštovanje tradicije, poštovanje roditelja“, smatra Repovac.
Nasilje djece nad roditeljima tretira se kao nasilje u porodici. Centri za socijalni rad i policijske institucije danas se bave samo posljedicama, dok se o prevenciji ovog problema uglavnom samo teoretiše. Vijeće ministara usvojilo je početkom godine Strategiju za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici za naredne četiri godine. Svrha Strategije je da žrtve nasilja budu u središtu interesovanja i zaštite, da se podigne svijest o nasilju o porodici kao društvenom problemu. Međutim, nasilje u porodici predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava, čemu se trebaju suprotstaviti sve institucije i pojedinci.