Aliju Izetbegovića sam upoznao u Zenici ratne devedeset treće godine dok je obilazio borbene položaje u zoni odgovornosti III korpusa bosanske Armije. Viđat ću ga i kasnije, veoma često. Iako stariji čovjek, slabog zdravlja, stizao je na opasne linije fronta kako bi se našao blizu svojih vojnika. Nije pristajao na pompezne dočeke i bogate trpeze, jer je znao da su branioci Bosne više gladni nego siti.

„Zbog svih ovih uspomena i susreta osobito mi je drago, gospodine Jerkoviću, da ste u Vašoj knjizi opisali i povezali i jedno i drugo, lik i djelo Alije Izetbegovića, i što ste otkrili neke do sada nepoznate detajle njegove ličnosti i njegovog rada. Osvjetljavate Aliju Izetbegovića kao džentlemena i njegove ljudske dimenzije u trenutku pobjede, jer je pokojni predsednik baš u takvim trenucima bio osobito suzdržan.“

„Čovjek u životu nema mnogo prilika da upozna historijske ličnosti, a kada mu se to dogodi, nije uvijek svjestan te činjenice. To iskustvo imam sa Kofi Anannom, koji tada još nije bio Generalni sekretar Ujedinjenih nacija. Isto se dogodilo sa nekim liderima opozicije, koji su kasnije postali ministri ili premijeri. Ali, upoznao sam i ličnosti, koje su značile nešto specijalno, što se teško može opisati, što se ne sreće svaki dan...“, – napisao mi je ambasador Valentin Inzko.

Bošnjaci, koji vole Bosnu i Hercegovinu i poštuju pripadnike drugih naroda, danas moraju prepoznati namjere onih koji im ne žele dobro. Znam sigurno da se sa ovakvom situacijom u društvu ne bi složio nikako Alija Izetbegović niti bi prihvatio apartheidska pravila uspostavljena na izborni dan.

Najprije da kažem da sam Aliju Izetbegovića zaista volio. To ne krijem. Mnogo toga smo zajedno prošli i znam njegove vrijednosti, posebno ističem njegov izvanredan karakter. Nije mi nepoznato, da ga mnogi optužuju za islamski fundamentalizam. Ali on nije bio islamski fundamentalista iako ga je u mladosti zaokupljala ova tema. On to, uostalom, nije ni tajio.

- Stvarno, recite mi, zašto ste se s tolikim žarom posvetili ideji Bosne, zašto ste predsjedniku jedne male zemlje koja je doživjela fašističku agresiju, odlučili biti istinski prijatelj i saveznik kada mu je Evropa okrenula leđa?

Alija Izetbegović je kod mene zauzimao važno mjesto. Poštivao sam ga kao nijednog drugog političara i čovjeka u Bosni i Hercegovini i na cijelom Balkanu... U mom dosadašnjem životu bilo je malo ljudi kojima sam prilazio sa toliko poštovanja kao Aliji Izetbegoviću.

Svoj dnevnik, ovu svoju knjigu, ostavit ću Univerzitetskoj biblioteci Velike Britanije i nakon trideset godina ovaj zapis će se dostaviti univeritetima Bosne i Hercegovine i naravno materijal će se moći otvoriti. Siguran sam da će se tada saznati mnogo vrlo zanimljivih detalja o novijoj historiji Bosne i Hercegovine.“

Kučan kaže da je Izetbegović radio sa sa svom intelektualnom energijom i ljudskom mudrošću da Bosna i Hercegovina ima budućnost samo ako će biti država koju tvore tri naroda. Iz takvog pristupa izveo je konsekvence za odnose među njima. Razumio je da je stvaralački suživot moguć samo ako će biti sproveden etnički, kulturni, duhovni i vjerski pluralizam.

Alija Izetbegović je bio veoma častan čovjek. Nemam nikakvog interesa da pišem panagirike ovoj bez sumnje intelektulanoj i ljudskoj gromadi, koji je dobio težak zadatak da pomogne svojim sunarodnicima da prebrode težak period raspada zajedničke države, kojemu on nikako nije doprinio. Bio sam predsjednikov savjetnik i mogao sam iz neposredne blizine pratiti njegovu misao, okružen njegovim poštenjem i dobrotom koju je malo ko mogao tako izravno osjećati.