Srbijanska vlast nije imala ni snage, ni hrabrosti ni morala da oslobodi svojih 24 optuženih Bošnjaka. Ona je čekala da protekne punih 20 godina i da predmet zbog proteka vremena, odnosno zbog zastarjelosti bude okončan. Nekoliko optuženih iz ovog procesa je umrlo nisu dočekali okončanje postupka i spiranje ljage sa svog obraza.

U dokaznom postupku na glavnom pretresu izveden je dokaz čitanjem Memoranduma o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak, izdatog od strane MNVS-a u Novom Pazaru 1993. godine, štampan od Američko- sandžački kongres (American Sanjak Congress) u New Jerseyu, SAD, te čitanjem Memoranduma o uspostavljanju specijalnog statusa - autonomije za Sandžak (u Srbiji i Crnoj Gori).

Privodi se kraju proces koji traje već 16 mjeseci. U analima našeg pravosuđa malo je primjera da je neki proces toliko trajao, da se sticajem raznih okolnosti, neprimjereno i nepotrebno produžavao pritvor protiv optuženih i da je ovo treći predsjednik vijeća petorice koji ga dokrajčuje. Naravno, sve je to išlo na štetu optuženih i njihovih porodica. Moramo ovom prilikom odati priznanje kako optuženim, tako i njihovim porodicama da su, s obzirom na ono što su trpjeli, bili veoma korektni i uljudni. Bilo je među njima i teških bolesnika koje treba razumjeti za povremene nervoze, reakcije i nestrpljenja.

Tog decembarskog dana 21. pripadnik ove stranke je, „po milosti Momira Bulatovića“ Predsjednika Crne Gore, na Nikoljdan, aboliran i pušten na slobodu iz čuvenog bjelopoljskog zatvora. Ostalih 24 optuženika iz Novopazarskog procesa, mnogo kasnije, tek prije koju godinu, takođe su dočekali skidanje ljage sa svog obraza.

ošnjaci Sandžaka neprestano postavljaju pitanje: - Kako oprati obraz, kako se opravdati od podmetanja za masovno naoružavanje, za oružano rušenje države SRJ, kako skinuti ljagu ne samo sa ondašnjeg sandžačkog političkog rukovodstva, nego i sa čitavog bošnjačkog naroda, jer i dan danas zli jezici predbacuju onim stradalnicima da su počinili veliki zločin. Pisac ovih redova, kao ondašnji 10-to godišnjak, dobro je upamtio nekoliko dnevnih i noćnih policijskih pretresa, privođenja i maltretiranja svojih najbližih...

Nije nam cilj da podsjećamo na onu nezapamćenu torturu nad uhapšenim i nad cijelim narodom Sandžaka, o tome je do sada bilo riječi, međutim i dan danas postoji potreba da se sa pravne strane, sa strane istine, morala i pravde, progovori neka riječ. Jer, Bošnjaci Sandžaka neprestano postavljaju pitanje: - Kako oprati obraz, kako se opravdati od podmetanja za masovno naoružavanje, za oružano rušenje države SRJ, kako skinuti ljagu ne samo sa ondašnjeg sandžačkog političkog rukovodstva, nego i sa čitavog bošnjačkog naroda, jer i dan danas zli jezici predbacuju onim stradalnicima da su počinili veliki zločin.

Bošnjaci Sandžaka neprestano postavljaju pitanje - kako oprati obraz, kako se opravdati od podmetanja za masovno naoružavanje, za oružano rušenje države SRJ, kako skinuti ljagu ne samo sa ondašnjeg sandžačkog političkog rukovodstva, nego i sa čitavog bošnjačkog naroda, jer i dan danas zli jezici prebacuju onim stradalnicima da su počinili veliki zločin. Pisac ovih redova, kao ondašnji 10-to godišnjak, dobro je upamtio nekoliko dnevnih i noćnih policijskih pretresa, privođenja i maltretiranja svojih najbližih...