Dobri Bosnjani
GRADASCEVIC, HUSEIN-KAPETAN
Husein-kapetan je bio mlad, vrele krvi i žedan herojstva. Možda bi on bio savršen lik za bajku: mlad junak juriša za svoju izabranicu, samo eto njegova izabranica bijaše Bosna i možda je to razlog što ova prièa nema sretan kraj. Pocnimo iz pocetka.
Husein-kapetan Gradašcevic je rodjen u Gradaccu te davne 1802. godine i bio je njegov posljednji kapetan. Kapetanom najuglednije i najbogatije kapetanije u Bosni postao je u 18-oj godini svog života, nakon smrti njegova brata Murat-kapetana kojega je u Travniku smaknuo zloglasni Džemaludin paša 1821. godine.
Odgajan je i obrazovan kao aristokratsko plemicko dijete, a prema ondašnjim ustaljenim obicajima privatnog obrazovanja. Stekao je veliki ugled i poštovanje svojim odnosom prema okolini. Narod ga je prozvao “Zmaj od Bosne”, što dovoljno govori o njegovom vatrenom karakteru. Ovaj bosanski vitez je imao buran i ispunjen, a u isto doba kratak život koji vjerovatno sam po sebi najviše govori o tome ko je i kakav je on bio. Energican i odlucan, Husein-kapetan je bio visokomoralna osoba, bio je pametan i razborit, bio je u dobrim odnosima sa svakim, siromašnim i bogatim, za ono vrijeme bio je dosta obrazovan i tome je i sam posvecivao posebnu pažnju. Ni jednu odluku nije donosio po vlastitom iskazu nego se pridržavao principa savjetovanja sa suradnicima i prvacima, u svemu se oslanjao na narod. Bio je izdanak onog najboljeg što karakterizira Bošnjaka. Husein-kapetan je uživao opce povjerenje i bio je veoma poštovan.
Ovaj skromni mladic je živio u vrijeme kad se veæ dalo nagovjestiti da, uprkos reformama, Osmanlije nece još dugo moci držati pod jednom vlašcu sve te razlicite narode željne samostalnosti.
Pocetkom 19. vijeka Otomansko carstvo je vec znatno oslabilo. Vojna moc je opadala a centralni sistem je bio korumpiran zbog cega je Carstvo izgubilo svoj ugled u medjunarodnim odnosima. Glavni cilj europskih zemalja i Rusije je bilo uništenje Carstva i prisvajanje njegovih teritorija.
Moc polusamostalnih lokalnih gospodara u Bosni je rasla. Vodile su se kaznene ekspedicije protiv te samostalnosti. Pobune su bile ceste. Bošnjaci su trpjeli ogromne ljudske i materijalne žrtve u neuspješnim ratovima koje je Carstvo vodilo, bilo u gušenju unutrašnjih ustanaka ili u medjunarodnim ratovima. Bosansko plemstvo je u reformama centralne vlasti vidjelo samo prijetnju. Naime, saznanje da ce Bosna zbog sticanja autonomije Srbije, Grcke i Albanije ostati potpuno izolirana i bez komunikacija sa centralnim dijelom Carstva bili su razlozi za borbu protiv reformi. Pokret za autonomiju Bosne pojavio se u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanlijskog carstva pojavljivali nacionalni ustanci i pobune, prema tome i on se uklapa u takva kretanja. Nakon dužih priprema, u Tuzli je u januaru i februaru 1831. održano savjetovanje bosanskih i hercegovackih ajana i kapetana. Od tog dana je Husein-kapetan postao vodja autonomisticke pobune koji je bio ujedno i jedan od njenih pokretaca.
Ovaj karizmaticni mladi kapetan je prvo ušao u Travnik sa omanjom postrojbom, zatim ga je i zauzeo. Mladic, koji nije uzmicao ni pred kim, natjerao tadašnjeg vezira da skine svoju modernu odoru i nakon obrednog pranja, obuce tradicionalno odijelo. Vecina ajana i kapetana priznala je Husein-kapetana za svog vodju. Izuzetak je bio stolacki kapetan Ali-paša Rizvanbegovic.
U to vrijeme je izbila slicna, ali ozbiljnija pobuna u sjevernoj Albaniji. Pobunjenicka vojska je krenula na istok u bitku sa otomanskim oružanim snagama pod vodjstvom velikog vezira. Ova prilika se i te kako pokazala pogodnom proracunljivom Husein-kapetanu, koji je poveo vojsku od 25.000 Bošnjaka da tobože pomogne osmanlijskim snagama. Kada je stigao onamo, Gradašcevic je zatražio da se u Bosni ne mijenja poredak, da se Srbima ne ustupaju nahije preko Drine, da se zaštite muslimani u Srbiji, da se zaštiti sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u Bosanskom Evlajetu bira iz redova domacih ljudi. Ipak najvažnije što je zatražio bila je upravna autonomija. Sultan je pristao na sve jer je Husein-kapetan porazio na Kosovu velikog vezira Mehmeda Rešid-pašu i osvojio Prizren i Pec. Medjutim, Sultan nije kanio izvršiti ništa od svojih obecanja. Po povratku u Sarajevo, Husein-kapetan je proglašen za bosanskog namjesnika septembra 1831. godine. Tog datuma je, u stvari, Bosna postala nezavisna, mada su Bošnjaci još uvijek obeæavali da æe ostati u sastavu Carstva. Zanimljivo je spomenuti da je Husein-kapetan od tada potpisivao dokumente kao “Husein, sekretari Bosna al-muhakkem” što znaèi “vrhovni komadant Bosne izabran voljom naroda”.
Kada je Gradašcevic vidio da Porta ne vodi iskrenu politiku zatražio je da Bosna postane nasljedna kneževina kao što je Srbija bila pod Milošem. Sultan ni ovaj zahtjev nije prihvatio, ali je uspio da izazove suparništvo medju više bosanskih begova. Tako su se hercegovacki kapetani pod vodjstvom Rizvanbegovica odvojili od Husein-kapetanove revolucije kojoj su mnogi nastojali umanjiti znaèaj nazivajuæi je samo bunom.
Sultan je 1832. godine poslao vojsku od 30.000 ljudi na Bosnu. Zmaj od Bosne je pokušao organizirati odbranu, ali je izgubio podršku ostalih. Pod pritiskom sultanove vojske bosanska je vojska poražena u okolini Sarajeva 1832. godine. Nakon bitke na Sarajevskom polju Husein-kapetan je rekao “Ovo je posljednji dan naše slobode”.
Husein-kapetan je protjeran i povukao se na teritorij Austrije ali je dobio pomilovanje od Sultana, na intervenciju Meternica, uz uvijet da se ne može vratiti u Bosnu. Doživotno odredište mu je bilo Trapezunt (Trabzon na obali Crnog Mora). Gradašcevic je otišao u Carigrad gdje je bio zatocen i gdje je tugujuci za svojom Bosnom 1834. godine umro, vjerovatno otrovan. Valjda su se bojali da se vatra ponovo ne razbukta.
Otpor reformama Porte je nastavljen, a na putu slamanja tog otpora 1850. godine u Bosnu je s velikom vojskom poslat Omer-paša Latas, porijeklom iz Bosne. U tim borbama izginulo je oko 2500 Bošnjaka. Dugogodišnji otpor je bio slomljen i time je sahranjeno nastajanje Bošnjaka da za svoju pokrajinu osiguraju autonomiju. Bosnom su zavladali stranci koji su svoj položaj shvatili kao izvor bogacenja.
Pokret za autonomiju Bosne je dogadjaj koji je najsnažnije obilježio epohu povijesti Bosne pod osmanlijskom vlasti. U njemu su došli do izražaja svi društveni, ekonomski, politièki, narodni i nacionalni cinioci zemlje Bosne i njenog naroda kroz dugi period povijesnog trajanja, a posebno period osmanlijske vladavine.
Pokret je bio opcenarodni tj. pripadao je svakom covjeku u Bosni bez obzira na vjersku pripadnost i svi su uzeli uèešæa u njemu.
Na taj nacin Husein-kapetan je licnost koju bi trebalo da uvažavaju i svi stanovnici, bez obzira na vjeru u sadašnjoj Bosni, jer je on svima njima pripadao i predstavljao izraz njihovih želja i htijenja i njihove društvene svijesti. Uostalom u Bosni je tada postojao samo jedan narod koji je pripadao razlicitim vjerama, ali jedinstvenom etnickom porijeklu. Dakle, postojao je samo bošnjacki narod. Pod vodjstvom Husein-kapetana, i Pokretu za autonomiju po prvi put je okupljeno stanovništvo Bosne bošnjacki narod, svih klasa i slojeva i svih konfesija u borbi za odbranu zemlje Bosne i dobrobit cijelog naroda.
Povijesni znacaj Husein-kapetana Gradašceviæa nije samo u njegovim naporima da se izbori za autonomiju Bosne od Otomanskog carstva i uspostavi bošnjacku vlast u Bosni. Insistirao je da bošnjacki pravoslavci i katolici imaju ista prava i obaveze kao i bosanski muslimani, da Bošnjaci ostanu u Bosni cuvati svoju zemlju i da biraju svog vezira. Zar Husein-kapetan ne zaslužuje titulu pionira multietnicne Bosne?
Kad covjek pažljivije pogleda šta je on nastojao postici tada, može ustanoviti da to nije toliko razlicito od onoga što se želi danas za Bosnu.
Husein-kapetan je podigao mnogo zadužbina, a dopustio je fra Iliji Starèeviæu da u selu Tolsi 1823. godine otvori prvu katolièku školu u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme pobune Husein-kapetana Bosna i Hercegovina je imala i svoju prvu pravu zastavu.
Po zadnjem saznanju pokrenuta je inicijativa da se posmrtni ostaci kapetan Husein bega prenesu iz Istambula u njegov rodni grad, Gradaèac.
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Husein-kapetan je bio mlad, vrele krvi i žedan herojstva. Možda bi on bio savršen lik za bajku: mlad junak juriša za svoju izabranicu, samo eto njegova izabranica bijaše Bosna i možda je to razlog što ova prièa nema sretan kraj. Pocnimo iz pocetka.Husein-kapetan Gradašcevic je rodjen u Gradaccu te davne 1802. godine i bio je njegov posljednji kapetan. Kapetanom najuglednije i najbogatije kapetanije u Bosni postao je u 18-oj godini svog života, nakon smrti njegova brata Murat-kapetana kojega je u Travniku smaknuo zloglasni Džemaludin paša 1821. godine.
Odgajan je i obrazovan kao aristokratsko plemicko dijete, a prema ondašnjim ustaljenim obicajima privatnog obrazovanja. Stekao je veliki ugled i poštovanje svojim odnosom prema okolini. Narod ga je prozvao “Zmaj od Bosne”, što dovoljno govori o njegovom vatrenom karakteru. Ovaj bosanski vitez je imao buran i ispunjen, a u isto doba kratak život koji vjerovatno sam po sebi najviše govori o tome ko je i kakav je on bio. Energican i odlucan, Husein-kapetan je bio visokomoralna osoba, bio je pametan i razborit, bio je u dobrim odnosima sa svakim, siromašnim i bogatim, za ono vrijeme bio je dosta obrazovan i tome je i sam posvecivao posebnu pažnju. Ni jednu odluku nije donosio po vlastitom iskazu nego se pridržavao principa savjetovanja sa suradnicima i prvacima, u svemu se oslanjao na narod. Bio je izdanak onog najboljeg što karakterizira Bošnjaka. Husein-kapetan je uživao opce povjerenje i bio je veoma poštovan.
Ovaj skromni mladic je živio u vrijeme kad se veæ dalo nagovjestiti da, uprkos reformama, Osmanlije nece još dugo moci držati pod jednom vlašcu sve te razlicite narode željne samostalnosti.
Pocetkom 19. vijeka Otomansko carstvo je vec znatno oslabilo. Vojna moc je opadala a centralni sistem je bio korumpiran zbog cega je Carstvo izgubilo svoj ugled u medjunarodnim odnosima. Glavni cilj europskih zemalja i Rusije je bilo uništenje Carstva i prisvajanje njegovih teritorija.
Moc polusamostalnih lokalnih gospodara u Bosni je rasla. Vodile su se kaznene ekspedicije protiv te samostalnosti. Pobune su bile ceste. Bošnjaci su trpjeli ogromne ljudske i materijalne žrtve u neuspješnim ratovima koje je Carstvo vodilo, bilo u gušenju unutrašnjih ustanaka ili u medjunarodnim ratovima. Bosansko plemstvo je u reformama centralne vlasti vidjelo samo prijetnju. Naime, saznanje da ce Bosna zbog sticanja autonomije Srbije, Grcke i Albanije ostati potpuno izolirana i bez komunikacija sa centralnim dijelom Carstva bili su razlozi za borbu protiv reformi. Pokret za autonomiju Bosne pojavio se u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanlijskog carstva pojavljivali nacionalni ustanci i pobune, prema tome i on se uklapa u takva kretanja. Nakon dužih priprema, u Tuzli je u januaru i februaru 1831. održano savjetovanje bosanskih i hercegovackih ajana i kapetana. Od tog dana je Husein-kapetan postao vodja autonomisticke pobune koji je bio ujedno i jedan od njenih pokretaca.
Ovaj karizmaticni mladi kapetan je prvo ušao u Travnik sa omanjom postrojbom, zatim ga je i zauzeo. Mladic, koji nije uzmicao ni pred kim, natjerao tadašnjeg vezira da skine svoju modernu odoru i nakon obrednog pranja, obuce tradicionalno odijelo. Vecina ajana i kapetana priznala je Husein-kapetana za svog vodju. Izuzetak je bio stolacki kapetan Ali-paša Rizvanbegovic.
U to vrijeme je izbila slicna, ali ozbiljnija pobuna u sjevernoj Albaniji. Pobunjenicka vojska je krenula na istok u bitku sa otomanskim oružanim snagama pod vodjstvom velikog vezira. Ova prilika se i te kako pokazala pogodnom proracunljivom Husein-kapetanu, koji je poveo vojsku od 25.000 Bošnjaka da tobože pomogne osmanlijskim snagama. Kada je stigao onamo, Gradašcevic je zatražio da se u Bosni ne mijenja poredak, da se Srbima ne ustupaju nahije preko Drine, da se zaštite muslimani u Srbiji, da se zaštiti sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u Bosanskom Evlajetu bira iz redova domacih ljudi. Ipak najvažnije što je zatražio bila je upravna autonomija. Sultan je pristao na sve jer je Husein-kapetan porazio na Kosovu velikog vezira Mehmeda Rešid-pašu i osvojio Prizren i Pec. Medjutim, Sultan nije kanio izvršiti ništa od svojih obecanja. Po povratku u Sarajevo, Husein-kapetan je proglašen za bosanskog namjesnika septembra 1831. godine. Tog datuma je, u stvari, Bosna postala nezavisna, mada su Bošnjaci još uvijek obeæavali da æe ostati u sastavu Carstva. Zanimljivo je spomenuti da je Husein-kapetan od tada potpisivao dokumente kao “Husein, sekretari Bosna al-muhakkem” što znaèi “vrhovni komadant Bosne izabran voljom naroda”.
Kada je Gradašcevic vidio da Porta ne vodi iskrenu politiku zatražio je da Bosna postane nasljedna kneževina kao što je Srbija bila pod Milošem. Sultan ni ovaj zahtjev nije prihvatio, ali je uspio da izazove suparništvo medju više bosanskih begova. Tako su se hercegovacki kapetani pod vodjstvom Rizvanbegovica odvojili od Husein-kapetanove revolucije kojoj su mnogi nastojali umanjiti znaèaj nazivajuæi je samo bunom.
Sultan je 1832. godine poslao vojsku od 30.000 ljudi na Bosnu. Zmaj od Bosne je pokušao organizirati odbranu, ali je izgubio podršku ostalih. Pod pritiskom sultanove vojske bosanska je vojska poražena u okolini Sarajeva 1832. godine. Nakon bitke na Sarajevskom polju Husein-kapetan je rekao “Ovo je posljednji dan naše slobode”.
Husein-kapetan je protjeran i povukao se na teritorij Austrije ali je dobio pomilovanje od Sultana, na intervenciju Meternica, uz uvijet da se ne može vratiti u Bosnu. Doživotno odredište mu je bilo Trapezunt (Trabzon na obali Crnog Mora). Gradašcevic je otišao u Carigrad gdje je bio zatocen i gdje je tugujuci za svojom Bosnom 1834. godine umro, vjerovatno otrovan. Valjda su se bojali da se vatra ponovo ne razbukta.
Otpor reformama Porte je nastavljen, a na putu slamanja tog otpora 1850. godine u Bosnu je s velikom vojskom poslat Omer-paša Latas, porijeklom iz Bosne. U tim borbama izginulo je oko 2500 Bošnjaka. Dugogodišnji otpor je bio slomljen i time je sahranjeno nastajanje Bošnjaka da za svoju pokrajinu osiguraju autonomiju. Bosnom su zavladali stranci koji su svoj položaj shvatili kao izvor bogacenja.
Pokret za autonomiju Bosne je dogadjaj koji je najsnažnije obilježio epohu povijesti Bosne pod osmanlijskom vlasti. U njemu su došli do izražaja svi društveni, ekonomski, politièki, narodni i nacionalni cinioci zemlje Bosne i njenog naroda kroz dugi period povijesnog trajanja, a posebno period osmanlijske vladavine.
Pokret je bio opcenarodni tj. pripadao je svakom covjeku u Bosni bez obzira na vjersku pripadnost i svi su uzeli uèešæa u njemu.
Na taj nacin Husein-kapetan je licnost koju bi trebalo da uvažavaju i svi stanovnici, bez obzira na vjeru u sadašnjoj Bosni, jer je on svima njima pripadao i predstavljao izraz njihovih želja i htijenja i njihove društvene svijesti. Uostalom u Bosni je tada postojao samo jedan narod koji je pripadao razlicitim vjerama, ali jedinstvenom etnickom porijeklu. Dakle, postojao je samo bošnjacki narod. Pod vodjstvom Husein-kapetana, i Pokretu za autonomiju po prvi put je okupljeno stanovništvo Bosne bošnjacki narod, svih klasa i slojeva i svih konfesija u borbi za odbranu zemlje Bosne i dobrobit cijelog naroda.
Povijesni znacaj Husein-kapetana Gradašceviæa nije samo u njegovim naporima da se izbori za autonomiju Bosne od Otomanskog carstva i uspostavi bošnjacku vlast u Bosni. Insistirao je da bošnjacki pravoslavci i katolici imaju ista prava i obaveze kao i bosanski muslimani, da Bošnjaci ostanu u Bosni cuvati svoju zemlju i da biraju svog vezira. Zar Husein-kapetan ne zaslužuje titulu pionira multietnicne Bosne?
Kad covjek pažljivije pogleda šta je on nastojao postici tada, može ustanoviti da to nije toliko razlicito od onoga što se želi danas za Bosnu.
Husein-kapetan je podigao mnogo zadužbina, a dopustio je fra Iliji Starèeviæu da u selu Tolsi 1823. godine otvori prvu katolièku školu u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme pobune Husein-kapetana Bosna i Hercegovina je imala i svoju prvu pravu zastavu.
Po zadnjem saznanju pokrenuta je inicijativa da se posmrtni ostaci kapetan Husein bega prenesu iz Istambula u njegov rodni grad, Gradaèac.
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
