Dobri Bosnjani
HADZIJAHIC, MUHAMED
Podsjetili bi smo vas samo na najvažnije podatke iz bogate i zanimljive biografije ovog našeg velikog nauènika. Smatra se neprikosnovenim autoritetom za politicku povijest BiH i Bosnjaka na podrucju Balkana.
Roðen je 1918. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i klasiènu gimnaziju, diplomirao je, a potom i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Još kao student poèeo se baviti historijom prava. Nakon završetka studija, službovao je u Sarajevu, Zagrebu, zatim Raši kod Labina (Istra), Mostaru, Gradaècu i na kraju u Sarajevu.
Iako je dugi niz godina proveo radeæi po malim mjestima (Raša, Gradaèac, pa i Mostar), daleko od nauènih centara, on se tokom cijelog svog životnog i radnog vijeka bavio nauèno-istraživaèkim radom. Neumorno je istraživao i pisao, zanimajuæi se za veoma širok krug pitanja iz prošlosti BiH, tako da praktièno nema ni jedne epohe bosanske povijesti, od prahistorije do modernih vremena, o kojima Hadžijahiæ nije u veæoj ili manjoj mjeri pisao i ostavio traga i utjecaja u nauci. Objavio je više stotina èlanaka, rasprava i studija u èetrdesetak raznih novina i listova, èasopisa, godišnjaka, kalendara, zbornika i enciklopedija.
Svoje radove je u pravilu potpisivao punim imenom i prezimenom, samo ponekada pseudonimom ili inicijalima: M. Hj., Muhslizade, A. Kopaèiæ i Muhamed Džemaludinoviæ. Neki su mu radovi objavljeni posmrtno. Izdvajamo pravno-historijski elaborat “Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana”, napisan 1944., a objavljen tek 1991. godine, te studiju o etnogenezi Bošnjaka, pod naslovom “Porijeklo Bosanskih Muslimana”, koja je objavljena godinu dana ranije.
Za sudiju Sreskog suda u Gradaècu Hadžijahiæ došao je 1953. godine, da bi godinu dana kasnije bio postavljen za predsjednika tog Suda. Iz Suda je prešao na dužnost sekretara Skupštine opštine, pokazujuæi veliku agilnost u organizovanju pravne službe i uprave. Izmeðu ostalog, uspostavio je službu pravne pomoæi graðanima, prvu takve vrste u Bosni i Hercegovini. Pravnu pomoæ lièno je pružao Islamskoj vjerskoj zajednici, posebno oko obezbjeðenja potrebne dokumentacije i dozvola za izgradnju novih i adaptaciju starih džamija. Sliènu pomoæ pružao je i predstavnicima drugih konfesija. Iskazao se i kao vrlo aktivan društveni radnik, 1955. godine osnovao je prvo Društvo za borbu protiv alkoholizma u Gradaècu i jedno vrijeme bio njegov predsjednik.
Zajedno sa rahmetli Teufikom Imamoviæem, prvoborcem NOR-a i prvim predsjednikom Sreskog narodnog odbora Gradaèac, napisao je iscrpnu monografiju (skromnog naslova: nacrt za monografiju) Gradaèca i okoline, koja i danas predstavlja najobuhvatniji i najbolji historiografski rad o Gradaècu i njegovoj okolini. Nacrt korica te monografije uradio je rahmetli Ibrahim Bilajac, akademski vajar, roðen u Gradaècu, umro 1998. godine. Monografija je izašla 1961. godine, odštampana na šapirografu u svega 300 primjeraka tako da je danas posjeduju samo rijetki kulturni zanesenjaci i poneka biblioteka.
U javnom zivotu BiH izrazenije se javlja vec daleke 1934. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Aliji Derzelezu u listu Novi behar; krajem tridesetih naginje, kao i mnogi drugi bosnjacki intelektualci, hrvatskoj demokratiji, sto se iskazuje kroz njegove napise u casopisu Napredak. Medjutim, zbog predratne politike HSS prema BiH te ratne politike NDH tokom 1941-1945, ubrzo ce krenuti svojim putem – izabirajuci Bosnu, filozofiju Islama i bosnjastvo prije svega.
Neki rukopisi otkriveni tek nakon njegove smrti (1987), poput briljantne politicke studije-pamfleta Posebnost Bosne i bosanskih Muslimana koju je 1943. godine poslao antifasistickoj koaliciji pod pseudonimom Spectator objavljuju se tek posmrtno 1991.
Njegovi radovi su prevodjeni na engleski, njemacki, francuski, ceski i italijanski jezik. Bezbrojni clanci i kratki prilozi, kao i njegovi iscrpniji radovi se danas cuvaju u mnogim medjunarodnim bibliotekama, Orientalistickom Muzeju BiH, Bosnjackom Institutu u Sarajevu, kao i u UNESCO-voj zbirci Historije Jugoistocne Evrope.
Hronicari su za njega napisali da je bio posljednji veliki bosanski polithistorik.
Preminuo je 1978 a jedna ulica u Sarajevu danas nosi njegovo ime.
Doktor prava Muhamed Hadzijahic je bio i prva kulturna i javna licnost koja je dokumentovala i sistematski radila na naucnoj obradi genocida pocinjenog nad Bosnjacima i bosanskim Muslimanima na podrucjima u i van BiH. Njegovi radovi o pokoljima u Istocnoj Bosni 1941-1945 u Foci, Zvorniku, Visegradu, te Trebinju, Duvnu, kao i pokoljima pocinjenim nad Bosnjacima Sandzaka u Plavu i Gusinju napisani u suradnji sa cijenjenim Dervisem Korkutom 1941 su prvi konkretni radovi te vrste na teritoriji bivse Jugoslavije. Historijska vrijednost njegovog djela je tim veca posto on uvijek besprijekorno citira konkretne dogadjaje poput masovnog nasilnog pokrstavanja muslimanskog stanovnistva, presude na smrt u sudjenjima, sa imenima i prezimenima zrtava, onemogucavanja prava zalbe, grupna saslusavanja i strijeljanja istog dana, i zasniva svoja istrazivanja na stvarnim cesto tajnim i javnosti nedostupnim sudskim i vojnim dokumentacijama.
Ovaj dubokoumni analiticar, zajedno sa Avdom Suceskom, Mustafom Imamovicem, Enverom Redzicem, na savjetovanju istoricara Jugoslavije u Ohridu 1964 istupa sa tezom o Muslimanima kao zasebnoj nacionalnosti.
Zajedno sa Muhsinom Rizvicem, Dr. Kasimom Suljevicem, Dr. Hamdija Cemerlic Dr. Muhamed Hadzijahic aktivno nastavlja svoju pacifisticku borbu za samostalni bosnjacki identitet, zbog cega je vecinu svojih radova je za zivota objavljivao na sapirografu. Njegovi radovi 60-tih i 70-tih godina omogucili su da se umjesto 50-ogodisnje klasifikacije “neopredjeljen”, uprkos protivljenju srpskog komunisticko-nacionalistickog lobija koji je blokirao nacionalno ime Bosnjaka i narodnu kategoriju Bosanaca, nacionalna kategorija “Musliman” uvrsti u drzavne Ustave (1974) realizujuci makar djelimicno pravo na samoopredjeljenje Bosnjaka.
Zbog toga, i zbog mnogih svojih pisanih dijela, godinama je u komunizmu bio prokazan i obstruiran u radu kao javna licnost; prve javne radove, nakon pauze od tridesetak godina, objavljuje polovinom sedamdesetih (Od tradicije do identiteta; Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, 1974).
1986. u Sarajevu je preminuo dr. Muhamed Hadžijahiæ.
Lista radova iz antologije dr. Muhameda Hadzijahica ukljucuje sljedece:
- Muhamed HADZIJAHIC, Od tradicije do identiteta; Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1974
- Muhamed HADZIJAHIC, Die privilegierten Sätdte zur Zeit des osmanischen Feudalismus. Mit besonderer Berücksichtigung der Privilegien der Stadt Sarajevo, in: Südost-Forschungen 20, 1961, S. 130-158
- Muhamed Hadzijahic etj., Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, botimi I, Sarajevë, 1977, fq. 23.
- Muhamed Hadzijahic, Sinkretisticki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio I
- Muhamed Hadzijahic, Sinkretisticki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio II
- CAS SJECANJA.MUHAMED HADZIJAHIC (1918-1986). Zbornik priloga sa skupa odrzanog 22.6.1996. u Sarajevu. (Biblioteka Dokumenti). Sarajevo, Preporod, 1997. Br.,87 S.,20 cm. , 14,32 Euro
- Muhamed Hadzijahic, Geneza Nacionalnog Pitanja Bosanskih Muslimana
- HADZIJAHIC, Muhamed. Uloga Gazi-Husrevbega i njegova vakufa. Anali GHB 1983;9-10
- Dervis Korkut i Muhamed Hadzijahic, doctor prava, koji se potpisao inicijalima: “H.Z.” (Hadzijahic u prevodu bi znacio Hadzizivic). Hrvatski dnevnik broj 2, Zagreb, ozujak 1941.,13 pod naslovom: “O Cemovicevoj proslosti Srba Muslimana Plava i Gusinja”.
- 2/104 F Hadzijahic, Muhamed, 1959 Korespodencija sa Ivanom Mestrovicem
- Muhamed HADZIJAHIC, Die Anfänge der nationalen Entwicklung in Bosnien und in der Herzegowina, in: Südost-Forschungen 21, 1962, S. 168-193
- Muhamed HADZIJAHIC, Die Kämpfe der Ajane in Mostar bis zum Jahre 1833, in: Südost-Forschungen 28, 1969, S. 123-181
- Muhamed HADZIJAHIC, Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als territoriales Substrat, in: Südost-Forschungen 42, 1983, S. 11-60
- Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. / Tekstovi: Muhamed Hadzijahic, Mahmud Traljic, Nijaz Sukric. Sarajevo: Starjesinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, 1977.
- Geneza Nacionalnog Pitanja Bosanskih Muslimana (Muhamed Hadzijahic)
- PORIJEKLO BOSANSKIH MUSLIMANA autor: Muhamed Hadzijahic izdavac Bosna, Sarajevo 1990 god. 188 stranica; 22cm
- Muhamed Hadzijahic 1974. \"Od tradicije do identiteta\".
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Podsjetili bi smo vas samo na najvažnije podatke iz bogate i zanimljive biografije ovog našeg velikog nauènika. Smatra se neprikosnovenim autoritetom za politicku povijest BiH i Bosnjaka na podrucju Balkana.
Roðen je 1918. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i klasiènu gimnaziju, diplomirao je, a potom i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Još kao student poèeo se baviti historijom prava. Nakon završetka studija, službovao je u Sarajevu, Zagrebu, zatim Raši kod Labina (Istra), Mostaru, Gradaècu i na kraju u Sarajevu.
Iako je dugi niz godina proveo radeæi po malim mjestima (Raša, Gradaèac, pa i Mostar), daleko od nauènih centara, on se tokom cijelog svog životnog i radnog vijeka bavio nauèno-istraživaèkim radom. Neumorno je istraživao i pisao, zanimajuæi se za veoma širok krug pitanja iz prošlosti BiH, tako da praktièno nema ni jedne epohe bosanske povijesti, od prahistorije do modernih vremena, o kojima Hadžijahiæ nije u veæoj ili manjoj mjeri pisao i ostavio traga i utjecaja u nauci. Objavio je više stotina èlanaka, rasprava i studija u èetrdesetak raznih novina i listova, èasopisa, godišnjaka, kalendara, zbornika i enciklopedija.
Svoje radove je u pravilu potpisivao punim imenom i prezimenom, samo ponekada pseudonimom ili inicijalima: M. Hj., Muhslizade, A. Kopaèiæ i Muhamed Džemaludinoviæ. Neki su mu radovi objavljeni posmrtno. Izdvajamo pravno-historijski elaborat “Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana”, napisan 1944., a objavljen tek 1991. godine, te studiju o etnogenezi Bošnjaka, pod naslovom “Porijeklo Bosanskih Muslimana”, koja je objavljena godinu dana ranije.
Za sudiju Sreskog suda u Gradaècu Hadžijahiæ došao je 1953. godine, da bi godinu dana kasnije bio postavljen za predsjednika tog Suda. Iz Suda je prešao na dužnost sekretara Skupštine opštine, pokazujuæi veliku agilnost u organizovanju pravne službe i uprave. Izmeðu ostalog, uspostavio je službu pravne pomoæi graðanima, prvu takve vrste u Bosni i Hercegovini. Pravnu pomoæ lièno je pružao Islamskoj vjerskoj zajednici, posebno oko obezbjeðenja potrebne dokumentacije i dozvola za izgradnju novih i adaptaciju starih džamija. Sliènu pomoæ pružao je i predstavnicima drugih konfesija. Iskazao se i kao vrlo aktivan društveni radnik, 1955. godine osnovao je prvo Društvo za borbu protiv alkoholizma u Gradaècu i jedno vrijeme bio njegov predsjednik.
Zajedno sa rahmetli Teufikom Imamoviæem, prvoborcem NOR-a i prvim predsjednikom Sreskog narodnog odbora Gradaèac, napisao je iscrpnu monografiju (skromnog naslova: nacrt za monografiju) Gradaèca i okoline, koja i danas predstavlja najobuhvatniji i najbolji historiografski rad o Gradaècu i njegovoj okolini. Nacrt korica te monografije uradio je rahmetli Ibrahim Bilajac, akademski vajar, roðen u Gradaècu, umro 1998. godine. Monografija je izašla 1961. godine, odštampana na šapirografu u svega 300 primjeraka tako da je danas posjeduju samo rijetki kulturni zanesenjaci i poneka biblioteka.
U javnom zivotu BiH izrazenije se javlja vec daleke 1934. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Aliji Derzelezu u listu Novi behar; krajem tridesetih naginje, kao i mnogi drugi bosnjacki intelektualci, hrvatskoj demokratiji, sto se iskazuje kroz njegove napise u casopisu Napredak. Medjutim, zbog predratne politike HSS prema BiH te ratne politike NDH tokom 1941-1945, ubrzo ce krenuti svojim putem – izabirajuci Bosnu, filozofiju Islama i bosnjastvo prije svega.
Neki rukopisi otkriveni tek nakon njegove smrti (1987), poput briljantne politicke studije-pamfleta Posebnost Bosne i bosanskih Muslimana koju je 1943. godine poslao antifasistickoj koaliciji pod pseudonimom Spectator objavljuju se tek posmrtno 1991.
Njegovi radovi su prevodjeni na engleski, njemacki, francuski, ceski i italijanski jezik. Bezbrojni clanci i kratki prilozi, kao i njegovi iscrpniji radovi se danas cuvaju u mnogim medjunarodnim bibliotekama, Orientalistickom Muzeju BiH, Bosnjackom Institutu u Sarajevu, kao i u UNESCO-voj zbirci Historije Jugoistocne Evrope.
Hronicari su za njega napisali da je bio posljednji veliki bosanski polithistorik.
Preminuo je 1978 a jedna ulica u Sarajevu danas nosi njegovo ime.
Doktor prava Muhamed Hadzijahic je bio i prva kulturna i javna licnost koja je dokumentovala i sistematski radila na naucnoj obradi genocida pocinjenog nad Bosnjacima i bosanskim Muslimanima na podrucjima u i van BiH. Njegovi radovi o pokoljima u Istocnoj Bosni 1941-1945 u Foci, Zvorniku, Visegradu, te Trebinju, Duvnu, kao i pokoljima pocinjenim nad Bosnjacima Sandzaka u Plavu i Gusinju napisani u suradnji sa cijenjenim Dervisem Korkutom 1941 su prvi konkretni radovi te vrste na teritoriji bivse Jugoslavije. Historijska vrijednost njegovog djela je tim veca posto on uvijek besprijekorno citira konkretne dogadjaje poput masovnog nasilnog pokrstavanja muslimanskog stanovnistva, presude na smrt u sudjenjima, sa imenima i prezimenima zrtava, onemogucavanja prava zalbe, grupna saslusavanja i strijeljanja istog dana, i zasniva svoja istrazivanja na stvarnim cesto tajnim i javnosti nedostupnim sudskim i vojnim dokumentacijama.
Ovaj dubokoumni analiticar, zajedno sa Avdom Suceskom, Mustafom Imamovicem, Enverom Redzicem, na savjetovanju istoricara Jugoslavije u Ohridu 1964 istupa sa tezom o Muslimanima kao zasebnoj nacionalnosti.
Zajedno sa Muhsinom Rizvicem, Dr. Kasimom Suljevicem, Dr. Hamdija Cemerlic Dr. Muhamed Hadzijahic aktivno nastavlja svoju pacifisticku borbu za samostalni bosnjacki identitet, zbog cega je vecinu svojih radova je za zivota objavljivao na sapirografu. Njegovi radovi 60-tih i 70-tih godina omogucili su da se umjesto 50-ogodisnje klasifikacije “neopredjeljen”, uprkos protivljenju srpskog komunisticko-nacionalistickog lobija koji je blokirao nacionalno ime Bosnjaka i narodnu kategoriju Bosanaca, nacionalna kategorija “Musliman” uvrsti u drzavne Ustave (1974) realizujuci makar djelimicno pravo na samoopredjeljenje Bosnjaka.
Zbog toga, i zbog mnogih svojih pisanih dijela, godinama je u komunizmu bio prokazan i obstruiran u radu kao javna licnost; prve javne radove, nakon pauze od tridesetak godina, objavljuje polovinom sedamdesetih (Od tradicije do identiteta; Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, 1974).
1986. u Sarajevu je preminuo dr. Muhamed Hadžijahiæ.
Lista radova iz antologije dr. Muhameda Hadzijahica ukljucuje sljedece:
- Muhamed HADZIJAHIC, Od tradicije do identiteta; Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1974
- Muhamed HADZIJAHIC, Die privilegierten Sätdte zur Zeit des osmanischen Feudalismus. Mit besonderer Berücksichtigung der Privilegien der Stadt Sarajevo, in: Südost-Forschungen 20, 1961, S. 130-158
- Muhamed Hadzijahic etj., Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, botimi I, Sarajevë, 1977, fq. 23.
- Muhamed Hadzijahic, Sinkretisticki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio I
- Muhamed Hadzijahic, Sinkretisticki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio II
- CAS SJECANJA.MUHAMED HADZIJAHIC (1918-1986). Zbornik priloga sa skupa odrzanog 22.6.1996. u Sarajevu. (Biblioteka Dokumenti). Sarajevo, Preporod, 1997. Br.,87 S.,20 cm. , 14,32 Euro
- Muhamed Hadzijahic, Geneza Nacionalnog Pitanja Bosanskih Muslimana
- HADZIJAHIC, Muhamed. Uloga Gazi-Husrevbega i njegova vakufa. Anali GHB 1983;9-10
- Dervis Korkut i Muhamed Hadzijahic, doctor prava, koji se potpisao inicijalima: “H.Z.” (Hadzijahic u prevodu bi znacio Hadzizivic). Hrvatski dnevnik broj 2, Zagreb, ozujak 1941.,13 pod naslovom: “O Cemovicevoj proslosti Srba Muslimana Plava i Gusinja”.
- 2/104 F Hadzijahic, Muhamed, 1959 Korespodencija sa Ivanom Mestrovicem
- Muhamed HADZIJAHIC, Die Anfänge der nationalen Entwicklung in Bosnien und in der Herzegowina, in: Südost-Forschungen 21, 1962, S. 168-193
- Muhamed HADZIJAHIC, Die Kämpfe der Ajane in Mostar bis zum Jahre 1833, in: Südost-Forschungen 28, 1969, S. 123-181
- Muhamed HADZIJAHIC, Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als territoriales Substrat, in: Südost-Forschungen 42, 1983, S. 11-60
- Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. / Tekstovi: Muhamed Hadzijahic, Mahmud Traljic, Nijaz Sukric. Sarajevo: Starjesinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, 1977.
- Geneza Nacionalnog Pitanja Bosanskih Muslimana (Muhamed Hadzijahic)
- PORIJEKLO BOSANSKIH MUSLIMANA autor: Muhamed Hadzijahic izdavac Bosna, Sarajevo 1990 god. 188 stranica; 22cm
- Muhamed Hadzijahic 1974. \"Od tradicije do identiteta\".
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
