Dobri Bosnjani

HUNDUR, Ahmet

Ahmet Hundur

je rodjen u Tesnju 1957. godine, gdje je zavrsio osnovnu skolu i gimnaziju. 1979. godine zavrsava Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Do sada je izlagao dvadeset puta u zemlji i inostranstvu. Clan je ULUBiH-a. Zivi i radi u Tesnju kao samostalni likovni umjetnik. Ahmet Hundur je umjetnik koji traga za trascedentalnim, te zbog toga razara morfologiju pojavnog svijeta nastojeci prodrijeti u zaumno koje smatra bitnim ishodistem ovostranoga. Dakle, kao slikaru primarno metafizicke inspiracije njemu su sasvim dovoljni zavicajni thoposi kao znaci iza kojih se, dubljom percepcijom koja je modernome umjetniku imanentna, destrukcijom forme i oniricnim vizijama, moze pribliziti Sustini i Smislu, ali, naravno nikada ih sasvim dosegnuti. No, tu negdje i nastaje umjetnost kao Smisao za sebe, te umjetnik, kao Hundurov pehlivan, somnambuli izmedju svijeta za sebe, kojega je napustio, i punine bica ispred sebe, do koje ne moze stici, vibrirajuci na tankome uzetu sto ga povezuje i s jednim i s drugim, a sa kojega se svakoga trena moze survati u ponor opustosene i dehumanizirane stvarnosti u kojoj bitise, ili pak vinuti se u slucene i zudjene sfere kojima je opsjednut, kao pehlivan u Sijaricevoj pripovijeci \"Dogodi se to u Tesnju\" u kojoj je, ocevidno, Hundur i pronasao inspirativni impuls za svoj ciklus crteza o pehlivanu koji su mnogo vise nego figurativne studije. (Amir BRKA)



NAD SLIKAMA AHMETA HUNDURA

PREGLEDAJTE FOTOGALERIJU BOSNJACKOG UMJETNIKA AHMETA HUNDURA (Kliknite na sliku)

Slikar Ahmet Hundur se duhovno formirao u jednom, usudjujem se reci, povjesnom rekvijarumu gdje su i prirodne datosti gubile od svoje elementarnosti i bile prozimane nekom tajnovitom duhovnoscu, povijesnim zracenjem koje se ne moze doslutiti nigdje do li u Tesnju. Njegova stvaralacka svijest se, stoga, i nije mogla nicemu drugom odazvati do li tom povijesnom dahu, utkanom u svemu sto je bilo oko njega, njegovo slikarstvo je, ustvari, osvjescivanje onoga sto on nosi u sebi kao integralni dio svoga bica, cak i u onim njegovim nesvjesnim sferama. Objekat svoje slike on modelira do one tacke kada dah povijesnog biva prepoznatljiv u svojoj osnovnoj biti, u patini minulosti i u razbokorenoj svijesti o neunistivosti. To su, zapravo, dva toka rada njegovog uma u stvaralackom cinu i oni se nagonski ispoljavaju izazivajuci, cak, i neke negativne posljedice u njegovom radu: jer slikaru se cini da je taj proces raskrivanja povijesnog u svom dvostrukom vidu, vidu minulosti i vidu ustrajne gordosti, neprekinut, da se on razvija u vrijeme dok slikar stvara i zato on ima potrebu da svoju sliku stalno dogradjuje jer mu se cini, kad god pogleda njeno lice, da postoje neki novi momenti koje treba ugraditi. Dakako, njemu se ovi procesi ne ukazuju u ovakoj cistoj osvijescenosti, ali su prisutni u onom njegovom unutarnjem nagonu za stalnim dozivljavanjem i prezivljavanjem onogq sto je vec i dozivljeno i prezivljeno. Mozda bi slikar bio u znatno povoljnijem polozaju da se distancirao od svog duhovnog miljea, distancirao u fizickom smislu, ali bi se tada, mozda, osjecao nedovoljno autothonim, a to bi, sa svoje strane, izazvalo odredjena tjeskobna stanja koja bi se ponovo javljala kao svojevrsna kocnica. Stoga, milje u kome se formirao i koji nastoji prenijeti na svoja platna, javlja se kao njegov usud koji mora nositi sa sobom i voditi vjecni dijalog s njim... U zavrsnom dijelu ovih razmatranja treba reci i ovo: Ahmet Hundur je izraziti crtac. Cjelokupno njegovo djelo je zasnovano na crtezu, od tog crteza ono stice i svoje odredjene kvalitete, onaj skriveni dinamizam koji se u sliku unosi preko uvijek naglasenih kontura elemenata od kojih je satkana slika. Ta njegova stvaralacka karakteristika je, dakako, najvidljivija upravo na eksponatima zasnovanim na crtezu. Ima on u crtezu niz eksponata koje je naknadno prevodio u ulja na platnu pa se javljaju kao svojevrsne replike, ima crteza koje lavira ali ima i crteza ocuvanih u njegovom izvornom vidu. Posebno su impresivni njegovi crtezi pehlivana koji konopcem premoscava prostor. Ti pehlivani su inspirirani pripovjetkom Camila Sijarica, \"Dogodi se to u Tesnju\"; ali se ne pojavljuju kao gola ilustracija vec kao originalna interpretacija cina kojim se covjek osvjedocuje kao mocnik koji moze prkositi svim silama koje nastoje ograniciti njegovu moc. Hundurovi pehlivani su fikcije te covjekove nadmoci i tu fikciju slikar nadgradjuje unutarnjim naponima tijela i grcenjem misica da se ostvari postavljeni cilj. Ima u tim crtezima i nesto od folkloristickog daha, naglasenog u kostimu i percinu. (Vojislav VUJANOVIC)

---

ABDAGIĆ, Muhamed
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet