Dobri Bosnjani
SELIMOVIC, MEHMED MESA
26. aprila 1910. Pasi, rodjenoj Sabanovic i Aliji Selimovicu rodio se sein Mehmed. Djetinjstvo provodi u tuzlanskoj mahali. U Tuzli zavrsava osnovnu skolu i gimnaziju. Bio je za svoje godine neobicno nacitan. Narocito je opcinjen djelima Dostojevskog, kome se “vracao neprestano”. Pise pjesme i pripovjetke, a prvu pricu mu objavljuje list tuzlanske gimnazije Prvijence. U jesen 1929. upisuje se na Pravni fakultet u Beogradu. 1930. godine prebacuje se na Filozofski fakultet. Svira gitaru i harmoniku, igra fudbal u BUSKU (Beogradski univerzitetski sportski klub). Diplomirao je u martovskom roku 1934. godine i to srpskogrvatski jezik, jugoslovensku knjizevnost, ceski jezik, narodnu istoriju i ruski jezik. Ubrzo biva postavljen za nastavnika Gradjanske skole trgovackog smjera u Tuzli. Iz zdravstvenih razloga oslobodjen je sluzenja vojske. U toku Drugog svjetskog rata stavlja se na raspolaganje Komunistickoj partiji vrseci razne zadatke u gradu. 1949. godine primljen je u udruzenje knjizevnika BiH sto je u julu potvrdila Uprava Saveza knjizevnika Jugoslavije. 1950. godine izdaje prvu knjigu pripovjedaka u izdanju zagrebacke Zore pod nazivom “Prva ceta”. U septembru je izabran za docenta na katedri za knjizevnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu – predaje romantizam. 1957. godine biva postavljen za direktora Drame Narodnog pozorista u Sarajevu. 1961. godine “Svjetlost” objavljuje Selimovicev prvi roman “Tisine”. Izabran je za glavnog urednika Izdavackog preduzeca Svjetlost. Sljedece godine je izabran za predsjednika Udruzenja knjizevnika BiH i pocinje pisati roman “Dervis i smrt”. 1964. godine na VII kongresu Saveza knjizevnika Jugoslavije u Titogradu izabran je za predsjednika Saveza pisaca. 1966. godine zavrsava roman Dervis i smrt. Roman je prvi put objavljen u ediciji sarajevske Svjetlosti. Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade BiH za roman “Tisine”. 1968. godine izabran je za redovnog clana Akademije nauka i umjetnosti BiH.1971. godine je promoviran za pocasnog doktora Univerziteta u Sarajevu. U penziju odlazi 1972. godine. U Beogradu je preselio na ahiret 11. jula 1982. godine. Ukopan je 14. jula u Aleji zasluznih gradjana na Novom groblju u Beogradu.
Životopis Meše Selimoviæa
1910-1929.
Dvadest šestog aprila 1910. Paši, roðenoj Šabanoviæ i Aliji Selimoviæu, rodio se sin Mehmed. Djetinjstrvo provodi u tuzlanskoj mahali.
Oca je neobièno poštovao, a majka je imala vidnog uticaja na njegovo formiranje u tradiciji dobre patrijarhalne muslimanske kuæe.
U Tuzli završava osnovnu školu i gimnaziju. Bio je za svoje godine neobèno naèitan. Naroèito je opèinjen djelima Dostojevskog, kome se \"vraæao neprestano\".
Piše pjesme i pripovijetke a prvu prièu mu objavljuje list tuzlanske gimnazije Prvijenèe.
Veliku maturu položio je školske godine 1928/29.
U jesen 1929. upisuje se na Pravni fakultet u Beogradu.
1930-1934.
Iako je položio više ispita na \"pravu\", u novembru 1930. moli rektorat Beogradskog univerziteta da mu dozvoli prelaz sa Pravnog na Filozofski fakultet.
Na studijama prijatelji su ga prozvali Meša i taj æe mu nadimak ostati do kraja života.
Stanuje u Gajretovom domu. Svira gitaru i harmoniku, nastavlja da igra fudbal u BUSKU (Beogradskom univerzitetskom sportskom klubu).
Diplomirao je martovskom roku 1934. godine, i to srpskiohrvatski jezik, jugoslovensku književnost, èeški jezik, narodnu istoriju i ruski jezik.
1935.
U aprilu je postavljen za nastavnika Graðanske škole trgovaèkog smjera u Tuzli.
Iz zdravstvenih razloga osloboðen je služenja vojske.
1936-1941.
U jesen posatavljen je za profesora Gimnazije u Tuzli gdje predaje srpskohrvatski jezik i higijenu.
Umire mu otac Alija od apopleksije u 54-toj godini života. Za to vrijeme rada u Gimnaziji ima veliki uticaj na intelektualnu omladinu grada.
Honorarno predaje u Medresi. Igra fudbal, vježba u Sokolu, piše prièe.
U maju 1939. položio profesorski ispit.
1941.
Drugi svjetski rat doèekuje, kako sam piše, \"izgubljen deprimiran stvorenim stanjem u Jugoslavijio i svijetu\". Stavlja se Komunistièkoj partiji na raspolaganje vršeæi razne zadatke u gradu.
1942.
Zbog saradnje sa NOP-om, Mešu, njegovu sestru i srednjeg brata hapse ustaše: \"Sve troje smo vezani u lance (bili smo vezani 42 dana) i stavljeni u samice policijskog zatvora\". Poslije 4 mjeseca pušten je iz zatvora zbog nedostatka dokaza.
1943.
Odlazi u šumu, na Majevicu, u partizansku brigadu. Postaje èlan Komunistièke partije Jugoslavije.
U maju je na osloboðenoj teritoriji – èlan Agitpropa oblasnog komiteta za istoènu Bosnu.
U partizanima se ženi.
Aktivan je saradnik novopokrenutog lista Osloboðenje. Piše bilješke, crtice i reportaže.
Stalni je saradnik lista Front slobode, organa Anztifašistièkog fronata za istoènu Bosnu.
1944.
Èlan je redakcije Fronta slobode.
Krajem godine u Tuzli je presudom vojnog suda III korpusa strijeljan Mešin stariji brat Šefkija Selimoviæ \"zato što je iz magacina Glavne uprave narodnih odbora uzeo krevet, ormar i stolicu, i još neke sitnice...\"
Ne zna se gdje je sahranjen. \"Jedan tako pametan, živ èovjek, dinamièan... tako, odnosio se malo zaštitnièki prema meni. Naravno bio mi je uzor. Volio sam ga...\"
Taj motiv ubijenog brata se javlja u \"Tišinama\" i u \"Dervišu\"...
Premješten je u tek osloboðeni Beograd. Nalazi se na dužnosti naèelnika Odjeljenja za publikacije Komisije za utvrðivanje zloèina okupatora i njihovih pomagaèa.
1945.
Rodila mu se kæerka Slobodanka.
U ljeto 1945. upoznao se sa Darkom Božiæ, kæerkom generala bivše jugoslovenske vojske.
Veæ tada nosi ideju za roman \"Derviš i smrt\".
1946.
Postaje èlan Komisije za kulturu Vlade FNRJ i naèelnik Odjeljenja za kulturne veze sa inostranstvom.
U èasopisu Naša književnost objavljuje svoju prvu pripovijetku \"Pjesma o oluji\".
1947.
Ženi se sa Darkom.
Zbog razvoda i ženidbe iskljuèen je iz èlanstva Kommunistièke partije. \"Iskljuèen sam iz Partije, a docnije otpušten s posla.\"
Sa Darkom prelazi u Sarajevo. Stanuje kod prijatelja Ismeta Mujezinoviæa.
Postaje profesor Više pedagoške škole u Sarajevu. Sarajevska Svjetlost objavljuje pripovijetku \"Uvrijeðeni èovjek\".
Veoma je aktivan u književnom životu Sarajeva.
1948.
Stalni je saradnik novopokrenutog književnog èasopisa Brazda gdje, pored ostalih, objavljuje radove o Maruliæu, Æipku, Nazoru, Æopiæu i drugima.
U julu dobija kæerku Mašu.
Interesuje ga pozorište, film i slikarstvo.
1949.
U aprilu je primljen u Udruženje književika Bosne i Hercegovine što je u julu potvrdila Uprava Saveza književnika Jugoslavije.
Rukopis knjige pripovijedaka \"U oluji\" izgubljen je u sarajevskoj Narodnoj prosvjeti.
U septembru rodila se kæerka Jesenka.
Ponovo je primljen u Komunistièku partiju.
1950.
Izlazi mu prva knjiga pripovijedaka u izdanju zagrebaèke Zore pod nazivom \"Prva èeta\".
Povremeno saraðuje u beogradskim Književnim novinama. U septembru je izabran za docenta na katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu – predaje romantizam.
1951.
Urednik je èasopisa Brazda. Napisao obiman ogled o Stevanu Sremcu.
1952.
Završio studiju o stvaralaštvu Hasana Kikiæa, koju štampa sarajevska Svjetlost.
Redaktor je i pisac predgovora izdanja stihova i proze Jovana Duèiæa.
1953.
Prireðuje izbor pripovijedaka Janka Veselinoviæa. Ostaje bez posla.
\"I onda se desila èudna stvar. Meni je otkazano povjerenje. Nikad nisam saznao zašto. Ja sam èetiri godine bio bez posla, bez zaposlenja ikakvog, i vrlo teško sam živio sa porodicom... I te èetiri godine sam radio razne poslove, koji nisu imali nikakve veze sa književnošæu, da bih prehranio porodicu...\" Saraðuje u Osloboðenju i Borbi.
1956.
Po motivima Selimoviæeve pripovijetke \"Tuða zemlja\" reditelj Jože Gale snima film koji æe biti zapažen na Festivalu u Puli.
1957.
Postavljen je za direktora Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu.
1961.
Izabran je za glavnog i odgovornog urednika èasopisa Život. Urednik je u izdavaèkom preduzeæu Veselin Masleša.
Izlazi Selimoviæeva knjiga pripovijedaka \"Tuða zemlja\". Svjetlost objavljuje prvi roman Meše Selimoviæa – \"Tišine\". Izabran je za glavnog urednika Izdavaèkog preduzeæa Svjetlost.
1962.
Izabran je za predsjednika Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Poèinje da piše roman \"Derviš i smrt\".
Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva ( za roman \"Tišine\").
1964.
Na VII kongresu Saveza književnika Jugoslavije u Titogradu izabran je za predsjednika Saveza pisaca.
\"Tišine\" izlaze na slovenaèkom i makedonaskom jeziku.
U Osloboðenju objavljuje odlomak iz romana \"Derviš i smrt\".
1966.
Završava roman \"Derviš i smrt\".
\"Ja nisam imao muka sa Dervišem. Išao je prilièni lako. Pisanje mi je prièinjavalo radost... To je veliki dug romana, preko 400 stranica... Sve je bilo nakupljeno u meni i jednostavno je išlo...\"
Roman je posvetio supruzi Darki.
Roman se prvobitno zvao \"Èetiri zlatne ptice\" i objavljen je u èasopisu Život.
U septembru roman izlazi u ediciji Savremenici sarajevske Svjetlostui.
Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine (za roman \"Tišine\").
1967.
Poèetkom februara jednoglasno dobija NIN-ovu nagradu za najbolji roman u 1966. godini.
U Dubrovniku poèinje da piše novi roman \"Tvrðava\".
Boravi u Tuzli i izražava želju da se poslije penzije vrati u rodni kraj.
Narodno pozorište u Zenici postavlja na scenu \"Derviša i Smrt\".
1968.
Izabran je za èlana Izvršnog odbora Sterijinog pozorja.
U martu postaje dlopisni èlan SANU.
Izabran je za redovnog èlana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Dobitnik je Njegoševe nagrade.
1970.
Svjetlost objavljuje novi Selimoviæev roman – \"Tvrðava\". Posveæen je kæerkama Maši i Jesenki.
Nagovještava odlazak iz Sarajeva. Dobitnik je nagrade AVNOJ-a.
1971.
Narodno pozorište u Sarajevu izvodi \"Tvrðavu\", dramu u dva dijela.
Pisci iz Bosne i Hercegovine predlažu da se Meša Selimoviæ kandiduje za ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost. Promovisan je za poèasnog doktora Univerziteta u Sarajevu.
1972.
Odlazi u penziju.
Poèinje sa pisanjem \"Sjeæanja\".
Odbio je da podnese ostavku na èlanstvo u Glavnom odboru Srpske književne zadruge i da se distancira od njene aktivnosti.
U biblioteci Srpska književnost u sto knjiga Matica srpska i SKZ objavljuju \"Derviš i smrt\".
1973-1977.
Seli se u Beograd. Završava roman \"Krug\".
21. marta 1974. izabran je za redovnog èlana SANU. Objavljen je noi roman Meše Selimoviæa – \"Ostrvo\" (1974). Povodom tridesetgodišnjice rada udruženi izdavaèi objavljuju Sabrana djela Meše Selimoviæa (\"Derviš i smrt\", \"Tvrðava\", \"Tišine\", \"Magla i mjeseèina\", \"Ostrvo\", \"Djevojka crvene kose\", \"Pisci, mišljenja i razgovori\", \"Za i protiv Vuka\").
Izlazi knjiga \"Sjeæanja\" (1976).
1977.
U prevodu Moriset Begiæ i Simon Moris francuska izdavaèka kuæa Galimar objavljuje roman \"Derviš i smrt\".
Roman nailazi na izuzetno povoljan prijem francuske javnosti.
1981.
Galimar objavljuje na francuskom jeziku \"Tvrðavu\", u prevodu Žana Deska i Simon Moris.
1982.
11. jula, u Beogradu je, poslije duže bolesti, umro Meša Selimoviæ. Sahranjen je 14. jula u Aleji zaslužnih graðana na Novom groblju u Beogradu.
Iz kataloga izložbe Èetiri zlatne ptice : Meša Selimoviæ : devedeset godina od roðenja / autor izložbe i kataloga Medhija Maglajliæ, Sarajevo, Preporod, 2000.
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
26. aprila 1910. Pasi, rodjenoj Sabanovic i Aliji Selimovicu rodio se sein Mehmed. Djetinjstvo provodi u tuzlanskoj mahali. U Tuzli zavrsava osnovnu skolu i gimnaziju. Bio je za svoje godine neobicno nacitan. Narocito je opcinjen djelima Dostojevskog, kome se “vracao neprestano”. Pise pjesme i pripovjetke, a prvu pricu mu objavljuje list tuzlanske gimnazije Prvijence. U jesen 1929. upisuje se na Pravni fakultet u Beogradu. 1930. godine prebacuje se na Filozofski fakultet. Svira gitaru i harmoniku, igra fudbal u BUSKU (Beogradski univerzitetski sportski klub). Diplomirao je u martovskom roku 1934. godine i to srpskogrvatski jezik, jugoslovensku knjizevnost, ceski jezik, narodnu istoriju i ruski jezik. Ubrzo biva postavljen za nastavnika Gradjanske skole trgovackog smjera u Tuzli. Iz zdravstvenih razloga oslobodjen je sluzenja vojske. U toku Drugog svjetskog rata stavlja se na raspolaganje Komunistickoj partiji vrseci razne zadatke u gradu. 1949. godine primljen je u udruzenje knjizevnika BiH sto je u julu potvrdila Uprava Saveza knjizevnika Jugoslavije. 1950. godine izdaje prvu knjigu pripovjedaka u izdanju zagrebacke Zore pod nazivom “Prva ceta”. U septembru je izabran za docenta na katedri za knjizevnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu – predaje romantizam. 1957. godine biva postavljen za direktora Drame Narodnog pozorista u Sarajevu. 1961. godine “Svjetlost” objavljuje Selimovicev prvi roman “Tisine”. Izabran je za glavnog urednika Izdavackog preduzeca Svjetlost. Sljedece godine je izabran za predsjednika Udruzenja knjizevnika BiH i pocinje pisati roman “Dervis i smrt”. 1964. godine na VII kongresu Saveza knjizevnika Jugoslavije u Titogradu izabran je za predsjednika Saveza pisaca. 1966. godine zavrsava roman Dervis i smrt. Roman je prvi put objavljen u ediciji sarajevske Svjetlosti. Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade BiH za roman “Tisine”. 1968. godine izabran je za redovnog clana Akademije nauka i umjetnosti BiH.1971. godine je promoviran za pocasnog doktora Univerziteta u Sarajevu. U penziju odlazi 1972. godine. U Beogradu je preselio na ahiret 11. jula 1982. godine. Ukopan je 14. jula u Aleji zasluznih gradjana na Novom groblju u Beogradu.Životopis Meše Selimoviæa
1910-1929.
Dvadest šestog aprila 1910. Paši, roðenoj Šabanoviæ i Aliji Selimoviæu, rodio se sin Mehmed. Djetinjstrvo provodi u tuzlanskoj mahali.
Oca je neobièno poštovao, a majka je imala vidnog uticaja na njegovo formiranje u tradiciji dobre patrijarhalne muslimanske kuæe.
U Tuzli završava osnovnu školu i gimnaziju. Bio je za svoje godine neobèno naèitan. Naroèito je opèinjen djelima Dostojevskog, kome se \"vraæao neprestano\".
Piše pjesme i pripovijetke a prvu prièu mu objavljuje list tuzlanske gimnazije Prvijenèe.
Veliku maturu položio je školske godine 1928/29.
U jesen 1929. upisuje se na Pravni fakultet u Beogradu.
1930-1934.
Iako je položio više ispita na \"pravu\", u novembru 1930. moli rektorat Beogradskog univerziteta da mu dozvoli prelaz sa Pravnog na Filozofski fakultet.
Na studijama prijatelji su ga prozvali Meša i taj æe mu nadimak ostati do kraja života.
Stanuje u Gajretovom domu. Svira gitaru i harmoniku, nastavlja da igra fudbal u BUSKU (Beogradskom univerzitetskom sportskom klubu).
Diplomirao je martovskom roku 1934. godine, i to srpskiohrvatski jezik, jugoslovensku književnost, èeški jezik, narodnu istoriju i ruski jezik.
1935.
U aprilu je postavljen za nastavnika Graðanske škole trgovaèkog smjera u Tuzli.
Iz zdravstvenih razloga osloboðen je služenja vojske.
1936-1941.
U jesen posatavljen je za profesora Gimnazije u Tuzli gdje predaje srpskohrvatski jezik i higijenu.
Umire mu otac Alija od apopleksije u 54-toj godini života. Za to vrijeme rada u Gimnaziji ima veliki uticaj na intelektualnu omladinu grada.
Honorarno predaje u Medresi. Igra fudbal, vježba u Sokolu, piše prièe.
U maju 1939. položio profesorski ispit.
1941.
Drugi svjetski rat doèekuje, kako sam piše, \"izgubljen deprimiran stvorenim stanjem u Jugoslavijio i svijetu\". Stavlja se Komunistièkoj partiji na raspolaganje vršeæi razne zadatke u gradu.
1942.
Zbog saradnje sa NOP-om, Mešu, njegovu sestru i srednjeg brata hapse ustaše: \"Sve troje smo vezani u lance (bili smo vezani 42 dana) i stavljeni u samice policijskog zatvora\". Poslije 4 mjeseca pušten je iz zatvora zbog nedostatka dokaza.
1943.
Odlazi u šumu, na Majevicu, u partizansku brigadu. Postaje èlan Komunistièke partije Jugoslavije.
U maju je na osloboðenoj teritoriji – èlan Agitpropa oblasnog komiteta za istoènu Bosnu.
U partizanima se ženi.
Aktivan je saradnik novopokrenutog lista Osloboðenje. Piše bilješke, crtice i reportaže.
Stalni je saradnik lista Front slobode, organa Anztifašistièkog fronata za istoènu Bosnu.
1944.
Èlan je redakcije Fronta slobode.
Krajem godine u Tuzli je presudom vojnog suda III korpusa strijeljan Mešin stariji brat Šefkija Selimoviæ \"zato što je iz magacina Glavne uprave narodnih odbora uzeo krevet, ormar i stolicu, i još neke sitnice...\"
Ne zna se gdje je sahranjen. \"Jedan tako pametan, živ èovjek, dinamièan... tako, odnosio se malo zaštitnièki prema meni. Naravno bio mi je uzor. Volio sam ga...\"
Taj motiv ubijenog brata se javlja u \"Tišinama\" i u \"Dervišu\"...
Premješten je u tek osloboðeni Beograd. Nalazi se na dužnosti naèelnika Odjeljenja za publikacije Komisije za utvrðivanje zloèina okupatora i njihovih pomagaèa.
1945.
Rodila mu se kæerka Slobodanka.
U ljeto 1945. upoznao se sa Darkom Božiæ, kæerkom generala bivše jugoslovenske vojske.
Veæ tada nosi ideju za roman \"Derviš i smrt\".
1946.
Postaje èlan Komisije za kulturu Vlade FNRJ i naèelnik Odjeljenja za kulturne veze sa inostranstvom.
U èasopisu Naša književnost objavljuje svoju prvu pripovijetku \"Pjesma o oluji\".
1947.
Ženi se sa Darkom.
Zbog razvoda i ženidbe iskljuèen je iz èlanstva Kommunistièke partije. \"Iskljuèen sam iz Partije, a docnije otpušten s posla.\"
Sa Darkom prelazi u Sarajevo. Stanuje kod prijatelja Ismeta Mujezinoviæa.
Postaje profesor Više pedagoške škole u Sarajevu. Sarajevska Svjetlost objavljuje pripovijetku \"Uvrijeðeni èovjek\".
Veoma je aktivan u književnom životu Sarajeva.
1948.
Stalni je saradnik novopokrenutog književnog èasopisa Brazda gdje, pored ostalih, objavljuje radove o Maruliæu, Æipku, Nazoru, Æopiæu i drugima.
U julu dobija kæerku Mašu.
Interesuje ga pozorište, film i slikarstvo.
1949.
U aprilu je primljen u Udruženje književika Bosne i Hercegovine što je u julu potvrdila Uprava Saveza književnika Jugoslavije.
Rukopis knjige pripovijedaka \"U oluji\" izgubljen je u sarajevskoj Narodnoj prosvjeti.
U septembru rodila se kæerka Jesenka.
Ponovo je primljen u Komunistièku partiju.
1950.
Izlazi mu prva knjiga pripovijedaka u izdanju zagrebaèke Zore pod nazivom \"Prva èeta\".
Povremeno saraðuje u beogradskim Književnim novinama. U septembru je izabran za docenta na katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu – predaje romantizam.
1951.
Urednik je èasopisa Brazda. Napisao obiman ogled o Stevanu Sremcu.
1952.
Završio studiju o stvaralaštvu Hasana Kikiæa, koju štampa sarajevska Svjetlost.
Redaktor je i pisac predgovora izdanja stihova i proze Jovana Duèiæa.
1953.
Prireðuje izbor pripovijedaka Janka Veselinoviæa. Ostaje bez posla.
\"I onda se desila èudna stvar. Meni je otkazano povjerenje. Nikad nisam saznao zašto. Ja sam èetiri godine bio bez posla, bez zaposlenja ikakvog, i vrlo teško sam živio sa porodicom... I te èetiri godine sam radio razne poslove, koji nisu imali nikakve veze sa književnošæu, da bih prehranio porodicu...\" Saraðuje u Osloboðenju i Borbi.
1956.
Po motivima Selimoviæeve pripovijetke \"Tuða zemlja\" reditelj Jože Gale snima film koji æe biti zapažen na Festivalu u Puli.
1957.
Postavljen je za direktora Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu.
1961.
Izabran je za glavnog i odgovornog urednika èasopisa Život. Urednik je u izdavaèkom preduzeæu Veselin Masleša.
Izlazi Selimoviæeva knjiga pripovijedaka \"Tuða zemlja\". Svjetlost objavljuje prvi roman Meše Selimoviæa – \"Tišine\". Izabran je za glavnog urednika Izdavaèkog preduzeæa Svjetlost.
1962.
Izabran je za predsjednika Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Poèinje da piše roman \"Derviš i smrt\".
Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva ( za roman \"Tišine\").
1964.
Na VII kongresu Saveza književnika Jugoslavije u Titogradu izabran je za predsjednika Saveza pisaca.
\"Tišine\" izlaze na slovenaèkom i makedonaskom jeziku.
U Osloboðenju objavljuje odlomak iz romana \"Derviš i smrt\".
1966.
Završava roman \"Derviš i smrt\".
\"Ja nisam imao muka sa Dervišem. Išao je prilièni lako. Pisanje mi je prièinjavalo radost... To je veliki dug romana, preko 400 stranica... Sve je bilo nakupljeno u meni i jednostavno je išlo...\"
Roman je posvetio supruzi Darki.
Roman se prvobitno zvao \"Èetiri zlatne ptice\" i objavljen je u èasopisu Život.
U septembru roman izlazi u ediciji Savremenici sarajevske Svjetlostui.
Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine (za roman \"Tišine\").
1967.
Poèetkom februara jednoglasno dobija NIN-ovu nagradu za najbolji roman u 1966. godini.
U Dubrovniku poèinje da piše novi roman \"Tvrðava\".
Boravi u Tuzli i izražava želju da se poslije penzije vrati u rodni kraj.
Narodno pozorište u Zenici postavlja na scenu \"Derviša i Smrt\".
1968.
Izabran je za èlana Izvršnog odbora Sterijinog pozorja.
U martu postaje dlopisni èlan SANU.
Izabran je za redovnog èlana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Dobitnik je Njegoševe nagrade.
1970.
Svjetlost objavljuje novi Selimoviæev roman – \"Tvrðava\". Posveæen je kæerkama Maši i Jesenki.
Nagovještava odlazak iz Sarajeva. Dobitnik je nagrade AVNOJ-a.
1971.
Narodno pozorište u Sarajevu izvodi \"Tvrðavu\", dramu u dva dijela.
Pisci iz Bosne i Hercegovine predlažu da se Meša Selimoviæ kandiduje za ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost. Promovisan je za poèasnog doktora Univerziteta u Sarajevu.
1972.
Odlazi u penziju.
Poèinje sa pisanjem \"Sjeæanja\".
Odbio je da podnese ostavku na èlanstvo u Glavnom odboru Srpske književne zadruge i da se distancira od njene aktivnosti.
U biblioteci Srpska književnost u sto knjiga Matica srpska i SKZ objavljuju \"Derviš i smrt\".
1973-1977.
Seli se u Beograd. Završava roman \"Krug\".
21. marta 1974. izabran je za redovnog èlana SANU. Objavljen je noi roman Meše Selimoviæa – \"Ostrvo\" (1974). Povodom tridesetgodišnjice rada udruženi izdavaèi objavljuju Sabrana djela Meše Selimoviæa (\"Derviš i smrt\", \"Tvrðava\", \"Tišine\", \"Magla i mjeseèina\", \"Ostrvo\", \"Djevojka crvene kose\", \"Pisci, mišljenja i razgovori\", \"Za i protiv Vuka\").
Izlazi knjiga \"Sjeæanja\" (1976).
1977.
U prevodu Moriset Begiæ i Simon Moris francuska izdavaèka kuæa Galimar objavljuje roman \"Derviš i smrt\".
Roman nailazi na izuzetno povoljan prijem francuske javnosti.
1981.
Galimar objavljuje na francuskom jeziku \"Tvrðavu\", u prevodu Žana Deska i Simon Moris.
1982.
11. jula, u Beogradu je, poslije duže bolesti, umro Meša Selimoviæ. Sahranjen je 14. jula u Aleji zaslužnih graðana na Novom groblju u Beogradu.
Iz kataloga izložbe Èetiri zlatne ptice : Meša Selimoviæ : devedeset godina od roðenja / autor izložbe i kataloga Medhija Maglajliæ, Sarajevo, Preporod, 2000.
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
