Dobri Bosnjani
KURTOVIĆ, Iljaz
je rodjen 1908. godine u selu Djerekare u tutinskom srezu. Od 1913. godine zivio u Novom Pazaru gdje je ostao sve do pred Drugi svjetski rat kada se vraca u svoje rodno selo na Pestersku visoravan. Iljaz je zavrsio mekteb i medresu u Novom Pazaru, ali nikada nije obavljao funkciju imama tokom svog zivota.
U periodu izmedu dva svjetska rata bavio se trgovinom stekavsi veliki imetak. Najcesce je trgovao sa grckim gradovima Solunom i Atinom. Okupacijom Jugoslavije 1941. godine tutinski (stavicki) srez potpada pod italijansku okupacionu zonu. Da bi efikasnije upravljala ovim podrucjem Italija ga stavlja na raspolaganje zandarima Velike Albanije, drzave koju je ona formirala.
Albanska vlast u tutinskom srezu za predsjednika i sekretara Suhodolske opstine postavlja Avdula Cosovica, dok za komandanta vulnetarske jedinice imenuje hodzu Iljaza Kurtovica.
Kurtovic dobija cin kapetana albanske vojske i stavlja se na celo jedinice koja je brojala 200 vojnika. Oni su u pocetku bili placena vojska, da bi se nakon kapitulacije Italije 1943. godine ova jedinica transformisala u muslimansku miliciju Gornje Pesteri.
Tada je i broj njegovih boraca naglo porastao i dostigo je cifru od 500. Zamjenik mu je bio Omer Hadzibulic. U jedinicu Iljaza Kurtovica mobilisani su ljudi iz gornjo- pesterskih sela:
Suhog Dola, Djerekara, Sipca, Naboja, Ljeskove, Bracaka, Borostice, Ugla, Dolica, Ervenice, Jerebice i drugih. Sa svojom jedinicom borio se na svim frontovima, kako protiv srpskih i crnogorskih cetnika, tako i, pred kraj rata, protiv partizana (bitka na Jarutu). U borbama za odbranu Novog Pazara 1941. godine, Kurtovic biva tesko ranjen, ali se brzo oporavlja i nastavlja borbe na frontovima prema Crnoj Gori sa cetnicima Pavla Djurisica, prema Bijelom Polju, Beranama, Hazanama, Koritima, Loznoj, Budzevu itd.
Prema cetnicima je bio nemilosrdan, dok je prema lokalnom srpskom stanovnistvu imao zastitnicki stav.
Nakon cetnickog pokolja u bjelopoljskom srezu, pocetkom januara 1943. godine, bosnjacko stanovnistvo tog kraja je jednim dijelom izbjeglo na Gornju Pester. Tamo su ih docekali borci Iljaza Kurtovica i pomogli da se smjeste u bosnjacka sela. Veliki broj nezadovoljnih Bihoraca trazio je odmazdu nad Srbima koji su zivjeli\" u Suhom Dolu. Trazili su da se pobiju i protjeraju sa Pesteri. Istog misljenja su bili i neki bosnjacki prvaci tutinskog kraja.
Medu njima su bili Biko i Deko Dresevic, Sinan Paljevac, Nahod Djerekarac, Salko Ganevic i Camil Dukadjinac. Na drugoj strani, u zastitu suhodolskih Srba odlucno su stali hodza Iljaz Kurtovic, Smail Mujovic i Resid Ahmetovic. U narodu je ostao da se pamti slucaj kada je Kurtovic, u selu Suhi Do, porusio vjesala koja su za Srbe bili podigli Biko Dresevic i Sinan Paljevac.
Vijest da su ova dvojica podigli vjesala za tamosnje Srbe, Kurtovic je dobio dok je branio selo Ivanje od crnogorskih cetnika pocetkom 1943. godine. Iljaz napusta borbu i dolazi u Suhi Do gdje rusi vjesala i oslobada 40 srpskih zarobljenika medu kojima su bili najpoznatiji: Popovici, Nesovici, Ivezici i Vucetici.
Medutim, suhodolski Srbi su morali, zbog nastale situacije, napustiti ovo selo, jer su u tom trenutku njihova pravoslavna braca u susjednom Bihoru napravila pokolj koji nijednog Bosnjaka u Sandzaku nije ostavio ravnodushim.
Ni u u tim trenucima Kurtovic nije gubio razum, pa je veci broj srpskih porodica preselio u rodno Djerekare i t.ako ih spasio sigurne smrti.
O ovom dogadaju pisao je i historicar Mirko Cukovic u svojoj knjizi \"Sandzak \": \"...Veci broj Srba iz sela (Suhog Dola) preselio se u Djerekare u muslimanske porodice: Smaila Mujovica, Resida Ahmetovica i Iljaza Kurtovica. Druga grupa srpskih porodica se preselila u Leskovu, a trecu su Zoguovi zandarmi preselili krajem februara (1943.) u Bisevo. Proalbanski saradnici okupatora su isticali da Srbe treba raseliti iz stavickog (tutinskog) sreza ili ih unistiti, jer njima nema mesta na teritoriji Velike Albanije.\". U martu su zandarmi pod komandom Camila Dukadinca uhvatili u selu Saronjama 14 muskaraca od 15 godina pa navise. Izveli su ih na vrh Jaruta i tamo na prevoju Leporavni postreljali. Jedan od streljanih je ostao ziv i kasnije je ispricao kako se odigrala tragedija. Sedam dana kasnije dosla je u Saronje grupa Salka Ganevica da likvidira.
Milivoja i Miluna Radovica, koji su se nalazili u kucama Selima Manica i Selima Mulina. Obojica su na silu oteta, izvedena u potok i izbodena nozevima.\"
Iljaz je tokom cijelog rata stitio srpske porodice na podrucju koje je kontrolisao kako od albanskih zandara tako i od pojedinih ekstremista iz redova Bosnjaka. Organizovao je straze po njihovim selima samo da ih zastiti ne zaleci cak ramazanske noci provoditi kod srpskih kuca. Pocetkom 1943. godine on je licno u svoioj kuci ugostio 6 porodica Ilica .Clanove srpskih porodica obukao je u bosnjacku nosnju kako ih albanski zandari nebi prepoznali! Nakon nekoliko mjeseci Iljaz ih tako obucene salje na teritoriju koju su kontrolisali cetnici, jer je postojala opasnost da budu otkriveni i pobijeni od strane albanskih zandara. Kolonu Srpkinja koje su bile obucene u dimije zaustavila je milicija Bika Dresevica. Biko ih je prepoznao, ali im nije nista nazao ucinio vec je samo dobacio:
\" Jeste krsne i lijepo vam stoje dimije, al nesto cudno koracate. Ne skidajte dimije sve do Crnce. Tamo su vasi kod crkve, pa ih tamo skinite.\"
Druga grupa suhodolskih Srba prebacena je u selo Ljeskovu, a trecu je po zadatku Iljaza Kurtovica, prebacio Medzid Hadzibu.lic u selo Bisevo. Medzid je, njih 16 Ivezica, pod okriljem noci, preko sela Borostice i Karajukica Bunara, prebacio u Budjevo. Na rastanku im je dao i 2 pistolja kako bi se odbranili od eventualnih napadaca. Kurtavic je grcevit otpor pruzio i partizanima krajem 1944. godine u cuvenoj bici na Jarutu. Pester je krajem oktobra 1944. bila u rukama VII crnogorske brigade, ali pripadnici. muslimanske milicije su se udruzili i zadali im zestok i iznenadan udarac na planini Jarut. Tim snagama su komandovali Biko Dresevic, Murat Lotinac i Iljaz Kurtovic. Oni su uspjeli da opkole borce Prvog batal- jona VII Crnogorske brigade u sumama Jaruta 03. oktobra 1944. godine. Partizani nisu ocekivali napad.
Danas prezivjeli R. S. iz Melaja prica kako \"partizani nisu poznavali teren, samo su imali pravac zapad -ono sto se vidi, ka ravnici, ka polju i tamo su isli a mi smo sa brda kosili rafalima\". Tada je poginulo i 6 mladih partizanskih komesara od kojih nijedan nije bio stariji od 21 godine. Ova brigada je imala zadatak da \"ocisti\" teren od Pesteri do Pazara i da se vrati u Sjenicu kako bi obijezbedila nesmetan prolaz Drugom udarnom korpusu koji je predvodio Peko Dapcevic. Nakon ovog poraza partizani za osvetu vode da strijeljaju 100 Bosnjaka iz Suhog Dola. Vezali su ih i poveli ka selu Ljeskovi. Prema prici prezivjelih, kada je vec bilo sigurno da ce svi biti pobijeni, na bijelom konju je dojurio cuveni Zecir -Zeco Music i sprijecio njihovu likvidaciju!
Pekov korpus razbija jedinice Muslimanske milicije a njeni komandanti pokusavaju da se spase na razne nacine. Iljaz se nalazio u bjekstvu i krio se dvije godine.
Predao se nakon sto im je partizanski oficir Baho Tutic, dao besu da nece biti streljani i da mu nece biti sudeno. Medjutim, nepun mjesec dana nakon sto se vratio kuci, partizani hapse Iljaza i odvode ga u novopazarski zatvor. U Pazaru mu je krajem 1946. godine odrzano sudenje. Na njemu nije dokazan nikakav zlocin za koji je mogao biti osudjen. Pa ipak izrecena mu je kazna od 9 godina robije jer je, navodno, \"saradivao sa okupatorom\", kao i zbog \"nosenja cinova tudinske vojske\" i si. Treba istaci da su Iljaza na sudenju u Novom Pazaru branili suhodolski Srbi: Ilici, Popovici, Djurovici i ostali.
Okupili su se u velikom broju trazeci da mu se uopste ne sudi, jer su samo zahvaljujuci njemu ostali zivi i zdravi. Oni su podsjetili novu vlast da je upravo Iljaz Kurtovic srusio vjesala koje je u Suhom Dolu bio postavio Biko Dresevic a koja su bila namijenjena cetrdesetorici tamosnjih Srba.
Od izrecene kazne izdrzao je pet godina u niskom zatvoru. Po dolasku sa robije 1951. godine zivi u rodnom Djerekaru. Bio je izuzetno cijenjen covjek u svom selu i siroj okolini. Vazio je za pravog muslihuna (covjek cija se rijec najvise postuje), pa je cesto bio pozivan da, po obicajnom pravu, miri krvove .(pa i najteze kad su ginuli sinovi jedinci).
Umro je oktobra 1992. godine, a po sopstvenoj zelji ukopan je na novopazarskom mezarju Gazilaru.
Ispratio ga je i veliki broj Srba a govor mu je, u znak zahvalnosti, odrzao Rade Popovic iz Suhog Dola.
Za sobom je ostavio mnogobrojnu familiju: 8 sinova, 25 unucadi i 5 praunucadi.
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
je rodjen 1908. godine u selu Djerekare u tutinskom srezu. Od 1913. godine zivio u Novom Pazaru gdje je ostao sve do pred Drugi svjetski rat kada se vraca u svoje rodno selo na Pestersku visoravan. Iljaz je zavrsio mekteb i medresu u Novom Pazaru, ali nikada nije obavljao funkciju imama tokom svog zivota. U periodu izmedu dva svjetska rata bavio se trgovinom stekavsi veliki imetak. Najcesce je trgovao sa grckim gradovima Solunom i Atinom. Okupacijom Jugoslavije 1941. godine tutinski (stavicki) srez potpada pod italijansku okupacionu zonu. Da bi efikasnije upravljala ovim podrucjem Italija ga stavlja na raspolaganje zandarima Velike Albanije, drzave koju je ona formirala.
Albanska vlast u tutinskom srezu za predsjednika i sekretara Suhodolske opstine postavlja Avdula Cosovica, dok za komandanta vulnetarske jedinice imenuje hodzu Iljaza Kurtovica.
Kurtovic dobija cin kapetana albanske vojske i stavlja se na celo jedinice koja je brojala 200 vojnika. Oni su u pocetku bili placena vojska, da bi se nakon kapitulacije Italije 1943. godine ova jedinica transformisala u muslimansku miliciju Gornje Pesteri.
Tada je i broj njegovih boraca naglo porastao i dostigo je cifru od 500. Zamjenik mu je bio Omer Hadzibulic. U jedinicu Iljaza Kurtovica mobilisani su ljudi iz gornjo- pesterskih sela:
Suhog Dola, Djerekara, Sipca, Naboja, Ljeskove, Bracaka, Borostice, Ugla, Dolica, Ervenice, Jerebice i drugih. Sa svojom jedinicom borio se na svim frontovima, kako protiv srpskih i crnogorskih cetnika, tako i, pred kraj rata, protiv partizana (bitka na Jarutu). U borbama za odbranu Novog Pazara 1941. godine, Kurtovic biva tesko ranjen, ali se brzo oporavlja i nastavlja borbe na frontovima prema Crnoj Gori sa cetnicima Pavla Djurisica, prema Bijelom Polju, Beranama, Hazanama, Koritima, Loznoj, Budzevu itd.
Prema cetnicima je bio nemilosrdan, dok je prema lokalnom srpskom stanovnistvu imao zastitnicki stav.
Nakon cetnickog pokolja u bjelopoljskom srezu, pocetkom januara 1943. godine, bosnjacko stanovnistvo tog kraja je jednim dijelom izbjeglo na Gornju Pester. Tamo su ih docekali borci Iljaza Kurtovica i pomogli da se smjeste u bosnjacka sela. Veliki broj nezadovoljnih Bihoraca trazio je odmazdu nad Srbima koji su zivjeli\" u Suhom Dolu. Trazili su da se pobiju i protjeraju sa Pesteri. Istog misljenja su bili i neki bosnjacki prvaci tutinskog kraja.
Medu njima su bili Biko i Deko Dresevic, Sinan Paljevac, Nahod Djerekarac, Salko Ganevic i Camil Dukadjinac. Na drugoj strani, u zastitu suhodolskih Srba odlucno su stali hodza Iljaz Kurtovic, Smail Mujovic i Resid Ahmetovic. U narodu je ostao da se pamti slucaj kada je Kurtovic, u selu Suhi Do, porusio vjesala koja su za Srbe bili podigli Biko Dresevic i Sinan Paljevac.
Vijest da su ova dvojica podigli vjesala za tamosnje Srbe, Kurtovic je dobio dok je branio selo Ivanje od crnogorskih cetnika pocetkom 1943. godine. Iljaz napusta borbu i dolazi u Suhi Do gdje rusi vjesala i oslobada 40 srpskih zarobljenika medu kojima su bili najpoznatiji: Popovici, Nesovici, Ivezici i Vucetici.
Medutim, suhodolski Srbi su morali, zbog nastale situacije, napustiti ovo selo, jer su u tom trenutku njihova pravoslavna braca u susjednom Bihoru napravila pokolj koji nijednog Bosnjaka u Sandzaku nije ostavio ravnodushim.
Ni u u tim trenucima Kurtovic nije gubio razum, pa je veci broj srpskih porodica preselio u rodno Djerekare i t.ako ih spasio sigurne smrti.
O ovom dogadaju pisao je i historicar Mirko Cukovic u svojoj knjizi \"Sandzak \": \"...Veci broj Srba iz sela (Suhog Dola) preselio se u Djerekare u muslimanske porodice: Smaila Mujovica, Resida Ahmetovica i Iljaza Kurtovica. Druga grupa srpskih porodica se preselila u Leskovu, a trecu su Zoguovi zandarmi preselili krajem februara (1943.) u Bisevo. Proalbanski saradnici okupatora su isticali da Srbe treba raseliti iz stavickog (tutinskog) sreza ili ih unistiti, jer njima nema mesta na teritoriji Velike Albanije.\". U martu su zandarmi pod komandom Camila Dukadinca uhvatili u selu Saronjama 14 muskaraca od 15 godina pa navise. Izveli su ih na vrh Jaruta i tamo na prevoju Leporavni postreljali. Jedan od streljanih je ostao ziv i kasnije je ispricao kako se odigrala tragedija. Sedam dana kasnije dosla je u Saronje grupa Salka Ganevica da likvidira.
Milivoja i Miluna Radovica, koji su se nalazili u kucama Selima Manica i Selima Mulina. Obojica su na silu oteta, izvedena u potok i izbodena nozevima.\"
Iljaz je tokom cijelog rata stitio srpske porodice na podrucju koje je kontrolisao kako od albanskih zandara tako i od pojedinih ekstremista iz redova Bosnjaka. Organizovao je straze po njihovim selima samo da ih zastiti ne zaleci cak ramazanske noci provoditi kod srpskih kuca. Pocetkom 1943. godine on je licno u svoioj kuci ugostio 6 porodica Ilica .Clanove srpskih porodica obukao je u bosnjacku nosnju kako ih albanski zandari nebi prepoznali! Nakon nekoliko mjeseci Iljaz ih tako obucene salje na teritoriju koju su kontrolisali cetnici, jer je postojala opasnost da budu otkriveni i pobijeni od strane albanskih zandara. Kolonu Srpkinja koje su bile obucene u dimije zaustavila je milicija Bika Dresevica. Biko ih je prepoznao, ali im nije nista nazao ucinio vec je samo dobacio:
\" Jeste krsne i lijepo vam stoje dimije, al nesto cudno koracate. Ne skidajte dimije sve do Crnce. Tamo su vasi kod crkve, pa ih tamo skinite.\"
Druga grupa suhodolskih Srba prebacena je u selo Ljeskovu, a trecu je po zadatku Iljaza Kurtovica, prebacio Medzid Hadzibu.lic u selo Bisevo. Medzid je, njih 16 Ivezica, pod okriljem noci, preko sela Borostice i Karajukica Bunara, prebacio u Budjevo. Na rastanku im je dao i 2 pistolja kako bi se odbranili od eventualnih napadaca. Kurtavic je grcevit otpor pruzio i partizanima krajem 1944. godine u cuvenoj bici na Jarutu. Pester je krajem oktobra 1944. bila u rukama VII crnogorske brigade, ali pripadnici. muslimanske milicije su se udruzili i zadali im zestok i iznenadan udarac na planini Jarut. Tim snagama su komandovali Biko Dresevic, Murat Lotinac i Iljaz Kurtovic. Oni su uspjeli da opkole borce Prvog batal- jona VII Crnogorske brigade u sumama Jaruta 03. oktobra 1944. godine. Partizani nisu ocekivali napad.
Danas prezivjeli R. S. iz Melaja prica kako \"partizani nisu poznavali teren, samo su imali pravac zapad -ono sto se vidi, ka ravnici, ka polju i tamo su isli a mi smo sa brda kosili rafalima\". Tada je poginulo i 6 mladih partizanskih komesara od kojih nijedan nije bio stariji od 21 godine. Ova brigada je imala zadatak da \"ocisti\" teren od Pesteri do Pazara i da se vrati u Sjenicu kako bi obijezbedila nesmetan prolaz Drugom udarnom korpusu koji je predvodio Peko Dapcevic. Nakon ovog poraza partizani za osvetu vode da strijeljaju 100 Bosnjaka iz Suhog Dola. Vezali su ih i poveli ka selu Ljeskovi. Prema prici prezivjelih, kada je vec bilo sigurno da ce svi biti pobijeni, na bijelom konju je dojurio cuveni Zecir -Zeco Music i sprijecio njihovu likvidaciju!
Pekov korpus razbija jedinice Muslimanske milicije a njeni komandanti pokusavaju da se spase na razne nacine. Iljaz se nalazio u bjekstvu i krio se dvije godine.
Predao se nakon sto im je partizanski oficir Baho Tutic, dao besu da nece biti streljani i da mu nece biti sudeno. Medjutim, nepun mjesec dana nakon sto se vratio kuci, partizani hapse Iljaza i odvode ga u novopazarski zatvor. U Pazaru mu je krajem 1946. godine odrzano sudenje. Na njemu nije dokazan nikakav zlocin za koji je mogao biti osudjen. Pa ipak izrecena mu je kazna od 9 godina robije jer je, navodno, \"saradivao sa okupatorom\", kao i zbog \"nosenja cinova tudinske vojske\" i si. Treba istaci da su Iljaza na sudenju u Novom Pazaru branili suhodolski Srbi: Ilici, Popovici, Djurovici i ostali.
Okupili su se u velikom broju trazeci da mu se uopste ne sudi, jer su samo zahvaljujuci njemu ostali zivi i zdravi. Oni su podsjetili novu vlast da je upravo Iljaz Kurtovic srusio vjesala koje je u Suhom Dolu bio postavio Biko Dresevic a koja su bila namijenjena cetrdesetorici tamosnjih Srba.
Od izrecene kazne izdrzao je pet godina u niskom zatvoru. Po dolasku sa robije 1951. godine zivi u rodnom Djerekaru. Bio je izuzetno cijenjen covjek u svom selu i siroj okolini. Vazio je za pravog muslihuna (covjek cija se rijec najvise postuje), pa je cesto bio pozivan da, po obicajnom pravu, miri krvove .(pa i najteze kad su ginuli sinovi jedinci).
Umro je oktobra 1992. godine, a po sopstvenoj zelji ukopan je na novopazarskom mezarju Gazilaru.
Ispratio ga je i veliki broj Srba a govor mu je, u znak zahvalnosti, odrzao Rade Popovic iz Suhog Dola.
Za sobom je ostavio mnogobrojnu familiju: 8 sinova, 25 unucadi i 5 praunucadi.
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
