Dobri Bosnjani
BEJEZIDAGIC, Dervis-pasa
je roðen u Mostaru "u šestom deceniju XVI vijeka". Poginuo kod Budima 14. VII 1603.
Nakon školovanja u rodnom gradu nastavlja uèenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku službu. Derviš sam "pripovijeda u predgovoru 'Murad-name' gdje veli: 'Kao dijete došao sam u Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II'. To je bilo kad je Mehmed-paša Sokoloviæ stajao na vrhuncu moæi i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo turske države, što mu je donekle i pošlo za rukom. U Atmejdan-sarajima mladi je Derviš proživio nekoliko godina marljivo uèeæi, a naroèito se bavio, kako sam veli, prouèavanjem arapske i perzijske lijepe književnosti. Prilika mu se pružila da se u tom usavrši, jer mu je bio uèitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u oznavanju perzijskih klasika."
Saznajemo da je ubrzo postao "carski lièni savjetnik i da se ni èasa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandži-baša [ Soko srece stade na moju ruku, a moj posao postade nadzor na sokolovima... ] obavljao dužnost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po duševnim vrlinama i uèenosti, ravan velikim uèenjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijeæu, premda to nije bilo u obicaju... Peèev i Èetib-Èelebi spominju ga godine hidžretske 1000 (1592) kao carskog liènog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u mjesecu ševalu 1003. (1595) spominje se u jednom fermanu kao bosanski valija". U svojstvu poslan je na odbranu Budima gdje je na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603.
Ostavio je iza sebe po jedan divan na turskom i na perzijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom Bulbulistanu, napisao je naziru na Mesneviju Mevlana Dželaluddina Rumija u dva toma.
Napisao je vrlo uspjelu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posveæen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju i opremio biblioteku uz džamiju.
Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskrièava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada meðu najznaèajnije pjesnike osmanskog vremena u Bosni.
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
je roðen u Mostaru "u šestom deceniju XVI vijeka". Poginuo kod Budima 14. VII 1603.
Nakon školovanja u rodnom gradu nastavlja uèenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku službu. Derviš sam "pripovijeda u predgovoru 'Murad-name' gdje veli: 'Kao dijete došao sam u Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II'. To je bilo kad je Mehmed-paša Sokoloviæ stajao na vrhuncu moæi i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo turske države, što mu je donekle i pošlo za rukom. U Atmejdan-sarajima mladi je Derviš proživio nekoliko godina marljivo uèeæi, a naroèito se bavio, kako sam veli, prouèavanjem arapske i perzijske lijepe književnosti. Prilika mu se pružila da se u tom usavrši, jer mu je bio uèitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u oznavanju perzijskih klasika."
Saznajemo da je ubrzo postao "carski lièni savjetnik i da se ni èasa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandži-baša [ Soko srece stade na moju ruku, a moj posao postade nadzor na sokolovima... ] obavljao dužnost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po duševnim vrlinama i uèenosti, ravan velikim uèenjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijeæu, premda to nije bilo u obicaju... Peèev i Èetib-Èelebi spominju ga godine hidžretske 1000 (1592) kao carskog liènog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u mjesecu ševalu 1003. (1595) spominje se u jednom fermanu kao bosanski valija". U svojstvu poslan je na odbranu Budima gdje je na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603.
Ostavio je iza sebe po jedan divan na turskom i na perzijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom Bulbulistanu, napisao je naziru na Mesneviju Mevlana Dželaluddina Rumija u dva toma.
Napisao je vrlo uspjelu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posveæen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju i opremio biblioteku uz džamiju.
Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskrièava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada meðu najznaèajnije pjesnike osmanskog vremena u Bosni.
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
