Dobri Bosnjani
URBAN-IBRULJEVIC, Pavo Jusuf
Specijalni ambasador gosp. Pavo Jusuf Urban-Ibruljeviæ roðen je 5. jula 1911. godine u Sarajevu. Njegov otac Èedomir Urban, takoðer roðeni Sarajlija, bio je oficir austrougarske vojske i to u sklopu bosanskohercegovaèke pješadijske regimente br.1., što æe znatno obilježiti njegov cjelokupni život.
Djetinstvo je proveo u Beogradu, Holandiji i Austriji, gdje je završio studij historije. Još u školskim danima, osjeæao je posebnu povezanost sa Bošnjacima i idejom bošnjaštva, koja je u to vrijeme predstavljala dimenziju potpuno kontradiktornu ovoj, koja nam danas pod tim nazivom biva prezentirana. Maturski rad Pave Urbana, koji je do danas saèuvan, nosio je naziv “ Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom”.
Po završetku Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su emigrirali u mnogobrojne zemlje, ali Pavo Urban, koji je tada veæ imao ženu i jednog sina, ostaje u Austriji, gdje vrši dužnost potpredsjednika “Trgovinske komore Austrije”, ali i predsjednika “Austrijsko-jugoslovenskog društva”.
U meðuvremenu se Urban posvetio privrednoj djelatnosti, te je osnovao firmu “Melbrosin International”, koja se bavi produkcijom i izvozom ljekovitih preparata na bazi propolisa i ovom djelatnošæu je postigao meðunarodni uspjeh.
Kada je 60-tih godina prvi put prisustvovao održavanju spomen-proslave u èast palim borcima bosanskohercegovaèke pješadijske regimente br. 2 u bici na Mt. Meletti iz 1916. godine, shvatio je da je taj dogaðaj od izuzetnog znaèaja za održavanje bosanskohercegovaèke vojne tradicije. Održavanje ove proslave je poèelo veæ 1917. godine, godinu dana nakon osvajanja brda Monte Meletta, za koje su najzaslužniji Bošnjaci pješadijske regimente br.2, i održava se sve do danas. Prekid je doživjela samo u toku nacistièkog režima.
To je ujedno bio i razlog za osnivanje “Austrijskog društva za bosanskohercegovaèke odnose” u Gracu, koje svake godine u saradnji sa Saveznom vojskom Republike Austrije organizuje ovu spomen-proslavu. U sklopu ovog društva djeluje i “Klub bosanskohercegovaèkih studenata u Gracu” koji broji nekoliko stotina èlanova, a veliki broj tih èlanova su i stipendisti samog Društva.
Kao dugogodišnji predsjednik ovog društva, uspio je uspostaviti znaèajne odnose sa vodeæim liènostima ovdašnje te internacionalne politièke i kulturne scene.
Cijelog života radi na uspostavljanju prijateljskih odnosa izmeðu Austrije i BiH, te održavanju bošnjaèke tradicije, a prepoznatljiv je po crvenom fesu bez kojeg nikada ne ide iz kuæe.
Nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Pavu Urbana je tadašnji predsjednik Alija Izetbegoviæ imenovao za specijalnog ambasadora Bosne i Hercegovine u Austriji, što mu je omoguæilo da na meðunarodnom nivou zastupa interese svog naroda.
Mjesec dana uoèi velikosrpske agresije je u Sarajevo uputio 6000 tona donirane pšenice, a tokom rata je bio svojevrstan epicentar pomoæi Bosni i Hercegovini, o èemu nerado govori i nièim sebe ne izdvaja.
Nakon rata je Prvom korpusu Armije BiH poklonio saèuvane paradne uniforme svoga oca, koji je bio oficir austrougarske vojske u sklopu bosanskohercegovaèke pješadijske regimente br.1. Zahvaljujuæi njegovom višestrukom doprinosu i pomoæi Armiji Bosne i Hercegovine, proglašen je i za poèasnog vojnika Prvog korpusa ABiH. Fasciniran ulogom Bošnjaka u Austro-Ugarskoj inicirao je štampanje i prevoðenje knjiga “Bošnjaci dolaze” (Schachinger), i “Sa Bošnjacima u Svjetskom ratu” (Pero Blaškoviæ), koje su simbol oèuvanja vojne bh-tradicije tog doba od zaborava. Izmeðu ostalog je finansijski omoguæio Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca štampanje knjižice “Bošnjaci” na njemaèkom jeziku, istaknutog bosanskohercegovaèkog historièara dr. Mustafe Imamoviæa.
Povodom Dana Armije FBiH je 2001. godine organizovao posjetu austrijskog vojnog orkestra Sarajevu i obezbijedio transport velike kolièine odjeæe, hrane i školskog pribora za Osnovnu školu “Mirsad Prnjavorac” u Vogošæi.
Nosilac je mnogobrojnih priznanja i ordena, od kojih su najistaknutiji: Povelja zahvalnosti koju mu je dodijelio tadašnji predsjedavajuæi Predsjedništva BiH Alija Izetbegoviæ, Povelja zahvalnosti koju mu je dodijelio tadašnji armijski komandant Rasim Deliæ. Nosilac je i najvišeg ordena austrijske pokrajine Štajerske, kao i austrijskog Crnog krsta, a svakako najviše odlikovanje jeste Veliki zlatni orden èasti Republike Austrije.
O njegovom doprinosu svom rodnom gradu govori i èinjenica da je još za njegova života jedna ulica u Opæini Stari Grad dobila ime po Pavi Jusufu Urbanu-Ibruljeviæu.
Svoju 92. godinu života provodi u svojoj kuæi u Sarajevu, pri èemu se danas bavi iskljuèivo humanitarnim aktivnostima.
Zašto prezime Ibruljeviæ?
U okviru svog zalaganju za održavanje bh-vojne tradicije, Pavo J. Urban je oduvijek sa ponosom isticao hrabrost bh-regimenti u sastavu austrougarske vojske tokom Prvog svjetskog rata. Kako su ove regimente spadale u najodlikovanije regimente k.& k. armije, Urban je angažovao jednog austrijskog autora, da napiše knigu o ovim jedinicama te o uèešæu Bošnjaka u Svjetskom ratu. Nakon odreðenog vremena predviðenog za prikupljanje potrebnog materijala, ispostavilo se da je pronaðena dokumentacija isuviše oskudna te da se na njoj ne može temeljiti jedan historijski spis. Meðutim, daljim istraživanjem je autor otkrio sljedeæe: najviši èin, koji su bosanskohercegovaèki oficiri u austrougarskoj armiji mogli dobiti je bio èin potpukovnika, što se temeljilo na kratkotrajnom služenju u vojsci Monarhije. Jedan od najistaknutijih bosanskohercegovaèkih oficira bio je pripadnik bh. pješadijske regimente br. 1, potpukovnik Mulo Ibruljeviæ. Pavo Urban je potom otkrio da je potpukovnik Ibruljeviæ bio vjenèani kum na vjenèanju njegovih roditelja. Nakon bezuspješnog traženja Mulinih potomaka, Urban je odluèio službeno preuzeti prezime Ibruljeviæ, kako bi sprijeèio njegovo nestajanje.
Amina BRKA
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Specijalni ambasador gosp. Pavo Jusuf Urban-Ibruljeviæ roðen je 5. jula 1911. godine u Sarajevu. Njegov otac Èedomir Urban, takoðer roðeni Sarajlija, bio je oficir austrougarske vojske i to u sklopu bosanskohercegovaèke pješadijske regimente br.1., što æe znatno obilježiti njegov cjelokupni život.Djetinstvo je proveo u Beogradu, Holandiji i Austriji, gdje je završio studij historije. Još u školskim danima, osjeæao je posebnu povezanost sa Bošnjacima i idejom bošnjaštva, koja je u to vrijeme predstavljala dimenziju potpuno kontradiktornu ovoj, koja nam danas pod tim nazivom biva prezentirana. Maturski rad Pave Urbana, koji je do danas saèuvan, nosio je naziv “ Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom”.
Po završetku Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su emigrirali u mnogobrojne zemlje, ali Pavo Urban, koji je tada veæ imao ženu i jednog sina, ostaje u Austriji, gdje vrši dužnost potpredsjednika “Trgovinske komore Austrije”, ali i predsjednika “Austrijsko-jugoslovenskog društva”.
U meðuvremenu se Urban posvetio privrednoj djelatnosti, te je osnovao firmu “Melbrosin International”, koja se bavi produkcijom i izvozom ljekovitih preparata na bazi propolisa i ovom djelatnošæu je postigao meðunarodni uspjeh.
Kada je 60-tih godina prvi put prisustvovao održavanju spomen-proslave u èast palim borcima bosanskohercegovaèke pješadijske regimente br. 2 u bici na Mt. Meletti iz 1916. godine, shvatio je da je taj dogaðaj od izuzetnog znaèaja za održavanje bosanskohercegovaèke vojne tradicije. Održavanje ove proslave je poèelo veæ 1917. godine, godinu dana nakon osvajanja brda Monte Meletta, za koje su najzaslužniji Bošnjaci pješadijske regimente br.2, i održava se sve do danas. Prekid je doživjela samo u toku nacistièkog režima.
To je ujedno bio i razlog za osnivanje “Austrijskog društva za bosanskohercegovaèke odnose” u Gracu, koje svake godine u saradnji sa Saveznom vojskom Republike Austrije organizuje ovu spomen-proslavu. U sklopu ovog društva djeluje i “Klub bosanskohercegovaèkih studenata u Gracu” koji broji nekoliko stotina èlanova, a veliki broj tih èlanova su i stipendisti samog Društva.
Kao dugogodišnji predsjednik ovog društva, uspio je uspostaviti znaèajne odnose sa vodeæim liènostima ovdašnje te internacionalne politièke i kulturne scene.
Cijelog života radi na uspostavljanju prijateljskih odnosa izmeðu Austrije i BiH, te održavanju bošnjaèke tradicije, a prepoznatljiv je po crvenom fesu bez kojeg nikada ne ide iz kuæe.
Nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Pavu Urbana je tadašnji predsjednik Alija Izetbegoviæ imenovao za specijalnog ambasadora Bosne i Hercegovine u Austriji, što mu je omoguæilo da na meðunarodnom nivou zastupa interese svog naroda.Mjesec dana uoèi velikosrpske agresije je u Sarajevo uputio 6000 tona donirane pšenice, a tokom rata je bio svojevrstan epicentar pomoæi Bosni i Hercegovini, o èemu nerado govori i nièim sebe ne izdvaja.
Nakon rata je Prvom korpusu Armije BiH poklonio saèuvane paradne uniforme svoga oca, koji je bio oficir austrougarske vojske u sklopu bosanskohercegovaèke pješadijske regimente br.1. Zahvaljujuæi njegovom višestrukom doprinosu i pomoæi Armiji Bosne i Hercegovine, proglašen je i za poèasnog vojnika Prvog korpusa ABiH. Fasciniran ulogom Bošnjaka u Austro-Ugarskoj inicirao je štampanje i prevoðenje knjiga “Bošnjaci dolaze” (Schachinger), i “Sa Bošnjacima u Svjetskom ratu” (Pero Blaškoviæ), koje su simbol oèuvanja vojne bh-tradicije tog doba od zaborava. Izmeðu ostalog je finansijski omoguæio Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca štampanje knjižice “Bošnjaci” na njemaèkom jeziku, istaknutog bosanskohercegovaèkog historièara dr. Mustafe Imamoviæa.
Povodom Dana Armije FBiH je 2001. godine organizovao posjetu austrijskog vojnog orkestra Sarajevu i obezbijedio transport velike kolièine odjeæe, hrane i školskog pribora za Osnovnu školu “Mirsad Prnjavorac” u Vogošæi.
Nosilac je mnogobrojnih priznanja i ordena, od kojih su najistaknutiji: Povelja zahvalnosti koju mu je dodijelio tadašnji predsjedavajuæi Predsjedništva BiH Alija Izetbegoviæ, Povelja zahvalnosti koju mu je dodijelio tadašnji armijski komandant Rasim Deliæ. Nosilac je i najvišeg ordena austrijske pokrajine Štajerske, kao i austrijskog Crnog krsta, a svakako najviše odlikovanje jeste Veliki zlatni orden èasti Republike Austrije.
O njegovom doprinosu svom rodnom gradu govori i èinjenica da je još za njegova života jedna ulica u Opæini Stari Grad dobila ime po Pavi Jusufu Urbanu-Ibruljeviæu.Svoju 92. godinu života provodi u svojoj kuæi u Sarajevu, pri èemu se danas bavi iskljuèivo humanitarnim aktivnostima.
U okviru svog zalaganju za održavanje bh-vojne tradicije, Pavo J. Urban je oduvijek sa ponosom isticao hrabrost bh-regimenti u sastavu austrougarske vojske tokom Prvog svjetskog rata. Kako su ove regimente spadale u najodlikovanije regimente k.& k. armije, Urban je angažovao jednog austrijskog autora, da napiše knigu o ovim jedinicama te o uèešæu Bošnjaka u Svjetskom ratu. Nakon odreðenog vremena predviðenog za prikupljanje potrebnog materijala, ispostavilo se da je pronaðena dokumentacija isuviše oskudna te da se na njoj ne može temeljiti jedan historijski spis. Meðutim, daljim istraživanjem je autor otkrio sljedeæe: najviši èin, koji su bosanskohercegovaèki oficiri u austrougarskoj armiji mogli dobiti je bio èin potpukovnika, što se temeljilo na kratkotrajnom služenju u vojsci Monarhije. Jedan od najistaknutijih bosanskohercegovaèkih oficira bio je pripadnik bh. pješadijske regimente br. 1, potpukovnik Mulo Ibruljeviæ. Pavo Urban je potom otkrio da je potpukovnik Ibruljeviæ bio vjenèani kum na vjenèanju njegovih roditelja. Nakon bezuspješnog traženja Mulinih potomaka, Urban je odluèio službeno preuzeti prezime Ibruljeviæ, kako bi sprijeèio njegovo nestajanje.
Amina BRKA
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
