Dobri Bosnjani
MULABDIC, ef. Edhem
Edhem ef. MULABDIC se rodio 1862. godine u Maglaju gdje je završio mekteb i ruzdiju. 1887. godine upisuje se na Uciteljsku školu u Sarajevu i završava je 1890. Nakon kratkotrajna uciteljevanja u Brckom krajem 1891. godine postavljen je za nastavnika u tek otvorenoj muslimanskoj vjerouciteljskoj školi Darul-mualimin. Od 1899. do 1902. godine obavlja dužnost prefekta konvik-ta Uciteljske škole, a od 1902. do 1910. predaje na Šerijatskoj sudackoj školi. Od 1911. do 1917. Bio je nadzornik osnovnih škola, a od 1917. do 1923. je u upravi Muslimanske osnovne i Više djevojacke škole. Od 1923. do 1929. je narodni poslanik na listi JMO. 6. januara 1929. godine je prisilno penzionisan.
Mulabdic je autor prvog bosnjackog suvremenog romana \"Zeleno busenje\".
Mulabdic je slutio promjene i navijestio lomove u okostaloj strukturi drustva. Pogledi Edhema Mulabdica na idejno-drustvena kretanja bili su progresivni, jer su otvarali nove horizonte i vidke.
No unatoc tome nije bio niciji miljenik. Ni Austrijo-Ugarske, jer je otkrivao zablude starih Bosnjaka uljuljkanih snom o dobrim starim vremenima, slavom i junastvom. U kontrastima starog i novog je slika propadanja, narocito mladih koji se nisu snalazili u novom poretku, nekriticki prihvativsi navike sto su sa sobom donijeli doseljenici iz svih predjela Austro-Ugarske Monarije. Ta je misao pothranjivala zabdule, zaustavljala tok kretanja i doprinosila tapkanju na mjestu i stagnaciji.
Njegovi romani se trebaju prihvatiti kao umjetnicki dokument vremena. Prikazao je tursku vojsku u rasulu, iseljenicki talas, nade nekrscana u promjenu njihovog polozaja. U crtanju licnosti i tumacenju odnosa prema novoj vlasti ogledaju se stilske odlike, te idejne i strukturalne novine. Ako nije uvijek duboko pronicao u likove, darovito ih je markirao, sto je bio zametak studioznog pristupa posve razlicit od pristupa njegovih predhodnika (Osman-Azizovog avangardizma i intelektualnosti, te sirove tendencioznosti i naturalistickog slikanja).
U ekspoziciji romana slijedio je oblike pripovijedanja romanticarske strukture. Osobito u tumacenju likova. Antiosmanlijski konzervativci pretvorili su se u fanaticne protivnike Austriji, a liberali su zadrzali isti opertunisticki stav i prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. Bili su protivnici svega sto nije odgovaralo njihovoj viziji Bosne.
\"Zeleno busenje\" je romanticarska i realisticka prica o tragici Bosne. Mulabdic nije pisao historiju, vec umjetnicku viziju Bosne. U njemu je i tradicija i realnost, proslost i savremenost. Pisac je porucio da stare vrijednosti tancaju, da nailazi novo vrijeme za koje se Bosnjaci moraju pripremiti. Zavrsetak romana je kao lament sudbini \"nevine zrtve onog vremena, sudbine, koju je sada pokrivalo zeleno busenje\". Jedan je svijet otisao, a drugi nestaje. Zrtve su bile uzaludne, ali ih Bosnjaci nisu mogli izbjeci, sto pokazuje i vrijeme poslije objavljivanja romana (1898.) i sve sto se dogodilo u proslosti i sto se dogadja u savremenosti.
\"Zeleno busenje\" je panorama i slika i umjetnicki dokument. Osim istine realnosti prenosti poruke o zlehudoj sudbini Bosnjaka, o tragicnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalaz pred istim iskusenjima.
Prvim knjizevnim radovima javlja se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovica Ljubušaka, da bi od 1892. do 1894. bio odgovorni urednik. Urednik muslimanskih kalendara Bajraktar (1894) i Mearif (1898/99), sekretar sarajevske Kiraethane (Citaonice), a potom pokretac (sa Safvet-begom Bašagicem i Osmanom Nuri Hadzicem) muslimanskog casopisa Behar (1900) kojeg je uredjivao od 1900. do 1906. Jedan je od osnivaca Islamske dionicke štamparije (1905), odbornik društva Gajret (1903) i jedan od prvih urednika lista Gajret (1907).
Ni kraljevina Jugoslavija ga nije voljela, jer sudjeluje i u osnivanju muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica (1923), urednik je istoimenog kalendara i pokretac casopisa Novi behar (1927). Jedan je od urednika lista Pravda, glasila JMO, a pet godina je uredjivao i istoimeni kalendar.
Tokom drugog svjetskog rata iako nije podrzavao ugnjetacke fasiticke rezime koji su protutnjali Bosnom, i premda se nije politicki angazovao, zbog jedne nesretne vecere na samom kraju rata, komunisticki rezim ga proskribira, i nakon rata gubi penziju drzavnog cinovnika.
Osamljen, neshvacen i intelektualno progonjen od strane komunista konacno je preselio u Sarajevu 29. januara 1954.gosine.
Bibliografija:
1. Rukovijet šale. Svezak prvi. Sabrao i izdao ucitelj na Darul-mualliminu i urednik \"Bošnjaka\". Sarajevo, 1893.
2. Zeleno busenje. Roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine. Matica hrvatska. Zagreb 1898; - 2. izd. Matica hrvatska. Zagreb, 1944.
3. Na obali Bosne. Matica hrvatska. Zagreb s.a.
4. Crtice. Sarajevo, 1907.
5. Nova vremena. (Slika iz novijeg zivota u Bosni). Mostar, 1914.
6. Izabrane pripovijesti. Matica hrvatska. Zagreb, 1944.
7. Svak na posao. Jedna zgoda u dvije slike iz godine 1895. Sarajevo, 1934.
8. Izabrana djela. Priredio Alija Isakovic. Bibliografija i literatura Muhsin Rizvic. Knjiga I. Zeleno busenje, roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine. Knjiga II. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo 1974, str. 195/303.
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
Edhem ef. MULABDIC se rodio 1862. godine u Maglaju gdje je završio mekteb i ruzdiju. 1887. godine upisuje se na Uciteljsku školu u Sarajevu i završava je 1890. Nakon kratkotrajna uciteljevanja u Brckom krajem 1891. godine postavljen je za nastavnika u tek otvorenoj muslimanskoj vjerouciteljskoj školi Darul-mualimin. Od 1899. do 1902. godine obavlja dužnost prefekta konvik-ta Uciteljske škole, a od 1902. do 1910. predaje na Šerijatskoj sudackoj školi. Od 1911. do 1917. Bio je nadzornik osnovnih škola, a od 1917. do 1923. je u upravi Muslimanske osnovne i Više djevojacke škole. Od 1923. do 1929. je narodni poslanik na listi JMO. 6. januara 1929. godine je prisilno penzionisan.
Mulabdic je autor prvog bosnjackog suvremenog romana \"Zeleno busenje\".
Mulabdic je slutio promjene i navijestio lomove u okostaloj strukturi drustva. Pogledi Edhema Mulabdica na idejno-drustvena kretanja bili su progresivni, jer su otvarali nove horizonte i vidke.
No unatoc tome nije bio niciji miljenik. Ni Austrijo-Ugarske, jer je otkrivao zablude starih Bosnjaka uljuljkanih snom o dobrim starim vremenima, slavom i junastvom. U kontrastima starog i novog je slika propadanja, narocito mladih koji se nisu snalazili u novom poretku, nekriticki prihvativsi navike sto su sa sobom donijeli doseljenici iz svih predjela Austro-Ugarske Monarije. Ta je misao pothranjivala zabdule, zaustavljala tok kretanja i doprinosila tapkanju na mjestu i stagnaciji.
Njegovi romani se trebaju prihvatiti kao umjetnicki dokument vremena. Prikazao je tursku vojsku u rasulu, iseljenicki talas, nade nekrscana u promjenu njihovog polozaja. U crtanju licnosti i tumacenju odnosa prema novoj vlasti ogledaju se stilske odlike, te idejne i strukturalne novine. Ako nije uvijek duboko pronicao u likove, darovito ih je markirao, sto je bio zametak studioznog pristupa posve razlicit od pristupa njegovih predhodnika (Osman-Azizovog avangardizma i intelektualnosti, te sirove tendencioznosti i naturalistickog slikanja).
U ekspoziciji romana slijedio je oblike pripovijedanja romanticarske strukture. Osobito u tumacenju likova. Antiosmanlijski konzervativci pretvorili su se u fanaticne protivnike Austriji, a liberali su zadrzali isti opertunisticki stav i prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. Bili su protivnici svega sto nije odgovaralo njihovoj viziji Bosne.
\"Zeleno busenje\" je romanticarska i realisticka prica o tragici Bosne. Mulabdic nije pisao historiju, vec umjetnicku viziju Bosne. U njemu je i tradicija i realnost, proslost i savremenost. Pisac je porucio da stare vrijednosti tancaju, da nailazi novo vrijeme za koje se Bosnjaci moraju pripremiti. Zavrsetak romana je kao lament sudbini \"nevine zrtve onog vremena, sudbine, koju je sada pokrivalo zeleno busenje\". Jedan je svijet otisao, a drugi nestaje. Zrtve su bile uzaludne, ali ih Bosnjaci nisu mogli izbjeci, sto pokazuje i vrijeme poslije objavljivanja romana (1898.) i sve sto se dogodilo u proslosti i sto se dogadja u savremenosti.
\"Zeleno busenje\" je panorama i slika i umjetnicki dokument. Osim istine realnosti prenosti poruke o zlehudoj sudbini Bosnjaka, o tragicnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalaz pred istim iskusenjima.
Prvim knjizevnim radovima javlja se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovica Ljubušaka, da bi od 1892. do 1894. bio odgovorni urednik. Urednik muslimanskih kalendara Bajraktar (1894) i Mearif (1898/99), sekretar sarajevske Kiraethane (Citaonice), a potom pokretac (sa Safvet-begom Bašagicem i Osmanom Nuri Hadzicem) muslimanskog casopisa Behar (1900) kojeg je uredjivao od 1900. do 1906. Jedan je od osnivaca Islamske dionicke štamparije (1905), odbornik društva Gajret (1903) i jedan od prvih urednika lista Gajret (1907).
Ni kraljevina Jugoslavija ga nije voljela, jer sudjeluje i u osnivanju muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica (1923), urednik je istoimenog kalendara i pokretac casopisa Novi behar (1927). Jedan je od urednika lista Pravda, glasila JMO, a pet godina je uredjivao i istoimeni kalendar.
Tokom drugog svjetskog rata iako nije podrzavao ugnjetacke fasiticke rezime koji su protutnjali Bosnom, i premda se nije politicki angazovao, zbog jedne nesretne vecere na samom kraju rata, komunisticki rezim ga proskribira, i nakon rata gubi penziju drzavnog cinovnika.
Osamljen, neshvacen i intelektualno progonjen od strane komunista konacno je preselio u Sarajevu 29. januara 1954.gosine.
Bibliografija:
1. Rukovijet šale. Svezak prvi. Sabrao i izdao ucitelj na Darul-mualliminu i urednik \"Bošnjaka\". Sarajevo, 1893.
2. Zeleno busenje. Roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine. Matica hrvatska. Zagreb 1898; - 2. izd. Matica hrvatska. Zagreb, 1944.
3. Na obali Bosne. Matica hrvatska. Zagreb s.a.
4. Crtice. Sarajevo, 1907.
5. Nova vremena. (Slika iz novijeg zivota u Bosni). Mostar, 1914.
6. Izabrane pripovijesti. Matica hrvatska. Zagreb, 1944.
7. Svak na posao. Jedna zgoda u dvije slike iz godine 1895. Sarajevo, 1934.
8. Izabrana djela. Priredio Alija Isakovic. Bibliografija i literatura Muhsin Rizvic. Knjiga I. Zeleno busenje, roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine. Knjiga II. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo 1974, str. 195/303.
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
