Dobri Bosnjani
TUZLIC, Dr. Ahmed
bivši profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, je roðen 15. Aprila 1906. godine. Potjecao je iz stare sarajevske ulemanske porodice. Otac mu je rahm. hafiz Šakir ef. a djed hafiz Muhamed ef. Mekteb, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu, a onda se upisao na Filozofski fakultet u Beogradu, gdje je studirao klasiène jezike (latinski i grèki) i arheologiju. Diplomirao je 1935. godine. Na isto fakultetu je i doktorirao 1960. godine iz klasiène kniževnosti. Disertacija mu u cjelosti nije objavljena, a djelovi iz nje štampani su u Letopisu Matice srpske u Novom Sadu.
Ujesen 1935. godine postavljen je za suplenta na Šeriatskoj gimnaziji u Sarajevu, gdje je predavao latinski jezik. Iduæe 1936. godine poèeo je honorarno predavati na Ženskoj medresi. Od godine 1945. on je stalni profesor obje medrese. Na Ženskoj medresi predaje sve do njena prestanka rada 1949. godine, a na Muškoj ostaje do prelaska na Filozofski fakultet 1961. godine. U medresama je predavao bosanski jezik, historiju i zemljopis. Povremeno je predavao u oskudici profesora i druge predmete. U mirovinu je otišao 1979. godine u svojstvu vanrednog profesora.
Rijetko je koji profesor rado sretan od svojih bivših uèenika, kao što je bio on. Uvjek su ga spominjali s poštovanjem, a pri susretu ukazivali mu pažnju. Nerjetko su ga i u njegovu domu posjeæivali. To mu je stvorilo autoritet, kakav je rijetko koji profesor uživao.
Ahmed ef. je bio i hafiz, samo nikada službeno to nije priznao. Uz to Ahmed. ef. je bio i odlièan kaligraf. Posebno lijepo je pisao sulus i riku.
Ahmed ef. je spadao sigurno meðu najobrazovanije ljude kod nas. Pored latinskog i grèkog jezika poznavao je dobro francuski i talijanski, a služio se i njemaèkim, engleskim, arapskim i turskim. I književnost, kako našu tako i svjetsku, vrlo je dobro poznavao. Ostale grane nauke (historiju, geografiju, filozofiju i dr.) poznavao je kao da ih je i studirao. To najbolje znaju njegovi uèenici i studenti, kojima je objasnio sve što su ga pitali, èesto i bolje i temeljitije nego i predmetni profesori. Sve to svjedoèi o temeljitosti i struènosti Ahmed efendije. Preselio je na ahiret 16. augusta 1984. god.
Izvor:
Hafiz Mahmud Traljiæ, Istaknuti Bošnjaci. Zagreb: Meðunarodna zajednica za pomoæ muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994., pp. 180-184. (Redakcija se zahvaljuje Hafiz ef. Traljiæu na dozvoli za korištenje materijala ove vrijedne zbirke biografija naše uleme.)
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
bivši profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, je roðen 15. Aprila 1906. godine. Potjecao je iz stare sarajevske ulemanske porodice. Otac mu je rahm. hafiz Šakir ef. a djed hafiz Muhamed ef. Mekteb, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu, a onda se upisao na Filozofski fakultet u Beogradu, gdje je studirao klasiène jezike (latinski i grèki) i arheologiju. Diplomirao je 1935. godine. Na isto fakultetu je i doktorirao 1960. godine iz klasiène kniževnosti. Disertacija mu u cjelosti nije objavljena, a djelovi iz nje štampani su u Letopisu Matice srpske u Novom Sadu.
Ujesen 1935. godine postavljen je za suplenta na Šeriatskoj gimnaziji u Sarajevu, gdje je predavao latinski jezik. Iduæe 1936. godine poèeo je honorarno predavati na Ženskoj medresi. Od godine 1945. on je stalni profesor obje medrese. Na Ženskoj medresi predaje sve do njena prestanka rada 1949. godine, a na Muškoj ostaje do prelaska na Filozofski fakultet 1961. godine. U medresama je predavao bosanski jezik, historiju i zemljopis. Povremeno je predavao u oskudici profesora i druge predmete. U mirovinu je otišao 1979. godine u svojstvu vanrednog profesora.
Rijetko je koji profesor rado sretan od svojih bivših uèenika, kao što je bio on. Uvjek su ga spominjali s poštovanjem, a pri susretu ukazivali mu pažnju. Nerjetko su ga i u njegovu domu posjeæivali. To mu je stvorilo autoritet, kakav je rijetko koji profesor uživao.
Ahmed ef. je bio i hafiz, samo nikada službeno to nije priznao. Uz to Ahmed. ef. je bio i odlièan kaligraf. Posebno lijepo je pisao sulus i riku.
Ahmed ef. je spadao sigurno meðu najobrazovanije ljude kod nas. Pored latinskog i grèkog jezika poznavao je dobro francuski i talijanski, a služio se i njemaèkim, engleskim, arapskim i turskim. I književnost, kako našu tako i svjetsku, vrlo je dobro poznavao. Ostale grane nauke (historiju, geografiju, filozofiju i dr.) poznavao je kao da ih je i studirao. To najbolje znaju njegovi uèenici i studenti, kojima je objasnio sve što su ga pitali, èesto i bolje i temeljitije nego i predmetni profesori. Sve to svjedoèi o temeljitosti i struènosti Ahmed efendije. Preselio je na ahiret 16. augusta 1984. god.
Izvor:
Hafiz Mahmud Traljiæ, Istaknuti Bošnjaci. Zagreb: Meðunarodna zajednica za pomoæ muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994., pp. 180-184. (Redakcija se zahvaljuje Hafiz ef. Traljiæu na dozvoli za korištenje materijala ove vrijedne zbirke biografija naše uleme.)
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
