Dobri Bosnjani
SERDAREVIĆ, Muhamed Seid
je roðen 8. XII 1882. godine u Zenici. Osnovno obrazovanje kao i poèetno srednje vjersko obrazovanje stekao je u svome rodnom mjestu. Pred svojim ocem Abdul-Hamid-ef., muderrisom Sultan-Ahmedove medrese u Zenici, pored ostalog, stekao je solidne osnove i iz arapskog i turskog jezika. I zato, kada je 1899. godine došao u Sarajevo u Hanikah, mogao je odmah nastaviti nauke ne od poèetka srednjeg teèaja, nego se odmah ukljuèio u “najviši ders” kako je sam pisao jednom svom prijatelju. Prvo je slušao predavanja Mehmed-ef.Muftiæa, muderrisa Kuršumlije medrese, a kasnije i h. Ahmed-ef. Hadžijamakoviæa, muderrisa Hanikaha, koji se upravo u to vrijeme vratio sa nauka iz Istanbula. U isto vrijeme je Muhamed Seid-ef. pohaðao i Daru-l-muallimin i završio ga 1904. godine s odliènim uspjehom. Dok je boravio u Hanikahu, predavao je ostalim uèenicima šerijatsko-pravno djelo Meletku od Ibrahima Halebije.
Pošto je Serdareviæ 1904. godine završio Daru-l-muallimin, vraæa se u Zenicu, gdje je odmah postavljen za I (prvog) muallima na tamošnjoj mektebi-ibtidaiji. Tu ostaje do 1910. godine, kada dolazi u Sarajevo za urednika mjeseènika Muallim, organa Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu ostaje do 1913. godine, dokle je izlazio Muallim, a onda se opet vraæa u Zenicu, gdje bude imenovan za imama Centralne kaznionice. Kako mu je veæ bio umro otac, preuzima i dužnost muderrisa Sultan-ahmedove medrese. Na te dvije dužnosti ostaje do 26. maja 1918. godine, koga dana ga zateèe smrt u 36. godini života. U meðuvremenu bio je imenovan od strane Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, a na prijedlog Ulema-medžlisa u Sarajevu za muftiju u Travniku. Meðutim, Muhamed Seid-ef. je odbio to imenovanje, obrazlažuæi to svojim narušenim zdravljem i istièuæi želju da i dalje ostane imam Kaznionice i muderris medrese, vjerujuæi da æe na tim mjestima moæi više koristiti svojoj zajednici.
Iako je umro relativno mlad (u 36. godini), Serdareviæ je ostavio dubokog trag u životu Muslimana Bosne i Hercegovine. Njegov književni, kulturni, prosvjetni, pedagoški, društveni i uopæe javni rad bio je poznat i uvažavan od svih dobromnamjernih ljudi i dobroželitelja muslimanskog napretka u ovim krajevima.
Muhamed Seid-ef. javio se 1904. godine prvim svojim èlankom (u Beharu) “Kibur i tevadu” (Oholost i poniznost). Od tada pa do smrti on je objavio preko stotinu èlanaka, rasprava i posebno štampanih radova. Pisao je radove iz svih podruèja islamskog života. Kako je bio neobièno marljiv, svjestan i za svoje vrijeme veoma napredan, to su i njegovi književni radovi bili i temeljito obraðeni i tretirali redovno aktuelne i zanimljive teme. Ako je pisao radove iz podruèja islamske historije i života velikih i zaslužnih ljudi, nastojao je istaknuti ono, što je moglo poslužiti kao primjer za koristan i skladan život današnjih muslimana. U radovima iz podruèja islamske nauke Serdareviæ je pisao lahkim i obiènom svijetu razumljivim jezikom, jer je htio da se njegovim djelima koriste najširi muslimanksi slojevi. U svojim predavanjima i vazovima obraðivao je teme koje su blie tog moment najaktuelnije (alkohol, prostitucija, škrtost, pohlepa, pismenost, nauka i prosvjeta i dr.). Svojim naèinom života i rada bio je primjer kako musliman treba živjeti i raditi i usklaðivati svoj život s vjerskim propisima i moralom (ahlakom). Serdareviæ je prvi kod nas poèeo pisati historiju Islama na bosanskom jeziku. U šestom i sedmom godištu Behara (1905-1907) objavio je svoju Kratku povijest Islama u kojoj je obradio povijest Islama od Adema a.s., do Muhameda a.s. Historija je raðena na temelju brojnih djela na arapskom i turskom jeziku. Rad je bio predviðen na dva dijela, meðutim, štampan je samo prvi dio. Od ovoga postoji i separat, koji iznosi 176 strana. Iz ovog podruèja je i njegova Uputa u povijest Islama, štampana arebicom. Takoðer je napisao i temeljne i vrijedne radove o trojici islamskih velikana: “Ebu-l-Ala el-Mearri” (Behar, V/1904./5.), ‘[ejh Muhamed Abduhu “ (Behar,VI/1905/6) i “[ejh Muslihudin Sadiji” (Behar, VI/1905/6). Ovi radovi pokazuju koliko je njihov autor obrazovan i upuæen u sve grane islamske nauke i života. Velike zasluge Serdareviæa su i na unapreðenju i reformi muslimanskog školstva u Bosni i Hercegovini. Radeæi kao muallim, a kasnije i muderris, uvidio je potrebu reforme dotadašnjeg naèina predavanja u mektebima i medresama. Posebno je uvidio potrebu pisanja i štampanja udžbenika na bosanskom jeziku, a koji su dotle bili svi na arapskom ili turskom. Zato je sam napisao i štampao Talimi-tedžvid i Usuli-dinijju za mektebe i Fikhul-ibadat za medrese. Usuli-dinijja se kasnije prihvatila kao priruènik i u medresama što je bio sluèaj i sa njegovom Uputom u povijest Islama. Kad je došao za imama u Glavnu kaznionicu u Zenici, napisao je poseban priruènik za potrebe kažnjenika “Nauka islama”, koji je bio dobro došao i mnogim drugim, a ne samo onim kojima je bio namijenjen. Naroèitu aktivnost na reformi osnovne vjerske nastave (mekteba) Serdareviæ je razvio kao urednik lista Muallim kao i kroz staleško društvo Muslimansko muallimsko imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu. Glavne svoje misli u tom pogledu iznio je u referatu “Preustrojstvo mektebi-ibtidaija“, koji je podnio na glavnoj skupštini udruženja održanoj 11.IX 1909. u Sarajevu. Taj je referat kasnije i štampan na teret udruženja, a na jednodušni prijedlog svih skupštinara. Da bi reforma mekteba i mektepske nastave bila bolja i savremenija, Muhamed-ef. u društvu još nekih muallima traži od Ulema-medžlisa da se provede i reforma Daru-l-muallimina i da se u njemu uvede predmet Metodika islamske vjerske nastave. Meðutim, u tome nisu naišli na potrebno razumijevanje nadležnih i ta akcija ostaje bez željenog uspjeha. Serdareviæ je bio jedan od najvjernijih pristalica i pomagaèa rahmetli hadži Mehmeda Džemaluddina Èauševiæa u nastojanju da se arebica odomaæi i uèvrsti meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. Zato on mnoga svoja djela štampa i arebicom kao i list Muallim, koji on ureðuje i dobrim dijelom i ispunjava svojim brojnim, potpisanim i nepotpisanim èlancima i raspravama. On je je bio jedan od glavnih suradnika i lista Tarik, koji je dvije godine izdavao rahm. Èauševiæ i štampao ga, takoðer, arebicom. Veæ je reèeno da je Muhamed Seid-ef. bio angažovan i u staleškom udruženju Muslimanskom muallimskom i imamskom društvu za Bosnu i Hercegovinu. Bio je jedan od njegovih osnivaèa, a dvije društvene godine bio je i predsjednik njegova Glavnog odbora. I kad je došlo do osnivanja Udruženja bosanskohercegovaèke ilmijje 1913. godine Serdareviæ je opet bio jedan od osnivaèa ovog Udruženja, pa je izabran za prvog tajnika Udruženja, i natom položaju ostao sve do smrti 1918. godine. Bio je istaknut kao vaiz i predavaè. Predavanja su mu bila zapažena, jer je u njima odraðivao i tretirao najaktuelnije teme muslimanske problematike kod nas. Takva tri predavanja štampana su i kao posebne brošure u izdanjima Prve muslimanske nakladne knjižare Muhameda Kalajdžiæa u Mostaru (Dvije opasne socijalne bolesti, alkolohizam i prostitucija, Istinitost Božijeg bivstva i Muhamedova poslanstva i Jedan hadisi-šerif). Interesantno je da je brošura Istinitost Božjeg bivstva i Muhamedova poslanstva bila uzrok da je Milivoj Maliæ, orijentalist sa Suška, prešao na islam i dobio ime Abdurahman Mirza (umro 1935.).
Povodom njegove smrti, 26. maja 1918. godine, rahmetli Sakib-ef. Korkut napisao je èlanak (Biser, god. III. Br. 13-14), komemorirajuæi smrt Serdareviæa i hadži hafiza Muhameda Tevfik-ef. Azapagiæa, koji je, takoðer, umro istih dana u Tuzli, u kojem kaže da je Azapagiæ bio veæi alim od Serdareviæa, ali je veæa šteta za muslimane Bosne i Hercegovine smrt Serdareviæa nego Azapagiæa, jer je Azapagiæ sa sobom ponio u grob svoje ogromno znanje, dok je iza Serdareviæa ostalo toliko asara (djela), da æe se njima Muslimani Bosne i Hercegovine trajno koristiti i na taj naèin sjeæati njihovih autora.
(Prvi put objavljeno u: Zemzem, VII/1974, br, 4-6, str. 22-23.)
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
je roðen 8. XII 1882. godine u Zenici. Osnovno obrazovanje kao i poèetno srednje vjersko obrazovanje stekao je u svome rodnom mjestu. Pred svojim ocem Abdul-Hamid-ef., muderrisom Sultan-Ahmedove medrese u Zenici, pored ostalog, stekao je solidne osnove i iz arapskog i turskog jezika. I zato, kada je 1899. godine došao u Sarajevo u Hanikah, mogao je odmah nastaviti nauke ne od poèetka srednjeg teèaja, nego se odmah ukljuèio u “najviši ders” kako je sam pisao jednom svom prijatelju. Prvo je slušao predavanja Mehmed-ef.Muftiæa, muderrisa Kuršumlije medrese, a kasnije i h. Ahmed-ef. Hadžijamakoviæa, muderrisa Hanikaha, koji se upravo u to vrijeme vratio sa nauka iz Istanbula. U isto vrijeme je Muhamed Seid-ef. pohaðao i Daru-l-muallimin i završio ga 1904. godine s odliènim uspjehom. Dok je boravio u Hanikahu, predavao je ostalim uèenicima šerijatsko-pravno djelo Meletku od Ibrahima Halebije.
Pošto je Serdareviæ 1904. godine završio Daru-l-muallimin, vraæa se u Zenicu, gdje je odmah postavljen za I (prvog) muallima na tamošnjoj mektebi-ibtidaiji. Tu ostaje do 1910. godine, kada dolazi u Sarajevo za urednika mjeseènika Muallim, organa Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu ostaje do 1913. godine, dokle je izlazio Muallim, a onda se opet vraæa u Zenicu, gdje bude imenovan za imama Centralne kaznionice. Kako mu je veæ bio umro otac, preuzima i dužnost muderrisa Sultan-ahmedove medrese. Na te dvije dužnosti ostaje do 26. maja 1918. godine, koga dana ga zateèe smrt u 36. godini života. U meðuvremenu bio je imenovan od strane Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, a na prijedlog Ulema-medžlisa u Sarajevu za muftiju u Travniku. Meðutim, Muhamed Seid-ef. je odbio to imenovanje, obrazlažuæi to svojim narušenim zdravljem i istièuæi želju da i dalje ostane imam Kaznionice i muderris medrese, vjerujuæi da æe na tim mjestima moæi više koristiti svojoj zajednici.
Iako je umro relativno mlad (u 36. godini), Serdareviæ je ostavio dubokog trag u životu Muslimana Bosne i Hercegovine. Njegov književni, kulturni, prosvjetni, pedagoški, društveni i uopæe javni rad bio je poznat i uvažavan od svih dobromnamjernih ljudi i dobroželitelja muslimanskog napretka u ovim krajevima.
Muhamed Seid-ef. javio se 1904. godine prvim svojim èlankom (u Beharu) “Kibur i tevadu” (Oholost i poniznost). Od tada pa do smrti on je objavio preko stotinu èlanaka, rasprava i posebno štampanih radova. Pisao je radove iz svih podruèja islamskog života. Kako je bio neobièno marljiv, svjestan i za svoje vrijeme veoma napredan, to su i njegovi književni radovi bili i temeljito obraðeni i tretirali redovno aktuelne i zanimljive teme. Ako je pisao radove iz podruèja islamske historije i života velikih i zaslužnih ljudi, nastojao je istaknuti ono, što je moglo poslužiti kao primjer za koristan i skladan život današnjih muslimana. U radovima iz podruèja islamske nauke Serdareviæ je pisao lahkim i obiènom svijetu razumljivim jezikom, jer je htio da se njegovim djelima koriste najširi muslimanksi slojevi. U svojim predavanjima i vazovima obraðivao je teme koje su blie tog moment najaktuelnije (alkohol, prostitucija, škrtost, pohlepa, pismenost, nauka i prosvjeta i dr.). Svojim naèinom života i rada bio je primjer kako musliman treba živjeti i raditi i usklaðivati svoj život s vjerskim propisima i moralom (ahlakom). Serdareviæ je prvi kod nas poèeo pisati historiju Islama na bosanskom jeziku. U šestom i sedmom godištu Behara (1905-1907) objavio je svoju Kratku povijest Islama u kojoj je obradio povijest Islama od Adema a.s., do Muhameda a.s. Historija je raðena na temelju brojnih djela na arapskom i turskom jeziku. Rad je bio predviðen na dva dijela, meðutim, štampan je samo prvi dio. Od ovoga postoji i separat, koji iznosi 176 strana. Iz ovog podruèja je i njegova Uputa u povijest Islama, štampana arebicom. Takoðer je napisao i temeljne i vrijedne radove o trojici islamskih velikana: “Ebu-l-Ala el-Mearri” (Behar, V/1904./5.), ‘[ejh Muhamed Abduhu “ (Behar,VI/1905/6) i “[ejh Muslihudin Sadiji” (Behar, VI/1905/6). Ovi radovi pokazuju koliko je njihov autor obrazovan i upuæen u sve grane islamske nauke i života. Velike zasluge Serdareviæa su i na unapreðenju i reformi muslimanskog školstva u Bosni i Hercegovini. Radeæi kao muallim, a kasnije i muderris, uvidio je potrebu reforme dotadašnjeg naèina predavanja u mektebima i medresama. Posebno je uvidio potrebu pisanja i štampanja udžbenika na bosanskom jeziku, a koji su dotle bili svi na arapskom ili turskom. Zato je sam napisao i štampao Talimi-tedžvid i Usuli-dinijju za mektebe i Fikhul-ibadat za medrese. Usuli-dinijja se kasnije prihvatila kao priruènik i u medresama što je bio sluèaj i sa njegovom Uputom u povijest Islama. Kad je došao za imama u Glavnu kaznionicu u Zenici, napisao je poseban priruènik za potrebe kažnjenika “Nauka islama”, koji je bio dobro došao i mnogim drugim, a ne samo onim kojima je bio namijenjen. Naroèitu aktivnost na reformi osnovne vjerske nastave (mekteba) Serdareviæ je razvio kao urednik lista Muallim kao i kroz staleško društvo Muslimansko muallimsko imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu. Glavne svoje misli u tom pogledu iznio je u referatu “Preustrojstvo mektebi-ibtidaija“, koji je podnio na glavnoj skupštini udruženja održanoj 11.IX 1909. u Sarajevu. Taj je referat kasnije i štampan na teret udruženja, a na jednodušni prijedlog svih skupštinara. Da bi reforma mekteba i mektepske nastave bila bolja i savremenija, Muhamed-ef. u društvu još nekih muallima traži od Ulema-medžlisa da se provede i reforma Daru-l-muallimina i da se u njemu uvede predmet Metodika islamske vjerske nastave. Meðutim, u tome nisu naišli na potrebno razumijevanje nadležnih i ta akcija ostaje bez željenog uspjeha. Serdareviæ je bio jedan od najvjernijih pristalica i pomagaèa rahmetli hadži Mehmeda Džemaluddina Èauševiæa u nastojanju da se arebica odomaæi i uèvrsti meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. Zato on mnoga svoja djela štampa i arebicom kao i list Muallim, koji on ureðuje i dobrim dijelom i ispunjava svojim brojnim, potpisanim i nepotpisanim èlancima i raspravama. On je je bio jedan od glavnih suradnika i lista Tarik, koji je dvije godine izdavao rahm. Èauševiæ i štampao ga, takoðer, arebicom. Veæ je reèeno da je Muhamed Seid-ef. bio angažovan i u staleškom udruženju Muslimanskom muallimskom i imamskom društvu za Bosnu i Hercegovinu. Bio je jedan od njegovih osnivaèa, a dvije društvene godine bio je i predsjednik njegova Glavnog odbora. I kad je došlo do osnivanja Udruženja bosanskohercegovaèke ilmijje 1913. godine Serdareviæ je opet bio jedan od osnivaèa ovog Udruženja, pa je izabran za prvog tajnika Udruženja, i natom položaju ostao sve do smrti 1918. godine. Bio je istaknut kao vaiz i predavaè. Predavanja su mu bila zapažena, jer je u njima odraðivao i tretirao najaktuelnije teme muslimanske problematike kod nas. Takva tri predavanja štampana su i kao posebne brošure u izdanjima Prve muslimanske nakladne knjižare Muhameda Kalajdžiæa u Mostaru (Dvije opasne socijalne bolesti, alkolohizam i prostitucija, Istinitost Božijeg bivstva i Muhamedova poslanstva i Jedan hadisi-šerif). Interesantno je da je brošura Istinitost Božjeg bivstva i Muhamedova poslanstva bila uzrok da je Milivoj Maliæ, orijentalist sa Suška, prešao na islam i dobio ime Abdurahman Mirza (umro 1935.).
Povodom njegove smrti, 26. maja 1918. godine, rahmetli Sakib-ef. Korkut napisao je èlanak (Biser, god. III. Br. 13-14), komemorirajuæi smrt Serdareviæa i hadži hafiza Muhameda Tevfik-ef. Azapagiæa, koji je, takoðer, umro istih dana u Tuzli, u kojem kaže da je Azapagiæ bio veæi alim od Serdareviæa, ali je veæa šteta za muslimane Bosne i Hercegovine smrt Serdareviæa nego Azapagiæa, jer je Azapagiæ sa sobom ponio u grob svoje ogromno znanje, dok je iza Serdareviæa ostalo toliko asara (djela), da æe se njima Muslimani Bosne i Hercegovine trajno koristiti i na taj naèin sjeæati njihovih autora.
(Prvi put objavljeno u: Zemzem, VII/1974, br, 4-6, str. 22-23.)
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
