Dobri Bosnjani
BEŠESKIJA, MULA-MUSTAFA
O ljetopiscu Bašeskiji znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada.1 Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija sa pjesnièkim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže. Roðen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Poèetno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu meðu svojim vršnjacima, vidimo po tome što postaje kalfa. Bašeskija je izuèio i kazazski zanat kod majstora Šahinbašiæa, kazaza i imama jedne sarajevske džamije, o kojem se ljetopisac ne izražava najljepše. I nekog Mahmuta Zaimoviæa spominje kao svog drugog majstora u kazazskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazazskim poslom, nego je, vjerovatno, produžio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije džamije. Dvije godine kasnije primio se i dužnosti imama i hatiba Buzadži hadži-Hasanove džamije.
Bašeskija se nije zadovoljio ni sa mualimskom službom koju napušta i 1763. godine postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo æe odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali duæan u Mudželitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, žalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavštine umrlih graðana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i èinjenica što on kasnije iznajmljuje drugi, veæi duæan i angažuje i druge pisare za pomoænike. Pored toga, u dva navrata bilježi prihode i konstatuje koliko je papira utrošio za pisanje.
Svoje lièno obrazovanje i usavršavanje Bašeskija i dalje ne napušta, pa ga vidimo kako sluša predavanja o šerijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihodžiæa. Kod šejha Hadži-Sinanove tekije hadži-Muhameda izuèava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviški red Kaderija. U svom duæanu, pored pisarskih poslova, poduèavao je i uèenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i šerijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine bilježi kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmièno sastajao u kuæi nekog Vilajetoviæa na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posveæivali èitanju knjiga. Takva sijela uz halvu održavana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".
Bašeskija nam je ostavio nešto podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed biæe da je umro dok je Mustafa bio još kao dijete, a majka mu Fatima, kæi Mehmed-hodžina, preudala se za nekog mutapèiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oženio vrlo mlad sa Safijom, kæerkom Mustafa-age Èartozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na životu samo troje, dvije kæeri i sin Mustafa, kojeg je on dao da uèi berberski zanat. Deseto dijete mu je roðeno 1782. godine. Od tri kæeri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Bašeskiju su nadživjeli samo jedna kæi i sin Mustafa. Bašeskija je roðen i sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam Buzadžiæa džamije iznajmio Šebešliæa kuæu u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vraæa u svoju kuæu u Mimar Sinanovoj mahali.
Godine 1760. Bašeskija je putovao u Beograd radi sreðivanja poslova oko ostavštine njegovog ujaka Topal Osman-age, bašeskije 97. džemata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabilježio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgošæu kod Kaknja i tu se primio mualimske dužnosti. Da se brzo razoèarao, pokazuje èinjenica što se veæ 30. februara 1782. godine vraæa u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i dužnost imama Buzadžiæa džamije, pa i ovu dužnost uz još jedan kraæi period obavlja sve dok se nije razbolio. Godine 1800. postao je službenik Husrev-begova vakufa primivši se dužnosti džuzhana. 1801. godine ljetopisca je dohvatila kap.
Sve do danas nije bio ustanovljen taèan datum Bašeskijine smrti. Veæina autora koji su ranije pisali o Bašeskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine, dok Muderizoviæ, koji je prevodio Ljetopis Bašeskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, što bi se zaista i moglo zakljuèivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Bašeskija ostavio u Ljetopisu, potjeèu iz hidž. 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini. Meðutim, prema našim najnovijim istraživanjima ustanovili smo da je Mula Mustafa Bašeskija umro 18. augusta 1809. godine. Naime, u fragmentarno saèuvanom Ljetopisu Mustafe Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe Bašeskije, stoji i sljedeæa bilješka: "7. redžeba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vjeènost naš otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Božja milost!" O Mustafi Firakiji i njegovom Ljetopisu biæe govora još i kasnije. Prema tome, Bašeskija je, nakon što ga je dohvatila kap 1801. godine, još ponešto bilježio u svoj Ljetopis do 1804/805. godine, a potom je, pošto ga je savladala bolest, prestao bilježiti dogaðaje i umro, kako smo vidjeli 18. augusta 1809. godine. Napominjemo da je i Bašeskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti ležala više godina, ali se u poèetku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa se prema tome može pretpostaviti da je ova bolest u porodici Bašeskije bila nasljedna.
I pored svih nastojanja da pronaðemo mezar Bašeskije, nismo uspjeli. Pretpostavlja se da je sahranjen na mezarluku u Mimar-Sinanovoj mahali u blizini svoje kuæe.
U izvorima, osim ljetopisa, nalazimo Baseskiju ubilježenog kao svjedoka u èetiri rasprave vodene pred sarajevskim kadijom. Prvi put se javlja 11. rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao Mustafa-baša Bašeskija, drugi put 2. safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula Mustafa, imam Buzadži-zade džamije, a treæi 26. džumadel-evela 1191. (2. VII 1777) i èetvrti puta 26. Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao Mustafa-efendi, imam Buzadži-zade džamije. Sidžili: VIII. str. 95: XVI. str. 108: XVIII. str. 159 i XXXVI. str. 6 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
AGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
O ljetopiscu Bašeskiji znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada.1 Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija sa pjesnièkim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže. Roðen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Poèetno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu meðu svojim vršnjacima, vidimo po tome što postaje kalfa. Bašeskija je izuèio i kazazski zanat kod majstora Šahinbašiæa, kazaza i imama jedne sarajevske džamije, o kojem se ljetopisac ne izražava najljepše. I nekog Mahmuta Zaimoviæa spominje kao svog drugog majstora u kazazskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazazskim poslom, nego je, vjerovatno, produžio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije džamije. Dvije godine kasnije primio se i dužnosti imama i hatiba Buzadži hadži-Hasanove džamije.
Bašeskija se nije zadovoljio ni sa mualimskom službom koju napušta i 1763. godine postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo æe odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali duæan u Mudželitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, žalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavštine umrlih graðana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i èinjenica što on kasnije iznajmljuje drugi, veæi duæan i angažuje i druge pisare za pomoænike. Pored toga, u dva navrata bilježi prihode i konstatuje koliko je papira utrošio za pisanje.
Svoje lièno obrazovanje i usavršavanje Bašeskija i dalje ne napušta, pa ga vidimo kako sluša predavanja o šerijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihodžiæa. Kod šejha Hadži-Sinanove tekije hadži-Muhameda izuèava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviški red Kaderija. U svom duæanu, pored pisarskih poslova, poduèavao je i uèenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i šerijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine bilježi kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmièno sastajao u kuæi nekog Vilajetoviæa na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posveæivali èitanju knjiga. Takva sijela uz halvu održavana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".
Bašeskija nam je ostavio nešto podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed biæe da je umro dok je Mustafa bio još kao dijete, a majka mu Fatima, kæi Mehmed-hodžina, preudala se za nekog mutapèiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oženio vrlo mlad sa Safijom, kæerkom Mustafa-age Èartozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na životu samo troje, dvije kæeri i sin Mustafa, kojeg je on dao da uèi berberski zanat. Deseto dijete mu je roðeno 1782. godine. Od tri kæeri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Bašeskiju su nadživjeli samo jedna kæi i sin Mustafa. Bašeskija je roðen i sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam Buzadžiæa džamije iznajmio Šebešliæa kuæu u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vraæa u svoju kuæu u Mimar Sinanovoj mahali.
Godine 1760. Bašeskija je putovao u Beograd radi sreðivanja poslova oko ostavštine njegovog ujaka Topal Osman-age, bašeskije 97. džemata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabilježio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgošæu kod Kaknja i tu se primio mualimske dužnosti. Da se brzo razoèarao, pokazuje èinjenica što se veæ 30. februara 1782. godine vraæa u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i dužnost imama Buzadžiæa džamije, pa i ovu dužnost uz još jedan kraæi period obavlja sve dok se nije razbolio. Godine 1800. postao je službenik Husrev-begova vakufa primivši se dužnosti džuzhana. 1801. godine ljetopisca je dohvatila kap.
Sve do danas nije bio ustanovljen taèan datum Bašeskijine smrti. Veæina autora koji su ranije pisali o Bašeskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine, dok Muderizoviæ, koji je prevodio Ljetopis Bašeskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, što bi se zaista i moglo zakljuèivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Bašeskija ostavio u Ljetopisu, potjeèu iz hidž. 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini. Meðutim, prema našim najnovijim istraživanjima ustanovili smo da je Mula Mustafa Bašeskija umro 18. augusta 1809. godine. Naime, u fragmentarno saèuvanom Ljetopisu Mustafe Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe Bašeskije, stoji i sljedeæa bilješka: "7. redžeba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vjeènost naš otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Božja milost!" O Mustafi Firakiji i njegovom Ljetopisu biæe govora još i kasnije. Prema tome, Bašeskija je, nakon što ga je dohvatila kap 1801. godine, još ponešto bilježio u svoj Ljetopis do 1804/805. godine, a potom je, pošto ga je savladala bolest, prestao bilježiti dogaðaje i umro, kako smo vidjeli 18. augusta 1809. godine. Napominjemo da je i Bašeskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti ležala više godina, ali se u poèetku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa se prema tome može pretpostaviti da je ova bolest u porodici Bašeskije bila nasljedna.
I pored svih nastojanja da pronaðemo mezar Bašeskije, nismo uspjeli. Pretpostavlja se da je sahranjen na mezarluku u Mimar-Sinanovoj mahali u blizini svoje kuæe.
U izvorima, osim ljetopisa, nalazimo Baseskiju ubilježenog kao svjedoka u èetiri rasprave vodene pred sarajevskim kadijom. Prvi put se javlja 11. rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao Mustafa-baša Bašeskija, drugi put 2. safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula Mustafa, imam Buzadži-zade džamije, a treæi 26. džumadel-evela 1191. (2. VII 1777) i èetvrti puta 26. Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao Mustafa-efendi, imam Buzadži-zade džamije. Sidžili: VIII. str. 95: XVI. str. 108: XVIII. str. 159 i XXXVI. str. 6 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
[ A ] [ B ] [ C ] [ D ] [ E ] [ F ] [ G ] [ H ] [ I ] [ J ] [ K ] [ L ] [ M ] [ N ] [ O ] [ P ] [ R ] [ S ] [ T ] [ U ] [ V ] [ Z ]
ABDAGIĆ, MuhamedAGIĆ, Dr. Senad ef.
AGOVIĆ, Šemso
AHMETAGIĆ, Prof. dr. Esad
AJANOVIĆ, Irfan
AJANOVIC, Midhat
AKMADZIC, Hazim
ALAGIĆ, General Mehmed
ALAGIC, Sukrija
ALIC, Meho
ALIHODŽIĆ, Dr.-Ing. Bernes
ALIKADIĆ, Bisera
ALISPAHIĆ, Mr. Fatmir
ALISPAHIC, Nijaz
ALISPAHIC, Selma
ARMIJA BiH
ARNAUT, Selim
AVDIĆ, Ćamil
ŠANTIĆ, Ferid Ferko
ŠKALJIĆ, Nezir-ef.
ŠTULANOVIĆ, Prof. dr. Muharem
ŽDRALOVIĆ, MUHAMED
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAJNIČANIN, Muhamed
ČAMPARA, ESREF
ČAUŠEVIĆ, Mehmed Džemaludin ef.
ČEJVAN, Adem
ĆATIĆ, Ćazim - Musa
ĆATOVIĆ, Dr. Saffet
