Prije 45 godina, 7. septembra 1977. potpisima tadašnjeg predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera i panamskog vođe generala Omara Torrijosa Herrere (O. Torihos Erera) započeo je proces predaje Panamskog kanala zakonitoj vladi te zemlje nakon jednog stoljeća američke vlasti. Sporazum je stupio na snagu u ponoć 31. 12. 1999. i kontrola nad Panamskim kanalom je predana vlastima te zemlje. Uz 45-godišnjicu sporazuma prof. dr. Adamir Jerković, poznavalac prilika u ovom dijelu svijeta, piše o Panamskom kanalu i ovoj neobičnoj zemlji koja se trgla iz neokolonijalističkog stanja za vrijeme vladavine Omara Torrijosa Herrere. Istina, Torrijos je vladao čvrstom rukom, ali je istovremeno ostavio neizbrisiv trag u historiji Paname. Nakon dugog drijemeža Panama se uspravila na međunarodnoj sceni zašto je Torrijos dobio nedvosmislenu podršku jugoslovenskog maršala Josipa Broza Tita, čiji je bio veliki poštovalac. Kao sve latinoameričke nacije Panama je prebolovale revolucije, pobune, nasilne smjene vlasti, vojne intervencije, invazije i period okupacije od strane SAD.

Ernesta Balladaresa zamijenila je 1994. godine Mireya Elisa Moscoso Rodríguez de Arias, koja je postala prva žena predsjednica Paname u njenoj historiji. Moscoso je rođena u seljačkoj porodici. Bila je žena trostrukog predsjednika Paname Arnulfo Ariasa, koji nikada nije dočekao kraj mandata šefa države. Posljednji put vojska ga je zbacila 11.oktobra 1968. godine nakon svega 11 dana predsjedničke vlasti, o čemu je naprijed bilo riječi. Arias je pobjegao u Miami. Moscoso koja je bila njegova sekretarica, uz to mlađa od Ariasa 44 godine, udala se za nesuđenog predsjednika Paname sljedećeg godine. Ona je imala 23 a on 67 godina. Nakon Ariasove smrti 1988. godine, naslijedila je njegov biznis sa kafom. Dvije godine nakon američke invazije na Panamu, kojom je zbačen vojni režime Manuela Noriege, postala je u septembru 1991. godine predsjednica stranke “arnulfista”, koju je osnovao i vodio njen pokojni suprug. Veoma aktivno se uključila u politički život Paname. Postala je pretendent za predsjednika na izborima 1994. godine, ali gubi za dlaku od kandidata Demokratske revolucionarne partije Ernesta Pereza Balladaresa. Na tim izborima za predsjednika Paname osim Balladaresa kandidirali su se uz Elisu Moscoso (Stranka arnulfista) i salsa pjevač Rubén Blades, koji je bio vođa stranke Papa Egoro. I Moscoso i Blades su nastojali ukazati na vezu Péreza Balladaresa s bivšim vojnim vladarom generalom Manuelom Noriegom. U isto vrijeme Balladares je isticao svoju povezanost sa ubijenim Omarom Torrijosom, koji je u Panami smatran nacionalnim herojem. Kampanja Moscosa je bila otežana zbog nezadovoljstva javnosti koja je uočila nesposobnost i korupciju Endarine vlade. Ona je imala arnulfistički uklon. Pérez Balladares je na kraju pobijedio sa 33% glasova, Moscoso je dobila 29%, a Blades 17%.

Na sljedećim izborima Mireya Moscoso je ponovo u predsjednčkoj utrci, a njen glavni protivnik je Martin Torrijos, sin osnivača PRD (Partido Revolucionario Democrático). Izbori su došli nakon neuspjeha ustavnog referenduma predsjednika Balladaresa (PRD) koji bi mu, da je prošao, omogućio kandidiranje za drugi mandat. Moscoso, koja je predvodila partiju arnulfista (PA) imala je populističku platformu. Svoje govore počinjala je latinskom frazom "Vox populi, vox Dei" ("Glas naroda je glas Boga"), koju je njen pokojni muž Arnulfo Arias koristio na početku svojih obraćanja. Obećala je da će podržati obrazovanje, smanjiti siromaštvo i usporiti tempo privatizacije. Na drugoj strani Martin Torrijos je prizivao reminiscencije na svog oca, uključujući slogan kampanje „Omar živi“. Panamci su govorili da se vodi izborna utrka između „dva leša“. Torrijosovci su kritizirali Moscoso zbog nedostatka iskustva i neposjedovanja fakultetske diplome. Sreća je, ipak, okrenula leđa Demokratskoj revolucionarnoj partiji. Na izborima je pobijedila Moscoso sa 8 procenata prednosti. Za njenog mandata Amerikanci su vratili Panamski kanal. Nazočila je ekonomskoj krizi koja je izazvana gubitkom američkog osoblja u zoni kanala. Pred njenu vladu su isplivali ekološki problemi u zoni kanala. Američka vojska je, naime, u zoni Panamskog kanala dugo testirala bombe, biološke agense i hemijsko oružje, uključuju kontaminaciju olovom, neeksplodiranim ubojnim sredstvima i osiromašenim uranijumom. Moscoso se suočila i sa ograničenjem potrošnje koju je donijelo Zakonodavno vijeće pod kontrolom opozicije, ali i korupcionaškim skanadalima u svojoj administraciji poput poklona satova od 146.000 američkih dolara članovima zakonodavne skupštine. Na kraju mandata, njeno predsjedništvo je "kritizirano kao prepuno korupcije i nesposobnosti" i "široko je smatrano slabim i neefikasnim". Američka ambasadorka je 2003. javno kritizirala Moscoso zbog rasta korupcije tokom njenog mandata. Uz sve to Moscoso je optuživana i za nepotizam. Moscoso je radila na okončanju uloge Paname u međunarodnom kriminalu donošenjem novih zakona protiv pranja novca i podržavanjem poreske transparentnosti. Zakon je uklonio Panamu sa karte međunarodnih poreskih rajeva. U međuvremenu, nasilni zločini su naglo porasli za vrijeme Moscosinog mandata. Njena vlada je pod pritiskom SAD-a i nekih latinoameričkih vlada je dala u septembru 2000. privremeni azil bivšem peruanskom špijunskom šefu Vladimiru Montesinosu. On je pobjegao iz Perua nakon što je snimljen kako podmićuje člana Kongresa. Popularnost joj je vremenom opadala, a kandidat njene stranke José Miguel Alemán izgubio je od Martina Torrijosa iz PRD-a na sljedećim izborima 2004. godine.

Sutra: Izdanak Torrisovih