Svaka Erminina pjesma u zbirci predstavlja cjelinu za sebe, s tim što se u kompoziciji gotovo svih pjesama lako se može uočiti veza među pjesmama, i to posredstvom istovjetnih motiva, ideja i detalja. Autorka kroz svoju poeziju podvlači značajnu istinu svojih pjesama, ne postoji ništa što je (ne)realno, sve je plod sublimacije iz stvarnog života i spoljašnjih impulsa.

Svoj kišni oblak odjenem
kad posebna sjećanja zadrhte
pa oči zaklopim, osjećaj zatomim
i utkam želje u sivilo svoje.

Ubice nas uče da ponavljamo što oni misle
jezik nam sijeku u spomenu
ime nam ruglu okreću
da se ne zovemo Bošnjaci
lakše im da smo bezimeni
Nestali su oni

I plačna i srećna
i rijeka i more,
oplakuje svoje zore.

Crn ti obraz, žig urezan na katilskom licu
crn ti obraz za nezaštićenu Srebrenicu!
Šehadet učim 8372 ovolikom broju!
I glasno vičem:
„CRN TI OBRAZ pogani, nesoju!“

Priska, Matimba, Nijambe,
Da li te je možda sram,
Ruke za nauk ostaće ti prljave,
Ne od kala ili časne zemlje,
Što bi se možda i moglo sprati,
Već od novca i nevine krvi,
Što zamagliše ti sudijsku pravdu...

"Crni s(L)ine, đe ti pamet osta?
Kako moga Srebrenicu izdat?
Sramote nam za dva života dosta.
Nije Bihor babo naučio,
da poginje od sramote glavu,
n'o je vazda časno koračao,
ponosan na svoju staru slavu.

Ne obuvaj tuđe!
govorila si dok sam izmicao
Tuđe su cipele za kratka puta!
Utihnu glas
ja malo knjiga pročitao

Njegovo ime je prokletstvo izgovarati sem da ga znam pod imenom
'balkanski kasapin' - zlo iznad zla,
đavo u ljudskoj formi, vođa prokletih vojnika, ratni zločinac.

U haljini od cvijeća
koračala je stazom našeg odrastanja i znanja
oči su gorjele umjesto svijeća
dok nas je učila kako se hoda i budan sanja

To je jezik mog naroda,
Po kome znam ko sam i gdje sam.
To je jezik po kome jesam ono što jesam.
To je jezik naših predaka
I sljedbenika što nas slijede.

Brajaktar zla ispred njih stajao
što je škorpione vodicom sipao
nevine da kolju poslao
tamjan mu na barut mirisao
U majke Fate avliji
zlo se visoko podiglo

Očinski
dlanove okrećem nebu
čiste
od pakosti i zlobe
na njima ništa tuđe
ali su tvoji

Braća i sestre su otišli
negdje daleko
da im i godine rođenja
više ne pamtim.

Ja previše ne tražim jer živiš u meni, u pjesmama mojim, najljepšom bojom slova ti bojim.
Ne ljuti se ljudi te nisu izdali
znaš za tebe i živote su dali, mnogi heroji su pali
Za tvoju sigurnost, tvoju nevinost, za tvoju državnost.