Nema tog bosanskog domoljuba i državoljuba, kojem srce ne zadrhti kad čuje da probosanske političke snage imaju jednog kandidata za načelnika u Mostaru i Srebrenici. Ali, nema ni tog bosanskog insana, koji nije razočaran što probosanska politika nije u stanju da Nani Fati vrati vjeru u bosansku državu, koja je nemoćna, i nakon svih presuda u njezinu korist, uključujući i presudu iz Strazbura, da joj se ukloni srpska crkva iz njezine avlije; nema tog bosanskog građanina koji se ne zapita zašto probosanska politika nije složna i efikasna da se donose zakon o zabrani negiranja genocida; nema tog bosanskog borca koji može da shvati zašto probosanska politika nema jedistvenu strategiju o zaštiti bosansko-državnih granica; nema tog bosanskog patriote, kojeg u duše ne zaboli činjenica da je Mostar podjeljen grad kao u najcrnja vremena južnoafričkog apartheida.

Zato još jednom pozivam sve one koji idu u smjeru pomirenja, što pozdravljamo, da računaju da bilo koji razgovori o zdravim odnosima na Balkanu, ne mogu proći bez Bosne i Hercegovine i onih bez kojih se u Bosni ništa riješiti ne može. Također, uvjeravamo sve lidere koji i dalje pokazuju aspiracije prema našoj domovini, na šta smo posebno osjetljivi poučeni iskustvom, da smo vrlo odlučni živjeti i opstati na ovom prostoru.

Braćo Crnogorci! Nemojte brisati beranske grafite. Ostavite ih da svjedoče o »junačkom« četništvu i njegovom djelu. Ako hoćete čojstvo i junaštvo, humanizam i demokraciju, odmah časno i pošteno iz školskih lektira povucite Gorski vijenac Petra II Petrovića Njegoša. Godinama, kad četnicima taj rasadnik bude pust i suh, nestat će i četništva. Pričat ćemo tada o čojstvu i bratstvu, o blagostanju i demokraciji.

Tvoja je želja gospodine Željko, da mi Bošnjaci povjerujemo u tvoju laž, kao i nebrojeno laži što nam preko Drine naviru. Da povjerujemo kako smo koliko jučer postali, ono kada si ti tebi slični rekli kao na utrci...aha...sad. Ovdje te moram razočarati da Knjiga koju Uzvišeni Allah spusti kao vodilju muslimanima i svim ljudima razumom obdarenim, počinje riječima “Uči, u ime Gospodara koji te stvara.” Vidiš gospodine Željko, ne počinje sa riječima “ubij, prevari, ukradi, ponizi, slaži.”

Nacionalisti i njihove falange sa strankama HDZ-om i SBSD-om htjeli bi ojačati svoje genocidne tvorevine i RS i HB, te totalno razvaliti nam našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, mešunarodno priznatu sa svojim suverinitetom i integralnu.

Pa pošto je izvjesno da ne znate da se nosite sa ovim halom u kojem ste vi i u kojem i nas držite onda pitajte, tražite savjete i pomoć. Ugledajte se na kosovsko rukovodstvo. A, dušman nam je isti – možda oni znaju trik na koji se taj dušman može upecat. Znam. Možda vam je to mizerno, pitati nekoga ko je do jučer bio u vazalnom položaju. Ali ako ne znate i ne možete onda vam je dužnost da tražite savjet.

Demokratska partija socijalista preko manjinskih partija, dobija četiri do pet sigurnih i vrlo jeftinih mandata. Manjinski narodi na drugoj strani uživaju bolju zastupljenost u izvršnoj vlasti kojoj, zabilježeno je svakako nedostaje kadrova, te se pravednija zastupljenost manjinskih naroda, kao naslijeđeni višedecinijski problem u Crnoj Gori, u izvršnoj vlasti kanališe preko politički najprofitabilnijih partijskih kanala a istovrmeno koliko-toliko zadovoljava potrebe za kadrovima te rješava obaveza prema pravednijoj zastupljenosti manjinskih naroda. I vuk sit i ovce na broju - reklo bi se.

Danas, kada se želi doslovno oteti okupirana polovina naše države, i to nazovi legitimnim putem, romani Meše Selimovića su jedna od najjačih poluga kojima se taj cilj uporno nastoji realizovati. U njima su perfidno obrazloženi svi oni krivotvoreni argumenti kojima se Bošnjacima oduzima, a đikanima daje, historijsko pravo na ovu zemlju. Grozomorni opisi domicilnog stanovništva Bosne, njihov navodni fizički i psihički jad i satanizirana promjena vjere, uspjeli su toliko zbuniti i izluditi bošnjačke intelektualce da oni i danas pušu u jogurt u nastojanju da pobjegnu od sebe samih.

Za svojih sto godina Hasan je prošao dug put od Berana gdje je rođen, preko studija farmacije u Beogradu te zaposlenja u Loparama kod Tuzle, Beogradu i Plavu pa preko Sarajeva do Siona. Na tom svom stoljetnom putu Hasanov život je bio ispunjen učenjem, pisanjem, pomaganjem drugima i ljubavlju prema svojima. I sve to traje i danas, nakon sto godina istim tempom i istim žarom. Tog jutra zatekao sam ga kako vadi citate iz knjige na italijanskom i prevodi na bosanski.

Prepisano sa Zapada na takav način da ljudi sami sebe ubijede kako se radi o vlastitom stavu. Nečija orijentacija i nečiji izbor ne moraju biti isto. Ali značajnije od ovoga, jeste to da su mnoga od brojnih udruženja za zaštitu homoseksualaca nekad isticali kako oni štite od diskriminacije one koji su rođeni kao takvi. Dakle, išla je navodno zaštita onih koji su prirodno homoseksualni, bez izbora, da bi se vremenom pretvorilo u zaštitu kasnijeg životnog izbora, što dosta mijenja i namjenu i finalni cilj.

Ali ko sve što dragi Allah može dati. Magnum se davraniso iako ne u potpunosti oporavljen. Odmah je zvao Ministra i stavio se na raspolaganje državi, da spasi bolesne. Ministar, doktor Smrt, postavlja ga za glavnog koordinatora protiv opasnog virusa. Preuzevši privremeno Me'ovu funkciju, nesebično je krenuo u spašavanje naroda. Narod je bio prilično skeptičan prema Magnumu, pribojavali su se za donacije u materijalu, ljekovima i opremi koje su stizale od sandžačke dijaspore.

Mnogo je toga što Marsovcima nije jasno šta se zbiva na planeti Zemlji, ali bosanskim vojnicima na straži je savršeno jasno da se ovih dana oko Bosne duhovi zloćudni iznova bude, ali ne, kao što kaže Aleksandar Solženjicin u svom „Arhipelagu GULAG“, „kroz države, niti između klasa, niti između političkih stranaka - već upravo kroz svako ljudsko srce - i kroz sva ljudska srca. Ova se linija pomiče. Unutar nas oscilira s godinama.

Dr Esad Sadiković je bio jedan od malobrojnih koji je tih krvavih '90-tih godina prošlog stoljeća, pozivao na razum i mirno rješavanje političkih problema s jedinim ispravnim građanskim putem. Na žalost uzalud jer su se u to vrijeme već bodljikavom žicom ograđivale parcele budućih koncentracijskih logora. U jednom od njih, Omarska, biva zatvoren i doktor Eso. Tu u svojevrsnom ovozemaljskom džehenemu dijelio je sudbinu sa hiljadama svojih sugrađana. Tu, u nemogućim uvjetima, dr Eso nastavlja svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući bez razloga unaprijed na smrt osuđene “žive ljudske kosture” u koje su se pretvorili njegovi sugrađani. Posljednje noći u logoru Omarska znajući da se više neće vratiti, izašao je pred katile visoko uzdignute glave i u svom šeretskom stilu obratio se svojim sapatnicima. A oni na trenutak i ne mareći gdje se nalaze, na posljednje putovanje ispraćaju ga aplauzom. Taj mali – veliki gest dr. Sadikovića ravan je muzičkim ili literarnim djelima koja su nastajala u nacističkim koncentracionim logorima u drugom svjetskom ratu.

Također, vijeće Haškog suda je utvrdilo postojanje međunarodnog oružanog sukoba uz postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH, u kojem su kao organizatori sudjelovali bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar odbrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko, bivši čelnik Herceg Bosne Mate Boban, bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić, bivši ministar obrane Bruno Stojić, bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i tadašnji načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić.

Stoga, nije mi jasno, Milanoviću, zašto danas dajete odličje Miji? On nije završio posao! “Puno” je još ostalo muslimana u Bosni, koje vi ne želite gledati! Osim ako vi to odličje dajeti Miji kao znak zahvalnosti za njegov pokušaj, pokušaj koji treba da bude putokaz drugima kako se brani Hrvatska od puno muslimana u Bosni i kako treba dovršiti zapoćeti “udruženi zločinački poduhvat” (Herceg Bosnu) sve dok se broj muslimana u Bosni ne dovede na poželjnu mjeru.