Ako je nekom od naroda tjesno u ludačkoj košulji zvanoj Dejtonski sporazum, čemu pozivanje Vučića, Milanovića i Erdogana da rješavaju pitanja unutar Bosne i Hercegovine, a ne onih koji su Dejtonski sporazum „skrojili“. Očito im nije do raspakivanja Dejtonskog sporazuma jer bi njegovo negiranje Bosnu i Hercegovinu vratilo u ratno stanje u kojem bi borba za razgradnju naše zemlje, zasigurno, bila neizvjesna. Na strani rušitelja Bosne i Hercegovine danas nema tuđe djece da ginu za bolesne ideje političara koje bi rado zemlju gurnuli u rat samo da bi zaštitili svoje kriminalne radnje. Nema ni bivše Juigoslovenske armije i njenog naoružanja kojeg bi bolesni umovi prisvojili.

U Bosni i Hercegovini sve je postavljeno nakaradno, od međunarodne zajednice, koja i dalje dijeli ljude na religijsko opredjeljenje, i tajno im usporava napredak. Šta drugo očekivat od potomaka mračne dobi ljudske prošlosti i inkvizicija, koju je ustanovila Rimokatolička crkva, koja je djelovala kao svojevrsna crkvena policija, pa i crkveni sudovi. Žalosno da danas u dvadeset i prvom vijeku imamo nešto slično, ali nije bar toliko javno umiješana Katolička crkva za razliku od Srpske pravoslavne crkve, koja u sebi nema pravoslavlja i vjere u Boga, gdje u duhovni odgoj pripada klanje i ubijanje drugog i drugačijeg.

Jedan od rijetko preostalih nezapoganjenih izvora informisanja, bez ikakvog pretjerivanja, je portal Bošnjaci.net. Neprocjenjiva je njegova uloga. Evo već devetnaest godina, otvoren je za sve ljude, bez obzira na naciju i vjeru, boju kože i pol, ako imaju šta reći javnosti. U svojoj uređivačkoj nezavisnoj politici, što mu je i najveća vrijednost, postao je nezaobilazan korektivni faktor bosanske svakodnevnice.

Zato je danas naša bosanska poruka Briselu:
- Nemojte spašavati Dodika zato što prijeti miru i sigurnosti Europe!
- Nemojte se dodvoravati nepopravljivom Dodiku zbog vaše i naše djece!
- Nemojte se praviti gluhi i nijemi (i nemoćni) pred Dodikovim prijetnjama!
- Budite bar jednom jasni, nedvosmisleni i konkretni na razini povijesne i moralne odgovornosti protiv Holokausta i Genocida u Europi!

Bošnjaci.Net je elektronski nacionalni medij, ali ujedno je i slobodarski i patriotski pokret u čijem fokusu je posebno država Bosna i Hercegovina, koja je stoljećima na udaru velikonacionalističkih politika istočno od Drine i zapadno od Une, naravno uključujući i njihove izvođače kriminalnih i krvavih radova.

Raditi kao britanski ambasador u Bosni i Hercegovini (BiH) ostaje biti iskustvo koje ispunjava, koje je prepuno izazova i frustracija, kao ni jedno do sada u mojoj profesionalnoj karijeri. Izazovi i frustracije su tu zbog stalnih previranja sa kojim se zemlja suočava, destabilizirajućih aktivnosti i ličnih interesa velikog broja lidera, te neuspjeha u poboljšanju kvaliteta života njenih građana.

Strah Slavoja Žižeka, matuh islamofoba, od Bošnjaka i njegov intervju me neodoljivo podsjećaju na onog Jozu, koji je prskao nekakvim otrovima lijepe bosanskohercegovačke rijeke i jezera. Pa kad ga je neko pitao šta to radi, on odgovorio da je to otrov za krokodile.

Tako su prije neki dan, njihovi Evropski parlamentarci boravili u Mostaru, sa Željanom Zovkom, bivšom ambasadoricom BiH, sada kao prestavnica Hrvatske u Evropskom parlamentu, koja u ovome gradu nama građanima iznosi notorne laži, o ugroženosti Hrvata u BiH.

Velika djela krase život Nezima Halilovića Muderrisa, velike priče su zapisane u knjizi njegovog života, s osmjehom ih čitaju meleki, sa ponosom će ih čitati nadolazeće generacije Bošnjaka, koje će tražiti uzora.

Ti bolesni „akademski“ srpski mozgovi, poput zloćudnog Tanaskovića, su nepopravljivi u svojoj predrasudi i mržnji prema Bosni, kao državi i Bošnjacima/Bosancima, kao naciji.
Oni su kreatori političke i genocidne misli kod Miloševića, Karadžića i Mladića. Oni to isto rade danas kod Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koji negiraju dokazani genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. A oni koji negiraju srpski genocid, spremni su genocid ponoviti nad Bošnjacima/Bosancima čim im se ukaže prilika za to.

Tako uspješno da to prihvataju i međunarodne ličnosti koje pozivamo da spriječe raspadanje Bosne i Hercegovine. Ne zna se koliko će dugo to trajati, koliko će ova država nazadovati, ali razvoja bilo koje države nema bez građanskih sloboda, a ne kolektivnih stega. Nema bez bosanstva - osjećaja pripadnosti svojoj državi…

Stabilna većina je prosto nemoguća sa aktulenim premijerom, kojeg Demokratski front od početka mandata ruši. Bezrezervnu podršku Vladi jedino još daju Demokrate i Prava Crna Gora, što je deset poslanika od 81. Od događaja na Cetinju i pokušaja smjene ministra Sekulovića i direktora policije Brđanina, te pokušaja stvaranja nove većine bez URA-e, Krivokapić je izgubio podršku i Abazovića.

Prošlo je više od četvrt vijeka po prestanku rata. Šta su u tom periodu uradili intelektualci? Ne mnogo. Nema ih više od desetak koje su prepoznali mediji i koji govore o funkcionisanju države. Ne veliki, ali značajan broj intelektualaca se snalazi i krade, uglavnom to rade preko etničkih političkih stranaka. Njih država ne interesuje. Za relativno male lične koristi prave veliku štetu državi. Poseban problem su oni intelektualci koji su ovladali izbornim sistemom. Razvili su sistem lažiranja izbora – instalirani nemoralni brojači glasova imaju veći uticaj na rezultate izbora od samih glasača. Državom upravlja soj krimilizovanih intelektualaca koji se uključuju u etnokonfesionalne političke stranke.

Zna se desiti u domaćem javnom prostoru da neki mediji ili političke partije dugo forsiraju konkretnu društvenu temu, danima, sedmicama je razvlače. Pritom je forsiraju toliko upadljivo da svakome ko je prati može biti jasno kako je nekome stalo do te neke teme vezane za posebni događaj, izjavu, kontroverzu.

I tako do polovine sedmice, k’o ćevap u pola somuna. Nije li i to samo utpoljavanje u iluziji da će njima pomoći Rusi a nama Amerikanci. Dok se oni iz dogovornog dvojca, nekad i trojca, utopljavaju uzajamno, ja iskreno molim ruskog diplomatu da se izmakne dalje. Vaša ekselencijo, Сергей Викторович Лавров, znam da su Vam korjeni po ocu u Armeniji a po majci u Gruziji, da Vam ni Sibir nije nepoznanica, i da niste navikli na utopljavanje, ali i da lažete kao da ste čitali Dobricu Ćosića. Ipak Vas upozoravam da ako se nađete u blizini svog igrača prije nego ga pošaljete u svlačionicu, da ovdje utopljavanje ima dvojak smisao. Preporučujem, da kao na mostarskoj buri leđa okrenete zidu. I ne samo leđa!