Postoje bolji i meritorniji poznavaoci njegovog djela, visoki intelektualci da pišu o njemu, a moja je želja i cilj da opišem realnost vremena i trenutka suživota i odnosa u ovome gradu „slučaja“ nekadašnjem našem divnom gradu Mostaru, bez velikosrpskih laži „srpskoga sveta“

Sedam dana poslije, hafiz pokaza svoju i veličinu naroda nastanjenog podno Grmeča i Kozare. Sa zadnjom izjavom u protekli petak Amir raspoluti misiju svog poslodavca na vrijeme prije i poslije njega. Amir hafiz je markirao Point of no return u procesu uspravljanja kičme svoga naroda i dijaloga sa drugima. Amir je otvorio prostor da mu se kolege profesionalci mogu nadmetati u dobru i zastupati svoje istine i pred onima koji drugačije misle. I to bez grižnje savjesti da ih neko optuži za radikalizam i fundamentalizam.

Nisu li gotovo svi bjelosvjetski promatrači u vrijeme srpske agresije i opsade Sarajevo, koja je trajala 1425 dana, tražili da se odreknemo Alije pa će sve biti Okey? Jesu! Vjerovao sam da je to iskušenje, nakon punopravnih haških presuda o srpskom genocid nad našim narodom iz nas.

U društvu i prirodi postoje nosivi direci, konstrukcione horizontale i vertikale na kojima opstoji sve drugo. Uglavnom je riječ o čvrstim i nesavitljivim materijalima. Umjesto savijanja, pod ekstremnim pritiskom pucaju. U slučaju hafiza Amira ef. Mahića riječ je o pokušaju savijanja nesavitljivog, lomljenju do sada nesalomljivog. Za primjer svima nama. U hafizu Amiru ef. Mahiću vidim lomljenje vlastitog dostojanstva, zastrašivanje i obesmišljavanje svega. Riječ je o lomljenju simbola, piše Ekrem Tucaković.

Na sreću da u Bosni i Hercegovini postoje istinski intelektualci i patriote koji znaju šta su prave vrijednosti i nisu ni za dlaku odstupili od svojih stavova, što zahtijeva spremnost na iskušenja svih vrsta. Malen je broj tih istinskik intelektualaca, ali i patriota u odnosu na broj onih koji samo šute ili se nekad jave braneći svoj lični ili nečiji politički stav.

No, sada kada je kozarački imam, lavljega srca, Amir ef. Mahić retorički digao svoj imamski glas protiv lažnog svetosavskog kulta, kojeg se nameće našoj djeci u Eresu, srpski hrišćani su povrijeđeni, posebno najveći hrišćanin među njima Milorad Dodik, koji ne propušta priliku da vrijeđa Bošnjaka po svim osnovama od vjere, kulture, nacije do bosanske države.

Uvaženi hafize, vi ste samo upozorili narod kojem ste pastir, da se čuva, da zna iz koje rupe zmija ujeda, a već nas je jedanaest puta ujela, ne bi bilo normalno da nas ujede i dvanaesti put.
Upozorili ste na kontinuitet mržnje koja je prerasla u Svetosavsku ideologiju, iz koje se crpi inspiracija za genocid.

Na upit voditelja, za mišljenje o Kosovu i riješenju koje je nužno i moguće, kao član Predsjedništva SFRJ, dobar poznavalac prilika, lijepo je odgovorio o sastavu države, kao zajednice Republika i pokrajina, njihovim raspadom, normalno bi bilo da svi imaju pravo na svoje samoopredjeljenje, prema tome i Kosovo, ima takva prava.

Meni je hidžab ibadet, ali mi je ibadet i patriotizam, jer bez Domovine nema istinske slobode, bez Domovine smo samo obezglavljena skupina, a na obezglavljenom insanu ni hidžab nema svoga mjesta.

Multiregionalna, multikompleksna, multidimenzionalna, multidentitetska i to je naša dobra Bosna. Umjesto skraćenice „BiH“ više volim koristiti „Bosna“ dok za termin „Bosanskohercegovački“ koristim skraćenicu „Bosanski“.

Moje porijeklo je iz Travnika. Baš često idem tamo. Jer, odatle sam. Ima onaj potočić, voda pored Šarene. Po mojoj procjeni, tih nekoliko koraka te vode, vrijednije je od svih stranih gradova. Sa voljenom dušom odem do brata i sestre. Doduše, njima i nama nisu ista prezimena.

Da li zbog umora gus(l)ara ili viška lažne historije u posljednje vrijeme te njihove proslave počinju da blijede, kao da im je farbe (po)nestalo, ili su shvatili da su stoljećima džabe farbali. Srbi zaboravljaju da je bilo i osmanlijskih i drugih historičara koji su o tim događajima zapisivali, a ne od njih prepisivali kako to rade gus(l)ari. Oni su sami sebe ubijedil da imaju svoju „pravu“ historiju. Neki od njih idu toliko u prošli vakat da je po njima i Isus bio Srbin.

Za Bošnjake pišem već 17 godina. To je moj topli dom. Bošnjački i bosanski. Tokom dugog vremena saradnje nikada nisam primjetio da su Bošnjaci.net. iznevjerili bosanskohercegovački credo. Jer, da jesu, prestao bih da pišem za njih. Uostalom, uvjeravaju me imena saradnika, koji bez obzira na nacionalne korijene kojima pripadaju pišu s ljubavlju i poštovanjem o Bosni i Hercegovini.

Iskreno, kao Crnogorac žalim zbog genocidne politike koju su provodili pojedini pripadnici mog (crnogorskog) naroda. Zbog toga sam se svih ovih godina trudio, a i dalje ću se truditi, da kroz prizmu borbe za prava Bošnjaka, ali i kulturnu prizmu svih drugih manjinskih naroda (Albanaca, Hrvata i drugih) pokažem da umjesto puta zla i puta odmazde postoje i putevi koji će biti svijetli, časni i puni međusobnog poštovanja.