Nisam sklon ostrašćenim debatama, a još manje se osvrćem na nebuloze poput ovog neznavnog unikata, a to što neću da prešutim je što mi ova Valonova šovinistička onomatopeja vrijeđa dostojanstvo i inteligenciju, atakujući na moju vjeru i naciju. Neću i ne mogu da prešutim zato što ovo nije slučajni pojedinac, nego je ovo državna politika mog “sekularnog” Kosova u kome i visoki državni autoriteti redovito izrabljuju ove uvrijedljive refrene. Kome se ne sviđa pa nek ide, ne držimo ga na lanac. Ali dosta više, ili bježi il’ ne reži...! Nije problem u islamu nego u njima koji su svaku vjeru izgustirali, i nijedna im nije potaman.

Lista Rasima Ljajića "Evropski Novi Pazar" ima na čelu naravno Rasima Ljajića i Nihada Biševca, lista SDA ima Enisa Imamovića i Mirsada Hodžića, dok lista Akademika Muamera Zukorlića SPP - ime Muamera Zukorlića i Samira Tandira.

Zarad nekolicine djece političara, skorojevića i sumnjivih bogataša, pokondirenih tikava u čijim tikvama, pardon glavama, nije se razotkrila činjenica da dijete ne može sazrijeti nekoliko puta, osim jednom ili čak ni jednom, pokreću se tajni pozivi da se udovolji ličnoj neiživljenosti roditelja.

Nema sumnje, Njegoš je morao prijevarom među literate, jer je Istraga poturica vjersko-ideološki pamflet, apoteoza uništenju jedne nedužne ljudske zajednice, koji bi (pamflet) pod pravim imenom naišao na totalno neodobravanje i odbacivanje stručne i laičke javnosti, naročito inostrane. Gnušanje čak. Ko bi tada prevodio takvo morbidno djelo i slavio ga! Ko bi ga uvrštavao u školske lektire!

Vizija bošnjačke zajednice jeste da kroz svoje raznovrsne programe i usluge razvija svijest zajednice koja će na temeljima bošnjačkih vrijednosti očuvati svoj identitet, podići nove generacije Bošnjaka i omogućiti pozitivnu integraciju u kosovsko društvo.
Bošnjaci Kosova svoj identitet čuvaju i njeguju na različite načine: prije svega kroz Islamsku zajednicu, odnosno džemat, mekteb, džamiju, tradicijske običaje, folklor i u bošnjačkim školama. Islam je jedna od glavnih identitetskih odrednica Bošnjaka na Kosovu. Razvoju nacionalne svijesti Bošnjaka najviše je doprinio časopis Sellam i Takvim, koji počinju izlaziti 1995. godine.

Politika nije zadužena da se bavi vjerom, ali jest dužna da osigura slobodu vjere. Osim zakona o restituciji vakufske imovine, Stranka demokratske akcije ima zasluge što je nakon neslobode vjera u Bosni dobila slobodu. U Bosni nije nikad bilo više hafiza kao danas; nije nikad više bilo raznovsnih džamija kao danas; nisu su se nikad više učile ilahije i kaside kao danas; nije se nikad više pričalo o ramazanu i bajramu kao danas; nikad nije bilo više vjere u ustima kao što je ima danas (nadam se i u srcima).

Nikad više sna u ramazanu nisam trebala, nego ovaj put. Uvijek sam ramazanom bila budna i naspavana bez obzira koliko malo odmora sebi priuštila. Tragom razloga svog stanja stigoh do mirisa somuna koji je najjači miris koji postač može osjetiti. Nikad manje nisam bila među svijetom, i nikad manje mirisa somuna ne osjetih. Tek nekoliko puta u toku čitavog ramazana. To je moj nemir.

Lovrenoviću nije potrebno udruživanje da bi dokazao svoju književnu i intelektualnu vrijednost, ali PEN-u jest potreban Lovrenović da bi dokazao i pokazao svoju misaonu i moralnu kredibilnost.
Ni ispisivanje Miljenka Jergovića iz sarajevskog PEN-a ne ostavlja me ravnodušnim zato što volim čitati njegove novele.

Jedni tvrde pobjedilo je slobodarsko Sarajevo, dok drugi zadovoljno trljaju ruke. Uprkos svim, još uvijek neosvješćenim antifašistima, duboko svjesni i sve uporniji i glasniji fašisti uspjeli su napraviti još jedan provokativan korak, provesti svoj suludi naum, promovisati pravo na ubijanje nevinih i obezbjediti mu crkvenu zaštitu i podršku Katoličlke vjere.

Zato su i njihovi „talibani“ ostavljali iza sebe, sa svojim bojovnicima, stratišta i jame, brojnih nevinih žrtava, posebno sa našim vrlim i dobrim komšijama Bošnjacima.
Slično rade i djeluju, u ovome mirnodopskom periodu iza Dejtona, sa ciljem da svoje recidive i zle nakane privedu do kraja, totalnog osamostaljenja njihovih genocidnih i osvajačkih teritorija, sa „čistokrvnim i autentičnim“ Srbima i Hrvatima.

U okruženje sa tobom na čelu, koji odavno stigmatizirate dolinu Neretvice, ali i cijeli Klis, kao primitivno i zaostalo područje pogodno za potkusurivanje. Ovi pitomi ljudi naučili na mrvice, mislili ste da će ponovo progutati “žvaku” i ušutiti dok demografija ne učini svoje da izumre i posljednji stanovnik kojeg niste uspjeli raseliti. Prozreli smo i vašu političku manipulaciju, što po svom efektu ima za rezultat manipulaciju iz one pjesme, “Žuti kišobran” koju su osamdesetih izvodili “Atomci”. Sjeti se, Emire B.!

Pitanje koje mi je stalno prisutno a na koje nemam odgovora je sljedeće: Kako je moguće da država i društvo u kojima su se obreli naši Bošnjaci pruži, privuče, obezbjedi sigurnost, posao, školovanje, liječenje, itd. za ljude koji nisu njihovog kova, kulture, vjere, krvi, ..... i da se na sve to zakači i ukotvi naš čovjek (iako uz sve ovo ima i strogih i teških pravila, propisa i kazni). Dakle, tim društvima je prvenstveno stalo do reda i rada, do čovjeka, do pravde, i sl.

Uvjeren sam da se i papa Franjo slaže s ovim zato što je kroz svoju povijesnu posjetu Sarajevu ostavio dvije važne poruke, a to su da je donio mir i ljubav u Sarajevo te proglasio Sarajevo kao Jerusalem Europe. Ovaj Jerusalem Europe ne podnosi ni najmanju simboliku fašizma, simboliku koju nije moguće pokriti nikakvom revizijom povijesti, poseno one povijesti koju je sama povijest porazila i osudila.

U vemenu agresije, uz sve viteške jedinice Armije RBiH, odradili su ono što je pomjerilo granice mogućeg. Poboli su bajrak pobjede na mjestima gdje je agresor kopao grobnice našem narodu. Svojim životima su osigurali nedjeljivost, suverenitet i integritet BiH. Njihova hrabrost je dušmanima bila jasna poruka, živote ćemo svoje dati, ali kamena zemlje bosanske nedamo. I nisu dali!

Koji je narod, u Bosni i Hercegovini najviše radio i radi po rudnicima? Koji je narod najviše radio i radi po željezarama, šumama i pilanama, cementarama, galvanizacijama i hemijskim tvornicama? Za pripadnike kojeg narod su bili i evo ostali rezervisani najteži i najprljaviji poslovi? Koji je narod, bio i ostao, kičma ove države? Šta je ovaj narod, koga on optužuje za stanje u današnjici i sve greške kroz prošlost, podnio tokom agresije, a šta tek u daljoj historiji? I ostao i opstao, uprkos svemu. Jesu li Bošnjaci pljačkali, silovali i ubijali? Nisu, a mogli su! Jesu li rušili crkve i prekopavali groblja? Nisu, a mogli su! Koja je država, uključujući i njen glavni grad, razrušena kao Bosna i Sarajevo pri raspadu Jugoslavije?