Šta se krije iza obnavljanja starih historijskih veza između Francuske i Srbije? Je li to stožer o evropskim integracijama Srbije ili je francusko pitanje preuzimanja kontrole nad Evropom, pri tome odobravajući Srbiji da vlada Balkanom, uskoro bi mogli saznati. No, kako god gledano, sumnjiv je sav taj interes Francuske za Balkan. Toliko sumnjiv da trenutna politička situacija u Bosni i Hercegovini, Dodikove konstane prijetnje otcjepljenjem, Vučićeva politika prema Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu, može samo da nagovijesti da je Srbija već uveliko uključena u rascjepljivanju susjednih država i da igra glavnu ulogu odcjepljenja manjeg entiteta RS od države Bosne i Hercegovine.

Draga moja braćo Bošnjaci, jer ja ne umijem i ne želim da vas oslovljavam sem tako. Želim da sve godine koje su pred vama kao narodom budu ispunjene vašim ličnim prosperitetom. Da čuvate vaše ime, tradiciju, običaje, kulturu i vaš maternji bosanski jezik. Vaš identitet je glavni stub vašeg postojanja, posvetite se njegovom očuvanju. Ja vas sve srdačno pozdravljam dok u meni odzvanja pjesma Kemala Montena "Sarajevo ljubavi moja”. Crna Gora ona hrabra, časna, intelektualna i slobodna koju ne mogu vezati okovi i lanci uvjek će biti sa vama i uz vas. Provedite vaš dan u najljepšem duhu i tradicijama vašeg naroda.

Naša javnost i građani, ove nam domovine koju smo branili i sačuvali od agresora, koji upravo u ovome period nastoje i sve prisvojiti kao entitetske posjede i vrijednosti, kao što su šume, zemljišta, vode i dr. dobra državna.

Ukoliko bi se to i dozvolilo, da samovolja i ova mirnodopska agresija sasvim oživi i “ dodikovcima“ i “čimbenicima“ se sve prepusti, sasvim normalno neće biti niti postojanja ove nam domovine.

To je, apsolutno, legitiman zahtjev bosanskih građana, koji nisu opterećeni ni nacionalizmom ni šovinizmom, već imaju zdrav razum i prirodnu logiku da u zemlji, koja se ubraja kao najbolje mjesto za življenje od pet posto najbolje životne sredine na Zemljinoj kugli, imaju prirodno pravo da se osjećaju sigurno, sretno i zadovoljno i kao pojedinci i kao narodi bez ciljanog prebrojavanja krvnih zrnaca.

Bošnjaci – i svi patriotski opredijeljeni građani, Bosanci, jesu značajan politički subjekt, koji bi trebao da artikuliše sazivanja Bošnjačkog sabora, ne postavljajući pitanje zašto djelovati mimo državnih institucija ako imamo blokadu istih prešućuju bjelodanu činjenicu: da te institucija o kojima oni govore, zapravo, mogu biti dovedenene u pitanje samim Dejtonskim uređenjem.

Чувари босанског духовног, културног и земљишног блага не смију више ћораво гледати и глухо посматрати како им српска националистичка политика анексира аутохтоне босанске духовне, културне и земљишне вриједности.
Ћирилица је, несумљиво, једна од тих духовних и културних вриједности, којој се у Босни треба поклонити дужно поштовање, као обавезно сјећање и захвалност босанским прецима, који су нам оставили у наслијеђе босанско духовно и културно благо.

Da ludilu nema kraja postaralo se tajkunsko dijete koje je izrazilo želju za večernjim izlaskom u London. Odleti on očevim privatnim avionom i za par sati parkiranja plati 300 000 €ura.
Takvih čuda ima na pretek, ali ovo koje slijedi je za Riplija. Radi se o sindikalcu koji je predstavljao radničku klasu više mandata. To “više mandata“ nas je …

Ništa čudnije nije niti provakativno i seljačko ponašanje guslara iz Laktaša i veliko srpskog nacionaliste Milorada Dodika, koji u kontinuitetu negira genocide u BiH od strane srpskih agresorskih snaga, već se usuđuje i da piše Generalnom sekretaru UN-a, kako bi osujetio ovo izlaganje gospodina Komšića.

Da nije krajnje smiješno, istina je još žalosnija, da još mnogi i veći kriminalci sa Mijom Brajkovićem i njegovim inim saradnicima, nisu ni na pomolu ove liste optuženih pljačkaša i kriminalaca.
Istina je da hercegovačko tužilaštvo i sudstvo u ovome kardinalnom i planetarnom slučaju kriminala, može raditi i djelovati po starinskom sistemu; “Kadija te tuži, kadija te sudi“ ništa drugo i ništa bolje od ove farse ne trebamo očekivati.

Kako to da se samo nama desi da nikad i ni u čemu i niti oko čega ne postignemo jedinstvo? Kako to da se uvijek nađe Bošnjak na prodaju, koji se ne osvrće na posljedice nego samo vidi vlastiti interes? Kako to da samo Bošnjaci rade protiv sebe, dok svi drugi rade za opći interes svojih naroda?
Zašto se jednom ne obračunamo sa izdajnicima?

Porfirijevi adoranti, kakvih je popriličan broj u ekumensko-liberalnim salonima Zagreba i Beograda (a o onima iz uspaljenih patriotskih masa da se i ne govori), misle sasvim drugačije, i uopće ne sumnjam da će me zbog gornjih rečenica žustro kasapiti po društvenim mrežama, na koje srećom ne zalazim. Liberalni intelektualci koji su, trčeći pred rudo, Porfirjev uspon na vlast popratili ekstatičnim usklicima i naramcima biranih lauda, teško se, naime, mire s činjenicom da je funkcija patrijarha Srpske pravoslavne crkve dovoljno široka da posluži kao grobnica za njihove nade. Nakon pušione, nije lako pritisnuti komandu „restart“ i smoći snage da se iscijedi gorka istina, i o promaknutom velikodostojniku i o pokopanim očekivanjima – popu pop, a grobu grob

Nasilna inauguracija mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Cetinjskom manastiru još jednom je, nakon nekih ranijih regionalnih događaja i indikatora, pokazala da na Zapadnom Balkanu neće biti političke stabilnosti, a možda ni trajnog mira, dok god se na vlasti u Beogradu nalazi režim Aleksandra Vučića

Ivo Andrić je skrivao ogromnu bol i mržnju u sebi iz razloga što je odrastao kao vanbračno dijete, bez biološkog oca koji je bio oženjen, i nije htio da ga prizna. Zbog toga je u igri sa vršnjacima nazivan kopiletom. Rođen tokom majčinog bijega iz Sarajeva u Travnik, a kasnije bezuspješno sakriven kod tetke u Višegradu, zapamtio je reovne uvrede djece koja su znala da mu je otac Bošnjak, tadašnji musliman, a majka katolkinja.

Postoje transkripti razgovora između Đakovića i Dodika, za koji svi snaju u tužilaštvu; “Slušaj šefe, bio sam danas kod glavnih. Završili smo oko Bobar banke, tamo te sigurno neće više biti. U Pavloviću će, takođe, biti uredu. Obećano mi je da će zatvoriti istragu u predmetu zlato”.

U odnosu prema BiH situacija se, na žalost, danas promijenila. Kao stalna članica Vijeća sigurnosti Kina je, barem što se tiče naše zemlje, u prošlosti podržavala cjelovitost BiH, što je za nas bilo najvažnije. U Pekingu su vodili računa da svoje stavove formuliraju precizno, odmjereno i izbalansirano. Protekom vremena, međutim, došlo je najprije do blagog reteriranje u kineskoj politici prema BiH i pored stalnog isticanja fraza iz diplomatskog vokabulara. Pri tome je i bh. politika olahko posmatrale kineske političke mijene. Ovo se posebno odnosi na bošnjačko gledanje koje nije imalo adekvatnih odgovora na sve uočljivije udaljavanja Pekinga od početnih pozicija. Nije se prepoznavala nova kineska politika koja se valjala iza brda i ona će kasnije biti iznenađenje za mnoge u BiH. Njihova politika ekvidistance u prvim godinama nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa odgovarala je i Bošnjacima, ali i drugim dvjema stranama u bh. trouglu.