Kada su 8. decembra 1991. šefovi Rusije, Bjelorusije i Ukrajine – Boris Jeljcin, Stanislav S. Šuškevič i Leonid Kravčuk – definitivno razmontirali Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika u mestu Viskuli u Bjeloveškoj šumi u Belorusiji, niko nije mogao ni slutiti da će tridesetak godina poslije krenuti nova drama upravo sa prostora bivših sovjetskih zemalja. Predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Sergejevič Gorbačov, koji je preživio državni udar 19.8.1991.,ali je iz njega izašao veoma oslabljen, pojavio se posljednji put na televiziji tokom Božića 25. decembra da bi saopćio kraj Sovjetskog Saveza. Sljedećeg dana spuštena je crvena komunistička zastava a zalepršala je današnja trobojka. U toj povijesnoj drami pratimo pokušaj stvaranja nove geopolitičke arhitekture svijeta koju provodi bez milosti „vladar“ ruske države Vladimir Putin. On je već tada imao jasan plan o obnovi stare slave koji je podrazumijevao gubitak nezavisnosti „povijesnih“ ruskih zemalja Ukrajine i Bjelurusije, a u planu su mu ostale Gruzija i Moldavije dok su centralnoazijske republike Kazahstan, Kirgistan, Turkemenistan, Tadžikistan, Uzbekistan – i tako već njegove marionete. Baltičke države – Litvanija, Latvija i Estonija – koje su sada ugrađene u zapadnoevropsku konstelaciju snaga, izazivaju kod Putinu osjećaj najveće nervoze i bijesa. U feljtonu Putinova geometrija – Obnova ili propast povijesne Rusije prof. dr. Adamir Jerković piše o agresiji Rusije na Ukrajinu. Autor govori o događajima bez presedana koji su potresli svijet i još uvijek nema naznaka o kraju ove postsovjetske drame. Feljton prati sve učesnice sukoba u Ukrajini, kako direktne tako i potencijalne. Ovo će, po svemu sudeći, biti dugotrajan rat. Ako je suditi prema Putinovom ludilu nije isključen ni nuklearni rat.

Ratni događaji sa Krima i u Donbasu gdje su formirane Luganska i Donjecka Narodna Republika osjetili su se i u Gagauziji. Republika Moldova je 1994. usvojila novi ustav. Njime je Gagauziji priznato pravo na tzv. "vanjsko samoodređenje", odnosno nezavisnost ako Moldova postane dio Rumunije

Gagauzija je autonomna pokrajina u sastavu Republike Moldove. Procjene iz 2006. godine govore da ima oko 160.000 stanovnika. Gagauzija trenutno nije naglašen problem, ali može postati, ukoliko dođe do zaoštravanja odnosa u Ukrajini sa kojom se graniči. Osim toga u neposrednoj blizini je poluostrvo Krim kojeg je Rusija osvojila i anektirala 2014. godine. Ratni događaji sa Krima i Donbasu, gdje su formirane „Luganska i Donjecka Narodna Republika“ osjetili su se i u Gagauziji. Nakon ruske invazije na Krim Gagauzija je organizirala referendum na kojem je 98,4% glasača podržalo carinsku uniju s Rusijom, odnosno njeno približavanje Moskvi. Moldavska vlada je ovaj referendum proglasila nevažećim. U čemu se sastoji problem Gagauza u Moldovi?

Najprije da kažem da je Gagauzija dobila ime po Gagauzima, etničkoj grupi turskog porijekla koja je preuzela pravoslavlje. Rusko Carstvo je naselilo Gaguze u Besarabiji u prvoj polovici 19. vijeka. Gagauzija je dijelila povijesnu sudbinu Besarabije – 1918. godine je postala dio Rumunije, a 1940. godine Sovjetskog Saveza. Pod vlašću Bukurešta ova oblast je bila tokom II svjetskog rata od 1941. do 1944. godine kada je nakon poraza Nijemaca ponovno postala dio Sovjetskog Saveza. U vrijeme sovjetske vlasti Gagauzija je imala status autonomne regije u okviru Moldavske SSR. U doba glasnosti, javlja se gagauški nacionalizam koji nije bio usmjeren prema Moskvi koliko prema moldavskoj većini. Moldavci su krajem 1980-ih i početkom 1990-ih zahtijevali ne samo nezavisnost od Sovjetskog Saveza nego i ujedinjenje s Rumunijom. Gagauzi su voljeli više ostati u Sovjetskom Savezu, čiji su opstanak podržavali, nego biti pod rumunskom vlašću. Zbog toga su Gagauzi 19. IX 1991. proglasili nezavisnost, a predsjednik te nepriznate tvorevine bio je Stepan Topal. Ipak, za razliku od tvrdokornog Pridnjestrovlja Gagauzija nije došla u sukobe sa moldavskom vlašću u Kišinjevu. Ovo i zato što je dio gagauških predstavnika u moldovskoj skupštini izrazio želju ostati u Moldovi ako se ona ne ujedini s Rumunijom. Moldovski predsjednik Mircea Snegur je u februaru 1994. godine Gagauziji obećao autonomiju. Nešto kasnije Republika Moldova je usvojila novi ustav. Njime je Gagauziji priznato pravo na tzv. "vanjsko samoodređenje", odnosno nezavisnost ako Moldova postane dio Rumunije. Nakon pregovora sa vladom Moldove, Republika Gagauzija je 1994. godine transformirana u autonomnu teritorijalnu jedinicu Gagauziju i integrirana u politički sistem Moldove. Uz etničke Gagauze, koji su predstavljali većinu, na području Republike Gagauzije su živeli još i Bugari i Moldavci. Njihova naselja su isključena iz sastava Gagauzije nakon 1994. godine. Gagauzija je 23. XII 1994. posebnim zakonom dobila i formalno autonomiju. Moskva i proruski moldavski socijalisti podržavaju inače separatistički kurs te pokrajine.

Kako se u Ukrajini kriza ne smiruje i u Gagauziji se primjećuje porast separatističkih tendencija. Moskva se tamo angažira na slabljenju moldavske vlade. Prema nekim informacijama koje dolaze iz Komrata, sjedišta Gagauzije, robe iz ove moldavske oblasti su izuzete od embarga kojega je Moskva uvela na vina i poljoprivredne proizvode iz Moldove zbog toga što je ova država potpisala Sporazum o pridruživanju s Evropskom Unijom. Stanovništvo ima naglašen proruski stav, jer je medijski prostor pod dominacijom Rusa, koji stvaraju negativnu sliku o Evropskoj Uniji. U Moldovi se sa zebnjom prate događaji u Ukrajini, jer dobro znaju da ako Ukrajina padne onda je Moldova na redu. Svi se ježe od pomisli na 28. VI 1940. kada su Moldavci ugurani u SSSR. Crna sjenka se tako nadvila nad Moldovom.

(Sutra: Podanička Bjelorusija)