Kada su 8. decembra 1991. šefovi Rusije, Bjelorusije i Ukrajine – Boris Jeljcin, Stanislav S. Šuškevič i Leonid Kravčuk – definitivno razmontirali Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika u mestu Viskuli u Bjeloveškoj šumi u Belorusiji, niko nije mogao ni slutiti da će tridesetak godina poslije krenuti nova drama upravo sa prostora bivših sovjetskih zemalja. Predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Sergejevič Gorbačov, koji je preživio državni udar 19.8.1991.,ali je iz njega izašao veoma oslabljen, pojavio se posljednji put na televiziji tokom Božića 25. decembra da bi saopćio kraj Sovjetskog Saveza. Sljedećeg dana spuštena je crvena komunistička zastava a zalepršala je današnja trobojka. U toj povijesnoj drami pratimo pokušaj stvaranja nove geopolitičke arhitekture svijeta koju provodi bez milosti „vladar“ ruske države Vladimir Putin. On je već tada imao jasan plan o obnovi stare slave koji je podrazumijevao gubitak nezavisnosti „povijesnih“ ruskih zemalja Ukrajine i Bjelurusije, a u planu su mu ostale Gruzija i Moldavije dok su centralnoazijske republike Kazahstan, Kirgistan, Turkemenistan, Tadžikistan, Uzbekistan – i tako već njegove marionete. Baltičke države – Litvanija, Latvija i Estonija – koje su sada ugrađene u zapadnoevropsku konstelaciju snaga, izazivaju kod Putinu osjećaj najveće nervoze i bijesa. U feljtonu Putinova geometrija – Obnova ili propast povijesne Rusije prof. dr. Adamir Jerković piše o agresiji Rusije na Ukrajinu. Autor govori o događajima bez presedana koji su potresli svijet i još uvijek nema naznaka o kraju ove postsovjetske drame. Feljton prati sve učesnice sukoba u Ukrajini, kako direktne tako i potencijalne. Ovo će, po svemu sudeći, biti dugotrajan rat. Ako je suditi prema Putinovom ludilu nije isključen ni nuklearni rat.

Premda nije imperator, Putin razvija modalitete skoro carske vlasti. On odlučuje o svemu - o glavnim sigurnosnim zahtjevima prema SAD-u i NATO-u, da li će otpočeti rat, kada će uvesti trupe na tlo susjedne države, da li će zaustaviti ili nastaviti rat i pod kojim uslovima... Predsjednik drži poluge apsolutne moći

Kada je u trenutku velike ruske krize Vladimir Vadimirovič Putin preuzeo državu malo ko je očekivao da će ovaj profesionalni obvještajac KGB pokrenuti stvari iz osnova. Došao je u trenutku velike ruske agonije u Čečeniji, inflacija je smrvila cjelokupnu privredu, na sceni je carovala mafija a korupcija potresala zemlju. Putin je činio odlučne poteze, koji su podržani u narodu. Običnom čovjeku je vratio povjerenje u poharani sistem Rusije. Meteorski se uspinjao nakon haosa koji je uzrokovao raspad sovjetske države. On je oduvijek živio logikom obavještajca, bio je nepovjerljiv prema svakome. Od samog početka svoje vlasti stvara harizmu poludemokratskog moćnika. Protekom vremena pretvara se u autoritarnog vođu. Pobjeđuje na izborima 2004. koji se na Zapadu kvalificiraju namještenim. Od tada vješto drži poluge vlasti, čak i onda kada dužnost predsjednika prelazi u ruke njegove marionete Dmitrija Medvedeva, koji ih čuva za njega od 2008. do 2012. godine kada Vladimir Putin ponovo preuzima dužnost predsjednika Ruske Federacije.

Nakon toga Putin pravi novi meteorski skok. Jača svoju vlast i postaje apsolutnim autokrata, bez stvarnih oponenata. Opozicionare hapsi i eliminira dugim zatvorskim kaznama. Sistem vlasti koncentriran je u Putinovim rukama. On oponaša postojanje režima sa vladajućom Jedinstvenom Rusijom, ali, zapravo, on je stvarni vladalac. U krizi oko Krima Putin saziva najviđenije ljude Rusije, no isključivo on donosi presudnu odluku o okupaciji i aneksiji ovog poluostrva. Njegov je „izum“ referendum na Krimu čiji se rezultat unaprijed zna, kao i stvaranje „narodnih republika“ Luhanjske i Donjecke nastalih 2014. godine secesijom Ukrajine. Sve je to predstava za narod. Navodne „konsultacije“ sa saradnicima je najobičnija mimikrija. Na lakrdijskoj sjednici nacionalnog savjeta učesnike snima televizija nekoliko dana ranije a pušta se docnije u programu koji se emitira kao „uživo“. On je taj koji je odlučio o ratu u Ukrajini, a svi ostali „konsultanti“ samo su piuni, nevažni igrači, koji se utrkuju ko će glasnije i odlučnije podržati njegove očite namjere. Žalosno izgleda Putinovo propitivanje šefa obavještajne službe Sergeja Nariškina u zdanju Svete Katarine. Od treme što govori pred državnim glavarom Nariškin zamuckuje, a nedodirljivi hazjajin voštano hladnog lica nastavlja da zbunjuje svog podanika koji ne zna šta je pravi odgovor i šta treba reći. Iz ovoga se vide ne samo obrisi personalističke diktature nego potpuno izgrađen sistem pojedinačne vlasti. Ona je razvijena do neslućenih granica. Predsjednik drži poluge apsolutne moći. Vladimir Putin odlučuje bez uplitanja, samouvjereno i manirom apsolutističkog monarha. Razlika je u tome što mu se njegovi „podanici“ ne obraćaju sa „vaše veličanstvo“, iako je neokrunjeni car. Premda nije imperator Putin razvija modalitete skoro carske vlasti. On odlučuje o svemu: o glavnim sigurnosnim zahtjevima prema SAD i NATO, da li će otpočeti rat protiv neke zemlje, kada će uvesti trupe na tlo susjedne države, da li će zaustaviti ili nastaviti rat i pod kojim uslovima. Sve je zapravo u njegovim rukama. Putim se o svemu pita. Kao mozak cijele nacije odlučuje o upotrebi nuklearnog oružja. Njegova naredba vojnoj komandi da stavi snage nuklearnog odvraćanja u stanje pripravnosti sledila je krv u žilama ljudi širom svijeta. „Jedino mjesto za razumijevanje ovog rata je u glavi ruskog predsjednika Vladimira Putina. Njegov ministar odbrane general Sergej Šojgu samo je lutak koji treba da „uđe u šefovu glavu“ i zaključi o čemu Putin razmišlja, napisao je New York Times. Sve su prilike, procjenjuje se na Zapadu, da će ministar odbrane Sergej Šojgu biti smijenjen poslije velikih gubitaka ruske armije tokom invazije na Ukrajinu, gubitka teritorije u Hersonu i velikih diverzija, kao one na Krimu kada je most koji povezuje rusku obalu i ovo poluostrvo dignuto u zrak 8. oktobra 2022. godine. Sudbina ratnih gubitnika zadesila je već mnoge ruske generale koji se nisu snašli na bojišnici u Ukrajini.

(U sljedećem nastavku: Pomućeni razum gospodara Kremlja)