Kada su 8. decembra 1991. šefovi Rusije, Bjelorusije i Ukrajine – Boris Jeljcin, Stanislav S. Šuškevič i Leonid Kravčuk – definitivno razmontirali Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika u mestu Viskuli u Bjeloveškoj šumi u Belorusiji, niko nije mogao ni slutiti da će tridesetak godina poslije krenuti nova drama upravo sa prostora bivših sovjetskih zemalja. Predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Sergejevič Gorbačov, koji je preživio državni udar 19.8.1991.,ali je iz njega izašao veoma oslabljen, pojavio se posljednji put na televiziji tokom Božića 25. decembra da bi saopćio kraj Sovjetskog Saveza. Sljedećeg dana spuštena je crvena komunistička zastava a zalepršala je današnja trobojka. U toj povijesnoj drami pratimo pokušaj stvaranja nove geopolitičke arhitekture svijeta koju provodi bez milosti „vladar“ ruske države Vladimir Putin. On je već tada imao jasan plan o obnovi stare slave koji je podrazumijevao gubitak nezavisnosti „povijesnih“ ruskih zemalja Ukrajine i Bjelurusije, a u planu su mu ostale Gruzija i Moldavije dok su centralnoazijske republike Kazahstan, Kirgistan, Turkemenistan, Tadžikistan, Uzbekistan – i tako već njegove marionete. Baltičke države – Litvanija, Latvija i Estonija – koje su sada ugrađene u zapadnoevropsku konstelaciju snaga, izazivaju kod Putinu osjećaj najveće nervoze i bijesa. U feljtonu Putinova geometrija – Obnova ili propast povijesne Rusije prof. dr. Adamir Jerković piše o agresiji Rusije na Ukrajinu. Autor govori o događajima bez presedana koji su potresli svijet i još uvijek nema naznaka o kraju ove postsovjetske drame. Feljton prati sve učesnice sukoba u Ukrajini, kako direktne tako i potencijalne. Ovo će, po svemu sudeći, biti dugotrajan rat. Ako je suditi prema Putinovom ludilu nije isključen ni nuklearni rat.

Sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov priznaje novo stanje i 25.12.1991. podnosi ostavku na svoj položaj pošto država više nepostoji. Srušen je Sovjetski Savez!

Na dan 19. avgusta 1991. godine u Moskvi se dešava puč protiv predsjednika Mihaila Gorbačova. Premijer Valentin Pavlov, potpredsjednik SSSR-a Genadij Janaev, ministar unutrašnjih poslova Boris Pugo, ministar obrane Dmitrij Jazov, šef KGB-a Vladimir Krjučkov i prvi zamjenik predsjednika Savjeta obrane Oleg Baklanov, preuzimaju vlast. Ova grupa zavjerenika inkorporirana u Državni komitet za vanredno stanje (GKČP) ima jasnu namjeru da očuva komunistički sistem vlasti i Sovjetski Savez pošto-poto, ako treba i silom oružja. Proglasu zavjerenika da je Mihail Gorbačov smijenjen zbog bolesti niko ne vjeruje. Pučisti su očekivali da će proglas biti dočekan bez dramatičnih događanja. Ruski predsjednik Boris Jeljcin izlazi na ulice Moskve, pred zgradu Vlade Ruske Federacije i pridružuje se narodu koji zaustavlja raspoređivanje tenkova. Zavjerenici u takvoj situaciji nisu znali šta uraditi i nakon nekoliko sati prepustili su ponovno vlast predsjedniku Mihailu Gorbačov, a jedan urotnik je počinio samoubistvo. Zavjera je propala, organizatori puča su pohapšeni. Nešto kasnije će neki od njih biti amnestirani i pušteni iz zatvora, a za vrijeme Putina biće primljeni u audijenciju sa svim počastima (maršal Dmitrij Jazov). Nakon neuspjelog puča protiv predsjednika Mihaila Gorbačova nastavljen je projekt stvaranja nove unije koju potpisuju Rusija, Armenija, Bjelorusija i centralnoazijske sovjetske republike, ali tačku na „i“ stavljaju Ukrajinci u decembru 1991. kada na referendumu masovno glasaju za otcjepljenje od Sovjetskog Saveza.
U mjestu Viskuli u rezidenciji bivšeg sovjetskog lidera Nikite Hruščova čelnici Ruske Federacije, Ukrajine i Bjelorusije Boris Jeljcin, Leonid Kravčuk i Stanislav Šuškevič potpisuju 8. 12. 1991. sporazum koji je označio da ,,SSSR kao geopolitička realnost više ne postoji’’. Ovome je doprinijelo jačanje vlasti ruskog predsjednika Borisa Jeljcin, koji se, kako je kasnije napisao Mihail Gorbačov, „počeo boriti protiv centra Saveza“. Komunisitička partija Sovjetskog Saveza je zabranjena 21. decembra 1991. godine. Četiri dana nakon toga sovjetski predsjednik Mihail Gorbačova 25. decembra 1991. podnosi ostavku na svoj položaj pošto država više ne postoji. U televizijskom obraćanju Gorbačov je rekao da ,,kao rezultat nove situacije nastale stvaranjem Zajednice Nezavisnih Država’’ on obustavlja svoju aktivnost na položaju predsednika SSSR-a. Ovo su bile njegove posljednje reči u svojstvu lidera najveće države svijeta. Iste večeri sa kupole dvorca u Kremlju skinuta je crvena sovjetska i podignuta ruska trobojka. Raspadom Sovjetskog Saveza prestao je pedesetogodišnji hladni rat. Trojica predsjednika Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, Boris Jeljcin, Stanislav Šuškević i Leonid Kravčuk su, u međuvremenu, zauvijek zaklopili oči. Jeljcin 2007. godine, a druga dvojica jedan za drugim, u maju 2022. godine. Sva trojica predsjednika, koji su prethodno izgubili vlast u svojim zemljama, smatrani su prozapadnim političarima koji su svoje države otvorili prema tržišnoj ekonomiji. Šuškeviča i Kravčuka je pokosio ruski sindrom, istina ne ubistvima, ali zbog tereta godina i jedan i drugi su bili njegove žrtve. Šuškevićev pad bio je teži. U bjeloruskom parlamentu je 1994. on je smijenjen zbog nabijeđene „korupcije“. U Ukrajini, pak, 1990-tih godina Leonid Kučma je zamijenio predsjednika Kravčuka i uspostavio tješnje veze sa Rusijom. Djelomičnu korekciju je načinio njegov nasljednik Viktor Juščenko koji je izabran 2005. nakon ključnih događaja u Narandžastoj revoluciji. On je pokušavao usmjeriti ukrajinski brod prema Zapadu kroz afirmaciju tržišne privrede i slobodu medija kao temeljnog preduslova za uspostavljanje demokratskog društva. Kada je Juščenko predao vlast Viktoru Janukoviču 2010. godine dolazi do obrnutog procesa – zbližavanja Kijeva i Moskve. Ali, u revoluciji euromajdan Janukovičev režim bit će naprosto zbrisan sa političke karte u narodnoj pobuni februara 2014. godine. Zamjerala mu se velika bliskost sa Rusijom i odustajanje od proklamiranih zapadnih vrijednosti. Revolucionarna stremljenja u Ukrajini odmah su izazvala rusku agresiju. Na ukrajinsko poluostrvo Krim Moskva je poslala više od 20 hiljada profesionalnih vojnika bez oznaka. Epilog je poznat: okupiran je Krim, koji je narednih sedmica „proglasio“ dobrovoljno pripajanje Ruskoj Federaciji. U Rusiji je nastavljeno vojno pripremanje za događaje koji će uslijediti nakon toga. Svijet je pri tom naivno gledao pridizanje uspavanog diva, a samo su Amerikanci imali jasnu predstavu šta će se dogoditi dok precijenjena njemačka kancelarka Angela Merkel na drugoj strani nije uopće razumjela ovaj problem. I pored američkih upozorenja ona je insistirala na nastavku gradnje kontroverznog plinovoda Sjeverni tok 2, što će se pokazati kao velika greška. Vladimir Putin je već tada imao jasan plan o obnovi stare slave koji je podrazumijevao gubitak nezavisnosti „povijesnih“ ruskih zemljala. Ali, Putin je na Zapadu tretiran potcjenjivački, na Rusiju se gledalo kao na „tigra od papira“. On je smatran liderom zemlje koja je izgubila trku u naoružanju i koja je prema procjenama na Zapadu bila nemoćna da sustignu višedecenijsku prednost Evrope i Amerike. Tek u posljednjim godinama primjećena je njegova sinergija sa NR Kinom. Do tada je „vladar“ Rusije, kako ga zovu njegove pristalice, gazio svoje susjede koje je dugoročno namjeravao ponovo porobiti i vratiti u stari ruski zagrljaj. U međuvremenu je 30.8.2022. godine umro Mihail Gorbačov, koji je otvorio prozor promjenama u Sovjetskom Savezu, ali ga je u burnim događajima oduvala oluja koja je zahvatila njegovu zemlju. Za svoje neprocjenjivi doprinos svjetskom miru dobio je Nobelovu nagradu za mir 1990. godine. Više je bio cijenjen vani nego u svojoj zemlji. Dok je njegovo tijelo ležalo u kapeli stigao je predsjednik Vladimir Putin, poklonio se i prekrstio. I to je bilo sve. Nije bilo organizirane državne komemoracije ni sahrane..
( Sutra: Primakov podržava dejtonsku BiH )