Može li Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta CG zaustaviti pravni javašluk u Osnovnom sudu u Bijelom Polju?

Povodom otvorenog pravnog nasilja i nelegalnog suđenja koje se u Osnovnom sudu u Bijelom Polju vodi protiv Ibrahima Čikića i Vijesti, Čikić se preko medija obratio Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnog Suda Crne Gore i predsjednici Sudskog saveza CG.

Uvažena gospođo Medenica,
Molim Vas da iskoristite Vaša ustavna ovlaštenja i prekinete produženi zločin nadamnom, vratite proces u pravne okvire i odbacite kao neosnovanu tužbu za navodnu klevetu koju protiv mene vodi represivni dio državnog aparata CG.

Iako sam u svakom trenutku dostupan pravosudnim organima CG, sudija Rahmo Banda pokrenuo je krivični postupak protiv mene, tako što suđenje vodi u mom odsustvu. Ovaj zahtjev i reagovanje dostavit ću i parlamentarcima i pravosudnim organima EU, UN, OSCE-u, OHR-u, vladama i ambasadama demokratskih zemalja širom svijeta.

---

VRHOVNI SUD CRNE GORE
- Predsjednici Suda Vesni Medenici -
SUDSKI SAVJET
- Predsjednici Savjeta Vesni Medenici -

Podgorica, 15.03.2011.

Poštovana,

Ovim putem, kao stranka u sudskom postupku, obraćam Vam se u namjeri da Vas upoznam sa brojnim nezakonitostima koje su na moju štetu učinjene od strane Osnovnog i Višeg suda u Bijelom Polju, u predmetu poslovne oznake K.br. 327/2010.

Naime, tokom 1994. godine, u akciji „Lim“, koju su združeno sproveli crnogorski policijski i sudski organi, uhapšen sam zajedno sa ostalim članovima Stranke demokratske akcije Crne Gore. Nakon toga, bio sam pritvoren u policiji i Istražnom zatvoru Bijelo Polje, gdje sam, kao lice koje je stopostotni invalid zbog trajnog gubitka vidne sposobnosti, doživio neviđenu fizičku i psihičku torturu. Protiv odgovornih lica koja su prema meni vršila ta nedjela nikada nije sprovedena istraga, a svjedočenja o preživljenoj torturi sam predočio u svojoj knjizi pod nazivom „Gdje sunce ne grije“, objavljenoj 2008. godine, koja je u nastavcima izlazila u dnevnom listu „Vijesti“ od 20.11.2008. do 20.12.2008. godine.

Zbog navoda iz te knjige, 11 privatnih tužilaca je, dana 14.03.2009. godine, protiv mene podnijelu privatnu tužbu Osnovnom sudu u Bijelom Polju, tvrdeći da sam ih navodima iz te knjige oklevetao, odsnosno da sam navodno iznio niz neistina koje mogu povrijediti njihovu čast i ugled, čime sam, kako oni tvrde, izvršio krivično djelo kleveta iz člana 196 stav 2 Krivičnog zakonika. Sa tim predmetom je zadužen Sudija Osnovnog suda u Bijelom Polju Rahmo Banda, a predmet se sada vodi pod poslovnim brojem K.br. 327/2010.

U tom postupku, od kada je pokrenut, pa sve do danas, od strane bjelopoljskog Osnovnog i Višeg suda, na moju štetu je učinjeno toliko očiglednih i namjernih povreda Zakonika o krivičnom postupku i Krivičnog zakonika, kojima su u potpunosti obesmišljena osnovna načela krivičnog zakonodstva, a od kojih naročito moje pravo na odbranu, zajemčeno članom 37 Ustava Crne Gore.

ČIKIĆ: Molim Vas da iskoristite Vaša Ustavna ovlaštenja i prekinete produženi zločin nadamnom, vratite proces u pravne okvire i odbacite kao neosnovanu tužbu za navodnu klevetu koju protiv mene vodi represivni dio državnog aparata CG.

U skladu sa navedenim, u ovom obraćanju ću izložiti te nezakonite postupke, koje sam otkrio tek nedavno, kada sam izvršio uvid i fotokopitanje spisa predmeta, a sa kojima ranije nijesam bio upoznat, s obzirom da mi čak ni poziv i privatna tužba nijesu nikad uručeni.

1. Članom 51 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da se za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi, tužba podnosi u roku od tri mjeseca od dana kad je privatni tužilac saznao za krivično djelo i učinioca.

U konkretnoj pravnoj stvari meni se stavlja na teret izvršenje krivičnog djela kleveta iz člana 196 stav 2 Krivičnog zakonika, koje krivično djelo se goni po privatnoj tužbi.

U predmetnoj privatnoj tužbi je navedeno da sam krivično djelo izvršio neutvrđenog datuma u toku 2008. godine, kada je knjiga “ Gdje sunce ne grije” objavljena i od 20.11.2008. godine do 20.12.2008. godine, kada je ista u nastavcima objavljivana u dnevnom listu “Vijesti”.

Iz spisa predmeta se vidi da je privatna tužba, međutim, podnijeta Osnovnom sudu u Bijelom Polju dana 14.03.2009. godine.

Imajući to u vidu, očigledno je da su privatnu tužbu tužioci podnijeli nakon isteka zakonskog roka od tri mjeseca od dana saznanja za navodno djelo i učinioca (koje činjenice su isti saznali u 2008. godini), tako da je ova privatna tužba trebala biti odbačena kao neblagovremena, i to po službenoj dužnosti, s obzirom na činjenicu da je sud dužan da vodi računa o blagovremenosti privatne tužbe sve do pravosnažnog okončanja postupka.

2. Članom 177 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da podnesci moraju biti razumljivi i sadržati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupati, a stavom 3 istog člana je regulisano da će sud podnosioca podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti.

Privatna tužba podnesena protiv mene (koja se smatra podneskom u smislu Zakonika o krivičnom postupku) je zaista neuredna, nerazumljiva i neprecizna. Na ovu činjenicu ukazujem prije svega zbog većine navoda iz privatne tužbe, kao što su na primjer sljedeći:

- „za Bulatović Luku na strani 143, 144 i 145 da se posprdno izjašnjavao o bolesti okrivljenog i iz konteksta tog dijela teksta se može zaključiti da se Bulatović nehumano ponašao prema okrivljenom...“;
- „na strani 165 do 170, u više rečenica opisivao radnje i stavljao riječi koje prikazuju Bulatovića kao sadistu i čovjeka koji ima za cilj da zlostavlja optuženog...“;
- „na strani 213 – 217 iznio je niz neistina koje se odnose na prijetnju optuženom da predstavnicima Crvenog krsta ništa ne govori jer je prostorija ozvučena...“;
- „za tužioca Karišik dr Tomislava na strani 148 – 154 optuženi iznosi neistine da je imao prema njemu neprofesionalan i nehuman odnos i da ga je optuživao za terorizam, da ga je ironičnim odnosom vrijeđao...“;
- „na strani 192 iz teksta se može zaključiti da je dr Tomislav u odnosu na optuženog postupao nesavjesno i da je propustima ugrozio zdravlje optuženog...“

Dakle, pomenuti navodi, između ostalih, su zaista nejasni i na iste se gotovo nemoguće izjasniti, a iz privatne tužbe se ne vidi ni na koje tačno navode iz knjige se tužioci pozivaju. U tom smislu, kao što ćete vidjeti iz spisa predmeta, sud je pravilno pozvao privatne tužioce da urede tužbu i ostavio im rok od 3 dana da to urade.

Međutim, sud je pogriješio kada privatnu tužbu nije odbacio kao neurednu, u skladu sa citiranim članom Zakonika o krivičnom postupku, i to nakon što su privatni tužioci, postupajući po nalogu suda da urede tužbu, dostavili akt pod nazivom „Ispravljena privatna krivična tužba“. Ovo ističem iz razloga što se ovim aktom, koji je po svojoj sadržini skoro pa identičan sa prvobitno podnijetom privatnom tužbom, nije uredila privatna tužba, već je ista ostala i dalje nerazumljiva i neprecizna.

3. Članom 57 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da ako privatni tužilac ne dođe na glavni pretres iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta smatraće se da je odustao od tužbe, a stavom 2 tog člana da će predsjednik vijeća dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje privatnom tužiocu koji iz opravdanog razloga nije mogao da dođe na glavni pretres, ako u roku od osam dana po prestanku smetnje podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje

Privatni tužioci, kao ni njihov punomoćnik, se nijesu pojavili na glavni pretres zakazan za dan 29.12.2009. godine, iako su bili uredno obaviješteni o terminu održavanja pretresa, što se utvrđuje iz dostavnice koja se nalazi u spisima predmeta, a svoj izostanak nijesu opravdali, usljed čega je prvostepeni sud donio Rješenje o obustavi postupka. Pored toga, punomoćnik privatnih tužilaca Šuković Radivoje se, dana 30.12.2009. godine, javio sudiji Bandi i obavijestio ga da na pretres nije pristupio iz razloga što njegov pripravnik nije u rokovnik upisao datum održavanja glavnog pretresa, što po Zakoniku o krivičnom postupku nije opravdavajući razlog za izostanak.

Shodno tome, pravilno je sudija Banda donio odluku kojom je odbio predlog punomoćnika tužilaca za povraćaj u pređašnje stanje i zakazivanje novog pretresa, uz koji je punomoćnik dostavio Potvrdu Doma zdravlja o navodnoj spriječenosti.

S druge strane, potpuno je nesnovano i nelogično Rješenje Višeg suda u Bijelom Polju, kojim je usvojen taj predlog punomoćnika privatnih tužilaca i kojim je ukinuto Rješenje o obustavi postupka. Viši sud čini očitu povredu Zakonika o krivičnom postupku, pozivajući se na to da je Potvrda Doma zdravlja valjan dokaz o spriječenosti punomoćnika tužilaca da prisustvuje na glavni pretres, pri tom u cjelosti zanemarujući navedenu činjenicu da je taj isti punomoćnik obavijestio sudiju Bandu da na pretres nije došao jer u njegov rokovnik nije upisan datum održavanja pretresa.

Ova Potvrda nije mogla biti mjerodavan dokaz u ovom postupku iz više razloga. Prvi je taj što advokatu Šukoviću dana 29.12.2009. godine nije izdat ljekarski izvještaj, što je uobičajena praksa prilikom pregleda kod izabranog doktora, a posebno kod činjenice da se Šuković žalio na navodne napade gušenja, iznenadne bolove itd. Drugo, nije jasno kakva je to “kompjuterska evidencija” i zašto se ne izdaju ljekarski izvještaji kada sa ona vrši, kako to stoji u obrazloženju tog Rješenja. Treće, postavlja se pitanje kako je moguće da iz djelovodnika Doma zdravlja, koji je dostavljen sudu, proizilazi da se dana 29.12.2009. godine Domu zdravlja javio samo jedan pacijent i to upravo Šuković Radivoje. Četvrto, Šuković je primljen kod izabranog doktora u drugoj smjeni, koja počinje u 14 časova, dok se, po njegovoj izjavi, javio u Dom zdravlja u 13 časova (glavni pretres je bio zakazan u 13 časova). S tim u vezi, nije jasno zašto je pacijent sa navodno tako ozbiljnim simptomima ostavljen da čeka toliko dugo na prijem i zbog čega se nije javio Službi Hitne pomoći, već izabranom ljekaru. Peto, Viši sud je potpuno ignorisao činjenicu da je Potvrdu Doma zdravlja, koja je služila kao dokaz o spriječenosti, potpisao i na njoj svoj faksimil stavio jedan od privatnih tužilaca – dr Rasim Agić.

Međutim, sve i da je ova potvrda vjerodostojna i tačna, Viši sud u Bijelom Polju nije imao u vidu da je Šuković, koji je navodno čekao na prijem kod izabranog doktora od 13 do 14 časova, za to vrijeme, a i prije toga, više puta telefonskim putem mogao obavijestiti Sudiju o svojoj, ponavljam, navodnoj spriječenosti da prisustvuje pretresu zakazanom za 13 časova.

4. Članom 405 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da se žalba na rješenje podnosi u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja, dok je članom 380 stav 2 predviđeno će neblagovremenu i nedozvoljenu žalbu odbaciti rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda. Takođe, članom 374 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku je regulisano da žalba, između ostalog, obavezno treba da sadrži i obrazloženje.

U ovom predmetu, punomoćnik privatnih tužilaca je, dana 01.04.2010. godine, primio Rješenje kojim mu je odbijen predlog za povraćaj u pređašnje stanje, a na koje rješenje je izjavio žalbu Višem sudu u Bijelom Polju, preko Osnovnog suda, u kojoj je naveo da obrazloženje iste slijedi u roku od 3 dana. Dana 08.04.2010. godine, nakon isteka zakonskog roka od 3 dana od dana dostavljanja, punomoćnik je dostavio žalbu na to Rješenje, ovaj put sa obrazloženjem.

Prvostepeni i drugostepeni sud su počinili povredu odredaba Zakonika o krivičnom postupku, kada nijesu odbacili ovu žalbu kao neblagovremenu, budući da je ista sa obrazloženjem pristigla tek nakon isteka zakonskog roka od 3 dana, o kojoj činjenici su sudovi bili dužni da vode računa po službenoj dužnosti.

5. Članom 312 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku je propisano da se optuženom može suditi u odsustvu samo ako je u bjekstvu ili inače nije dostižan državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan, dok je članom 453 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku, u dijelu koji se odnosi na skraćeni postupak, regulisano da ako okrivljeni ne dođe na glavni pretres, iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, sud može odlučiti da se glavni pretres održi i u njegovom odsustvu, pod uslovom da njegovo prisustvo nije nužno i da je prije toga bio saslušan.

U konkretnom sudskom postupku nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi za donošenje Rješenja da mi se sudi odsustvu, iz razloga što nisu postojale zakonske smetnje da mi se poziv i privatna tužba lično uruče, s obzirom da sam državljanin Crne Gore, koji ima prijavljeno prebivalište u Bijelom Polju. Takođe, kao državljanin BiH, imam uredno prijavljenu adresu i u Sarajevu, koju sud od nadležnih organa BiH nije ni pokušao da pribavi, kako bi pokušao dostavljanje poziva i privatne tužbe preko konzularnih predstavnika.

Nadalje, ne postoje ni naročito važni razlozi da mi se sudi u odsustvu, jer ni težina, ni način izvršenja tog navodnog djela to ne opravdavaju. Naročito je važno napomenuti da se ovdje radi o skraćenom postupku, koji isključuje mogućnost da se okrivljenom sudi u odsustvu ukoliko nije prethodno saslušan, što u konkretnoj pravnoj stvari nije bio slučaj.

Imajući to u vidu, krivično vijeće bjelopoljskog Osnovnog suda je donijelo neosnovanu i pogrešnu odluku o tome da mi se sudi u odsustvu, zbog toga što sam navodno nedostižan državnim organima Crne Gore, u čemu se sastoji još jedna flagrantna povreda zakona učinjena u ovom postupku.

Iz izloženog se jasno vidi da je cio ovaj sudski postupak samo nastavak torture koju sam preživio 1994. godine i da se u njemu na sve načine pokušava onemogućiti moja odbrana, usljed čega predlažem da izvršite uvid u spise predmeta Osnovnog suda u Bijelom Polju, poslovne oznake K.br. 327/2010 te da, shodno Vašim zakonskim ovlašćenjima, preduzmete neophodne radnje kako bi se otklonile učinjene nezakonitosti u tom predmetu i spriječilo njihovo dalje vršenje, a u cilju zaštite ugleda sudova u Crnoj Gori i ostvarivanja njihove obaveze da zakonito i objektivno odlučuju u pravnim stvarima.

S poštovanjem,
Podnosilac:
Ibrahim Čikić, v.r.