Hoće li konačno samozvane bošnjačke političke i vjerske vođe shvatiti da se ponašaju poput milicionera sa početka ove priče? Skupite hrabrosati gospodo „Milicioneri“ i javno kažite „Doktoru“ istinu (vječitom premijeru i njegovim ministrima) da je bošnjački narod živ? Možete li makar jednom u životu u ovom sudbonosnom vremenu u kojem se nalazi bošnjački narod zaboraviti na vlastiti komfor i uraditi mrvicu dobra za narod? Spriječite animalni nestanak bošnjačkog naroda.

Ja sam čovjek koji se godinama bavi duhovnošću i isključivo iz humanih razloga imajući u vidu starost i bolest tužitelja Vučića Popovića pristao sam na pomirenje i pored svih boli kroz koje sam godinama prolazio. Dodatni razlog za takav postupak leži u činjenici da poslije skandalozne presude Osnovnog i Višeg suda u Bijelom Polju kojom sam pravosnažno osuđen da Luki Bulatoviću i Tomu Karišiku isplatim po 2000 eura odštete za navodne duševne boli plus sudske troškove, iako su u više navrata materijalnim dokazima uhvaćeni da govore neistinu procijenio sam da danas stavim tačku na ovaj cirkus

Ogrezli u zločinima i kriminalu, po prirodi patološki lažovi, zahvaljujući selektivnom pamćenju, paralelnoj istini i dvostrukom moralu, plasiranjem šarenih laža, institucionalno usisavaju Vaš svježi novac u opljačkanu Crnu Goru. Pošto su rasprodali i opljačkali sve što se moglo rasprodati i opljačkati i zadužili zemlju kod međunarodnih centara moći na taj način pokušavaju spasiti državu od ekonomske i svake druge propasti, prije nego krenu u nove pljačke i zločine.

“Ovo nije obična promocija knjige, ovo je naš doprinos borbi ovog hrabrog čovjeka, podrška njemu na putu postizanja pravde.
Ibrahim Čikić je 1994.godine, zajedno sa ostalim saborcima iz SDA Sandžaka uhapšen u policijskoj akcija „Lim“, kada su proživeli teške torture i strašne oblike zlostavljanja, samo zato što su bili Bošnjaci, muslimani, drugačije mislili od zvanične politike Crne Gore i Srbije u tom periodu. Osuđen je na dvije godine zatvora od kojih je jednu proveo u Foči, gdje je kako kaže proživio neopisive torture“, ovim riječima promociju je započeo predsjednik BKZ dr. Muratović.

Devedesetih sam tražio od suda da bude fašistički, a ne DPS-sovski. Kao paradigmu naveo sam slučaj paljenja Rajhstaga i suđenje Dimitrovu. Dimitrov je tada pred sudovima Trećeg Rajha u Hitlerovoj Njemačkoj zbog nedostatka dokaza oslobođen. U suverenoj Crnoj Gori zemlji vladavine jednog čovjeka i devedesetih i dvijetisućeičetrnaestih i pored nedostatka bilo kakvih dokaza ja sam osuđen. Tako je to u zemlji gdje sude podobni, a ne sposobni. Zemlji podanika i bezkičmenjaka. Državi gdje ljudi vegetiraju kao biljke i godinama ne znaju za život dostojan čovjeka. Privatnoj državi u kojoj su abnormalne stvari normalne i obrnuto.

U emisije Čikić je direktno prozvao crnogorskog premijera Mila Đukanovića i VDT, te između ostaloga naglasio: - Ja sam čovjek koji ima neograničene resurse. Ja sam čovjek koji vjeruje u Gospodara svjetova, i koji crpi snagu od Gospodara svjetova. I to je ono što moji tužitelji, moji progonitelji nikada neće shvatiti. Dakle, kada imam najveći progon od strane njih ja tada imam najveći duševni mir, rekao je Čikić, žrtva crnogorske genocidne policijske akcije "Lim" i autor istinite dokumentovane knjige "Gdje sunce ne grije".

Ali to ovo VDT neće ili ne može sve dok je Milo Đukanović na vlasti. Otuda i potonji dopis iz VDT predstavlja samo novu i očiglednu simulaciju odnosno opstrukciju pravde. Pomaganje učiniocima da izbjegnu pravdu. Produženu nekažnjivost najtežeg zločina. Te produženi progon, ako ne i „crtanje meta“, na licima žrtava i svjedoka.

Odbacivanje odnosno ignorisanje ove dve prijave, kao i onih u slučaju Afere snimak, KAP, Telekoma, i mnogih drugih, nas nije iznenadilo. I na Konferenciji za medije 4. decembra 2014., istakli smo, kako je malo vjerovatno, da VDT uopšte može početi da radi svoj posao, sve dok je u Crnoj Gori na vlasti, naš vrhovni oligarh, kleptokrata i uzurpator, Milo Đukanović.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković vratio je Specijalnom odjeljenju za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije, terorizma i ratnih zločina, spise predmeta o krivičnoj prijavi protiv Mila Đukanovića i Vrhovnog državnog tužilaštava (VDT) za krivično djelo genocid u vezi sa slučajem Ibrahima Čikića.

Krivične prijave podnijeli su profesor Milan Popović, urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Demokratskog fronta Koča Pavlović.

Azra Jasavić, poslanica u Skupštini Crne Gore govori o slučaju Ibrahim Čikić, prozvala je predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu, koja je pokazala neznanje po pitanju presude Ibrahima Čikića.
Preporučujemo vam da pogledate i podijelite sa prijateljima fantastično obraćanje jedne Bošnjakinje na Međunarodni dan ljudskih prava, kako radi i djeluje crnogorsko pravosuđe posebno kada je crnogorski zločin genocida u pitanju.

Ibrahim Čikić je žrtva montiranog političkog sudskog procesa iz 1994. godine kada je u brutalnoj policijskoj akciji „Lim“ 13,500 Bošnjaka prošlo kroz policijsku torturu tadašnje SRJ (Srbije i Crne Gore) i kada je kompletno rukovodstvo parlamentarne SDA, tačnije njih 45, uhapšeno čime je bošnjački korpus bačen na koljena...

„Zahvaljujem svim slobodoumnim ljudima koji spašavajući čovjeka u sebi oštro osudiše nepravdu i podržaše istinu. Iako osuđen pred vama stojim kao pravednik i simbol stradanja nepravedno nanijetog bošnjačkom narodu. Nepristajanje na zaborav i otpor prema planiranom progonu Bošnjaka doveo me je u položaj progonjenog a otpor prema progoniteljima je sveta obaveza svakog čovjeka,“ kazao je Čikić.

Čikić je zahvalio onima koji su osudili nepravdu i podržali istinu.
„Iako osuđen, pred vama stojim kao pravednik, i simbol stradanja nepravedno nanijetog bošnjačkom narodu. Nepristajanje na zaborav i otpor prema planiranom progonu bošnjačkoig naroda doveo me u položaj progonjenog a otpor prema progoniteljima sveta je obaveza svakog čovjeka“, rekao je Čikić.
On je kazao da oni koji su ga tada „batinjali“ i tamničili i danas "gospodare" Crnom Gorom.

Prisutni su izrazili jaku zabrinutost zbog surovosti crnogorskog režima prema veteranima demokratskih promjena koje su se trebale desiti početkom devedesetih u Sandžaku i Crnoj Gori te ustanovili da Slučaj Čikić je opći apsurd za sudstvo jedne države koja teži evropskim integracijama i da je u krajnjem slučaju neprihvatljivo i neshvatljivo da žrtva torture i nevđenih zločina protiv čovječnosti biva osuđena od strane svojih dželata, zbog sjećanja, pisanja i svjedočenja o onome što je nad žrtvama činjeno u režimskim kazamatama.

Knjiga opisuje brutalna mučenja i zatvorsku torturu koju su pretprjeli pripadnici Stranke demokratske akcije (SDA). Ovo knjiga predstavlja ogledalo nesmjenjive vlasti i nereformisane službe Državne bezbjednosti koja je zajedno sa crnogorskim sudovima i Tužilaštvom do temelja zgazila osnovne slobode i prava građana Crne Gore.

Web magazin Bošnjaci.Net saznaje, Pozitivna Crne Gore sutra u Briselu podnosi dva amadmana Parlamentarnom odboru Eropske unije i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje. Kako saznajemo poslanica u Skupštini Republike Crne Gore Azra Jasavić, u utorak u Briselu između ostalog će govoriti i o skandaloznoj presudi i produženom zločinu u vidu parničnih građanskih parnica nad Ibrahimom Čikićem. Odmah nakon nastupa Bošnjaci.Net će prvi objaviti kompletan govor poslanice Jasavić.

Bošnjačka dijaspora u Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi pozdravlja ovakvu izjavu Vrhovnog državnog tužioca gospodina Stankovića i očekuje da će stručno i profesionalno odraditi posao do kraja. Hoćemo da vjerujemo da se ne radi samo o markentiškoj izjavi novog tužioca kako bi umirio javnost zbog skandalozne presude i oštrih osuda koje su s pravom izazvane perverznom presudom Višeg suda u Bijelom Polju.

Isti režim koji je tada propagirao progon svih koji su druge vjere, danas jednako promoviše progon političkih neistomišljenika i zataškava krivična djela svojih poslušnika. Zato je danas u Crnoj Gori mnogo lakše biti Juso Ajanović koji je osuđen zbog kupovine glasova za vladajuću partiju, dok ga je istovremeno Vlada Crne Gore promovisala na još bolju poziciju u državnoj upravi, nego biti Ibrahim Čikić koji se usudio da progovori o brutalnom kršenju ljudskih prava i policijskoj torturi. I tada i danas je teško i hrabro biti Ibrahim Čikić i baviti se borbom protiv nepravde ovog režima.

Podsjećanja radi, Ibrahim Čikić je 1994. godine uhapšen, sa tada već 100% oštećenim vidom pod sumnjom da je angažovan kao snajperista da podiže oružani ustanak u cilju odvajanja Sandžaka. U zatvoru je preživio užasnu torturu, o kojoj je kasnije napisao knjigu 'Gdje sunce ne grije'.
I upravo je ta knjiga od strane međunarodnih eksperata za istraživanje ratnih zločina okarakterisana kao prvorazredna optužnica protiv vrha ratnog crnogorskog režima.

Nirnberški proces na crnogorski način izgleda nešto drugačije. Uostalom, niti je Bijelo Polje - Nürnber, a nijesu ni Crnogorci – Njemci, pa da nakon ideologije fašizma iz perioda krvavog raspada Jugoslavije, podučavaju svoju djecu i unuke kako su njihovi očevi i djedovi sprovodili ratno-huškačku politiku fašizma tamo nekih devedesetih godina. U zemlji „gdje sunce ne grije“, režim i dalje polaže nadu na „povoljnom vjetru“ koji uz plitku bošnjačku pamet i veleizdaju političkih lidera, treba da pod velom zaborava sačuva državnu politiku progona i činjenja zločina nad Bošnjacima, te da direktne izvršioce zaštiti odgovornosti a žrtvu liši svake mogućnosti satisfakcije za pretrpljeni bol i patnje.

Dosta je stvari nejasno u ovim procesima kroz koje još uvijek prolazimo. Međutim, istina je uvijek jasna kao dan, bez obzira jel' sunce zubato ili grije jakim intenzitetom. Istina ima svoje pobornike, a laž je uvijek neprijatnost i tama onoga ko laže i onoga na koga se laže. Mi smo uvjereni da je Ibrahim bio dio istine koja se u to vrijeme susrela sa velikom količinom lažnih ideja.

Učinimo sve što je u našoj moći da ova presuda Ibrahimu Čikiću bude ukinuta, tako što će istina zamijeniti laž, a nepravda ustupiti pred pravdom! Neka oni koji stoje iza ovako užasne nepravde - ne samo nad Ibrahimom Čikićem, nego nepravde izvršene ovom presudom nad samom pravdom, nad pojmom i suštinom pravde! – budu sami izloženi barem moralnoj osudi javnosti.

Ešaloni koji sprovode državnu politiku od visokih državnih funkcionera, preko sudija i ANB-ovaca, pa sve do policajaca i zatvorskih čuvara. I devedesetih i danas, genocid protiv Ibrahima čine u ime države i voljenog vođe. Združeno Bošnjaci, Srbi, Crnogorci i svi ostali koji podržavaju režim punim kapacitetom u novi zločin!

Zaboraviti nećemo, a platiti za naše kolektivno sjećanje moramo. Godine 1994. bošnjački narod u Crnoj Gori, akcijom “Lim” bacili ste na koljena, a Ibrahim Čikić vam je knjigom “Gdje sunce ne grije” uspravne kičme, ispostavio političku fakturu. Vi niste spremni da priznate počinjene grijehove, niste u stanju da se suočite sa prošlošću i zato kažnjavate za sjećanje, zbog čega kao partija nemate pravo da drite lekcije o evropskim vrijednostima.

Ovom presudom kao i oslobađajućim presudama u slučajevima u kojima se u Crnoj Gori sudili ali i ne presudili ratnim zločincima za hapšenja, nasilne i masovne deportacije Bošnjaka, crnogorsko pravosuđe je ponizilo žrtve, pogazilo istinu i udaljilo pravdu. IGK će informisati institucije za zaštitu ljudskih prava i sloboda u Sjevernoj Americi o ovoj sramnoj presudi koja je po ko zna koji put pnizila Bošnjake u Crnoj Gori.

Među njima bio je i Bjelopoljac Ibrahim Čikić, invalid, čija je, kako stoji u nalazu ljekara, ”vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno“, jer se, napisao je – „radi o praktično slijepoj osobi”. Njega je optužnica teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Čikić je uhapšen 24. februara 1994. godine u prostorijama Crvenog krsta u Bijelom Polju. Danima njegova porodica nije znala gdje se nalazi, a bio je kao i drugi uhapšeni iz crnogorskog dijela Sandžaka odveden u Foču, gdje je preživio neviđenu torturu.

Donošenjem osuđujuće presude u slučaju Ibrahima Čikića, crnogorsko pravosuđe pokazalo svu fašističku suštinu biti države prema Bošnjacima. Naime, preživjela žrtva genocidne policijske akcije „Lim“ koja se usudila javno progovoriti i opisati samo djelić strahovite patnje kroz koju je ni kriv ni dužan prošao za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu mora platiti 4000 € upravniku bjelopoljskog logora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih boli koje im je po današnjoj presudi nanio u knjizi „Gdje sunce ne grije.“

Iskreno se nadamo da će pod pritiskom europskih integracija i specijalni tužioc u Crnoj Gori zahvaljujući Čikićevoj knjizi konačno početi da radi svoj posao i procesuirati ključne aktere crnogorske policijske akcije “Lim”, upravnike i stražare crnogorskih kazamata i uvidjeti da ima dovoljno dokaza da se protiv njih podnesu tužbe.

Simptomatično je da je sudija Sanja Konatar prihvatila dvadesetak svjedoka uglavnom radnika bjelopoljskog zatvora koje su predložili Čikićevi tužitelji, a samo jednog svjedoka kojeg su predložili Ibrahimovi branioci. Ipak poslije današnjeg svjedočenja gospodina Rafeta Erovića proces je definitivno demaskiran i u potpunosti razgolićen i sada se bez ikakve sumnje može konstatovati da se u ovom slučaju radi o produženom genocidu nad žrtvom Ibrahimom Čikićem.

Riječ je o dva objektivna zločina genocida, odnosno radnje koje predstavljaju genocid. O tom zločinu i teškim fizičkim i psihičkim povredama nevinih Bošnjaka, autohtonog evropskog naroda, zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti, kao i o jednom prostoru, vremenu, ljudima i neljudima, autentično i potresno svjedoči ova knjiga...- izjavio je prof. dr. Smail Čekić.

Simptomatično je da sudija Sanja Konatar ne prihvata ni jedan zahtjev Čikićevih branilaca, a koji su jako važni za razobličavanje ove sudske farse. Tako Čikić nema prava da predlaže svjedoke, koristi sudskog vještaka, vrši uvid u sudeske spise...

Ekskluzivno za naše čitaoce Bošnjaci.Net prvi objavljuju naslovnu stranicu trećeg proširenog izdanja dokumentarne knjige „Gdje sunce ne grije“ koja će biti štampana na 540 strana produženog „B formata“. Knjiga sadrži 70-tak novih momenata (stranica) i kompletne sudske spise, fotografije, faksimile, ljekarsku dokumentaciju... i prema riječima prof. dr. Enesa Pelidije predstavlja nezaobilazan i vrlo važan dokument budućim istraživačima surove sandžačke stvarnosti.

Kako nazvati i imenovati likove spremne da nastave život u kući žrtve? Može li normalan ljudski um zamisliti monstruma koji čizmom gazi glavu muslimanske bebe u trpezariji kuće ili siluje djevojčicu od osam godina? Kojom imenicom nazvati autore Memoranduma? Kakva je to nacionalna biblija koja počiva na genocidu, a od ljudi pravi zločince. Šta reći o vladiki koji blagosilja zločince i drži propovjed u kojem poziva na klanje muslimana govoreći da je to najveći čin bogoštovlja i odanosti crkvi i bogu? Šta reći o bezobrazluku i drskosti srpskih zvaničnika koji odlučiše da Osnovnu školu u Srebrenici nazovu Njegoševim imenom?

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafu Cerića posjetio Ibrahim Čikić, istaknuti Bošnjak iz Crne Gore, stopostotni invalid i autor knjige «Gdje sunce ne grije». On je u dužem razgovoru obavijestio Reisu-l-ulemu o svom stanju i poteškoćama da nađe mir u duši nakon zlostavljanja kojeg je doživio od Crnogorske vlasti, posebno od Mile Đukanovića.

Sve su prilike da se odvija posljednji čin drame „Kremanskog proročanstva.“ Nakon što su izgubili za vijek vjekova Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju, Kosovo, na pomolu je gubitak Preševske doline, Vojvodine, Sandžaka, Bosne i Hercegovine... Svakom prosječnom gimnazijalcu jasno je da Srbija više nikada neće imati snagu koju je imala početkom devedesetih. Nakon genocida koji su preživjeli Bošnjaci tokom posljednje agresije Srbije i Crne Gore na R. BiH samo lud čovjek može pristati na predaju četničkim falangama. Genocid u zaštićenoj zona UN-a u Srebrenici i masovne grobnice rasute širom Bosne i Hercegovine osvijestile su i najtvrdokornije sofiste.

Najpoznatije vođe sandžačke komite bili su glasoviti junaci i vitezovi bošnjačkog otpora Jusuf Mehonjić i Husein Bošković. Mehonjić je bio vođa bjelopoljske, a Husein je vodio komitu pljevaljskog sreza. Bili su neustrašivi borci i branitelji sandžačke nejači. Zbog izuzetne hrabrosti i viteštva ratovanja imali su izuzetno veliko poštivanje čestitih Srba i Crnogoraca. Poznato je da su znali zimovati i proljeće čekati čak i u crkvama! Istina da među jatacima sandžačke komite ima i pravoslavnih sveštenika i čestitih domaćina hrišćana dodatno je zadavala muku režimu u Beogradu.

Integritet njegova misaonog toka, (Prof. dr Milana M. Popovića), koji se prelama kroz nekoliko žanrova, pisane riječi, lahkoćom lasera raspolućuje učmale i ustajale baruštine ‘nadrimoderne’, u kojoj se, kao nekad konoplja, gaje novokonponovane književne tvorevine i uzgajaju novokonponovani idealisti ili nadriidealisti. Tako da, s olakšavajućim zadovoljstvom svih koji su žedni, čitalac bude zaveden samospoznajom da piscu ovog romana uopće nije stalo do publiciteta i/ili mudrovanja.

Dakle, Kur'an siromaštvo i imetak smatra iskušenjima. Zato, nečije siromaštvo doista može biti posljedica njegovih loših postupaka i ophođenja. U nizu faktora i uzroka koji vode siromaštvu zna biti i loš postupak i ophođenje prema siromašnima, a posebno u vremenu kada smo bili u stanju i prilici pomoci slabima. Kauzalitet?! Sve što se u svijetu zbiva, u ostalom, dešava se smisleno, s razlogom i po Božijoj mudrosti. Ništa se ne može desiti bez Božijeg znanja i učešća. Sudbina svih stvorenja u Njegovim je rukama. On upravlja svime, od neba do Zemlje... (As-Sedžda, 5)

Kada je, međutim, pokrenuta medijska promocija i feljton u dnevnoj novini Vijesti, jedanaest Bjelopoljaca pomenutih u tom štivu, od kojih su dva kasnije odustala od tužbe, podnijelo je krivičnu a zatim i parničnu prijavu protiv Čikića i Vijesti za navodnu klevetu i duševne bolove, tražeći čak sto dvadeset hiljada eura.

Država Crna Gora, na čelu sa ratnim i poratnim premijerom Milom Đukanovićem odlučuje da kazni Čikića. Ovoga puta u vidu navodnih „privatnih“ tužbi za klevetu. Organizuju jedanaestoricu bivših zatvorskih čuvara i tuže Čikića za klevetu. Sudija Rahmo Banda jedva čeka da namjeru premijera sprovede u djelo i kazni Čikića. Pune tri godine jadni Rahmo na razne načine pokušava da osudi Ibrahima i tako stekne privilegije kod vlasti.

Presuda: „Čikić je kriv za hapšenja, deportacije, Morinj, Bukovicu, Štrpce, Kaluđerski laz,... kriv je što se usudio sjećati. Crna Gora je zemlja zaborava, lažu da smo bili u ratu. Dužan je da isplati 120 000 eura klovnovima za duševne boli, što im je nanio. U Crnoj Gori javno iznošenje istine je strogo zabranjeno!“ - pa sebi u bradu dodade: Šta ti je moj Ibrahime sve ovo trebalo, ovdje dokumenti ne važe. Svjedok je bitan.

Žalosno je danas izgledao Umer Hadžić, dok je pred sudijom Rahmom Bandom, poput Rifata Veskovića, hvalio dželate naroda svoga. Prema onome što se čulo, ne samo da je izrekao hvalu i slavu Čikićevim tužiocima, već se hvalio zatvorskim smještajem i uslovima pod kojim je robijao. Taksista Ilija - Iko Rajković iz Plava, koga je Čikić, po navodima knjige, nakoutirao 1994. godine dok su skupa ležali u bjelopoljskom zatvoru, danas je na suđenju izjavio da se “Čikić pretvara da ne vidi; da super vidi i da je jako opasan”,

Do kada ćemo lagati sebe? Do kada ćutati kao zemlja-leš, kao nacija zadovoljna mrvama, kao država bez svog “ja”, kao narod koji se miri sa internacionalnom etiketom na kojoj piše – privatni i korumpirani posjed? Do kada ćemo nijemo, bezočno nijemo, trpjeti opasne marovićevsko-dukanovićevske obračune koji cijepaju naše društvo, koji se pretvaraju u veliku igru prljavih računa, koji postaju kancer našeg bića, koji stvaraju osjećaj ogromnog kolektivnog straha?

"Smatram da je cjelokupan postupak očigledno usmjeren na skretanje pažnje sa glavnog problema koji je iznio Čikić, koji je svjedočio, i po prvi put u Crnoj Gori javno o neistraženoj i nekažnjenoj torturi u okviru zloglasne akcije "Lim" iz 1994.godine, a koja do danas nije dobila epilog u crnogorskom pravosuđu. Jako je interesantno posmatrati, možda posljednje političko suđenje za klevetu u Crnoj Gori, prije primjene njene potpune 'dekriminalizacije'. Žalosno je da se ovdje sudi Čikiću za navodnu klevetu a da organizatori i počinioci zločina sve ovo posmatraju aposolutno bezbjedni od sudskog gonjenja", nalasio je advokat Prelević.

Nažalost, postoje ljudi koji ne mogu podnijeti bilo kakav uspjeh i dobro kod drugih. Tuđi napredak čini ih neraspoloživim i potištenim. Omalovažavaju postignuća drugih, stalno nešto prigovaraju, izmišljaju i lažu, umjesto da i sami krenu i pokušaju uraditi nešto slično, opovrgavaju i ponižavaju ono što su drugi ostvarili. Bolna je istina da takve ljude srećemo svuda: među omladinom i starcima, muškarcima i ženama, obrazovanim i neobrazovanim. Zavist znaju pokazati čak i oni koji i sami uživaju određeni autoritet i ugled u društvu.

Bjelopoljski sud nastavlja da Čikića navodno traži, da ga navodno ne nalazi, i da mu zbog toga sudi u odsustvu - iako se Ibrahim Čikić svo to vrijeme nalazi u Bijelom Polju. I ne samo da je svo vrijeme prisutan, a ne odsutan, već on dolazi u Osnovni sud, potpisuje punomoćje za advokata iz kancelarije “Prelević”, i tako jasno daje na znanje državnim organima i Sudu da je prisutan na teritoriji Bijelog Polja i Crne Gore!

U listu "Dan" 17. 03 2011 godine u tekstu koji je naslovljen "NEKADAŠNJI ČELNIK SDA ŠTITI ZATVORSKE ČUVARE" Čikić je na početku naglasio: - Čestitam ti, Rifate Veskoviću!!!
U nastavku izjave Čikić tvrdi: - Ja nikada u svom životu nisam imao nikakve komunikacije sa Rifatom Veskovićem, niti sam ikada bio član bilo koje njegove stranke. Za vrijeme mojih zatvorskih dana u bjelopoljskom Istražnom zatvoru, tokom 1994. godine, nikada se nisam sreo sa Veskovićem, niti sam kad sa njim dijelio zatvorsku ćeliju....

Današnje svjedočenje protiv Čikića, Vesković je iskoristio za reklamiranje svoje navodno napisane knjige čije izdavanje najavljuje već desetak godina. Prema onome što je rekao njemu je prvenstveni cilj da pokušava da umanji vrijednost Čikićeve knjige dokumentarnog sadržaja, koja je doživjela više izdanja i zgražavanja onih koji su je pročitali.

Molim Vas da iskoristite Vaša ustavna ovlaštenja i prekinete produženi zločin nadamnom, vratite proces u pravne okvire i odbacite kao neosnovanu tužbu za navodnu klevetu koju protiv mene vodi represivni dio državnog aparata CG.
Iako sam u svakom trenutku dostupan pravosudnim organima CG, sudija Rahmo Banda pokrenuo je krivični postupak protiv mene, tako što suđenje vodi u mom odsustvu. Ovaj zahtjev i reagovanje dostavit ću i parlamentarcima i pravosudnim organima EU, UN, OSCE-u, OHR-u, vladama i ambasadama demokratskih zemalja širom svijeta.

NVO i intelektualci CG više puta pisali jako afirmativne tekstove o Čikiću. U organizaciji Instituta za istraživanje zločina na čelu sa prof. dr. Smailom Čekićem u Domu Oružanih snaga BiH prošle godine održana je promocija Čikićeve knjige “Gdje sunce ne grije”, gdje je učestvovalo 16 promotora i diskutanata. Prof. dr. Milan Popović, redovni profesor crnogorskog Univerziteta napisao roman "Ibrahim 2044-1994" čija se promocija očekuje krajem ovog ili početkom sljedećeg mjeseca u Podgorici. Roman će biti štampan u nekoliko hiljada primjeraka.

U stalnom je ratu sa zločincima i prijateljstvu s istinoljubivim. Sveta Knjiga, Kur’an jedino Bogobojaznost smatra mjerilom vrijednosti čovjeka: “Najdraži od vas Bogu su oni koji su najbogobojazniji.” Jedino Bogobojazan čovjek vlada sobom i stalno unapređuje vlastitu ličnost. Zadovoljan je onim što mu Bog daje i mirno podnosi udarce sudbine. Brojni kur’anski ajeti i predaje posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, Bog blagoslovio nj, i njegov čisti i plemeniti rod govore o tome.

Poređenje volje i pokreta nema nikakvog smisla sa aspekta filozofije jer se radi o krajnjim različitostima. Pokret nastaje kao proizvod materijalne, a volja za opstankom je duhovne prirode. Ukoliko u ljudskom tijelu nestane pokreta, nestaje i volje za opstankom, ali pokret je u svojoj biti drugačiji od volje za opstankom. Volja za opstankom u čovjeku nastaje od pokreta, ali je i sama volja uzrok pokreta.

Zakulisne radnje, potkupljivanje, izdaja, glasanje zločinaca, zastrašivanje svjedoka, kontralustracija, komformizam… zahtijevaju posebnu pozornost i mnogo ozbiljniju analizu mentalnog sklopa Bošnjaka. Da li je moguće da na zemaljskoj kugli ne postoji narod sličan Bošnjaku koji je spreman radi sopstvene stražnjice raditi na kolektivnom “samoubojstvu”!? Da li je Bošnjak (ne generalno) zapao u kolektivno ludilo, izgubio kompas, pa kao parameter morala uveo najprofitabilniju instituciju zvanu “domaći izdajnik”!?

Učeći iz historije, lahko možemo zaključiti da društvo koje njeguje visoke norme ponašanja i čiji temelji leže na istinoljubivosti i humanosti takvu zajednicu nazivaju humanim I plemenitim društvom. Opisujući takve zajednice historičari kao glavnu karakteristiku takvog društva navode visoke moralne norme ponašanja i sklonost iste ka težnji u pravcu razvoja života dostojnog čovjeku. Naravno gospoda historičari nas dalje uče da takva društva zasigurno dobijaju Božiju pomoć iz nama nevidljivog svijeta koji se naziva Gayb.

Podsjećam advokata mojih tužitelja da umjesto što traži da mi se sudi u odsustvu, da je to protiv zakonito, te da on kao legalista mora preko MIP. RCG I Međunarodne pravne pomoći doći do moje adrese jer se nalazim na svega pedesetak metara udaljenosti od crnogorske ambasade u Sarajevu, ili uredno mi uruče poziv dok boravim u C. Gori. Koristim ovu priliku da se od srca zahvalim mojim “privatnim tužiteljima” represivnom dijelu državnog aparata 90-tih godina prošlog vijeka što su svojim “privatnim” tužbama napravili izvanrednu reklamu mojoj knjizi, tako da će se ista uskoro pojaviti I na engleskom, turskom… a u toku su pregovori o snimanju igranog filma po scenariju moje knjige.

"Kako objašnjavate da su Bošnjaci narod koji 'obožava' svog dželata?" I uistinu, ako analiziramo političku scenu u Crnoj Gori u rasponu od 1994. godine kad je Ibrahim uhapšen, pa do danas, utvrdit ćemo nekoliko paradoksa, od kojih i taj da je tadašnji premijer Crne Gore bio Milo Đukanović, a istu funkciju obavlja i danas, tadašnji ministar pravde Filip Vujanović je sadašnji predsjednik države, Zoran Lazović...

Demokratska crnogorska građanska i intelektualna javnost navikla na ovakve prljave pokušaje krečenja historije što su imali prilike gledati u nekoliko posljednjih godina u slučajevima Morinja, Štrbaca, Kaluđerskog laza, Bukovice i razno-raznih “privatnih tužbi” za duševne boli sa milionskim odštetnim zahtjevima najbolje znaju “Vijesti”, “Monitor,” te veliki broj njihovih novinara i slobodnoumnih građana koji se odvaže javno progovoriti i svjedočiti ili pisati o zlu i zločinu režima u C. Gori.

Izvršen je i uvid u Čikićev ambulantni ljekarski protokol koji je vođen 1994. godine u zatvoru u Bijelom Polju iz kojeg se vidi, kako se moglo čuti, da su tužioci postupali u skladu sa zakonom.
Punomoćnik Čikića prigovorio je na ambulantni protokol koji je potpisao jedan o dtužilaca dr Rasim Agić jer, kako je rekao, “nije jasno koji navod iz tužbe dokazuje taj protokol“.

Na žalost, u demokratskoj C. Gori, svijest Bošnjaka (izvinjavam se svjesnima) neodoljivo podsjeća na eša’ritsku školu mišljenja, jer se ne mirenje sa ratnim zločincima ondašnjg, (1992-1995) na žalost i današnjeg režima, samozvanih gospodara ljudskih sudbina od strane komformističkih (despotskih) bošnjačkih krugova smatra protivljenjem i neposlušnošću Bogu. Zato je evropska C. Gora jedina zemlja na svijetu gdje žrtve obožavaju svoje dželate!? Svoju lojalnost i vjernost svom “gospodaru” dokazuju svojim sigurnim glasovima čime zločince amnestiraju od odgovornosti!?

Ibrahim Čikić u politički montiranom procesu optužen je za terorizam i osuđen na zatvorsku kaznu koju je dvije godine izdržavao u zatvorima Crne Gore i u Foči. Svoju golgotu, najsuroviju policijsku torturu, zlostavljanje i mučenje usljed kojeg je izgubio vid objelodanio je u knjizi „Gdje sunce ne grije“. U knjizi autor imenom i prezimenom pominje one koji su po nalogu vlasti vršili zlostavljanja i ubijanja. Te ubice i mučitelji tužili su autora knjige zbog izrečene istine.

Građani Crne Gore koji su odbranili pravo na sjećanje u zadnjih dvadeset godina, a žele vjerovati svojim ušima i očima kojim su gledali zločine počinjene njima i drugima u neposrednom okruženju, te ako nisu spremni povjerovati u “ISTINU” da su im vladari nalik “Mahatmi Gandiju,” a visoki policiski i zatvorski čuvari poput “majke Tereze” izlažu sebe opasnosti da budu tuženi za klevetu i plate odštetu. Zločinci u C. Gori takve nazivaju Ibrahim, Monitor, Vijesti…

S pravom mnogi smatraju da je jedan od glavnih razloga pojave ovakvih suđenja koji graniče sa zdravim umom, upravo neusvajanje zakona o lustraciji u Crnoj Gori. Otvoreno moramo reći da usvajanje spomenutog zakona već duže vrijeme blokira šef SDP i predsjednik Parlamenta CG Ranko Krivokapić. To znači da je ovaj crnogorski nacionalista pod plaštom socijaldemokracije otvoreni pomagač zločinaca koji i dalje progone žrtvu - Ibrahima Čikića. Istina, ovoga puta torture iz logorskog kazamata Foče zamijenjene su perfidnom tužbom. Umjesto da se država Crna Gora izvini i zatraži oprost od Bošnjaka zbog zločina počinjenog tokom agresije na BiH, prizna grešku, pohapsi organizatore i izvršioce zločina – oni Čikića i dalje progone i zlostavljaju.

Dok majke Srebrenice muku muče kako bi preživjele svaki naredni dan jer su ostale bez hranitelja, zločinci dobijaju milionske svote za navodne advokatske i druge troškove. Ima li kraja ovakvim dodatnim poniženjima i iscrpljivanjima žrtava? Ima li iko od strane međunarodne birokratije i jedan gram morala da zaustavi ovu blasfemiju? Da li je moguće da će primjer Poljaka Tadouša Mazovjeckog ostati usamljen? Da li je moguće da aktuelnim svjetskim “liderima” ništa više nije sveto? Da li je istina da su moralne ljudske vrijednosti postale abnormalne?

Kakva je svijest i njihov karakter kada poslije svih zločina kroz koji je prošao bošnjački narod mogu da govore ovako? Misle li oni da ima neko ko ima jedan gram morala i čiste svijesti pri sebi da će im povjerovati u ono što pričaju? Vide li oni masovne grobnice, osjećaju li oni svježe rane koje još krvare, imaju li oni sjećanje, ima li išta što im je sveto?”

Tužitelji traže da im Čikić i Vijesti za navodnu “duševnu bol” isplate 120,000 eura, jer se usudio da opiše dio torture koju je preživio u kazamatima od Foče do Bijelog Polja. Ovaj sramotni sudski proces je elementarno kršenje ljudskih prava i slobode izražavanja i pokušaj da se Čukuću i Vijestima zabrani dalje iznošenje istine o zločinu nad Bošnjacima počinjenom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu tokom 1994. godine.

Materijalizam se toliko uvukao u ljudsko biće da ga je pretvorio u mašinu koja proizvdi i troši. Hiljadama godina veličina čovjeka ogledala se u slobodi misli i dijela i na putu njenog ostvarenja bio je spreman žrtvovati i sopstveni život. Nažalost, danas je ponizni sluga, rob proizvodnje i potrošnje spreman da pred tim idolima žrtvuje svoju slobodu i slobodoumlje. Uzvišene ljudske vrijednosti gurnute u zapećak porađaju nametnute moralne vrijednosti te vrednuju čovjeka onoliko koliko je uključen u progres materijalnog blagostanja.

Blago rečeno šokirani smo činjenicom da je Centralna narodna biblioteka Crne Gore po svom nahođenju ili po nalogu nadležnih organa dala sebi za pravo da olako i neargumentovano određuje karakter oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, označavajući ga građanskim ratom.

Način hapšenja i policijske torture kroz koje sam prošao nećete vidjeti ni u najstrašnijim filmovima strave i užasa. Čovjek ne može da vjeruje sa kakvim zvjerima živi i kakve mozgove i zločince svakodnevno susreće na ulici. Nisam vjerovao da postoje ljudi koji su spremni i koji uživaju zadajući drugima najstrašniju psiho-fizičku bol. Ja sam uspio samo kap patnje, jada i čemera kroz koji sam prošao izliti na papir.

Uhapšen je 24. februara 1994. godine, a u kasnim noćnim satima 28. februara doveden kod istražnog sudije, pod optužbom da 1993. i 1994. htio stvoriti državu Sandžak, da je specijalista za rušenje mostova i pruga, pa je u bjelopoljskom zatvoru, a kasnije i u fočanskom - stravično mučen.

Umjesto da državni vrhovni tužilac pokrene istragu, pohapsi i procesuira dobro poznate organizatore i izvođače zločina i genocida nad Bošnjacima početkom 90-tih godina prošloga vijeka dželati tuže žrtvu. Više je nego očito da je Čikić kriv što je preživio zločin genocida, i što se usudio napisati samo djelić jada i čemera kroz koji je prošao, tokom na pravdi Boga, hapšenja i robijanja 1994. godine.

Danas 11. maja 2010. u Bijelom polju trebalo bi da počne suđenje Ibrahimu Čikiću i "Vijestima". Sudija Medina Mušović je putem oglasne table prije par mjeseci zakazala ročište i odredila advokata Čikiću po službenoj dužnosti. Planirala je da Čikića expresno osudi i tako pokaže lojalnost režimu u C. Gori.

Sudbina bjelopoljskog Bošnjaka Ibrahima Čikića daje za pravo onima koji tvrde da se priroda Đukanovićeve pljačkaško-švercerske vlasti nije bitno promijenila. O tome svjedoči i podatak da je u katalogizaciji Čikićeve knjige „Gdje sunce ne grije“, urađenoj u Centralnoj narodnoj biblioteci Crne Gore, agresija na BiH zamijenjena sintagmom „građanski rat“

Crnogorski diktator, zločinac, vođa kartela i mafije Milo Đukanović sa bratijom iz vrha države i DPS, u nemoći da se sam suprotstavi Ibrahimu Čikiću i napisanoj knjizi, ponovo montira proces, ali ovog puta preko 11 Bjelopoljaca, bivših službenika tamnošnjeg zatvora, inače neki od njih su Čikićevi dželati, koji su podnijeli privatnu tužbu kako im je Čikićeva ispovijest u objavljenoj knjizi nanijela “duševnu bol”. Zar je moguće da se dželatima može nanijeti “duševni bol”?

Rekao sam sebi da je to uoci petka a to je Mubarek noc i mogu biti Kurban, i da su trazili bolju noc ne bi je izabrali. Vidjeli su ti cetnici da me nije strah, pa su poceli da me batinjaju. Jednom mi je jedan rekao: bjezi! Nisam htio to da radim. Uveli su me u neku plisanu sobu i zavezali mi ruke lisicama za radijator koji je bio vruc. Kada su mi se ruke ugrijale, poceo sam da vristim od velike temperature.

“Uhapšen sam, iako sam bio sporocentni invalid. Optužen sam po 17 tačaka optužnice, između ostalog i kao snajperista koji je trebalo da ubija srpsku djecu, iako sam gotovo potpuno slijep. Da apsurd bude veći moje dijete koje je tada imalo 54 dana je proglašeno kao opasan mudžahedin i terorista i o njemu se u medijima pisalo kao o opasnom teroristi”, kazao je juče Čikić na promociji.

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, u utorak 4. maja 2010. u 12.30 sati, u Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Ulica Zelenih beretki broj 2 u Sarajevu, održat će PROMOCIJU knjige “GDJE SUNCE NE GRIJE“, autora Ibrahima ČIKIĆA, jednog od žrtava zločina nad Bošnjacima na području SR Jugoslavije, konkretno u Crnoj Gori, u vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.