Mr. Mujko Erović

Najprije želim reći da je Semir Djulić pošten i častan čovjek, takodjer i izuzetan intelektualac. Pored toga taj je Dobri Bošnjanin jedan od najzaslužnijih ljudi za ideju KBSA, njegovo osnivanje i opstanak. Naime, Semir je bio prvi podpredsjednik Upravnog odbora KBSA izabranog na Osnivačkoj skupštini KBSA dana 29. maja 2000. godine u Chicagu. Nakon što su nakon samo par mjeseci rada prvog sastava UO KBSA, na žalost, podnijeli ostavke ključni ljudi u UO, predsjednik dr. Mensur Šunje i sakretar Besim Velić, Semir Djulić je imao hrabrosti da preuzme na sebe odgovornost i dužnost predsjednika UO. Uz pomoć IZBSA (koja je još bila u fazi formalnog osnivanja), ostalih članova UO i moje malenkosti ( tada sam bio predsjedavajući Skupštine KBSA) Semir je konsolidirao KBSA. Mogu da posvjedočim (a ima još mnogo pouzdanih svjedoka) sa kolikim je požrtvovanjem, znanjem i sposobnošću Semir Djulić vodio tešku bitku da konsolidira UO, da ideja KBSA preživi i da se naša toliko željena i potrebna krovna organizacija Sjeverne Amerike ne ugasi, prije nego je zaživjela, u ambijentu tradicionalne bošnjačke boljke da se za nešto brzo zapale i još brže od toga ohlade. Nekako smo sa Semirom na čelu održali KBSA i proveli godišnje programe i planove rada, te održali 2. Skupštinu KBSA krajem maja 2001. u New Yorku u okviru 6. Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike. Tek smo tada došli do problema. Nijedna zajednica nije bila spremna da preuzme organizaciju 7. Susreta Bošnjaka i 2. Skupštine KBSA. Tada su stali ispred svih Bošnjaka Sjeverne Amerike efendija Ismet Zejnilović i Semir Djulić, pa sa nekoliko entuzijasta preuzeli na sebe koliko hrabru toliko i riskantnu obavezu da organiziraju u Atlanti te manifestacije od kojih je zavisio kontinuitet u organiziranju najbrojnije (izuzev turske) bošnjačke dijaspore na svijetu.

Reakcije na postskupštınska dešavanja: Semir Đulić, predsjednik Upravnog odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike - jesen 2000. - maj 2002. OD STATUTA DO KAMPANJE Onima koji kao brane Statut i osnivaju komisije, vode izbornu kampanju po medijima mogu reći samo su time pojačali moje sumnje da se ne radi o pitanju Statuta KBSA već o pitanju kandidata za predsjednika UO KBSA. Poraz je stavrni dio demokratskog procesa i može postati pobjeda samo demokratskom procedurom, jer živimo u zemlji demokratije. Zato dozvolimo Delegatima da donesu odluku po svojoj svijesti i savjesti. Detaljnije>>>

Uz velike teškoće pa i materijalne žrtve i gubitke naša (tada mlada i krhka kao i sve druge osim Toronta i Chicaga) zajednica u Atlanti je organizirala Susrete bez velikog iskustva. Nije pretjerano reći da je Semir Djulić ugradio sebe u organizaiju Susreta, a posebno 2. Skupštine na kojoj je izmedju ostalog nakon dvogodišnje javne rasprave i burne diskusije usvojen prvi Statut KBSA. Zbog toga će, nedvojbeno, ime Semira Djulića ostati velikim slovima upisano u historiju KBSA iako se rano zamorio odmah se nakon 2. Skupštine i samo jednog mandata povukao iz UO i uopšte iz KBSA.
Zbog tih zasluga i velikog poštovanja i prijateljstva kojeg gajim prema Semiru Djuliću dobro sam se zamislio nad njegovim tekstom objavljenim u nekim našim medijima i našem cijenjenom web magazinu Bošnjaci.net. Zamislio i preispitao, pa sam odlučio da mu odgovorim javno, onako kako je i on sasvim otvoreno nastupio.
Odmah na početku moga odgovora želim reći da sam veoma neprijatno iznenadjen i u nekim dijelovima prosto zaprepašten činjenicom;

KADA SU GOSPODIN EMIR RAMIĆ I NJEGOVI SLJEDBENICI USPJELI DA DOVEDU U TOLIKU ZABLUDU I IZMANIPULIRAJU TAKVOG INTELEKTUALCA I NESPORNO POŠTENOG I DOBRONAMJERNOG KAO I VIŠE NEGO ZASLUŽNOG ZA KBSA ČOVJEKA KAKAV JE SEMIR DJULIĆ, MORAMO SE SVI KOJIMA JE ISKRENO NA SRCU ŽELJA ZA NAPRETKOM I PROSPERITETOM BOŠNJAČKE ZAJEDNICE U SJEVERNOJ AMERICI ZAMISLITI NAD DUBINOM KRIZE U KOJU SMO ZAPALI I RAZMJERAMA POSLJEDICA I ŠTETE KOJA JOJ JE NANESENA I JOŠ SE NANOSI OD STRANE LJUDI KOJI UPORNO NAŠE OPŠTE INTERESE PRILAGODJAVAJU LIČNIM INTERESIMA I AMBICIJAMA.

Moj odgovor Semiru Djuliću zapravo želim formulirati kroz nekoliko pitanja;

1. Na osnovu čega se gospodin Djulić svrstao na jednu stranu, onu Ramićevu&co. tako rezolutno, a spočitava svima pa i IZBSA svrstavanje na drugu stranu, recimo stranu Radne grupe koju predvodi prim.dr. Muhamed Saračević, a iza koje stoji Koordinacioni savjet KBSA kao savez 80% koordinacija koje ne prihvataju flagrantna kršenja akata KBSA i svih principa legitimiteta, smjenjivosti i morala, Osnivača KBSA, najstarije, stogodišnje bošnjačke organizacije u SA - BACA Chicago i ogromne većine iskrenih patriotskih bošnjačkih snaga Sjeverne Amerike?
2. Na osnovu čega Semir tako samouvjereno i odlučno tvrdi da je 9. Skupština KBSA održana 25. maja 2008. u Saint Louisu bila legalna, kao i njena priprema (podnošenje prijedloga izmjene Statuta, pa ondaizbor i imenovanje novog UO KBSA, a time i Ramićev ničim ograničen (valja doživotni) mandat. Gospodin Semir Djulić nije ni bio na 9. Skupštini, 6 godina se nije oglašavao o bilo čemu u KBSA. Valjda ne misli da će iko ozbiljan prihvatiti njegove stavove do kojih je došao surfanjem internetom I nekakvim svojim kontaktima kako sam navodi u svom tekstu?
3. Zbog čega gospodin Djulić misli da su najviše naše vrijednosti za koji se bori Radna grupa u ime ogromne većine bošnjačkih institucija I Bošnjaka Sjeverne Amerike ; PRINCIPI LEGITIMITETA I DEMOKRATIČNOSTI, JEDINSTVO BOŠNJAKA, PRUŽANJE ŠANSE MLADIMA, STATUTARNOST KBSA (kako on sam precizno i tačno navodi u svom tekstu) samo floskule , odnosno sredstva za manipulaciju i predizbornu kampanju članova Radne grupe?

4. Zbog čega Semir Djulić ne vjeruje stručnim i naučnim analizama i ekspetizama ( opet njegove riječI ) koje je izložila i objavila Radna grupa i zašto mu smetaju akademske titule pojedinih članova Radne grupe, budući da je i sam akademski veoma obrazovan nosilac akademske titule? Zbog čega misli da titule treba da diskreditiraju stručnost i kompetencije njihovih nosilaca? Kako je moguće da g. Djulić više vjeruje paušalnim ocjelama i manipulacijama nego objektivnoj i stručnoj analizi Radne grupe? Zar mu nije dovoljan samo zadnji stav člana 12. Statuta KBSA kojeg su Ramić i sljedbenici sramotno i na silu progurali APSOLUTNIM POVREDAMA MATERIJALNOG PRAVA I FLAGRANTNIM KRŠENJEM PROCEDURE koji glasi: mandat člana Upravnog odbora KBSA traje dvije godine i produžava se svake dvije godine. Da li je g. Djulić ikada čuo da ne kažem vidio bilo gdje u savremenom svijetu da se tako gazi princip smjenjivosti kao temeljni princip demokratičnosti i osnovni civilizacijski postulat i da se omogućuje doživotno i bez ikakvog ograničenja nekome da upravlja bilo kojom ozbiljnom organizacijom? Sjeća li se Semir, koliko smo kod osnivanja KBSA posvetili pažnje I vremena kod pitanja dužine, mandata članova UO, zna li da je samo ovo, da drugih nezakonitosti nema direktno usmjereno protiv volje časnih osnivača KBSA?

4. Odakle dolazi sumnja kod bivšeg veoma uspješnog predsjednika UO KBSA u objektivnost i nezavisnost radne grupe. Na čemu počiva argumentacija po kojoj on Radnoj grupi negira objektivnost i nezavisnost zbog okolnosti da su njeni članovi javno objavljivali svoje stavove i mišljenja. Zar javnost i transparentnost u mišljenju, stavovima i zaključcima nije temelj objektivnosti i nezavisnosti.

Zbog ograničenosti prostora ne mogu više nabrajati pitanja za g. Djulića. Medjutim, iskreno se nadam da će se ova diskusija nastaviti u akademskom tonu i snagom argumenata, baš onako kako smo g. Djulić, ja i mnogi drugi našI suradnici i kolege radili kada smo osnivali i postavljali KBSA na noge, a tu praksu nastavili smo svi mi koji smo osam punih godina ostali uz KBSA, a imamo nijet da to činimo i ubuduće.
Na kraju svima vama, poštovani čitaoci i gospodinu Semiru Djuliću želim od srca hairli i sretne ramazanske mubarek dane.

Mr. Mujko Erović
Chicago