„Zašto volimo Muhammeda“ je naslov nove knjige o životu posljednjeg Allahovog Poslanika s.a.v.s., autor Muhamed Mahmutović pisao je ovo djelo više od dvije decenije, za Bošnjaci.Net kaže:
- Ovaj rukopis sam nosio u sebi dvadeset i tri godine — simbolično koliko je trajala Objavа. Nije to bila samo književna ambicija, nego unutrašnja obaveza prema životu Muhammeda, alejhi selam. Svaku stranicu sam pisao s osjećajem da prilazim temi koja nadilazi svaku riječ, i zato sam pazio da ostanem vjeran izvorima, granicama i mjeri. Knjiga se zove „Zašto volimo Muhammeda“.

Da li se radi o siri, romanu...?
Nije klasična sira, ali nije ni roman. Pokušao sam spojiti historijsku pouzdanost s pripovijedanjem koje otvara srce, jer vjerujem da ljubav prema Poslaniku a.s. ne raste samo iz informacija, nego iz prepoznavanja njegove ljudske veličine — siročeta koje je naučilo šta znači gubitak, supruga koji je volio, vođe koji je praštao, učitelja koji je podizao ljude. Želja mi je da oni koji o njemu znaju malo — upoznaju ga. A oni koji ga već vole — zavole ga još svjesnije. Allah me je počastio da posljednje odlomke završim u ramazanu, i to je za mene bio znak da je trud imao smisla, ističe autor Mahmutović.

Za ovu priliku objavljujemo osvrt prof. dr. hfz. Safvet Halilović, koji je autor kapitalnih djela „SIRA – životopis posljednjeg Allahovog poslanika” i Tefsir – komentar Kur’ana Časnog, kao i desetine drugih.

Knjiga koja budi svijest i preobražava savjest
(Osvrt na djelo Zašto volimo Muhammeda – romansirana biografija Muhammeda, a.s., autora Muhameda Mahmutovića)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji je Božiji Poslanik, odabran da čovječanstvu prenese poruku Objave i usmjeri ga prema Uputi. Njegovo poslanje predstavlja jednu od najvećih milosti darovanih svijetu. Kao nosilac Božije riječi, ostavio je primjer koji zahvata sve dimenzije ljudskog života. Zato je poznavanje njegovog životopisa dragocjeno: muslimanima kao temelj identiteta i uzora, a onima koji to nisu kao prilika da prije suda upoznaju život i misiju čovjeka o kojem se govori.
Uzvišeni ga je poslao kao milost svjetovima (El-Enbija’, 107), a milost se ostvaruje u mjeri spremnosti da bude prihvaćena. Program s kojim je došao nije bio parcijalan; u njemu su tijelo i duša, razum i srce, pojedinac i zajednica dovedeni u sklad. Ne guši se tijelo radi duše, niti se duša potiskuje radi prolaznog uživanja. Ne dopušta se apsolutna sloboda strasti, ali se ni čovjek ne lišava prirodnih potreba. U toj ravnoteži leži trajna svježina poruke — svježina koja je savremenom svijetu potrebnija nego ikada, u vremenu izgubljenosti, materijalne prenaglašenosti i unutrašnje suhoće.
Čovjek je biće dvostruke dimenzije: materijalne i duhovne. Umijeće života sastoji se u njihovom usklađivanju. Onaj ko postigne tu ravnotežu dosegao je oblik zrelog i smislenog življenja. Upravo zato idejni vođa čovječanstva mora pokazati da je takva harmonija moguća — ne teorijom, nego vlastitim životom.
Ličnost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja upravo to jedinstvo: sklad između duše i tijela, vrline i znanja, htijenja i mogućnosti. Njegova veličina nije u spektaklu moći, nego u sposobnosti da Objavu primijeni u konkretnom svijetu, poštujući njegove zakonitosti, a da pritom ostane potpuno okrenut apsolutnoj Istini. U tom jedinstvu leži i smisao posredničke uloge (ummeten vesetan) — održavati mjeru između krajnosti, između dunjaluka i ahireta, pojedinca i zajednice, riječi i djela.
Postoje djela koja informišu, druga koja tumače, a rijetka su ona koja čitaoca vraćaju njemu samom. Knjiga Zašto volimo Muhammeda – romansirana biografija Muhammeda, a.s. pripada upravo toj trećoj vrsti.
Pisati o vjerovjesniku znači stati pred veličinu koja ne dopušta površnost. Autor to razumije od prve stranice. Ne pristupa njegovom životu kao historiji koju treba braniti, niti kao legendi koju treba uveličati, već kao savjesti pred kojom se zastaje. U vremenu glasnih polemika, ova knjiga bira smiren ton i u tom tonu otkriva čovjeka iza imena.
Umjesto niza datuma i događaja, pred čitaocem se otvaraju odluke. Upravo te odluke mijenjale su ljude iznutra. Muhammed, a.s., nije prikazan kao figura dominacije, već kao mjera ljudskosti. Veličina se ovdje ogleda u suzdržanosti — u onome što je mogao učiniti, a nije. Takva snaga ne traži pozornicu, ali ostavlja trag trajniji od carstava.
Prikaz svijeta prije Objave posebno snažno odjekuje. Mrak nije dramatiziran; prikazan je kao navika. U toj naviknutosti na nepravdu i tihu brutalnost prepoznaje se univerzalnost poruke. Arabija tog vremena postaje ogledalo svakog vremena u kojem ljudi prestanu postavljati pitanja.
U tom kontekstu, dolazak vjerovjesnika ne izgleda kao politički prevrat, nego kao povratak čovjeku. Promjena ne dolazi silom, nego primjerom. Masama se ne obraća galamom, nego savjesti. A savjest, kada se probudi, djeluje tiho, ali neumoljivo.
Rođenje bez najave, djetinjstvo bez oca i pustinja kao učitelj nose simboliku bez nametanja. Najveće promjene često nastaju u tišini. Dijete bez zaštite uči osjetljivost prije snage; odsustvo privilegije postaje škola blagosti; ogoljenost pustinje oblikuje karakter koji traži smisao, a ne višak.
U tekstu nema patetičnog uzdizanja, ali ima osjećaja. Nema idealizacije bez odgovornosti, ali ima dubokog poštovanja. Svaka rečenica svjedoči svijest da pisati o Poslaniku, a.s., znači preuzeti odgovornost. Autor ne nastoji govoriti u njegovo ime, nego izbjeći da ga zasjeni vlastitim glasom.
Ton djela daje mu posebnost. Ne traži da se vjeruje, nego da se pogleda iskreno. Muslimanu nudi podsjetnik i izazov da se oslobodi navike u razumijevanju Poslanika; onome drugom omogućava ulazak bez potrebe za odbranom. Umjesto rasprave, otvara prostor.
U vremenu brzih presuda, kada se vjera mjeri pripadnošću umjesto ponašanjem, fokus se vraća na primjer. A primjer ima snagu koju zakon nema. Ljudi se rijetko mijenjaju pod pritiskom; mijenjaju se kada ih nečiji život posrami u tišini i uzdigne bez riječi.
Najveća vrijednost ove knjige možda je u podsjećanju da je Muhammed, a.s., prije svega bio čovjek — među ljudima, sa ljudima, za ljude. Njegova revolucija bila je tiha, ali temeljita: započinjala je u srcu, a srce mijenja svijet sporije, ali trajnije.
Na završnim stranicama ne ostaje informacija, nego pitanje.
Koliko smo, zapravo, spremni prihvatiti mjeru koju je živio?
Jesmo li kadri ostati pravedni onda kada imamo moć da to ne budemo?
Umijemo li tuđu slabost čuvati s istom pažnjom s kojom štitimo vlastitu?
Svjetlo o kojem govori ova knjiga nije bljesak koji fascinira, već postojana prisutnost koja razotkriva. Pokazuje gdje smo pristali na nepravdu jer je bila lakša, gdje smo šutjeli jer je bilo sigurnije, gdje smo govorili bez milosti. Kada to prepoznamo, metafora postaje put.
Ova knjiga je dova pretočena u riječi — dova da veličinu ne svedemo na mit, da govor o Poslaniku, a.s., ne ostane izvan nas samih. Jer najveća počast Muhammedu, a.s., nije u tome da o njemu govorimo, nego da, makar u jednom postupku, budemo bliži onome što je živio.
Ako se to dogodi makar u jednom srcu, onda ovo djelo nije samo napisano.
Ono je ispunilo svoju svrhu.
11. ramazan 1447. h. godine
1. mart 2026. godine
Prof. dr. Safvet Halilović
profesor Kur’anske antropologije i Sire – Poslanikovog životopisa,
član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka