SARAJEVO: U Vijećnici članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović priredili su svečani prijem povodom 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Obraćanje člana Predsjedništva BiH dr. Denisa Bećirovića povodom 1. marta - Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine Građanke i građani Bosne i Hercegovine u domovini i izvan nje, uvažene ekselencije, eminencije, cijenjeni gosti, dame i gospodo! Obaveza svih nas je da s pijetetom čuvamo sjećanje na historijsku odluku građana Bosne i Hercegovine da naša država bude suverena i nezavisna. S dubokim poštovanjem sjećamo se hrabrih branitelja koji su odbranili slobodu, čast i dostojanstvo naše države Bosne i Hercegovine. Historija Bosne i Hercegovine svjedoči o stalnoj borbi, ali nikada o predaji. Naša država nije vještačka tvorevina, kako to navode velikodržavni protagonisti, već autentična država s hiljadugodišnjom historijom. Zato Prvi mart 1992. nije slučajnost. To je historijski čin potvrđivanja državnog kontinuiteta. To je demokratsko iskazivanje volje građana Bosne i Hercegovine, prema najvišim međunarodnopravnim standardima. To je trijumf dostojanstva, ponosa i borbe za slobodu. To je pobjeda legaliteta. Cijeli svijet je priznao nezavisnu, suverenu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a nikada paratvorevine. Za Bosnu i Hercegovinu se stoljećima bore generacije njenih najboljih sinova i kćeri. O našoj državi svjedoče ljudi. Svjedoči historija. Svjedoči književnost. Svjedoče generacije, s koljena na koljeno. Kad ljudi zašute, govori bosanskohercegovački stećak. Nije slučajno veliki književnik Miroslav Krleža napisao da „nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli“. Bosna i Hercegovina je stoljećima opstajala između carstava, ideologija, velikih politika, ratova, agresija, udruženih zločinačkih poduhvata, ali nikada nije izgubila svoje ime, svoje ljude koji je vole i brane i svoje pravo da postoji kao država. Velikodržavni protagonisti pokušavaju našoj državi Bosni i Hercegovini oduzeti pravo na postojanje. Oni često neutemeljeno pokušavaju tumačiti načelo samoopredjeljenja naroda. Generalna skupština Ujedinjenih nacija je utvrdila da pravo na samoopredjeljenje ne smije nikada biti shvaćeno kao odobravanje ili podsticanje aktivnosti koje bi ugrozile, u cjelini ili djelimično, teritorijalnu cjelovitost ili političko jedinstvo država. Rušitelji Bosne i Hercegovine djelovali su na razne načine, s ciljem uništenja naše države. Pokušali su brutalnom agresijom na Republiku Bosnu i Hercegovinu i nisu uspjeli. Izvršili su udružene zločinačke poduhvate i opet su poraženi. Počinili su genocid nad Bošnjacima, ali nisu realizirali svoje zločinačke ciljeve. U postdejtonskim decenijama pokušavaju blokirati i opstruirati državu, ali Bosna i Hercegovina se, ipak, kreće naprijed. Korak po korak, ali naprijed. U narednom periodu, jedan od ključnih zadataka je zaštita suvereniteta države Bosne i Hercegovine. Ne postoji entitetski suverenitet i takva neutemeljena teza nema nikakvo pravno uporište u Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, kao ni u međunarodnom pravu. Nažalost, suverenitet naše države je pod opsadom etnopolitike. Ne zaboravimo, bosanskohercegovačka država nacija je 177. članica UN-a. Suverenitet ima samo država. Pokušaj „spuštanja“ suvereniteta države na etničke grupe, s ciljem poništavanja suvereniteta bosanskohercegovačke države, apsolutno je neprihvatljiv. Ne smijemo dozvoliti da etnopolitika slabi suverenitet države Bosne i Hercegovine i pretvori ga u etničko-religijsko dogovaranje o suverenitetu države. Za Bosnu i Hercegovinu je posebno opasan narativ o dogovoru naroda. Ne smiju se u XXI. stoljeću dogovarati čelnici naroda kao da ne postoje države i njihove institucije. Recimo ljudima istinu: Iza naracije o „dogovoru naroda“ krije se velika podvala. To je pokušaj nepriznavanja države nacije i građana koji u njoj žive. To ne smijemo nikada dozvoliti. U XXI. stoljeću nikakvi monoetnički sabori naroda ne mogu zamijeniti ulogu država i državnih organa vlasti. Bosna i Hercegovina i druge države regije treba da grade dobre međudržavne, a ne parcijalne međuetničke odnose. Zato je veoma važno da se u komunikaciji s drugim državama uvažava ta nezaobilazna činjenica. Važno je razlikovati pravno-političku dimenziju odnosa nezavisnih i suverenih država od kulturno-historijske i etničko-religijske dimenzije saradnje naroda u različitim državama. Vrijeme je da svi u regiji napuste srednjovjekovne modele i otvore novu eru ravnopravne međudržavne saradnje, koja priliči XXI. stoljeću. Dame i gospodo, očuvanje i razvoj domovine su najpreče obaveze svih nas. Opravdana i odgovorna je samo ona državna politika koja objedinjava i jača sve demokratske snage koje su spremne braniti i afirmirati državu Bosnu i Hercegovinu. Moramo pokazati snagu, znanje, spremnost i političku zrelost da okupljamo sve ljude pod zastavom Bosne i Hercegovine. Kao nikada do sada, Bosni i Hercegovini treba sposobnost okupljanja, povezivanja i usmjeravanja različitih političkih aktera oko zajedničkog cilja – demokratske Bosne i Hercegovine, integrirane u NATO i EU. Nezavisnost i suverenitet države jačamo radom na evroatlantskim i evropskim integracijama. Ove integracije nisu izbor pojedinca, to je strateški izbor i interes države i svih njenih građana i naroda. Funkcionalna Bosna i Hercegovina nije prijetnja nikome, ona je jedina garancija sigurnosti i napretka za sve. Bosna i Hercegovina mora nastaviti pobjeđivati na međunarodnoj pozornici. Usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici, kao i spomenik Cvijet Srebrenice ispred sjedišta UN-a, dokazi su da možemo pobjeđivati. Oni su pokazatelji da znamo: § osmisliti uspješnu strategiju, § odabrati sposobne ljude, § imati implementacijski plan, § a nakon toga i konkretnu akciju na najvišoj svjetskoj pozornici. Rezolucija je usvojena jer smo se vodili isključivo državnim interesima Bosne i Hercegovine, a ne uskostranačkim. Dame i gospodo, čuvajmo nezavisnost, suverenitet i slobodu države Bosne i Hercegovine. Uskostranačku politiku potisnimo u korist državne politike. Neka odanost i privrženost Bosni i Hercegovini budu jače od ličnih sujeta i animoziteta. Drage građanke i građani, sretan nam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

Obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića povodom 1. marta - Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine, večeras slavimo najznačajniji događaj u istoriji naše zemlje.

Slavimo 1. mart kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Dan u kojem je, prije 34 godine, naša domovina Bosna i Hercegovina stekla nezavisnost putem demokratske odluke njenih građana, donesene na referendumu o nezavisnosti.

Prvi mart predstavlja izraz vjekovnih težnji građana Bosne i Hercegovine za samostalnošću i suverenošću naše domovine.

U vrtlogu istorije, kroz različite epohe, naša zemlja je, kao rijeka ponornica, tonula i izvirala, smanjivala se i širila, bila moćna i nemoćna, nemirna i mirna, okupirana i neokupirana, i slaba i jaka, ali nikada ni u jednom trenutku nije gubila ništa od svog smisla postojanja.

Iako su počesto objektivne okolnosti, pogotovo u trenucima slabosti, navodile na racionalnu dilemu o tome da li jedan takav organizam ima smisla, život običnog čovjeka, pa i jedne zemlje, nije baš uvijek racionalan nego je često, na prvi pogled, iracionalno hrabar i spreman na svaku žrtvu.

Tako je i sa našom Bosnom i Hercegovinom, za neupućene, iracionalno, često van svake pameti, hrabrom zemljom!

Ono što vijekovima ovu zemlju drži na okupu jeste njen karakter i ono što ova zemlja jeste u svom biću i suštini.

U prirodi njenog karaktera stanuju generacije ljudi koje su bile spremne da za nju polože svoje živote, a sve kako bi odbranile Bosnu i Hercegovinu kao zemlju, ali i kao način života na ovim prostorima, bosanski način života.

Smjenjivala su se dakle i carstva, i različiti tipovi državnog uređenja, ali se uvijek i mimo toga živjelo bosanski.

Kada kažem bosanski, mislim baš na ove dane u kojima i muslimani i katolici i pravoslavci, u istom momentu, poste i svako za sebe, i svi skupa, čak i zajedno.

Taj način života nadživio je sve one već pomenute oblike političkog organiziranja, u svim epohama.

I to je, rekao bih, najveća snaga ove zemlje. Bez te snage teško bi naša domovina uspjela savladati sve istorijske izazove i iskušenja pred koje je bila dovedena.

Upravo na temelju takvog načina života, a nazivam ga bosanskim načinom života, te na temelju tih uvjerenja i ideje o jednakosti svih građana, raspisan je i uspješno proveden referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Danas, gledajući istini u oči, moramo sebi priznati da je ta naša ideja, koja je u samoj suštini našeg bića, na jednom globalnom nivou u velikoj krizi.

Već odavno motivacija silnih i moćnih u svijetu nije jedino gomilanje materijalnih bogatstava, što često pokreće ratove i masovna stradanja.

Vidimo da se u pozadini vodi ono što se, nepopularno naziva, sukobom civilizacija, i ne možemo ali i ne smijemo ostati slijepi pred time.

Sveopći progres čovječanstva, u materijalnom smislu, kao da nas u duhovnom i moralnom smislu vraća u srednjovjekovlje i dijeli na progonjene i one koji progone.

Niko sa sigurnošću ne može tvrditi da na međunarodnom nivou ne može doći do eskalacije i to upravo na identitetskim osnovama.

Mi u Bosni i Hercegovini možemo učiniti veoma malo ili gotovo nimalo po tom pitanju, ali ono što možemo jeste da ipak, ma koliko bilo teško, ostanemo vjerni sebi i onome što je ovaj komad planete oduvijek bio, a bio je mjesto na kojem inkvizitori bilo koje vrste, nikada nisu bili dobrodošli.

Stoga uvjeren sam da mi nikada nećemo odustati od ideje zajedničkog življenja, jer je to u prirodi ove zemlje koju čuva sam narod, neka viša sila ili sam Bog, ovisi o tome kako ko na to gleda.

Ali, moramo biti spremni da izdržimo i moramo biti spremni da pod svaku cijenu branimo svoju zemlju.

Kada danas bacimo pogled na ono što se u svijetu dešava, a svjedočimo jednom istorijski perverznom karnevalu nepravde i nasilja, mi mirne duše možemo sebi reći da se vrijedilo boriti i žrtvovati za svoju zemlju i njenu suštinu.

Da se za nju tada nismo borili i žrtvovali, bila bi zbrisana sa svjetske mape.

Ovako, mi smo tu, u svojoj zemlji koja nije idealna, ali je se ne može ugroziti i poništiti kako neki misle da može.

Znam koliko Bosna i Hercegovina znači i našim ljudima koji trenutno žive izvan nje.

Bosna i Hercegovina će uvijek biti i naša i njihova kuća, zemlja naših djedova i onaj kutak na planeti u koji se uvijek možemo skloniti. Za sve Bosance i Hercegovce ova država predstavlja oazu slobode.

Ovaj grad, koji je kao i mnogi drugi naši gradovi, simbol bosanskog načina života, uvijek će biti i duhovni i politički centar za sve one Bosance i Hercegovce koji se identificiraju sa Bosnom i Hercegovinom ma gdje oni živjeli, da li u Bosni i Hercegovini ili izvan nje.

Na to jesmo i trebamo ostati ponosni.

I na kraju, treba vjerovati u ovu zemlju. Biti realan ali istovremeno odbaciti svaku vrstu malodušnosti. Biti mudar, ali i iracionalno hrabar, kako već rekoh.

Trideset godina mira u Bosni i Hercegovini još jednom je pokazalo sposobnost ove zemlje da se digne iz pepela.

Te godine porodile su jednu potpuno novu generaciju, lišenu bilo kakvih kompleksa i vještački nametnutih sumnji.

U licima te djece vidim ista ona lica koja su odbranila ovu zemlju. I ja im vjerujem!

Oni neće dopustiti niti da ova zemlja propadne i nestane, kao što neće više dopuštati da ih “tramvaji moje generacije” kao personifikacija ukupne poslijeratne aljkavosti, korupcije, licemjerja, neodgovornosti, nebrige, nedostatka elementarne ljudske empatije, ubijaju i unesrećuju!

Svim Bosnacima i Hercegovcima, u domovini i širom svijeta, čestitam Dan nezavisnosti!