Sa “novotarima” koji optužuju muslimane u Bosni za novotriju - bid’at a da ne znaju o čemu pričaju

Brate,
Kada govoriš o bid’atu i kada olahko presuđuješ ljudima, ne igraš se perifernom temom. Ulaziš u jedno od najosjetljivijih područja islamske teologije, područje koje su najveći učenjaci tretirali sa strahopoštovanjem, oprezom i dubokim znanjem.

Problem nije u tome što upozoravaš na novotariju. Problem je kada riječ “bid’at” postane političko oružje, psihološka etiketa i sredstvo razdora među muslimanima.

A još veći problem nastaje kada se iza optužbe za bid’at krije implicitni ili otvoreni tekfir.

Zato moramo govoriti precizno.

1. Šta je bid’at prema klasičnim učenjacima?

Imam eš-Šatibi (d. 790. h.), u svom kapitalnom djelu El-I’tisam, definira bid’at kao: “Put u vjeri koji je uveden, koji sliči šerijatu, ali se njime želi pretjerano ibadetsko približavanje Allahu.” (El-I’tisam, 1/37).

Dakle, bid’at nije svaka novina. Nije svaka organizacijska forma, kulturni običaj, metoda podučavanja ili društvena praksa. Bid’at je novotarija u vjeri koja zadire u samu strukturu ibadeta i propisa.

Imam Nevevi (d. 676. h.) pravi poznatu podjelu bid’ata na: pohvalne (hasene); pokuđene (sejjie); dozvoljene; zabranjene; i obavezne. (Tehzibul-esma’ vel-lugat).

Iako su kasniji učenjaci raspravljali o terminologiji, ova klasifikacija pokazuje jedno: učenjaci nisu koristili riječ “bid’at” kao malj, nego kao precizan instrument.

Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli (d. 795. h.) pojašnjava: “Ono što ima osnovu u šerijatu, na šta ukazuju opći dokazi, ne naziva se bid’atom, makar se nije praktikovalo u određenoj formi ranije.” (Džami’ul-ulum vel-hikem).

Zato je pitanje: da li svaku praksu koju vi ne razumijete, a koja ima osnovu u općim dokazima, proglašavate bid’atom? Ako je odgovor da — onda ne branite Sunnet. Vi širite zabunu - dalalet!

2. Je li bid’at gori od velikih grijeha?

Prenosi se od Sufjana es-Sevrija da je rekao: “Bid’at je draži šejtanu od grijeha.” Ali šta su učenjaci time htjeli reći? Htjeli su reći da novotar misli da čini dobro, pa se teže vraća. Nisu rekli da je svaki musliman koji pogriješi u razumijevanju prakse gori od ubice.

Imam Ibn Tejmijje (d. 728. h.), koji je bio poznat po oštrini prema stvarnim devijacijama, kaže: “Nije svaka novotarija kufr, niti svaki novotar izlazi iz islama. (Medžmu’ul-fetava, 7/284)

On dalje kaže: “Mnogi od selefa su govorili o bid’atu, ali nisu tekfirili njegove počinioce.” To je ogromna razlika. Razlika između: osude ideje; i presude osobi.

Vi što tekfiriite muslimane u Bosni ste pravi “novotari”, jer toga na taj način koji vi u zadnje vrijeme širite nije bilo u Bisni - to je novina - bid’at. Vi danas ne pravite razliku izmedju osude ideje i presude osobi - osobama.

3. Granice tekfira — područje gdje su veliki učenjaci drhtali!

Tekfir (proglašavanje muslimana nevjernikom) je najopasnije polje u islamu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko kaže svome bratu: ‘O kafire’, to se vraća na jednoga od njih.” (Buharija i Muslim).

Imam Ibn Abidin (d. 1252. h.) kaže: “Ako postoji devedeset i devet mogućnosti da se čovjek protumači kao musliman, i jedna da je kafir — presuda ide u korist islama.” (Hašijetu Ibn Abidin).

Imam el-Gazali (d. 505. h.) u Faysalut-tefrika kaže: “Pogrešno proglasiti hiljadu nevjernika muslimanima lakše je nego pogrešno proglasiti jednog muslimana nevjernikom.” Ovo su riječi ljudi koji su razumjeli težinu presude.

A vi danas, iza hidžabe - perde, iza mikrofona, iza društvenih mreža, presuđujete sa lahkoćom i ahmaklukom. To nije selefijski manhadž. To je manjak takvaluka i osjećaja odgovornosti za izgovorenu riječ.

4. Muslimani u Bosni i na Balkanu i pitanje “novotarija”

Muslimani u Bosni su stoljećima bili pod: Osmanskim halifatom; Austro-Ugarskom; Kraljevinom; Komunizmom; Agresijom i Genocidom. I unatoč svemu — sačuvali su šehadet, namaz, Kur’an i dostojanstvo.

Njihova vjera je bila i ostala: Ehlus-sunnetska u akaidu (maturidijska); Hanefijska u fikhu; Tradicionalna u duhovnosti. To nije devijacija. To je historijski kontinuitet Ummeta. Ako želite ispravljati nešto — ispravljajte znanjem. Ali nemojte ponižavati cijeli narod.

Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: “Rastjerajte ljude od sebe.” Rekao je: “Olakšavajte, a ne otežavajte. Obveseljavajte, a ne rastjerujte. (Buharija i Muslim).

5. Luciferova greška: oholost

Šejtan nije porekao Allaha. Rekao je: “Ja sam bolji od njega - čovjek”. Oholost je bila početak fitne - razdora.

Kada neko danas kaže: “Mi smo jedini na pravom putu, svi ostali su novotari”, treba da se uplaši za svoje srce. Jer oholost u vjeri je opasnija od slabosti u praksi.

6. Kako se ispravlja greška po Sunnetu?

Svevišnji Allah kaže Poslaniku: “Pa im oprosti, moli oprost za njih i dogovaraj se s njima. A kada odlučiš, pouzdaj se u Allaha.” (Alu Imran, 159)

I kaže: “Da si bio grub i osoran, razišli bi se od tebe.”

Blagost nije slabost. Blagost je Sunnet.

Stoga, brate, ako želiš braniti Sunnet — budi blag; ako želiš suzbiti bid’at — prvo nauči njegove granice; ako želiš čuvati Ummet — ne cijepaj ga jezikom.

Jer najveća pobjeda šejtana nije da musliman pije alkohol. Njegova najveća pobjeda je da muslimani jedni druge proglase gorima od ubica i lopova.

Smiri jezik. Prouči učenjake. Čuvaj srce od oholosti. Jer bez znanja, gorljivost postaje fitna. A bez blagosti, istina postaje oružje.

Fi Emanillah, brate moj.

Ramazan šerif mubarek olsun!