Teme
PEDESET BROJEVA - ZLATNI CVIJET RASUTOG ZAVIČAJA REVIJA ,,BIHOR”
|
|
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista
Objavljeno: 20. February 2026. 14:02:53
Šesnaest dugih godina i pedeset brojeva revije ,,Bihor” prvog glasila diseljenika sa Balkana jubilej vrijedan pažnje. Mnogi naši iseljenici, vođeni željom da pronađu bolji život u zemljama poput Luksemburga, a često na iseljeničkim i muhadžirskim putevima u dalekim državama Zapadne Evrope, ponijeli su grumen svoje zemlje u srcu, ali i u prtljagu. Težak život, borbe, nastajanje, stvaranje porodice u tuđini iznjedrili su i izgradili ono najbolje i najljepše u njima, a to je ljubav i snaga pisane riječi zrnca čemera pretvorena u zrnca mudrosti. Faiz Softić, glavni urednik Revije ,,Bihor“, istaknuti je književnik i kulturni poslenik sa kojim sam u stalnoj i izuzetno korektnoj komunikaciji. Njegova posvećenost očuvanju identiteta, kulture i pisane riječi Bihora ogleda se u svakom broju Revije, a posebno u ovom jubilarnom izdanju.
Pedeset brojeva revije ,,Bihor” je pedeset zlatnih ljiljana rasutih po bijelom pergamentu vremena. Ljiljan je cvijet čistoće i dostojanstva, a broj pedeset u biblijskoj simbolici označava jubilej, oslobođenje i novi početak. Kao u starozavjetnom jubileju kada se dugovi opraštaju, a robovi oslobađaju, tako i ova revija oslobađa zaborava, vraća dostojanstvo riječi i povezuje rasute duše jednog naroda. U islamskom duhovnom iskustvu, naročito u svetom mjesecu Ramazanu, riječ dobija posebnu ljepotu, a obnavlja se kroz post, molitvu i dobročinstvo. Zato ovaj jubilej ima i duhovnu dimenziju kao da je svaka stranica napisana tokom posta i u svjetlosti nade. Revija ,,Bihor” je postala zavičaj trajna spona između Luksemburga i Crne Gore, između Evrope i zaboravljenih planinskih ognjišta. Zavičajni klub Bihor nosi tu ljubav prema Crnoj Gori čak i onda kada Crna Gora nije uvijek bila pravedna prema svojim iseljenicima. Ljubav prema domovini ne mjeri se pravdom države, nego dubinom ličnih promišljanja. Sjetimo se svih neimara koji su gradili revija ,,Bihor” onih koji su danas među nama i onih koji su prešli na drugu obalu vječnosti.
U ovom jubilarnom broju, uvodni tekst književnika Faiza Softića „Pedeset mirisnih cvjetova ZK Bihor“ otvara simboličku baštu sjećanja. Ruždija Kočan u tekstu „Jubilej kao potvrda kvaliteta“ potvrđuje snagu kontinuiteta. Dženana Kuč piše o „Danima bošnjačke kulture u Luksemburgu“, dok Faiz Softić donosi intervju sa Samirom Agovićem „Kako je Petnjica izgrađivala novu budućnost“. Simon Martin u tekstu „Sve više Luksemburžana napušta zemlju“ podsjeća da migracija nije samo balkanska sudbina. Tu je i prilog o redovnoj godišnjoj skupštini ZK Bihor Luksemburg, kao i tekst dr Eska Muratovića „Bihorsko kulturno ljeto 2025. godine“. Faiz Softić donosi i zapis „Zlatne kapi iz Lagatora“, dok autorski tekst Božidara Proročića „Ima Bosne i biće je“. Pisac Milorad-Mijo Popović u tekstu „Fašizam i mrtvi duh palanke“ otvara tešku temu savremenog društva. Istoričar dr Šerbo Rastoder u tekstu „Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija“ upozorava na opasnosti lažnog pomirenja. Zejnel Mumimović piše „Tuzi nekad i sad“, a Ajdin Rakić donosi priču „Tuzanin koji je grlio nebo“. Mirsad Rastoder u tekstu „Bersiha među dobrim ljudima“ donosi toplinu ljudskosti, dok akademik Sreten Vujović u ličnom stavu „Bazar licemjerstva“ razotkriva društvene maske. Remzija Hajdarpašić donosi priču „Bubreg za brata“, Velizar Radonjić tekst „Most preči od mezara“, dr Sait Šabotić „Pazarni dan“, a Andrej Nikolaidis „Bogataši koji su iz zabave ubijali gladnu djecu“. Tu je i istinita ratna priča iz Sarajeva Ivana Lalića „Goloruk krenuo na puške arkanovaca“ tu je i tekst ,,Umorni volonteri iz neprofitnih organizacija zakon bi se mogao promijeniti za male klubove“ preuzet iz Paperjama.
Dr Anastazija Miranović piše o „40 godina autorskog stvaralaštva akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića“, dr Džaško Došljak daje osvrt na knjigu kratkih priča prof. Senade Đešević, dok pjesma „Klesar“ Misere Suljić-Sijarić i priča „Zemlja“ Faiza Softića vraćaju književnu dimenziju zavičaja. Dino Burdžović donosi „Hessenske preduzetničke marginalije“, Andrija Radović „Dugo putovanje u Brodarevo“ i „Krhke niti vječnosti“, a Remzija Hajdarpašić prilog o Pikado klubu ZK Bihor.
Pedeset brojeva na pedeset pet stranica poput pedeset ljiljana položenih na oltar sjećanja i trajanja, ovaj jubilej ali i činjenice nam govore da narod(i) koji pišu ne nestaju.
U svetom mjesecu Ramazanu, kada se duša pročišćava, a riječ postaje svjetlost, revija ,,Bihor” podsjeća da budemo bliži jedni drugima ne samo širom Evrope i svijeta, nego i u samoj Crnoj Gori, đe riječ ove revije probljeskuje kao najljepši čin poštovanja među ljudima. Revija ,,Bihor” je domovina u malom, zlatni ljiljan koji cvjeta na pergamentu, snažno podsjećanje da “rasuti” narod može biti jedinstven makar u jeziku, sjećanju i ljubavi. Pedeset brojeva znači da je taj ljiljan preživio i zime i oluje i zaborave i da će cvjetati i dalje. Nek je srećan-hairli pedeset brojeva revija ,,Bihor”. To je jubilej jednog časopisa, ali i trajanje jedne ideje, jednog zavičaja i jedne moralne obaveze prema jeziku i ljudima. Neđe sam zapisao zajedno svi u njoj i svi narodi Crne Gore čine njeno biće. Revija Bihor je zajednički dom riječi, otvoren za sve koji vjeruju da se čovjek brani dostojanstvom, a ne zaboravom. Riječ je najljepša sintagma tog doma.
Irfan Horozović piše da riječ nikad ne umire, da se rukopisi ne spaljuju u istinskom smislu, jer se riječ reinkarnira u čovjeku. Upravo to se dogodilo sa ovom revijom ona je postala živa riječ, prenijeta iz ruke u ruku, iz kuće u kuću, iz države u državu, kao kandilji koji označavaju i pet svetih noći.
Zato je moj stav jasan i čvrst. Revija ,,Bihor” je potrebna ne samo iseljenicima nego i Crnoj Gori. Ako postoji mjesto đe se još vjeruje da riječ može biti čista, dostojanstvena i pomiriteljska i prometejska onda je to ovđe, među ovim koricama. Pedeset brojeva znači pedeset puta izgovoreno „postojimo“. Pedeset puta ispisano „nijesmo zaboravili“. Pedeset puta potvrđeno da riječ može nadživjeti daljine, nepravdu i vrijeme. Neka je zato srećan i hairli ovaj jubilej na ponos Bihora, dijaspore i Crne Gore, na dobro svima koji vjeruju u snagu riječi i svim narodima koji su makar i jednom riječju ovjekovječili najljepšim i najvirijednim stranicama revija ,,Bihor.”
Pedeset brojeva revije ,,Bihor” je pedeset zlatnih ljiljana rasutih po bijelom pergamentu vremena. Ljiljan je cvijet čistoće i dostojanstva, a broj pedeset u biblijskoj simbolici označava jubilej, oslobođenje i novi početak. Kao u starozavjetnom jubileju kada se dugovi opraštaju, a robovi oslobađaju, tako i ova revija oslobađa zaborava, vraća dostojanstvo riječi i povezuje rasute duše jednog naroda. U islamskom duhovnom iskustvu, naročito u svetom mjesecu Ramazanu, riječ dobija posebnu ljepotu, a obnavlja se kroz post, molitvu i dobročinstvo. Zato ovaj jubilej ima i duhovnu dimenziju kao da je svaka stranica napisana tokom posta i u svjetlosti nade. Revija ,,Bihor” je postala zavičaj trajna spona između Luksemburga i Crne Gore, između Evrope i zaboravljenih planinskih ognjišta. Zavičajni klub Bihor nosi tu ljubav prema Crnoj Gori čak i onda kada Crna Gora nije uvijek bila pravedna prema svojim iseljenicima. Ljubav prema domovini ne mjeri se pravdom države, nego dubinom ličnih promišljanja. Sjetimo se svih neimara koji su gradili revija ,,Bihor” onih koji su danas među nama i onih koji su prešli na drugu obalu vječnosti.
U ovom jubilarnom broju, uvodni tekst književnika Faiza Softića „Pedeset mirisnih cvjetova ZK Bihor“ otvara simboličku baštu sjećanja. Ruždija Kočan u tekstu „Jubilej kao potvrda kvaliteta“ potvrđuje snagu kontinuiteta. Dženana Kuč piše o „Danima bošnjačke kulture u Luksemburgu“, dok Faiz Softić donosi intervju sa Samirom Agovićem „Kako je Petnjica izgrađivala novu budućnost“. Simon Martin u tekstu „Sve više Luksemburžana napušta zemlju“ podsjeća da migracija nije samo balkanska sudbina. Tu je i prilog o redovnoj godišnjoj skupštini ZK Bihor Luksemburg, kao i tekst dr Eska Muratovića „Bihorsko kulturno ljeto 2025. godine“. Faiz Softić donosi i zapis „Zlatne kapi iz Lagatora“, dok autorski tekst Božidara Proročića „Ima Bosne i biće je“. Pisac Milorad-Mijo Popović u tekstu „Fašizam i mrtvi duh palanke“ otvara tešku temu savremenog društva. Istoričar dr Šerbo Rastoder u tekstu „Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija“ upozorava na opasnosti lažnog pomirenja. Zejnel Mumimović piše „Tuzi nekad i sad“, a Ajdin Rakić donosi priču „Tuzanin koji je grlio nebo“. Mirsad Rastoder u tekstu „Bersiha među dobrim ljudima“ donosi toplinu ljudskosti, dok akademik Sreten Vujović u ličnom stavu „Bazar licemjerstva“ razotkriva društvene maske. Remzija Hajdarpašić donosi priču „Bubreg za brata“, Velizar Radonjić tekst „Most preči od mezara“, dr Sait Šabotić „Pazarni dan“, a Andrej Nikolaidis „Bogataši koji su iz zabave ubijali gladnu djecu“. Tu je i istinita ratna priča iz Sarajeva Ivana Lalića „Goloruk krenuo na puške arkanovaca“ tu je i tekst ,,Umorni volonteri iz neprofitnih organizacija zakon bi se mogao promijeniti za male klubove“ preuzet iz Paperjama.
Dr Anastazija Miranović piše o „40 godina autorskog stvaralaštva akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića“, dr Džaško Došljak daje osvrt na knjigu kratkih priča prof. Senade Đešević, dok pjesma „Klesar“ Misere Suljić-Sijarić i priča „Zemlja“ Faiza Softića vraćaju književnu dimenziju zavičaja. Dino Burdžović donosi „Hessenske preduzetničke marginalije“, Andrija Radović „Dugo putovanje u Brodarevo“ i „Krhke niti vječnosti“, a Remzija Hajdarpašić prilog o Pikado klubu ZK Bihor.
Pedeset brojeva na pedeset pet stranica poput pedeset ljiljana položenih na oltar sjećanja i trajanja, ovaj jubilej ali i činjenice nam govore da narod(i) koji pišu ne nestaju.
U svetom mjesecu Ramazanu, kada se duša pročišćava, a riječ postaje svjetlost, revija ,,Bihor” podsjeća da budemo bliži jedni drugima ne samo širom Evrope i svijeta, nego i u samoj Crnoj Gori, đe riječ ove revije probljeskuje kao najljepši čin poštovanja među ljudima. Revija ,,Bihor” je domovina u malom, zlatni ljiljan koji cvjeta na pergamentu, snažno podsjećanje da “rasuti” narod može biti jedinstven makar u jeziku, sjećanju i ljubavi. Pedeset brojeva znači da je taj ljiljan preživio i zime i oluje i zaborave i da će cvjetati i dalje. Nek je srećan-hairli pedeset brojeva revija ,,Bihor”. To je jubilej jednog časopisa, ali i trajanje jedne ideje, jednog zavičaja i jedne moralne obaveze prema jeziku i ljudima. Neđe sam zapisao zajedno svi u njoj i svi narodi Crne Gore čine njeno biće. Revija Bihor je zajednički dom riječi, otvoren za sve koji vjeruju da se čovjek brani dostojanstvom, a ne zaboravom. Riječ je najljepša sintagma tog doma.
Irfan Horozović piše da riječ nikad ne umire, da se rukopisi ne spaljuju u istinskom smislu, jer se riječ reinkarnira u čovjeku. Upravo to se dogodilo sa ovom revijom ona je postala živa riječ, prenijeta iz ruke u ruku, iz kuće u kuću, iz države u državu, kao kandilji koji označavaju i pet svetih noći.
Zato je moj stav jasan i čvrst. Revija ,,Bihor” je potrebna ne samo iseljenicima nego i Crnoj Gori. Ako postoji mjesto đe se još vjeruje da riječ može biti čista, dostojanstvena i pomiriteljska i prometejska onda je to ovđe, među ovim koricama. Pedeset brojeva znači pedeset puta izgovoreno „postojimo“. Pedeset puta ispisano „nijesmo zaboravili“. Pedeset puta potvrđeno da riječ može nadživjeti daljine, nepravdu i vrijeme. Neka je zato srećan i hairli ovaj jubilej na ponos Bihora, dijaspore i Crne Gore, na dobro svima koji vjeruju u snagu riječi i svim narodima koji su makar i jednom riječju ovjekovječili najljepšim i najvirijednim stranicama revija ,,Bihor.”
