Postoji trenutak kada propaganda prestaje glumiti nauku. To je onaj čas kad više ne kradu samo teritoriju, nego i mrtve. Kad više ne otimaju samo zemlju, nego i rukopise. Kad više ne ruše samo džamije, nego pokušavaju porušiti pamćenje.

Tu smo danas.

Dočekali smo da se bosanske džamije proglašavaju “srpskim”.
Dočekali smo da se srednjovjekovna Bosna prevodi u tuđu istoriju.
Dočekali smo da se Muhamed Hevaji Uskufi – autor prvog rječnika bosanskog jezika – proglašava Srbinom.

Ako vam ovo ne zvuči kao kolektivna psihoza, onda ne znam šta zvuči.

Kad bomba ne uspije – ide mit
Ferhadija u Banjoj Luci sagrađena je 1579. godine kao vakuf Ferhat-paše Sokolovića. Osmanska arhitektura. Islamski sakralni objekat. Dio bosanskog urbanog prostora.

Nije “pretvorena”.
Nije “preuzeta”.
Izgrađena je kao džamija.

A onda je 1993. planski minirana.

Ne u borbi.
Ne slučajno.
Sistematski.

Kao i stotine drugih džamija širom Bosne i Hercegovine.

Danas, trideset godina kasnije, pokušava se ono što eksploziv nije uspio: simboličko prisvajanje. Ako nisi mogao uništiti trag – pokušaj ga preimenovati.

To je cijela strategija.
Uskufi – kad vam smeta Bosanac, napravite Srbina

Muhamed Hevaji Uskufi iz Tuzle 1631. piše Magbuli-arif, prvi poznati rječnik bosanskog jezika. Sam autor taj jezik naziva bosanskim.

Ne srpskim.
Ne hrvatskim.
Bosanskim.

Musliman. Osmanlijski učenjak iz Bosne.

Četiri stoljeća kasnije neko ga pretvara u Srbina.

Bez dokaza. Bez izvora. Bez stida.

Kad nemaš vlastiti rječnik – prisvojiš tuđi.
Kad nemaš kontinuitet – ukradeš autora.

To nije historiografija. To je kulturni kriminal.

Kotromanići nisu fusnota
Bosna ima svoju državnu vertikalu.

Ban Kulin.
Tvrtko I Kotromanić.
Stjepan Ostoja.
Stjepan Tomaš.
Kraljica Katarina.

Bosna ima Povelju Kulina bana iz 1189. godine. Ima bosančicu. Ima vlastite kancelarije. Ima Bosansku crkvu sa didovima i gostima.

Bosna ima stećke. Ima Batalovo evanđelje. Ima Hvalov zbornik.

Ali sve to smeta.

Jer ako priznaš Bosnu kao istorijski subjekt – ruši se cijela mitologija o “mladoj” zemlji i “došljacima”.

Zato moraju nestati Bošnjaci
Jer Bošnjak sa dubokom istorijom razvaljuje cijelu konstrukciju.

Zato se Bošnjaci predstavljaju kao “poturice”.
Zato se Bosanska crkva proglašava sektom.
Zato se stećci preimenuju.
Zato se džamije proglašavaju srpskim.
Zato Uskufi postaje Srbin.

Ovo nije akademska rasprava.

Ovo je kulturni rat.

Kad više ne možeš tenkovima – ideš tekstovima.
Kad više ne možeš granatama – ideš mitovima.

Ali Bosna je preživjela carstva.
Preživjela je kraljevine.
Preživjela je genocid.

Preživjeće i ovu papirnatu agresiju.

Jer stećci znaju ko ih je klešao.
Rukopisi znaju kojim su jezikom pisani.
Uskufi zna ko je bio.
Kotromanići znaju čijom su krunom vladali.

A Bosna zna da nije ničija fusnota.

Laž može biti glasna.
Može imati fusnote.
Može imati portale.

Ali uvijek ostaje ono što jeste:

Laž.