Istina se osvaja, i traži napor. Čitaj. Slušaj. Posmatraj. Sumnjaj. Kopaj dublje – u svijetu i u sebi.

Bošnjaci i Bosna: tražite istinu kao put. Kao svetičnu vatru. Zaslužite je trudom, znanjem i obraza punim srcem. Jer oni koji traže – žive istinito. A istina nas čini slobodnima. Slobodnima zauvijek
Bošnjaci nikad nisu pokretali zlo. Na Balkanu su uvijek bili napadani. Trijebljeni. Osuđeni na ostreljenje. Ali jedno ih čini nepobedivima – što god ludaci spremali. Evo ih – nakon više od milenijuma – ponosno stoje. Bore se svakim putem da opstanu. Uz molitvu Gospodaru svjetova. I stoji na njihovoj strani. Jer oni koji traže istinu – žive istinito. A istina ih čini slobodnima. Slobodnima zauvijk.

U današnjem svijetu preplavljenom informacijama, istina čini se izgubljenom – zakopana među naslovima, teorijama i tuđim uvjerenjima.

Pa zato se jasno vidi i prepoznaje – mi nijesmo pokretači nikakvog zla. Ne tražimo da potlačimo bilo koga, ne napadamo ničiju zemlju. Samo tražimo mir i dostojanstvo koje smo naslijedili od svojih predaka. Međutim, svako ko pokuša napasti ili nanijeti štetu, suočit će se s odlučnim odgovorom Bošnjaka i svih koji Bosnu vole kao jedinu domovinu.

Bošnjaci nijesu „politički očajnici“, kako ih nazva izvjesni Košarac. Oni su ponosan narod, s čistom prošlošću. A kakve to uspjehe bilježi RS, vidi i onaj ko je tek prolaznik kroz Bosnu – ne treba biti politički analitičar.
Košarac, po uzoru na svog mentora Dodika, papagajski ponavlja floskule o „izdajnicima“ i „snažnim diplomatskim uspjesima“. Dodikova „diplomatija“, međutim, završava u društvu onih koji su počinili genocid i koji i dalje veličaju zločine. Takva im politika i pristaje – jer iza sebe imaju presuđen genocid, a njihove svjetske mentore nalazimo po zatvorima.

Ono što Dodiku, Košarcu i njihovoj kompromitiranoj sviti danas preostaje jeste – da se pokriju ušima. Ako u srpskom narodu još ima istinskih patriota koji žele miran život i poštovanje na ovim prostorima, oni su dužni da zaustave ovu sramotu.

Društvo za ugrožene narode – Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu, oglasilo se ovih dana oštro i s pravom zabrinuto povodom osnivanja takozvanog „Centra za borbu protiv terorizma“. A trebalo je dodati – protiv političkog terorizma koji sprovodi onaj koji je politički već poražen. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da bi taj centar, prema dostupnim podatcima, trebao djelovati pod direktnim nadzorom mađarske elitne policijske jedinice TEK (Terrorelhárítási Központ).

Centar je formalno osnovan 28. januara 2026. u Zalužanima kod Banje Luke. Tom prilikom javnosti su se obratili ministar unutrašnjih poslova RS Željko Budimir i direktor mađarskog TEK-a Hajdú János, potvrđujući saradnju između entitetskog MUP-a i mađarske sigurnosne strukture.

I tu više nije riječ samo o RS-u. Tu se mora pitati državna vlast Bosne i Hercegovine – kako je moguće da ovo prolazi bez reakcije, kao da je riječ o protokolarnoj posjeti nižeg mađarskog činovnika?

Belma Zulčić, direktorica Društva za ugrožene narode, upozorila je na ozbiljne probleme koje ovakav sporazum otvara, nazivajući ga politički rizičnim i duboko osjetljivim. I zaista, gdje su predstavnici države BiH da preduzmu posebne mjere protiv onih koji su doveli „specijalnu policiju“ strane države na teritoriju Bosne i Hercegovine? To bi, u svakoj ozbiljnoj zemlji, bilo tretirano kao čin ugrožavanja suvereniteta.

Ovdje posebno zabrinjava izostanak bilo kakvog demokratskog i parlamentarnog nadzora. Zulčić s pravom upozorava da formiranje takvih centara van kontrole institucija BiH otvara prostor za zloupotrebu policijskih snaga i njihovu upotrebu u dnevno-političke svrhe.

Zaključno, stvaranje „Centra za borbu protiv terorizma“ pod patronatom mađarskog TEK-a nije samo sigurnosno pitanje – to je politički udar na državni poredak. Još jedan pokušaj da se Bosna i Hercegovina rastavi iznutra, komad po komad.

A dok šutimo o tome, u javnosti se tiho postavlja pitanje – po kojoj cijeni su skinute američke sankcije s Milorada Dodika, njegove porodice i saradnika? Ko je to platio, i kojim sredstvima? Opozicija i ekonomski analitičari sumnjaju da to nisu bili lični resursi. Poslanik SDS-a Mladen Bosić otvoreno tvrdi da se ne radi o predsjedničkoj plati, već o iznosima koji imaju mnogo dublje političko značenje.

I zato – da ne bude kasno – vrijeme je da se konačno kaže: Bosna nije ničija prćija, niti sigurna kuća za tuđe specijalce.