Našeg učitelja, šejha dr. Ali Muhjiddin al-Qaradagija (Ali Muhyiddin al-Qaradag), tokom dugih decenija nismo poznavali drugačije nego kao čovjeka koji pripada islamu prije svake druge pripadnosti i iznad svakog drugog identifikovanja. Tačno je da su njegovo porijeklo i jezik kurdski, ali je njegovo izvorno porijeklo arapsko, od Ehli-bejta, a njegov visoki, čisti arapski jezik ni po čemu ne zaostaje za njegovim kurdskim – naprotiv, čak ga i nadmašuje.

Ipak, naš učitelj, šejh al-Qaradagi, ne gradi svoje šerijatske, političke niti intelektualne stavove na osnovu svoje arapske ili kurdske pripadnosti, već na osnovu „fikha ravnoteže“ (fiqh al-mizan) koji je razvio i utemeljio, te na osnovu misli i fikha umjerene škole, čiji je on jedan od glavnih stubova, kao i na osnovu onoga što je najbliže ostvarenju interesa islamskog ummeta te njegovom dostojanstvu i uzdizanju. Posebno se to odnosi na pitanje Palestine, za koje njegov rad, u skladu s njegovim mogućnostima i snagom, nije prestajao već gotovo pola stoljeća.

Možeš se ne slagati s našim časnim šejhom u njegovim intelektualnim ili fikhsko-pravnim stavovima koliko god želiš, ali niko nema pravo dovoditi u pitanje njegovu islamsku posvećenost, njegovu vjerodostojnost, njegovu pripadnost islamskom ummetu, niti njegovu prednost, zaslugu i trud u svakoj savremenoj islamskoj temi. Takvim ga smatramo, a Allah je njegov konačni sudija, napisao je dr. Džasir Auda (26.1.2026).