Nakba označava genocid nad Palestincima, baš kao što Obmana označava genocid nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine.
U oba slučaja, žrtve su bile obmanute: Bošnjaci su, poput Palestinaca, bili uljuljkani u povjerenje prema međunarodnom pravu i institucijama koje ih ne samo da nisu zaštitile, nego su aktivno učestvovale u samom genocidu nad njima.

Noam Chomsky je odigrao centralnu ulogu u oblikovanju ove obmane, kao jedan od ključnih arhitekata u „Proizvodnji Obmane“.
Globalno slavljen kao lingvista i utjecajan kritičar američke vanjske politike, njegovo naslijeđe je duboko kontradiktorno.

Njegovu reputaciju zasjenjuju duboko uznemirujući stavovi i veze, uključujući negiranje genocida u Srebrenici te održavanje odnosa s osuđenim seksualnim prestupnikom Jeffreyjem Epsteinom, optuženim za trgovinu ženama i maloljetnim djevojčicama — od kojih su neke imale svega 14 godina.

Intelektualni autoritet Noama Chomskog
Unutar ljevičarskih intelektualnih krugova, autoritet Noama Chomskog proizlazi iz njegovog snažnog naslijeđa kao naučnika i političkog disidenta. Kao utemeljitelj moderne lingvistike, njegov akademski rad uživa univerzalno poštovanje. Politički, izgradio je višedecenijsku reputaciju vjerovatno najistaknutijeg kritičara američkog imperija, korporativne moći i medijske propagande.

Njegove poznate knjige, poput Manufacturing Consent (Proizvodnja saglasnosti), nude osnovni okvir za razumijevanje kako politička i ekonomska moć utiču na ono što ljudi misle i u šta vjeruju.
Njegov stav karakteriše strogi antiimperijalizam koji dosljedno krivicu za globalne sukobe pripisuje zapadnim silama, posebno Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima.

Za mnoge na ljevici, Noam Chomsky predstavlja ključni moralni kompas. Njegova rigorozna analiza razotkriva službene narative i daje glas perspektivama koje su marginalizirane od strane ukorijenjene moći.

Ova pozicija učvrstila je njegov status nezamjenjive ikone otpora protiv moći.

Epsteinovi dosjei, međutim, razotkrivaju Chomskyjeve duboke veze s mrežama moći koje je kritikovao, naglašavajući očigledno licemjerje. U pismima je svoje interakcije s Epsteinom opisao kao „izuzetno vrijedno iskustvo“.

Chomskyjevo negiranje genocida u Srebrenici
Noam Chomsky je u više navrata učestvovao u negiranju genocida u Srebrenici, dobro dokumentiranog zločina u kojem je više od 8.000 bošnjačkih muslimanskih muškaraca i dječaka sistematski ubijeno od strane snaga bosanskih Srba u julu 1995. godine.


Njegove metode odgovaraju ustaljenim taktikama negiranja genocida: stavljao je riječ „masakr“ pod navodnike, dovodio u pitanje razmjere ubistava te ih predstavljao kao prenaglašene ili kao „odmazdu“ za druge događaje.

Noam Chomsky je izjavio:
„Masovni pokolj u Srebrenici, na primjer, svakako je užasna priča i veliki zločin, ali nazvati to ‘genocidom’ toliko obezvređuje tu riječ da, po mom mišljenju, predstavlja praktično negiranje Holokausta.“
Kao lingvista, Noam Chomsky je itekako svjestan težine riječi. Njegova tvrdnja da genocid nad Bošnjacima „obezvređuje“ pojam genocida otkriva, međutim, supremacističku perspektivu. Po toj logici, bošnjački životi se implicitno predstavljaju kao manje vrijedni — „jeftiniji“ — a njihova patnja kao nedostojna historijske i moralne težine tog pojma.

Za Chomskog, priznavanje termina genocid za Srebrenicu — pravne činjenice utvrđene međunarodnim sudovima — predstavlja „virtuelno negiranje Holokausta“. Time uspostavlja hijerarhiju ljudske patnje, u kojoj se različiti jezički kriteriji primjenjuju na „jeftinije“ ljude u odnosu na one koji se smatraju vrijednijima.

Chomskyjeva stručnost kao lingviste čini njegov izbor riječi ne slučajnim, već autoritativnim. Uskraćivanjem bošnjačkim žrtvama konačnog termina za njihovo uništenje, on vrši posljednju retoričku uvredu: koristi svoju moć nad jezikom da im oduzme priznanje, osiguravajući da se njihovo brisanje proteže od fizičkog do historijskog.

U intervjuu iz 2005. godine, kada je upitan da li žali zbog podrške onima koji su tvrdili da je genocid u Srebrenici pretjeran, Chomsky je odgovorio: „Jedino što žalim jeste to što to nisam radio snažnije.“
Odgovor akademske zajednice, novinara i preživjelih bio je osuđujući. Koalicija istaknutih akademika, pisaca i preživjelih iz Srebrenice uputila je protestno pismo listu The Guardian nakon što je objavio ispravku u Chomskyjevu korist.

Kritičari, uključujući historičara Marka Attilu Hoarea, otvoreno su Chomskyjeve postupke označili kao negiranje genocida, optužujući ga da namjerno „muti vodu“ i da mu nedostaje moralna hrabrost da jasno iznese svoje revizionističke stavove, slično negatorima Holokausta.

Utjecaj na globalno mišljenje suprotstavljanjem međunarodnim sudovima
Chomsky je iskoristio svoju globalnu reputaciju kako bi oblikovao javno mišljenje o genocidu u Srebrenici, javno osporavajući konačne presude međunarodnih sudova.

I Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) nedvosmisleno su presudili da masovno ubistvo u Srebrenici predstavlja čin genocida.

U presudi iz 2004. godine, Žalbeno vijeće ICTY-a potvrdilo je da masovno ubistvo 8.372 uglavnom muškaraca i dječaka u Srebrenici predstavlja genocid.

Ova pravna kvalifikacija konačno je potvrđena 2007. godine od strane Međunarodnog suda pravde, koji je naveo da su pripadnici Vojske Republike Srpske počinili djela genocida.

ICJ je utvrdio da su snage bosanskih Srba djelovale „s posebnom namjerom da djelimično unište grupu muslimana Bosne i Hercegovine“.

Uprkos ovim očiglednim i čvrstim pravnim činjenicama, Chomsky je dosljedno odbijao termin „genocid“ za Srebrenicu.

Umjesto toga, bavio se komparativnim umanjivanjem, tvrdeći, na primjer, da je zločin bio „mnogo manji“ od indonezijskih zločina u Istočnom Timoru. Time je pružio intelektualno pokriće narativu poricanja koji su širili srpski nacionalistički krugovi.

Chomskyjev stav namjerno ignoriše sudske procese i planine forenzičkih dokaza — uključujući masovne grobnice i DNK analize — koji čine osnovu međunarodnog pravnog konsenzusa.

Njegov utjecaj dao je težinu revizionističkim narativima, potkopavajući globalno priznanje genocida u Bosni i pružajući ohrabrenje onima koji nastoje zamagliti ili umanjiti njegovu historijsku stvarnost.

Epsteinova veza: finansijske i porodične veze s osuđenim seksualnim prestupnikom
Nedavno otkriveni pravni i finansijski dokumenti razotkrili su blizak i dugotrajan odnos između Noama Chomskog i osuđenog seksualnog prestupnika Jeffreyja Epsteina, rušeći temelje Chomskyjevog moralnog autoriteta.

Dokazi pokazuju redovan i intenzivan kontakt tokom više godina, koji se nastavio dugo nakon Epsteinove presude iz 2008. godine. Umjesto distanciranja, Chomsky je održavao direktne veze s Epsteinom, uz dokumentovanu komunikaciju koja se proteže gotovo deceniju nakon Epsteinove krivične osude za pribavljanje djeteta u svrhu seksualnog ropstva.

Godine 2015. Epstein je Chomskom ponudio korištenje svojih privatnih rezidencija, a Chomsky je u nedatiranom pismu hvalio Epsteinovu „bezgraničnu radoznalost“, „opsežno znanje“ i nazvao ga „visoko cijenjenim prijateljem“. Finansijski dokumenti pokazuju da je Chomsky priznao prijem oko 270.000 dolara s računa povezanog s Epsteinom za upravljanje raspodjelom bračnog fonda.

Veza se nije zaustavila na Chomskom, već se proširila i na njegovu porodicu. Njegova supruga Valeria održavala je srdačnu prepisku s Epsteinom i čak predložila susret „kako bi nazdravili“ povodom njegovog rođendana. Emailovi koje je objavio Odbor za nadzor i reformu Vlade Predstavničkog doma SAD-a otkrivaju da mu je poslala prijateljsku poruku: „Nadam se da si imao lijepu proslavu! Noam i ja se nadamo da ćemo te uskoro opet vidjeti i nazdraviti za tvoj rođendan.“

Održavanjem bliskih veza s Epsteinom, prihvatanjem finansijskih usluga i hvaljenjem osuđenog predatora, Chomsky je ozbiljno narušio svoj ugled disidenta i razotkrio svoje veze s elitnim mrežama koje je tvrdio da kritikuje.

Historičari bi jednog dana mogli zaključiti da Chomskyjev intelektualni okvir nije bio testiran kroz knjige ili debate, već kroz njegov odnos s Jeffreyjem Epsteinom. Epsteinova operacija — korištenje ogromnog bogatstva za manipulaciju institucijama, dodvoravanje akademskoj zajednici i eksploataciju slabih — predstavljala je grotesknu, ali preciznu ilustraciju nemoralnih struktura moći koje je Chomsky sam decenijama kritizirao.

Ipak, najpogubniji test Chomskyjevog intelektualnog okvira dogodio se drugdje — i to je test na kojem je on nedvosmisleno pao: njegovo negiranje genocida u Bosni. Taj neuspjeh ostao je uglavnom ignorisan više od dvije decenije u velikom dijelu zapadnih medija i akademije, što je omogućeno raširenom islamofobijom i ukorijenjenim predrasudama prema bošnjačkom narodu.

Chomsky je pao na oba testa. Zapadni historičari bi eventualno mogli pokušati predstaviti ove neuspjehe kao puke etičke slijepe tačke.

Veze s predatorom i negiranje genocida: razotkrivanje proizvedene obmane
Zajedno, ove dvije neosporne činjenice — negiranje genocida u Bosni i Chomskyjeva povezanost s Jeffreyjem Epsteinom — otkrivaju nešto daleko ozbiljnije: intelektualni okvir koji je konstruisao, a u kojem kritika moći na kraju služi proizvodnji obmane i, time, jačanju upravo one moći kojoj se navodno suprotstavlja. U tom okviru, jezik kritike moći ne funkcioniše da bi osporio dominaciju, već da bi je prikrio i perpetuirao.

Naslijeđe Noama Chomskog ne može se ocjenjivati isključivo kroz briljantnost njegovih lingvističkih teorija ili snagu njegove kritike zapadnog imperijalizma. Istinski intelektualni autoritet zahtijeva moralnu jasnoću, posebno u suočavanju s genocidom i predatorskom moći. Chomsky je test pao dva puta: prvi put negiranjem genocida u Srebrenici uprkos ogromnim pravnim i forenzičkim dokazima, a drugi put održavanjem bliskog odnosa s Epsteinom dugo nakon što su njegovi zločini bili poznati. Ovo nisu slučajne kontradikcije; ovo razotkriva pravu prirodu i svrhu Chomskyjevog životnog djela — korištenje jezika disidentstva ne da bi se razotkrila dominacija, već da bi se prikrila.

Rješenje s dvije države za Palestinu, koje je Noam Chomsky decenijama podržavao, funkcionisalo je kao dugotrajna politička obmana. Davalo je diplomatsko pokriće kontinuiranom razvlašćivanju Palestinaca, dok im je zemlja postepeno oduzimana.

Genocid u Srebrenici odbacio je kao termin koji „obezvređuje“ riječ genocid, implicirajući hijerarhiju žrtava.

U Gazi je odbio imenovati genocid, reducirajući se na izraz „etničko čišćenje“, termin koji nijedna poštena osoba ne bi mogla zamijeniti s onim što se stvarno dešavalo.

Kako je upozorio profesor Stanton: „‘Etničko čišćenje’ je termin koji su izmislili Slobodan Milošević i srpski propagandisti kao eufemizam za prisilnu deportaciju i genocid — najuspješniji eufemizam u historiji za negiranje genocida. Milošević se smije iz groba.“

Ključno, Chomsky nikada nije pozvao na pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje — pravo koje im je uskraćeno 1948. godine. Kao da su Palestinci za njega „jeftiniji“ ljudi, isto kao i Bošnjaci.

Chomskyjev intelektualni okvir djeluje kao sedativ za savjest koji proizvodi udobnu otupjelost: pretvara iskreni moralni bijes u analizu koja sistematski razgrađuje jezik oslobođenja.

ENGLISH: Esad Širbegović – Manufacturing Obmana: Noam Chomsky and the Architecture of Deception