U utorak, 06.01.2026. godine, na Ahiret preselio legendarni golman prijedorskog Rudara - Sead Rešić - Reša (1955. - 2025.)

Na Ahiret je preselio Sead Rešić – Reša (71), legendarni čuvar mreže prijedorskog Rudara, čovjek koji je bio sinonim za sportsku veličinu, nesalomiv duh i ljudsku čestitost.

Vrhunski golmanski parader i gromada od insana
Sudbina nas je spojila 1998. godine u muhadžirluku, u Sanskom Mostu, gradu na devet rijeka. Dok sam pratio utakmicu domaćeg „Podgrmeča“ i u službenom zapisniku ugledao broj 1 uz njegovo ime, zapitao sam se: „Je li to onaj Rešić?“ Onaj isti Rešić čije je ime odjekivalo fudbalskim terenima bivše Jugoslavije? Izvan terena, Reša je bio oličenje tišine i nenametljivosti – čovjek koji se nije isticao riječima, već prisustvom. Ali među stativama? Tamo je bio „zvijer“. Nepremostiva prepreka, gospodar kaznenog prostora, umjetnik čije su bravurozne odbrane i neponovljive parade ostavljale publiku bez daha.

Od sudbonosne promjene do kapitenske trake
Rođen 5. decembra 1955. godine u Banjaluci, Reša je svoje srce i mladost poklonio Prijedoru. Njegov fudbalski put počeo je 1972. godine u ljubijskom Rudaru. Zanimljivo je da je sudbinu odredio trenutak: iako je žudio da trese mreže kao napadač, trener Esad Dervić ga je postavio da ih brani. Ta odluka podarila je jugoslovenskom fudbalu golmana svjetskog kalibra.


Skoro dvije decenije branio je boje prijedorskog Rudara, postajući simbol kluba i grada. Godine 1989. zasluženo je ponio titulu Sportiste godine Prijedora, a iste godine, kao kapiten, predvodio je svoju momčad u istorijskom polufinalu Kupa Jugoslavije protiv mostarskog Veleža.

Trnovit put i nesalomiv duh
Ratni vihor ga, protivno njegovoj volji, odvaja od voljenog Prijedora. Put izbjeglištva vodi ga u Zagreb, gdje u dresu NK „Špansko“ pokazuje klasu u Drugoj ligi Hrvatske, a potom u Njemačku. Tamo, u stranoj zemlji i bez poznavanja jezika, Reša ponovo dokazuje da kvalitet ne poznaje granice – postaje zapažen u amaterskim ligama i biva biran u reprezentaciju pokrajine.


Povratak u Bosnu 1998. godine nije mogao biti u Prijedor, pa se skrasio u Sanskom Mostu. Gdje god je stao na gol – u Podgrmeču, Radničkom iz Zdene ili Slobodi iz Mahale – donosio je titule. Postao je svojevrsni talisman: sva tri sanska kluba za koja je nastupao osvajala su prva mjesta. Njegov sportski labuđi pjev desio se u Kupu BiH kada je svojim obranama u penal-seriji izbacio bihaćko Jedinstvo, a u osmini finala nedostajalo je malo da „skine skalp“ mostarskom Veležu. Kopačke o klin okačio je tek u 46. godini, nakon tri decenije vjerne službe fudbalu.


Posljednji pozdrav ljudskoj veličini
Svoje penzionerske dane proveo je tamo gdje mu je srce oduvijek pripadalo – u svom Prijedoru. Gradu kojem je dao sve, i kao igrač i kao čovjek, čak i onda kada mu taj isti grad nije uzvratio jednakom mjerom ljubavi.


Odlazak Seada Rešića – Reše ostavlja neizbrisivu prazninu. Bio je gromada od insana, čovjek čija je dobrota nadilazila sportske uspjehe.
Molimo Allaha dž.š. da mu podari vječni rahmet i nastani ga u najljepše džennetske perivoje. Porodici želimo sabur u ovim teškim trenucima.
El-Fatiha!